POSTANAK

1 U početku Bog je stvorio nebo i zemlju.+

2 Zemlja je bila prazna i pusta i tama se prostirala nad površinom vodenog bezdana*,+ a Božji duh*+ djelovao* je nad površinom voda.+

3 I Bog je rekao: “Neka bude svjetlost.” I nastala je svjetlost.+ 4 Nakon toga Bog je vidio da je svjetlost dobra i počeo je razdvajati svjetlost od tame. 5 Svjetlost je Bog nazvao dan, a tamu je nazvao noć.+ Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to prvi dan*.

6 Bog je zatim rekao: “Neka bude svod*+ između voda i neka se razdijele vode od voda.”+ 7 Tada je Bog načinio svod i razdijelio vode koje su bile ispod svoda od voda koje su bile iznad svoda.+ I bilo je tako. 8 Svod je Bog nazvao nebo. Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to drugi dan.

9 Tada je Bog rekao: “Neka se vode pod nebom skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno.”+ I bilo je tako. 10 Kopno je Bog nazvao zemljom,+ a skupljene vode nazvao je morima*.+ I vidio je Bog da je to dobro.+ 11 Tada je Bog rekao: “Neka iz zemlje iznikne trava. Neka iznikne bilje koje nosi sjeme i drveće koje rađa plod u kojem je sjeme, sve po svojim vrstama*.” I bilo je tako. 12 Iz zemlje je niknula trava. Niknulo je i bilje koje nosi sjeme+ i drveće koje rađa plod u kojem je sjeme, sve po svojim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. 13 Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to treći dan.

14 Tada je Bog rekao: “Neka na nebeskom svodu budu izvori svjetlosti+ da dijele dan od noći+ i da služe kao znakovi za raspoznavanje doba* te brojenje dana i godina.+ 15 I neka svijetle na nebeskom svodu i osvjetljavaju zemlju.” I bilo je tako. 16 Tada je Bog načinio dva velika izvora svjetlosti, veći da svijetli* danju+ i manji da svijetli noću, a usto je načinio i zvijezde.+ 17 Njih je Bog postavio na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju 18 i da svijetle danju i noću te da dijele svjetlost od tame.+ I vidio je Bog da je to dobro. 19 Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to četvrti dan.

20 Tada je Bog rekao: “Neka vode provrve živim stvorenjima* i neka leteća stvorenja lete iznad zemlje nebeskim svodom.”+ 21 Bog je tada stvorio velike morske životinje i sva živa stvorenja* koja se miču i vrve vodama po njihovim vrstama te sva krilata leteća stvorenja po njihovim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro. 22 Tada ih je Bog blagoslovio rekavši: “Budite plodni i množite se i napunite mora+ i neka se leteća stvorenja namnože na zemlji.” 23 Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to peti dan.

24 Tada je Bog rekao: “Neka se na zemlji pojave živa stvorenja* po svojim vrstama: pitome životinje, životinje koje gmižu* i kopnene divlje životinje po svojim vrstama.”+ I bilo je tako. 25 Bog je tada načinio kopnene divlje životinje po njihovim vrstama i pitome životinje po njihovim vrstama i sve životinje koje gmižu po njihovim vrstama. I vidio je Bog da je to dobro.

26 Tada je Bog rekao: “Načinimo+ čovjeka na svoju sliku,+ nama sličnog,+ i neka vlada nad svom zemljom – nad ribama u moru, nad stvorenjima koja lete nebom, nad pitomim životinjama i nad svim životinjama koje gmižu po zemlji.”+ 27 Bog je tada stvorio čovjeka na svoju sliku, na Božju ga je sliku stvorio. Stvorio je muškarca i ženu.+ 28 Bog ih je zatim blagoslovio i rekao im: “Rađajte djecu i množite se, napunite zemlju+ i sebi je podložite*.+ I vladajte+ nad ribama u moru i nad stvorenjima koja lete nebom i nad svim stvorenjima koja se miču po zemlji.”

29 Bog je zatim rekao: “Evo dajem vam sve bilje na zemlji koje nosi sjeme i sve drveće s plodovima u kojima je sjeme. Neka vam to bude za hranu.+ 30 I svim divljim životinjama na zemlji i svim stvorenjima koja lete nebom i svakom živom biću* koje se miče po zemlji dajem za hranu sve zeleno raslinje.”+ I bilo je tako.

31 Bog je zatim pogledao sve što je načinio, i gle, bilo je vrlo dobro.+ Tako je pala večer, a onda je svanulo jutro. Bio je to šesti dan.

2 Tako su bili dovršeni nebo i zemlja i sve što je na njima*.+ 2 I do sedmog dana Bog je dovršio ono što je radio, a sedmog je dana počeo počivati od svih djela koja je dotad učinio.+ 3 I Bog je blagoslovio sedmi dan i proglasio ga svetim jer je tog dana počeo počivati od svih svojih stvaralačkih djela, od svega što je načinio po svom naumu.

4 Ovo je izvještaj o postanku neba i zemlje u vrijeme u koje su bili stvoreni, u dan u koji je Jehova* Bog načinio zemlju i nebo.+

5 Na zemlji dotad još nije bilo nikakvog grmlja i još nije niknulo nikakvo poljsko bilje jer Jehova Bog još nije bio pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da obrađuje zemlju. 6 No sa zemlje se dizala magla* i natapala je svu površinu tla.

7 Tada je Jehova Bog načinio čovjeka od zemaljskog praha*+ i udahnuo mu u nosnice dah života+ te je čovjek postao živo biće*.+ 8 Jehova Bog načinio* je i vrt u Edenu,+ prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je stvorio.+ 9 Jehova Bog dao je da iz zemlje nikne svakovrsno drveće koje je lijepo izgledalo te je imalo plodove koji su bili dobri za jelo. Dao je da nikne i drvo života+ usred vrta te drvo spoznaje dobra i zla.+

10 A iz Edena je tekla rijeka koja je natapala vrt i dijelila se u četiri rijeke. 11 Prvoj je ime Pišon – ona teče oko cijele zemlje Havile, u kojoj ima zlata. 12 Zlato iz te zemlje vrlo je dobro. Ondje ima i smole bdelija* te kamena oniksa. 13 Drugoj rijeci ime je Gihon – ona teče oko cijele zemlje Kuša. 14 Trećoj rijeci ime je Hidekel*+ – ona teče istočno od Asirije.+ A četvrta je rijeka Eufrat.+

15 Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu.+ 16 Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita.+ 17 Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti.”+

18 Zatim je Jehova Bog rekao: “Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja će mu biti nadopuna.”+ 19 A Jehova Bog stvarao je od zemlje sve divlje životinje koje žive u polju i sva stvorenja koja lete nebom i dovodio ih je pred čovjeka da vidi kako će koje stvorenje nazvati. I kako je čovjek nazvao koje živo stvorenje*, tako mu je bilo ime.+ 20 Dakle, čovjek je dao imena svim pitomim životinjama i svim stvorenjima koja lete nebom i svim divljim životinjama u polju, ali čovjek nije imao pomoćnicu, koja bi mu bila nadopuna. 21 Zato je Jehova Bog dao da čovjek utone u dubok san i dok je on spavao, uzeo mu je jedno rebro, a to je mjesto zatvorio mesom. 22 I od rebra koje je uzeo čovjeku Jehova Bog načinio je ženu i doveo je čovjeku.+

23 Tada je čovjek rekao:

24 Zato će čovjek ostaviti oca i majku i vezat će se za* svoju ženu i njih dvoje postat će jedno tijelo.+ 25 A oboje su bili goli,+ čovjek i njegova žena, ali nisu se stidjeli.

3 Zmija+ je bila najopreznija* među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?”+ 2 A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu.+ 3 Ali za plod s drveta koje je usred vrta+ Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” 4 Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.+ 5 Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”+

6 Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv* – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila.+ Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo.+ 7 Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.+

8 Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je u predvečerje* hodao vrtom, čovjek i njegova žena sakrili su se od Jehove Boga* među drveće u vrtu. 9 Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?” 10 A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.” 11 Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol?+ Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?”+ 12 A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” 13 Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”+

14 Nato je Jehova Bog rekao zmiji:+ “Kad si to učinila, neka si prokleta među svim pitomim i divljim životinjama! Cijelog života puzat ćeš na trbuhu i jesti zemaljski prah. 15 I ja ću izazvati neprijateljstvo+ između tebe+ i žene+ i između tvog potomstva*+ i njenog potomka*.+ On će ti zdrobiti glavu,+ a ti ćeš mu raniti petu.”+

16 A ženi je rekao: “Jako ću ti povećati muke u trudnoći, u bolovima ćeš rađati djecu. Za svojim ćeš mužem čeznuti, a on će nad tobom gospodariti.”

17 A Adamu* je rekao: “Zato što si poslušao svoju ženu i jeo s drveta iako sam ti zapovjedio:+ ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe.+ Cijelog života s mukom ćeš je obrađivati kako bi se prehranio.+ 18 Ona će ti rađati trnje i korov*, a ti ćeš jesti poljsko bilje. 19 U znoju* ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si i uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+

20 Poslije toga Adam je svojoj ženi dao ime Eva* jer je trebala postati majka svima živima.+ 21 I Jehova Bog načinio je za Adama i njegovu ženu duge kožne haljine da se u njih obuku.+ 22 Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao poput nas i zna što je dobro, a što zlo.+ Da sada ne bi pružio ruku pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno...” 23 Tada ga je Jehova Bog istjerao iz edenskog vrta+ da obrađuje zemlju od koje je i bio uzet.+ 24 Tako je izgnao čovjeka odande, a na istoku edenskog vrta postavio je kerube+ i mač plamene oštrice koji se stalno okretao. Učinio je to kako nitko ne bi mogao prići drvetu života.

4 Adam je imao odnose sa svojom ženom Evom i ona je zatrudnjela.+ Kad je rodila Kajina,+ rekla je: “Rodila sam sina uz Jehovinu pomoć.” 2 Nakon nekog vremena rodila je i Abela,+ Kajinovog brata.

Abel je postao pastir te je čuvao ovce, a Kajin je postao zemljoradnik. 3 Jednog je dana Kajin prinio Jehovi žrtvu od plodova zemlje. 4 A Abel je prinio žrtvu od prvina svog stada,+ zajedno s njihovim salom. I Jehova je s naklonošću pogledao na Abela i prihvatio njegovu žrtvu,+ 5 a na Kajina nije pogledao s naklonošću i nije prihvatio njegovu žrtvu. Stoga se Kajin silno razljutio i postao zlovoljan*. 6 Tada je Jehova rekao Kajinu: “Zašto si tako ljut i zlovoljan? 7 Ako počneš činiti dobro, nećeš li mi opet biti mio? No ako ne budeš činio dobro, grijeh vreba na vratima i želi zavladati tobom. Hoćeš li ga nadvladati?”

8 Poslije toga Kajin je rekao svom bratu Abelu: “Hajdemo u polje!” Dok su bili u polju, Kajin je napao svog brata Abela i ubio ga.+ 9 Jehova je potom rekao Kajinu: “Gdje ti je brat Abel?” A on je odgovorio: “Ne znam. Zar sam ja čuvar svog brata?” 10 Nato mu je Bog rekao: “Što si to učinio? Slušaj! Krv tvog brata viče sa zemlje k meni.+ 11 Sada neka si proklet! Prognat ću te s ove zemlje koja je otvorila svoja usta da primi krv tvog brata koju si prolio.+ 12 Kad budeš obrađivao zemlju, ona ti neće davati urod. Bit ćeš lutalica i bjegunac na zemlji.” 13 Tada je Kajin rekao Jehovi: “Kazna za moj prijestup toliko je teška da se neću moći nositi s njom. 14 Danas me tjeraš iz ove zemlje i morat ću se kriti od tebe*. Bit ću lutalica i bjegunac na zemlji i tko god naiđe na mene, sigurno će me ubiti.” 15 Nato mu je Jehova rekao: “Da se to ne bi dogodilo, tko god ubije Kajina sedam će puta platiti za to.”

I Jehova je dao znak koji je svakoga tko bi naišao na Kajina upozoravao da ga ne smije ubiti. 16 Tada je Kajin otišao od Jehove i nastanio se u zemlji Nodu*, istočno od Edena.+

17 Nakon toga Kajin je imao odnose sa svojom ženom+ i ona je zatrudnjela i rodila Henoka. Tada je Kajin počeo graditi grad i nazvao ga je po svom sinu Henoku. 18 Poslije se Henoku rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu se rodio Lamek.

19 Lamek je uzeo sebi dvije žene. Prva se zvala Ada, a druga se zvala Sila. 20 Ada je rodila Jabala. On je praotac onih koji žive pod šatorima i uzgajaju stoku. 21 Njegov se brat zvao Jubal. On je praotac svih koji sviraju harfu i frulu. 22 A Sila je rodila Tubal-Kajina, koji je kovao svakovrsno oruđe od bakra i željeza. Tubal-Kajinova sestra bila je Naama. 23 Lamek je sastavio ovu pjesmu za svoje žene Adu i Silu:

25 Adam je opet imao odnose sa svojom ženom i ona je rodila sina. Dala mu je ime Šet*,+ rekavši: “Bog mi je dao drugog potomka umjesto Abela jer je njega ubio Kajin.”+ 26 A i Šetu se rodio sin i on mu je dao ime Enoš.+ Tada su ljudi počeli prizivati Jehovino ime.

5 Ovo je knjiga o Adamovom životu*. Kad* je Bog stvorio Adama, načinio ga je sličnim sebi.+ 2 Stvorio je muškarca i ženu.+ Onog dana kad su bili stvoreni+ on ih je blagoslovio i nazvao ih ljudima*.

3 Kad je Adamu bilo 130 godina, rodio mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku. Dao mu je ime Šet.+ 4 Nakon Šetovog rođenja Adam je živio još 800 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 5 Adam je živio ukupno 930 godina, a onda je umro.+

6 Kad je Šetu bilo 105 godina, rodio mu se Enoš.+ 7 Nakon Enoševog rođenja Šet je živio još 807 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 8 Šet je živio ukupno 912 godina, a onda je umro.

9 Kad je Enošu bilo 90 godina, rodio mu se Kenan. 10 Nakon Kenanovog rođenja Enoš je živio još 815 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 11 Enoš je živio ukupno 905 godina, a onda je umro.

12 Kad je Kenanu bilo 70 godina, rodio mu se Mahalalel.+ 13 Nakon Mahalalelovog rođenja Kenan je živio još 840 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 14 Kenan je živio ukupno 910 godina, a onda je umro.

15 Kad je Mahalalelu bilo 65 godina, rodio mu se Jared.+ 16 Nakon Jaredovog rođenja Mahalalel je živio još 830 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 17 Mahalalel je živio ukupno 895 godina, a onda je umro.

18 Kad su Jaredu bile 162 godine, rodio mu se Henok.+ 19 Nakon Henokovog rođenja Jared je živio još 800 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 20 Jared je živio ukupno 962 godine, a onda je umro.

21 Kad je Henoku bilo 65 godina, rodio mu se Metušalah.+ 22 Nakon Metušalahovog rođenja Henok je živio po Božjoj volji* još 300 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 23 Henok je živio ukupno 365 godina. 24 Henok je cijelog života živio po Božjoj volji.+ A onda je nestao jer ga je Bog uzeo.+

25 Kad je Metušalahu bilo 187 godina, rodio mu se Lamek.+ 26 Nakon Lamekovog rođenja Metušalah je živio još 782 godine. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 27 Metušalah je živio ukupno 969 godina, a onda je umro.

28 Kad su Lameku bile 182 godine, rodio mu se sin. 29 Dao mu je ime Noa*+ te je rekao: “On će nam donijeti odmor* od našeg posla i od mučnog rada na zemlji koju je Jehova prokleo.”+ 30 Nakon Noinog rođenja Lamek je živio još 595 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri. 31 Lamek je živio ukupno 777 godina, a onda je umro.

32 Kad je Noi bilo 500 godina, rodili su mu se Šem,+ Ham+ i Jafet.+

6 A kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kad su im se rodile kćeri, 2 sinovi pravog Boga*+ zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli. 3 Tada je Jehova rekao: “Neću* unedogled trpjeti čovjeka+ jer on je samo tijelo*. Neka živi još 120 godina!”+

4 U te dane, a i kasnije, na zemlji su živjeli nefili*. Naime, sinovi pravog Boga spolno su općili s ljudskim kćerima, pa su im one rađale sinove. Bili su to silnici, nadaleko poznati među ljudima koji su živjeli u staro doba.

5 I Jehova je vidio da je čovjekova zloća na zemlji velika i da su sve njegove misli i želje njegovog srca uvijek samo zle.+ 6 Jehovi je bilo žao* što je načinio ljude na zemlji i srce mu se ispunilo tugom.+ 7 Stoga je Jehova rekao: “Izbrisat ću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, a s njima i pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom, jer mi je žao što sam ih načinio.” 8 Ali Noa je našao milost u Jehovinim očima.

9 Ovo su događaji iz Noinog života.

Noa je bio pravedan čovjek.+ Bio je čestit* za razliku od svojih suvremenika*. Noa je živio po Božjoj volji*.+ 10 S vremenom su se Noi rodila tri sina: Šem, Ham i Jafet.+ 11 A zemlja se iskvarila pred pravim Bogom i ispunila se nasiljem. 12 Kad je Bog pogledao zemlju, vidio je da je iskvarena.+ Svi ljudi na zemlji živjeli su iskvarenim načinom života.+

13 Tada je Bog rekao Noi: “Odlučio sam uništiti sve ljude jer su zemlju ispunili nasiljem. Stoga ću zatrti ljude i opustošiti zemlju.+ 14 Napravi sebi arku od smolastog drveta.+ Napravi pregratke u arki i premaži je smolom+ iznutra i izvana. 15 Napravit ćeš je ovako: arka neka bude dugačka 300 lakata*, široka 50 lakata i visoka 30 lakata. 16 Na arki načini prozor kako bi u nju ulazila svjetlost*. Taj otvor neka bude 1 lakat ispod krova. Ulaz u arku načini sa strane,+ a u unutrašnjosti napravi donji, srednji i gornji kat.

17 A ja ću pustiti potop+ na zemlju da uništi svako stvorenje pod nebom u kojemu je dah života*. Sve što je na zemlji izginut će.+ 18 A s tobom sklapam savez. Uđi u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+ 19 I uvedi u arku po dvoje od svake vrste stvorenja+ da ih sa sobom sačuvaš na životu. Uzmi mužjaka i ženku.+ 20 Od letećih stvorenja po njihovim vrstama, od pitomih životinja po njihovim vrstama i od svih životinja koje gmižu po njihovim vrstama, po dvoje od svega doći će k tebi i ući u arku da se sačuvaju na životu.+ 21 A ti skupi svakovrsnu hranu i uzmi je sa sobom da bude za jelo+ tebi i životinjama.”

22 I Noa je sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio.+

7 Potom je Jehova rekao Noi: “Uđi u arku s cijelom svojom obitelji jer sam vidio da si u ovom naraštaju jedino ti pravedan.+ 2 Od svake čiste životinje uzmi sa sobom po sedmero*,+ mužjake i ženke, a od svake nečiste životinje samo po dvoje, mužjaka i ženku. 3 I od stvorenja koja lete nebom uzmi po sedmero*, mužjake i ženke, da im se sačuva vrsta na cijeloj zemlji.+ 4 Jer za samo sedam dana pustit ću kišu+ na zemlju i ona će padati 40 dana i 40 noći.+ Izbrisat ću s lica zemlje svako biće koje sam načinio.”+ 5 Tada je Noa učinio sve što mu je Jehova zapovjedio.

6 Noa je imao 600 godina kad je potop došao na zemlju.+ 7 Prije nego što je počeo potop, Noa je ušao u arku sa svojim sinovima, svojom ženom i ženama svojih sinova.+ 8 Od svih čistih životinja i od svih životinja koje nisu čiste, od letećih stvorenja i od svih stvorenja koja se miču po zemlji,+ 9 k Noi je u arku ušlo po dvoje, mužjak i ženka, kao što je Bog zapovjedio Noi. 10 A nakon sedam dana potop se sručio na zemlju.

11 Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca te godine, provalile su vode iz svih izvora velikog vodenog bezdana i otvorile su se nebeske ustave.+ 12 I kiša je pljuštala na zemlju 40 dana i 40 noći. 13 Upravo tog dana u arku su ušli Noa i njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet,+ njegova žena i tri žene njegovih sinova.+ 14 Ušli su oni i sve divlje životinje po svojim vrstama, sve pitome životinje po svojim vrstama, sve životinje koje gmižu po zemlji po svojim vrstama, sva leteća stvorenja po svojim vrstama, sve ptice i sva krilata stvorenja. 15 K Noi je u arku ulazilo dvoje po dvoje od svake vrste stvorenja u kojem je dah života*. 16 Tako su ušli mužjaci i ženke od svake vrste stvorenja, kao što je Bog i zapovjedio Noi. Nakon toga Jehova je za njim zatvorio vrata arke.

17 Silna kiša pljuštala je na zemlju 40 dana i vode su sve više rasle te su podignule arku, pa je ona plutala visoko iznad zemlje. 18 Vode su nabujale i sve su više rasle nad zemljom, a arka je plutala na vodi. 19 I vode su toliko narasle nad zemljom da su prekrile sve visoke planine pod cijelim nebom.+ 20 Vode su se uzdizale 15 lakata* iznad vrhova planina.

21 Tako su izginula sva živa stvorenja na zemlji+ – leteća stvorenja, pitome životinje, divlje životinje, sva sitna stvorenja koja su vrvjela zemljom, a i svi ljudi.+ 22 Izginula su sva stvorenja koja su bila na kopnu i u čijim je nosnicama bio dah života.+ 23 Tako je Bog istrijebio s površine zemlje svako živo biće – čovjeka, pitome životinje, životinje koje gmižu po zemlji i stvorenja koja lete nebom. Sve je bilo istrijebljeno sa zemlje.+ Preživjeli su samo Noa i oni koji su s njim bili u arki.+ 24 I vode su prekrivale zemlju 150 dana.+

8 A onda je Bog obratio pažnju na Nou i na sve divlje i pitome životinje koje su bile s njim u arki+ te je pustio da nad zemljom zapuše vjetar, pa su se vode počele povlačiti. 2 Zatvorili su se izvori vodenog bezdana i nebeske ustave, pa je kiša prestala padati s neba.+ 3 Tada su se vode počele povlačiti sa zemlje. Nakon 150 dana razina vode znatno se snizila. 4 Sedamnaestog dana sedmog mjeseca arka se zaustavila na brdima Ararata. 5 Razina vode postupno se snižavala do desetog mjeseca. A prvog dana desetog mjeseca pojavili su se planinski vrhovi.+

6 Nakon 40 dana Noa je otvorio prozor arke+ koji je načinio 7 te je pustio gavrana. On je samo odlijetao i dolijetao dok se zemlja nije osušila.

8 Potom je Noa pustio golubicu kako bi vidio jesu li se vode povukle s površine zemlje. 9 Ali golubica nije našla mjesto na koje bi sletjela, pa se vratila k njemu u arku jer su vode još uvijek pokrivale cijelu površinu zemlje.+ I on je pružio ruku, uzeo je i unio u arku. 10 Onda je čekao još sedam dana pa je opet pustio golubicu iz arke. 11 Kad mu se predvečer golubica vratila, vidio je da u kljunu ima svjež maslinov list. Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.+ 12 Nakon što je čekao još sedam dana, opet je pustio golubicu, a ona mu se više nije vratila.

13 A do prvog dana prvog mjeseca šesto i prve godine+ Noinog života vode su se povukle sa zemlje. Noa je tada otkrio krov arke i vidio da se površina zemlje suši. 14 Dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.

15 Tada je Bog rekao Noi: 16 “Izađi iz arke sa svojom ženom, svojim sinovima i ženama svojih sinova.+ 17 Izvedi sa sobom sve vrste živih stvorenja:+ leteća stvorenja, kopnene životinje i sve životinje koje gmižu po zemlji da se razmnožavaju, budu plodni i da se namnože na zemlji.”+

18 I Noa je izašao iz arke sa svojim sinovima,+ svojom ženom i ženama svojih sinova. 19 Sva živa stvorenja, sve životinje koje gmižu i sva leteća stvorenja, sve što se miče po zemlji izašlo je iz arke po svojim vrstama.+ 20 Potom je Noa sagradio žrtvenik+ Jehovi i uzeo je po nekoliko životinja od svih čistih životinja i svih čistih letećih stvorenja+ te ih je prinio na žrtveniku kao žrtve paljenice.+ 21 I Jehova je osjetio ugodan* miris. Stoga je Jehova rekao u sebi*: “Nikad više neću prokleti zemlju+ zbog čovjeka, zbog toga što je čovjek odmalena u svom srcu sklon zlu.+ I nikad više neću zatrti sva živa bića kao što sam to sada učinio.+ 22 Odsad na zemlji više nikad neće nestati sjetve ni žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”+

9 Bog je blagoslovio Nou i njegove sinove i rekao im: “Imajte djecu, množite se i napunite zemlju!+ 2 Neka vas se boje i strahuju od vas sva živa stvorenja na zemlji, sva stvorenja koja lete nebom, sva stvorenja koja se miču po zemlji i sve ribe u moru. Dajem vam da vladate nad njima.+ 3 Sve životinje koje žive na zemlji neka vam budu za hranu.+ Sve vam ih dajem, kao što sam vam dao i zeleno bilje.+ 4 Samo ne smijete jesti meso s njegovom krvi – s njegovim životom*.+ 5 Osim toga, ako tko prolije vašu krv, ako vam oduzme život*, tražit ću da mi za to položi račun. Tražit ću to od svake životinje. I od svakog čovjeka koji oduzme život svom bratu tražit ću da mi za to položi račun.+ 6 Ako tko prolije čovjekovu krv, njegovu će krv proliti čovjek,+ jer ja sam na svoju sliku načinio čovjeka.+ 7 A vi imajte djecu i množite se, napunite zemlju i namnožite se na njoj!”+

8 Potom je Bog rekao Noi i njegovim sinovima: 9 “Evo ja sklapam savez s vama+ i s vašim potomcima, 10 a i sa svakim živim stvorenjem* koje je s vama izašlo iz arke – s pticama, domaćim životinjama i svim drugim zemaljskim stvorenjima koja su s vama – sa svakim živim stvorenjem na zemlji.+ 11 Dakle, ja sklapam savez s vama: Nikad više neću uništiti sva stvorenja u potopu i nikad više neću potopom opustošiti zemlju.”+

12 Bog je zatim dodao: “Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svakim živim stvorenjem koje je s vama, saveza koji će vrijediti za sve buduće naraštaje. 13 Stavljam u oblake svoju dugu, da bude znak saveza između mene i zemlje. 14 Kad god nad zemlju navučem oblake, u njima će se pojaviti duga. 15 I ja ću se sjetiti saveza koji sam sklopio s vama i sa svim živim stvorenjima svake vrste. I nikad više neće doći potop koji bi uništio sva stvorenja.+ 16 Duga će se pojaviti u oblacima i ja ću je vidjeti i sjetiti se vječnog saveza između mene i svakog živog stvorenja, svih vrsta živih bića na zemlji.”

17 Potom je Bog ponovio Noi: “Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svim stvorenjima na zemlji.”+

18 Noini sinovi koji su izašli iz arke bili su Šem, Ham i Jafet.+ Hamu se kasnije rodio Kanaan.+ 19 To su bila tri Noina sina i od njih su potekli svi ljudi koji su se nastanili diljem zemlje.+

20 Noa se počeo baviti zemljoradnjom i zasadio je vinograd. 21 Kad je jednog dana pio vino, opio se i skinuo do gola u svom šatoru. 22 A Ham, Kanaanov otac, vidio je svog oca golog pa je to kazao dvojici svoje braće koja su bila vani. 23 Tada su Šem i Jafet uzeli ogrtač, prebacili ga preko svojih ramena pa su, idući unatrag, njime pokrili svog oca. Lice su okrenuli na drugu stranu, tako da oca nisu vidjeli golog.

24 Kad se Noa probudio i otrijeznio od vina i kad je saznao što mu je učinio najmlađi sin, 25 rekao je:

“Neka je proklet Kanaan!+

Neka bude najniži rob svojoj braći!”+

26 A onda je nastavio:

Neka i njemu Kanaan bude rob!”

28 Noa je nakon potopa živio još 350 godina.+ 29 Tako je Noa živio ukupno 950 godina, a onda je umro.

10 Ovo su događaji iz života Noinih sinova – Šema,+ Hama i Jafeta.

Njima su se poslije potopa rodili sinovi.+ 2 Jafetovi sinovi bili su Gomer,+ Magog,+ Madaj, Javan, Tubal,+ Mešek+ i Tiras.+

3 Gomerovi sinovi bili su Aškenaz,+ Rifat i Togarma.+

4 Javanovi sinovi bili su Eliša,+ Taršiš,+ Kitim+ i Dodanim.

5 Od njih potječu ljudi koji su se nastanili po otocima, ovisno o tome koji su jezik govorili te kojoj su porodici i narodu pripadali.

6 Hamovi sinovi bili su Kuš, Misrajim,+ Put+ i Kanaan.+

7 Kuševi sinovi bili su Seba,+ Havila, Sabta, Raama+ i Sabteka.

Raamini sinovi bili su Šeba i Dedan.

8 Kušu se rodio i Nimrod. On je postao prvi silnik na zemlji. 9 Bio je silan lovac koji je prkosio Jehovi. Zato ljudi znaju reći za nekoga: “On je kao Nimrod, silan lovac koji je prkosio Jehovi.” 10 Njegovo kraljevstvo u početku je obuhvaćalo gradove Babel,+ Erek,+ Akad i Kalne, u zemlji Šinaru.+ 11 Iz te zemlje otišao je u Asiriju+ i sagradio Ninivu,+ Rehobot-Ir, Kalah 12 i Resen, koji se nalazi između Ninive i Kalaha. To je velik grad.*

13 Od Misrajima su potekli Ludim,+ Anamim, Lehabim, Naftuhim,+ 14 Patrusim,+ Kasluhim (od kojeg su potekli Filistejci+) i Kaftorim*.+

15 Od Kanaana je potekao Sidon,+ njegov prvorođenac, i Het,+ 16 zatim Jebusejci,+ Amorejci,+ Girgašani, 17 Hivijci,+ Arkijci, Sinijci, 18 Arvadijci,+ Semarijci i Hamaćani.+ Poslije su se kanaanska plemena rasijala na razne strane. 19 Stoga se kanaanska zemlja protezala od Sidona do Gerara,+ blizu Gaze,+ pa sve do Sodome, Gomore,+ Adme i Sebojima,+ koji su blizu Laše. 20 To su Hamovi sinovi navedeni prema porodicama iz kojih su potjecali, jezicima kojima su govorili, zemljama u kojima su živjeli i narodima kojima su pripadali.

21 Djeca su se rodila i Šemu, praocu svih Eberovih sinova,+ bratu Jafeta, koji je bio najstariji*. 22 Šemovi sinovi bili su Elam,+ Ašur,+ Arpakšad,+ Lud i Aram.+

23 Aramovi sinovi bili su Us, Hul, Geter i Maš.

24 Arpakšadu se rodio Šelah,+ a Šelahu se rodio Eber.

25 Eberu su se rodila dva sina. Jednome je ime bilo Peleg*,+ jer se u njegovo vrijeme zemlja* razdijelila. Njegovom je bratu ime bilo Joktan.+

26 Joktanu su se rodili Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah,+ 27 Hadoram, Uzal, Dikla, 28 Obal, Abimael, Šeba, 29 Ofir,+ Havila i Jobab. Sve su to bili Joktanovi sinovi.

30 Područje na kojem su živjeli protezalo se od Meše pa sve do Sefara, planinskog područja na Istoku.

31 To su Šemovi sinovi navedeni prema porodicama iz kojih su potjecali, jezicima kojima su govorili, zemljama u kojima su živjeli i narodima kojima su pripadali.+

32 To su porodice Noinih sinova navedene prema njihovim rodovima i po narodima kojima su pripadale. Od tih su porodica potekli narodi koji su se poslije potopa raširili po zemlji.+

11 Svi ljudi na zemlji* govorili su jednim jezikom i služili se istim riječima. 2 I kako su se kretali prema istoku, otkrili su ravnicu u zemlji Šinaru+ i ondje se naselili. 3 Tada su rekli jedan drugome: “Hajde da pravimo opeke i pečemo ih u vatri!” Tako su im opeke služile umjesto kamena, a zemna smola* služila im je kao žbuka. 4 Potom su rekli: “Sagradimo sebi grad i kulu kojoj će vrh sezati do neba! Tako ćemo steći slavno ime i nećemo se rasijati po svoj zemlji.”+

5 Tada je Jehova sišao da vidi grad i kulu koju su ljudi gradili. 6 I Jehova je rekao: “Svi su jedan narod i govore jednim jezikom+ i evo što su počeli raditi. Sada im ništa što naume učiniti neće biti neostvarivo. 7 Siđimo i stvorimo+ pomutnju u jeziku kojim govore kako više ne bi razumjeli jedan drugoga!” 8 Tako ih je Jehova rasijao odande po svoj zemlji,+ te su na koncu prestali graditi grad. 9 Zato je grad dobio ime Babel*+ jer je ondje Jehova stvorio pomutnju u jeziku kojim su govorili svi ljudi na zemlji. I Jehova ih je odande rasijao po svoj zemlji.

10 Ovo su događaji iz Šemovog+ života:

Kad je Šemu bilo 100 godina, rodio mu se Arpakšad.+ Bilo je to dvije godine poslije potopa. 11 Nakon Arpakšadovog rođenja Šem je živio još 500 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.+

12 Kad je Arpakšadu bilo 35 godina, rodio mu se Šelah.+ 13 Nakon Šelahovog rođenja Arpakšad je živio još 403 godine. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

14 Kad je Šelahu bilo 30 godina, rodio mu se Eber.+ 15 Nakon Eberovog rođenja Šelah je živio još 403 godine. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

16 Kad su Eberu bile 34 godine, rodio mu se Peleg.+ 17 Nakon Pelegovog rođenja Eber je živio još 430 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

18 Kad je Pelegu bilo 30 godina, rodio mu se Reu.+ 19 Nakon Reuovog rođenja Peleg je živio još 209 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

20 Kad su Reuu bile 32 godine, rodio mu se Serug. 21 Nakon Serugovog rođenja Reu je živio još 207 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

22 Kad je Serugu bilo 30 godina, rodio mu se Nahor. 23 Nakon Nahorovog rođenja Serug je živio još 200 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

24 Kad je Nahoru bilo 29 godina, rodio mu se Terah.+ 25 Nakon Terahovog rođenja Nahor je živio još 119 godina. Za to vrijeme rodilo mu se još sinova i kćeri.

26 Kad je Terahu bilo 70 godina, rodili su mu se Abram,+ Nahor+ i Haran.

27 Ovo su događaji iz Terahovog života:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran, a Haranu se rodio Lot.+ 28 Haran je umro dok je njegov otac Terah još bio živ. Umro je u zemlji u kojoj se rodio, u kaldejskom gradu Uru.+ 29 Abram i Nahor uzeli su sebi žene. Abramova žena zvala se Saraja,+ a Nahorova žena zvala se Milka.+ Ona je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. 30 A Saraja je bila nerotkinja,+ nije imala djece.

31 Poslije toga Terah je poveo sa sobom svog sina Abrama, svog unuka Lota,+ Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, ženu svog sina Abrama, te je s njima otišao iz kaldejskog grada Ura i krenuo u zemlju Kanaan.+ Nakon nekog vremena stigli su u Haran+ i ondje se naselili. 32 Terah je živio 205 godina. Umro je u Haranu.

12 A Jehova je rekao Abramu: “Idi iz svoje zemlje, ostavi svoju rodbinu i dom svog oca te pođi u zemlju koju ću ti pokazati.+ 2 Od tebe ću načiniti velik narod, blagoslovit ću te i proslavit ću tvoje ime i drugi će zbog tebe biti blagoslovljeni.+ 3 Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivljaju, a prokleti onoga koji tebe proklinje,+ i svi narodi na zemlji preko tebe će biti blagoslovljeni*.”+

4 I Abram je pošao kao što mu je Jehova rekao, a s njim je krenuo i Lot. Abram je imao 75 godina kad je otišao iz Harana.+ 5 Tako je Abram krenuo na put u zemlju Kanaan+ sa svojom ženom Sarajom+ i nećakom Lotom+ i svim dobrima koja su stekli+ i slugama koje su dobili u Haranu. Kad su došli do Kanaana, 6 Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekema,+ blizu velikih stabala u Moreu.+ U to su vrijeme Kanaanci bili u toj zemlji. 7 Jehova se tada ukazao Abramu i rekao mu: “Tvom ću potomstvu*+ dati ovu zemlju.”+ Stoga je Abram načinio žrtvenik Jehovi na mjestu na kojem mu se on ukazao. 8 Odande je otišao u brdoviti kraj istočno od Betela+ te je razapeo šator između Betela na zapadu i Aja+ na istoku. Ondje je načinio žrtvenik Jehovi+ i počeo prizivati Jehovino ime.+ 9 Potom je Abram pošao dalje prema Negebu.+ Putem se zaustavljao i podizao tabor na raznim mjestima.

10 Kad je u zemlji Kanaanu nastala glad, Abram je otišao u Egipat kako bi ondje živio neko vrijeme*+ jer je glad bila vrlo velika.+ 11 Prije nego što su ušli u Egipat, rekao je svojoj ženi Saraji: “Molim te, poslušaj me! Ti si jako lijepa žena.+ 12 Kad te Egipćani vide, reći će: ‘To mu je žena.’ Onda će mene ubiti, a tebe ostaviti na životu. 13 Molim te, reci da si mi sestra, tako da zbog tebe budu dobri prema meni i poštede mi život*!”+

14 I čim je Abram ušao u Egipat, Egipćani su zapazili da je žena koja je s njim vrlo lijepa. 15 Vidjeli su je i faraonovi dvorani pa su je počeli hvaliti pred faraonom. Stoga su je odveli u faraonov dvor. 16 On je zbog nje dobro postupao s Abramom i dao mu ovaca, goveda, magaraca i deva te slugu i sluškinja.+ 17 Ali Jehova je učinio da zbog Abramove žene Saraje+ faraona, njegovu obitelj i sluge snađu velike pošasti. 18 Stoga je faraon pozvao Abrama i rekao mu: “Što si mi to učinio? Zašto mi nisi rekao da ti je ona žena? 19 Zašto si rekao da ti je sestra?+ Ja sam je zamalo uzeo za ženu. Evo ti tvoja žena! Uzmi je i idi!” 20 I faraon je zapovjedio svojim slugama da Abrama izvedu iz zemlje. I oni su ga izveli s njegovom ženom i svime što je imao.+

13 Abram je zatim uzeo sve što je imao te je sa svojom ženom i Lotom pošao iz Egipta prema Negebu.+ 2 A Abram je bio vrlo bogat – imao je mnogo stoke, srebra i zlata.+ 3 Putujući od Negeba do Betela, zaustavljao se i podizao tabor na raznim mjestima, sve dok nije stigao do mjesta na kojem mu je ranije bio šator, između Betela i Aja,+ 4 mjesta na kojem je bio načinio žrtvenik. Ondje je Abram prizivao Jehovino ime.

5 A i Lot, koji je putovao s Abramom, imao je mnogo ovaca, goveda i šatora. 6 Nije bilo dosta zemlje da bi svi živjeli na istom mjestu jer su stekli toliko stoke* da više nisu mogli živjeti zajedno. 7 Tako je došlo do svađe između Abramovih i Lotovih pastira. (U to su vrijeme Kanaanci i Perižani živjeli u toj zemlji.+) 8 Zato je Abram rekao Lotu:+ “Molim te, neka ne bude svađe između mene i tebe i između mojih pastira i tvojih pastira jer smo braća! 9 Nije li pred tobom sva zemlja? Molim te, odvoji se od mene. Ako ti odeš nalijevo, ja ću nadesno, a ako ti odeš nadesno, ja ću nalijevo.” 10 Tada je Lot pogledao oko sebe i vidio da cijela jordanska ravnica*,+ sve do Soara,+ obiluje vodom i da je poput Jehovinog vrta,+ poput egipatske zemlje. (Bilo je to prije nego što je Jehova uništio Sodomu i Gomoru.) 11 I Lot je izabrao za sebe cijelu jordansku ravnicu i preselio svoj tabor na istok. Tako su se odvojili jedan od drugoga. 12 Abram je živio u Kanaanu, a Lot je živio blizu gradova u jordanskoj ravnici.+ Na koncu je razapeo svoje šatore u blizini Sodome. 13 A ljudi u Sodomi bili su zli i činili su teške grijehe kojima su vrijeđali Jehovu.+

14 Jehova je rekao Abramu nakon što se Lot odvojio od njega: “Molim te, pogledaj oko sebe s mjesta na kojem stojiš, osvrni se na sjever, jug, istok i zapad, 15 jer svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvom potomstvu* i ona će zauvijek biti vaša.+ 16 Učinit ću da tvog potomstva bude kao zemaljskog praha. I bude li tko mogao izbrojiti zemaljski prah, moći će izbrojiti i tvoje potomstvo.+ 17 Kreni i prođi zemlju uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.” 18 Tako je Abram i dalje živio pod šatorima. Poslije je došao među velika stabla u Mamreu,+ kod Hebrona,+ i ondje se naselio. Na tom je mjestu načinio žrtvenik Jehovi.+

14 U to je vrijeme Amrafel bio kralj Šinara,+ Ariok kralj Elasara, Kedorlaomer+ kralj Elama,+ a Tidal kralj Gojima. 2 Oni su se zaratili s petoricom kraljeva: s Berom, kraljem Sodome,+ s Biršom, kraljem Gomore,+ sa Šinabom, kraljem Adme, sa Šemeberom, kraljem Sebojima,+ i s kraljem Bele, to jest Soara. 3 Svi su oni* udružili snage za boj u dolini Sidimu,+ gdje je sada Slano more*.+

4 Petorica kraljeva 12 su godina služila Kedorlaomeru, ali trinaeste su se godine pobunili. 5 Stoga su četrnaeste godine došli Kedorlaomer i kraljevi koji su bili s njim te su porazili Refaimce u Ašterot-Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce+ u Šave-Kirijatajimu 6 i Horijce+ u njihovom gorju Seiru+ sve do El-Parana, koji se nalazi na rubu pustinje. 7 Zatim su krenuli natrag i došli u En-Mišpat, to jest Kadeš,+ i osvojili svu zemlju Amalečana+ te pokorili Amorejce+ koji su živjeli u Hasason-Tamaru.+

8 Tada je kralj Sodome pošao u bitku, a s njim su pošli i kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, to jest Soara. I postrojili su se u dolini Sidimu za bitku 9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šinara, i Arioka, kralja Elasara+ – četvorica kraljeva protiv petorice. 10 A u dolini Sidimu bilo je mnogo jama punih zemne smole*. Kad su se kraljevi Sodome i Gomore sa svojim ljudima dali u bijeg, neki od njih upali su u te jame, a ostali su pobjegli u brda. 11 Tada su pobjednici uzeli sve vrijedno iz Sodome i Gomore i svu hranu koju su ondje našli pa su otišli.+ 12 Osim toga, zarobili su Lota, Abramovog nećaka koji je tada živio u Sodomi,+ i svu njegovu imovinu pa su otišli svojim putem.

13 A jedan čovjek koji je uspio pobjeći došao je Hebreju Abramu i javio mu što se dogodilo. On je tada živio* među velikim stablima Amorejca Mamrea,+ koji je imao još dva brata – Eškola i Anera.+ Ti su ljudi bili Abramovi saveznici. 14 Tako je Abram čuo da mu je nećak+ zarobljen. Tada je skupio svoje ljude uvježbane za ratovanje, 318 slugu rođenih u njegovom domu, te je krenuo u potjeru za neprijateljima do Dana.+ 15 A tijekom noći Abram je podijelio svoje ljude pa su on i njegovi ljudi napali i porazili neprijatelje. I on ih je progonio do Hobe, koja leži sjeverno od Damaska. 16 Vratio je svog nećaka Lota i njegovu imovinu, a vratio je i svu drugu otetu imovinu, žene i ostale zarobljenike.

17 Kad se Abram vraćao iz bitke u kojoj je porazio Kedorlaomera i kraljeve koji su bili s njim, kralj Sodome pošao mu je u susret u dolinu Šave, to jest u Kraljevu dolinu.+ 18 A Melkisedek,+ koji je bio kralj Šalema+ i svećenik Svevišnjeg Boga,+ iznio je pred njega kruh i vino.

19 Zatim ga je blagoslovio riječima:

Tada mu je Abram dao desetinu od cijelog plijena.+

21 Poslije toga kralj Sodome rekao je Abramu: “Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi.” 22 No Abram je odgovorio kralju Sodome: “Podižem ruku i zaklinjem se Jehovi, Svevišnjem Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju, 23 da neću uzeti ništa što je tvoje, čak ni najmanji končić ni remen na sandali, da ti ne bi mogao reći: ‘Ja sam Abrama učinio bogatim.’ 24 Neću uzeti ništa osim onog što su momci pojeli. A ljudi koji su išli sa mnom – Aner, Eškol i Mamre+ – oni neka uzmu svoj dio.”

15 Poslije tih događaja Jehova je u viđenju rekao Abramu: “Ne boj se,+ Abrame! Ja sam tvoj štit.+ Dobit ćeš vrlo veliku nagradu.”+ 2 A Abram je odgovorio: “Svevišnji Gospodine Jehova, što ćeš mi dati kad sam bez djece i kad će sve što imam naslijediti čovjek iz Damaska, Eliezer?”+ 3 Zatim je nastavio: “Nisi mi dao potomstva+ i zato će jedan od slugu iz mog doma biti moj nasljednik.” 4 Ali Jehova mu je nato rekao: “Taj čovjek neće biti tvoj nasljednik, nego će ti nasljednik biti tvoj vlastiti sin.”+

5 I izveo ga je van i rekao mu: “Molim te, pogledaj nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti!” Potom mu je kazao: “Toliko će biti tvojih potomaka.”+ 6 I Abram je povjerovao* Jehovi,+ a on ga je zbog toga smatrao pravednim.+ 7 Tada mu je rekao: “Ja sam Jehova, koji te izveo iz kaldejskog grada Ura kako bi ti ovu zemlju dao u posjed.”+ 8 A Abram mu je odvratio: “Svevišnji Gospodine Jehova, po čemu ću znati da ću je zaposjesti?” 9 On mu je nato rekao: “Dovedi mi trogodišnju junicu, trogodišnju kozu, trogodišnjeg ovna, grlicu i mladog goluba.” 10 I on je uzeo sve te životinje, rasjekao ih napola i stavio sve polovice jednu prema drugoj, ali ptice nije rasjekao. 11 Tada su na meso počele slijetati ptice grabljivice, ali Abram ih je rastjerivao.

12 Kad je sunce bilo na zalasku, Abrama je obuzeo dubok san i na njega se spustila zastrašujuća gusta tama. 13 Tada je Bog rekao Abramu: “Znaj da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji i da će ih tamošnji stanovnici porobiti i tlačiti 400 godina.+ 14 Ali ja ću suditi narodu koji će ih porobiti,+ a nakon toga oni će otići odande s velikim blagom.+ 15 A ti ćeš umrijeti* u miru i bit ćeš sahranjen u dubokoj starosti.+ 16 No tvoji će se potomci vratiti ovamo+ u četvrtom naraštaju jer još nije došlo vrijeme da Amorejci budu kažnjeni*.”+

17 Kad je zašlo sunce i pala gusta tama, pojavila se zadimljena peć, a goruća je baklja prošla između rasječenih dijelova životinja. 18 Tog je dana Jehova sklopio savez s Abramom+ te je rekao: “Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju,+ od rijeke Egipta pa do velike rijeke Eufrata:+ 19 zemlju u kojoj žive Kenijci,+ Kenazovci, Kadmonci, 20 Hetiti,+ Perižani,+ Refaimci,+ 21 Amorejci, Kanaanci, Girgašani i Jebusejci.”+

16 Abramova žena Saraja bila je nerotkinja,+ a imala je sluškinju Egipćanku koja se zvala Hagara.+ 2 Saraja je rekla Abramu: “Molim te, poslušaj me! Jehova mi ne daje da rađam djecu. Zato te molim, spavaj s mojom sluškinjom! Možda ću tako dobiti djecu.”+ I Abram je poslušao što mu je Saraja rekla. 3 Deset godina nakon što se Abram naselio u zemlji Kanaanu njegova žena Saraja dala mu je svoju sluškinju, Egipćanku Hagaru, da mu bude žena. 4 I tako je on spavao s Hagarom te je ona zatrudnjela. A kad je vidjela da je zatrudnjela, počela je prezirati svoju gospodaricu.

5 Tada je Saraja rekla Abramu: “Ti si kriv za to što me ona vrijeđa. Ja sam dala svoju sluškinju tebi u naručje, ali otkako je vidjela da je zatrudnjela, prezire me. Neka Jehova presudi tko je u pravu – ti ili ja.” 6 A Abram je odgovorio Saraji: “Ona je tvoja sluškinja. Postupi s njom kako god želiš.” Tada ju je Saraja počela ponižavati, pa je ona pobjegla od nje.

7 Ali Jehovin je anđeo našao Hagaru kod jednog izvora vode u pustinji, koji se nalazi na putu za Šur.+ 8 I upitao ju je: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?” A ona mu je odgovorila: “Bježim od svoje gospodarice Saraje.” 9 Nato joj je Jehovin anđeo kazao: “Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!” 10 Jehovin joj je anđeo još rekao: “Silno ću umnožiti tvoje potomke, bit će ih tako mnogo da ih se neće moći izbrojiti.”+ 11 Zatim je Jehovin anđeo dodao: “Evo, trudna si i rodit ćeš sina. Daj mu ime Jišmael* jer je Jehova čuo kako vapiš u nevolji. 12 Tvoj će sin biti poput divljeg magarca*. Dizat će ruku na svakoga i svatko će dizati ruku na njega. I on će živjeti u blizini sve svoje braće.*”

13 Tada je ona zazvala Jehovu*, koji joj je govorio, te je kazala: “Ti si Bog koji sve vidi.”+ Potom je rekla u sebi: “Jesam li ovdje zaista vidjela onoga koji mene vidi?” 14 Zato je bunar dobio ime Beer-Lahaj-Roi*. (On se nalazi između Kadeša i Bereda.) 15 Tako je Hagara rodila Abramu sina. I Abram je svom sinu kojeg je rodila Hagara dao ime Jišmael.+ 16 A Abramu je bilo 86 godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

17 Kad je Abramu bilo 99 godina, Jehova mu se ukazao i rekao mu: “Ja sam Svemogući Bog. Živi po mojoj volji i budi čestit*! 2 Ja ću se držati saveza koji sam sklopio s tobom+ i dat ću ti vrlo mnogo potomaka.”+

3 Nato se Abram poklonio do zemlje, a Bog mu je još rekao: 4 “Sklopio sam savez s tobom+ i ti ćeš postati otac mnogih naroda.+ 5 Više se nećeš zvati Abram*, nego će ti ime biti Abraham* jer ću te učiniti ocem mnogih naroda. 6 Dat ću ti vrlo mnogo potomaka, pa će od tebe poteći cijeli narodi. Neki od tvojih potomaka bit će kraljevi.+

7 Držat ću se saveza koji sam sklopio s tobom+ i koji vrijedi za tvoje potomstvo* iz naraštaja u naraštaj, vječnog saveza kojim sam se obavezao da ću biti Bog tebi i tvom potomstvu poslije tebe. 8 Tebi i tvom potomstvu poslije tebe dat ću zemlju u kojoj si živio kao došljak+ – cijelu zemlju Kanaan – i ona će zauvijek biti vaša. A ja ću tvom potomstvu biti Bog.”+

9 Potom je Bog rekao Abrahamu: “Drži se mog saveza. Činite to ti i tvoji potomci poslije tebe iz naraštaja u naraštaj. 10 Ovo je savez između mene i vas, savez kojeg se trebate držati ti i tvoji potomci poslije tebe: svako muško među vama neka bude obrezano.+ 11 Obrezivat ćete kožicu s vrha uda i to će biti znak saveza između mene i vas.+ 12 Iz naraštaja u naraštaj obrezujte svako muško među sobom kad mu bude osam dana.+ Neka bude obrezan svatko tko je rođen u tvom domu i svatko tko nije tvoj potomak, nego je kupljen novcem od nekog tuđinca. 13 Svatko rođen u tvom domu i svatko koga si kupio novcem mora biti obrezan.+ Taj znak na vašem tijelu bit će dokaz da sam s vama sklopio trajan savez. 14 Ako neko muško ne želi da mu se obreže kožica s vrha uda, treba ga* pogubiti i tako ukloniti iz njegovog naroda. Taj je prekršio moj savez.”

15 Potom je Bog rekao Abrahamu: “Svoju ženu Saraju*+ više ne zovi Saraja jer će joj odsad ime biti Sara*. 16 Ja ću je blagosloviti i ona će ti roditi sina.+ Blagoslovit ću je i od nje će nastati narodi. Kraljevi* će poteći od nje.” 17 Tada se Abraham poklonio do zemlje, nasmijao se i rekao u sebi:+ “Zar će se stogodišnjaku roditi dijete i zar će Sara, žena od 90 godina, roditi?”+

18 Zato je Abraham rekao pravom Bogu: “Molim te, blagoslovi Jišmaela!”+ 19 Ali Bog mu je odgovorio: “Tvoja žena Sara doista će ti roditi sina, a ti mu daj ime Izak*.+ Na njega ću prenijeti svoj savez, vječni savez koji će vrijediti i za njegove potomke poslije njega.+ 20 Uslišio sam i ono što si me molio za Jišmaela. Blagoslovit ću ga, dat ću mu mnogo djece i silno ću umnožiti njegovo potomstvo. Od njega će poteći 12 poglavara. Učinit ću da od njega postane velik narod.+ 21 Ali svoj ću savez prenijeti na Izaka,+ kojeg će ti Sara roditi dogodine u ovo doba.”+

22 Kad je Bog završio razgovor s Abrahamom, otišao je od njega. 23 Tada je Abraham okupio sve muške ukućane – svog sina Jišmaela i sve muško rođeno u svom domu i sve koje je kupio novcem – te im je tog istog dana obrezao kožicu s vrha uda, kao što mu je Bog rekao.+ 24 Abrahamu je bilo 99 godina kad se dao obrezati.+ 25 A njegov sin Jišmael imao je 13 godina kad je bio obrezan.+ 26 Tako su tog istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael. 27 I svi muški pripadnici njegovog doma – svi rođeni u njegovom domu i svi kupljeni novcem od tuđinaca – bili su obrezani s njim.

18 Poslije se Jehova+ ukazao Abrahamu među velikim stablima u Mamreu,+ dok je za najveće dnevne vrućine sjedio na ulazu u šator. 2 Abraham je podignuo pogled i opazio tri čovjeka kako stoje nedaleko od njega.+ Čim ih je ugledao, potrčao im je u susret i poklonio se do zemlje. 3 Tada je rekao: “Jehova, ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, nemoj proći pored svog sluge a da ne svratiš k njemu! 4 Dajte da se donese malo vode da vam se operu noge,+ a onda se odmorite pod stablom. 5 Budući da ste navratili k svom sluzi, dajte da donesem malo kruha da se okrijepite pa onda pođite svojim putem.” A oni su odgovorili: “Dobro, učini kako si rekao.”

6 Nato je Abraham pohitao u šator k Sari i rekao joj: “Brzo! Uzmi tri seaha* finog brašna pa umijesi tijesto i ispeci pogače.” 7 Zatim je Abraham otrčao do goveda, izabrao mladog i dobrog junca te ga dao sluzi, koji ga je brzo pripremio. 8 Onda je uzeo maslac, mlijeko i zgotovljenog junca i sve je to iznio pred njih. A on je stajao pored njih pod stablom dok su jeli.+

9 Tada su ga upitali: “Gdje je Sara, tvoja žena?”+ On je nato rekao: “Eno je u šatoru.” 10 Onda je jedan od njih nastavio: “Vratit ću se k tebi dogodine u ovo doba, a tvoja žena Sara imat će sina.”+ A Sara je to slušala na ulazu u šator, iza njegovih leđa. 11 Abraham i Sara bili su u poodmaklim godinama.+ Sara više nije mogla rađati djecu*.+ 12 Zato se nasmijala u sebi i rekla: “Već sam zašla u godine, a i gospodar mi je star. Zar ću zbilja sada doživjeti tu radost?”+ 13 Tada je Jehova rekao Abrahamu: “Zašto se Sara nasmijala i rekla: ‘Zar ću zbilja roditi sada kad sam ostarjela?’ 14 Zar je Jehovi išta nemoguće?+ Vratit ću se k tebi kad bude vrijeme – dogodine u ovo doba – i Sara će imati sina.” 15 A Sara se uplašila, pa je to zanijekala rekavši: “Nisam se smijala!” Ali on je rekao: “Jesi! Smijala si se.”

16 Kad su ljudi ustali da pođu dalje, pogledali su dolje prema Sodomi.+ A Abraham je pošao s njima da ih isprati. 17 I Jehova je rekao: “Zar da od Abrahama skrivam što ću učiniti?+ 18 Pa od Abrahama će postati velik i moćan narod i svi će narodi na zemlji preko njega biti blagoslovljeni*.+ 19 Izabrao sam ga kako bi on zapovjedio svojim sinovima i svim svojim potomcima da se drže Jehovinog puta te da čine ono što je ispravno i pravedno.+ Tako ću ja, Jehova, ispuniti ono što sam obećao Abrahamu.”

20 Jehova je zatim rekao: “Čuju se strašne optužbe+ protiv Sodome i Gomore – ondje ljudi čine vrlo teške grijehe.+ 21 Zato ću sići da vidim rade li zaista ono o čemu govore optužbe koje su došle do mene. Želim znati je li to uistinu tako.”+

22 Tada su ljudi otišli odande i krenuli prema Sodomi, a Jehova+ je ostao s Abrahamom. 23 Nato mu je Abraham prišao i upitao ga: “Hoćeš li zaista pogubiti pravednike zajedno sa zlima?+ 24 Možda u gradu ima 50 pravednika. Hoćeš li ih zaista pogubiti? Zar nećeš oprostiti tom gradu zbog 50 pravednika koji su u njemu? 25 Ti nikada ne bi tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, pa da pravednik prođe jednako kao i zli!+ Ti to nikada ne bi učinio!+ Neće li Sudac cijele zemlje učiniti ono što je ispravno?”+ 26 Tada je Jehova rekao: “Ako u Sodomi nađem 50 pravednika, zbog njih ću oprostiti cijelom gradu.” 27 Ali Abraham mu se opet obratio: “Molim te, poslušaj me! Usuđujem se govoriti Jehovi iako sam prah i pepeo. 28 Možda pravednika bude pet manje od 50. Hoćeš li zbog njih pet uništiti cijeli grad?” A Bog je odgovorio: “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem 45.”+

29 Ali Abraham mu se opet obratio te je rekao: “Možda ih se ondje nađe 40.” Bog je odgovorio: “Neću to učiniti zbog tih 40.” 30 No Abraham je nastavio: “Molim te, Jehova, nemoj se razgnjeviti,+ nego mi dopusti da još nešto kažem: Možda ih se ondje nađe samo 30.” A Bog je odvratio: “Neću to učiniti ako ih ondje nađem 30.” 31 Ali Abraham je nato kazao: “Molim te, poslušaj me! Usuđujem se govoriti Jehovi još jednom: Možda ih se ondje nađe samo 20.” A Bog je odgovorio: “Neću ga uništiti zbog tih 20.” 32 Na koncu je rekao: “Molim te, Jehova, nemoj se razgnjeviti, nego mi dopusti da progovorim samo još jednom: Možda ih se ondje nađe samo 10.” A Bog je odgovorio: “Neću uništiti grad zbog tih 10.” 33 Kad je završio razgovor s Abrahamom, Jehova je otišao,+ a Abraham se vratio u svoj dom.

19 A ona dva anđela stigla su navečer u Sodomu. Lot je tada sjedio kod gradskih vrata. Kad ih je ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje.+ 2 Potom je rekao: “Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da ondje prenoćite i da vam se operu noge. A sutra možete rano ustati i poći svojim putem.” Oni su nato rekli: “Ne, prenoćit ćemo na trgu.” 3 Ali on je bio toliko uporan da su ipak krenuli s njim i otišli u njegovu kuću. Tada im je pripremio obilnu večeru i ispekao beskvasne kruhove te su jeli.

4 Ali prije nego što su otišli na počinak, kuću je opkolila svjetina iz grada – svi muškarci iz Sodome, od dječaka do starca. 5 Dozivali su Lota i govorili mu: “Gdje su ljudi koji su večeras došli k tebi? Izvedi nam ih da općimo s njima!”+

6 Tada je Lot izašao k njima na ulaz te je zatvorio vrata za sobom. 7 Rekao je: “Braćo moja, molim vas, nemojte činiti zlo! 8 Molim vas, poslušajte me! Imam dvije kćeri koje još nisu spavale s muškarcem. Dajte da vam njih izvedem pa činite s njima što vam je drago! Samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su se sklonili pod moj krov.”+ 9 A oni su odvratili: “Miči se odavde!” Zatim su rekli: “Vidi ti njega! Živi ovdje kao došljak i nema nikog svog, a postavlja se za suca nad nama. Sad ćemo s tobom postupiti gore nego s njima.” I navalili su na Lota te su zamalo razvalili vrata. 10 Tada su oni ljudi zgrabili Lota, uvukli ga u kuću i zatvorili vrata. 11 Potom su oslijepili ljude koji su bili pred vratima kuće, od najmlađeg do najstarijeg, tako da su se oni uzalud mučili pronaći vrata.

12 Tada su oni ljudi rekli Lotu: “Imaš li još koga ovdje? Izvedi odavde svoje zetove, sinove, kćeri i sve koji su tvoji u ovom gradu! 13 Mi ćemo uništiti ovaj grad jer je Jehova čuo strašne optužbe protiv njegovih stanovnika.+ Zato nas je Jehova poslao da uništimo ovaj grad.” 14 Stoga je Lot otišao porazgovarati sa svojim zetovima koji su se trebali oženiti njegovim kćerima. Govorio im je: “Hajde, izađite odavde jer će Jehova uništiti ovaj grad!” Ali njegovim se zetovima činilo kao da se šali.+

15 A kad je svanula zora, anđeli su počeli požurivati Lota, govoreći: “Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje žive s tobom da ne pogineš kad ovaj grad bude uništen zbog svojih grijeha!”+ 16 Ali kako je Lot odugovlačio, oni su ljudi uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri te su ih izveli iz grada+ jer mu se Jehova smilovao.+ 17 Čim su ih izveli iz grada, jedan od njih je rekao: “Bježi da spasiš živu glavu*! Ne osvrći se+ niti se zaustavljaj igdje u jordanskoj ravnici*!+ Bježi u brda da ne pogineš!”

18 Ali Lot im je rekao: “Molim te, Jehova, ne šalji me onamo! 19 Tvoj je sluga stekao tvoju naklonost. Ti mi iskazuješ veliku milost* time što mi spašavaš život*,+ ali ja ne mogu bježati u brda jer se bojim da će me snaći kakvo zlo i da ću poginuti.+ 20 Eno u blizini je mali grad u koji bih mogao pobjeći. Molim te, mogu li pobjeći onamo? To je zaista mali grad. Tako ću se spasiti*.” 21 Tada mu je on rekao: “Dobro, ispunit ću ti i tu molbu,+ pa neću zatrti grad o kojem govoriš.+ 22 Požuri! Bježi u taj grad jer ne mogu ništa učiniti dok ne stigneš onamo!”+ Zato je taj grad nazvao Soar*.+

23 Sunce je upravo izašlo kad je Lot stigao u Soar. 24 Tada je Jehova pustio na Sodomu i Gomoru kišu sumpora i vatre. I s neba je zapljuštala kiša koju je poslao Jehova.+ 25 Tako je uništio te gradove i cijelu jordansku ravnicu – zatro je sve stanovnike gradova i sve raslinje.+ 26 A Lotova žena, koja je išla za njim, počela se osvrtati, pa se pretvorila u stup soli.+

27 A Abraham je ustao rano ujutro i otišao do mjesta na kojem je prije stajao pred Jehovom i razgovarao s njim.+ 28 Kad je pogledao dolje prema Sodomi i Gomori i prema cijeloj jordanskoj ravnici, ugledao je strašan prizor. Sa zemlje se dizao dim koji je bio gust poput dima iz peći u kojoj se peku opeke.+ 29 Kad je Bog uništavao gradove u jordanskoj ravnici, sjetio se onoga što je rekao Abrahamu, pa je izveo Lota iz gradova koje je zatirao, gradova u kraju u kojem je Lot živio.+

30 Potom je Lot sa svoje dvije kćeri otišao iz Soara i nastanio se u brdima+ jer se bojao živjeti u Soaru.+ Tako su on i njegove dvije kćeri živjeli u pećini. 31 I starija je rekla mlađoj: “Otac nam je star, a u ovoj zemlji nema muškarca koji bi spavao s nama kako je običaj po cijelom svijetu. 32 Hajde da oca opijemo vinom pa spavajmo s njim i sačuvajmo lozu svog oca.”

33 Tako su te večeri davale svom ocu da pije vina. A onda je starija ušla k njemu i spavala s njim, ali on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 34 A sutradan je starija rekla mlađoj: “Sinoć sam ja spavala s našim ocem. Hajde da mu i večeras damo da pije vina pa onda ti uđi k njemu i spavaj s njim da sačuvamo lozu svog oca.” 35 Tako su i te večeri davale svom ocu da pije vina. A onda je mlađa otišla k njemu i spavala s njim, ali on nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. 36 Tako su obje Lotove kćeri zatrudnjele sa svojim ocem. 37 Potom je starija rodila sina i dala mu ime Moab.+ On je praotac današnjim Moapcima.+ 38 A i mlađa je rodila sina i dala mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjim Amoncima.+

20 Abraham je odande preselio svoj tabor+ u područje Negeba te se naselio između Kadeša+ i Šura.+ Dok je boravio* u Geraru,+ 2 Abraham je za svoju ženu Saru govorio da mu je sestra.+ Stoga je gerarski kralj Abimelek poslao svoje ljude da mu dovedu Saru.+ 3 No Bog je po noći došao Abimeleku u snu i rekao mu: “Poginut ćeš zbog žene koju si uzeo+ jer ona je udana i pripada drugom čovjeku.”+ 4 Ali Abimelek joj se nije bio približio*. Zato je rekao: “Jehova, zar ćeš pogubiti nedužan narod? 5 Zar mi Abraham nije rekao da mu je ona sestra? Zar mi i Sara nije rekla da joj je on brat? Imao sam poštene namjere. Nisam znao da činim išta loše.” 6 Tada mu je pravi Bog rekao u snu: “Znam da si imao poštene namjere. Zato sam te i zadržavao da mi ne sagriješiš i nisam ti dopustio da je dotakneš. 7 Sada vrati čovjeku njegovu ženu jer on je prorok+ i usrdno će se moliti za tebe,+ pa ćeš ostati živ. Ali ako je ne vratiš, znaj da ćeš umrijeti – i ti i svi tvoji.”

8 Abimelek je ustao rano ujutro, sazvao sve svoje sluge i rekao im sve to. I oni su se jako uplašili. 9 Tada je Abimelek pozvao Abrahama i rekao mu: “Što si nam to učinio? Što sam ti zgriješio da si na mene i moje kraljevstvo navukao tako velik grijeh? Ponio si se prema meni kako ne valja.” 10 Abimelek je zatim upitao Abrahama: “Zašto si tako postupio?”+ 11 A Abraham je odgovorio: “Zato što sam mislio: ‘U ovom se kraju ljudi sigurno ne boje Boga, pa će me ubiti zbog moje žene.’+ 12 Osim toga, ona mi je doista sestra – kći mog oca, ali ne i kći moje majke. Tako sam je uzeo za ženu.+ 13 I kad mi je Bog rekao da napustim dom svog oca,+ kazao sam joj: ‘Pokaži mi vjernu ljubav tako da u svakom mjestu u koje dođemo kažeš ljudima da sam ti brat.’”+

14 Tada je Abimelek dao Abrahamu ovaca i goveda, slugu i sluškinja te mu je vratio njegovu ženu Saru. 15 Abimelek je još rekao: “Pred tobom je sva moja zemlja! Nastani se gdje god želiš.” 16 A Sari je rekao: “Evo dajem tvom bratu+ 1000 srebrnjaka. To neka svima koji su s tobom, a i svim drugim ljudima, bude znak da si nedužna i da nisi bila osramoćena.” 17 I Abraham se usrdno pomolio pravom Bogu i Bog je ozdravio Abimeleka, njegovu ženu i njegove robinje, tako da su opet mogli imati djecu. 18 Naime, Jehova je zbog Abrahamove žene Sare+ prouzročio da sve žene u Abimelekovom domu budu neplodne.

21 Jehova je iskazao milost Sari kao što je i rekao. I Jehova joj je učinio ono što je obećao.+ 2 Tako je Sara zatrudnjela+ i ostarjelom Abrahamu rodila sina, a to se dogodilo u vrijeme koje mu je Bog unaprijed objavio.+ 3 Abraham je svom novorođenom sinu, kojeg mu je rodila Sara, dao ime Izak.+ 4 Kad je Izaku bilo osam dana, njegov ga je otac Abraham obrezao, kao što mu je Bog i zapovjedio.+ 5 Abrahamu je bilo 100 godina kad mu se rodio Izak. 6 Tada je Sara rekla: “Bog mi je dao da se smijem od radosti. Svatko tko čuje o tome smijat će se sa mnom*.” 7 I još je kazala: “Bi li prije ikome palo na pamet reći Abrahamu da će Sara dojiti djecu? A gle, ja sam mu rodila sina u njegovoj starosti.”

8 A dijete je raslo i nakon nekog vremena majka ga je prestala dojiti. I Abraham je priredio veliku gozbu u dan kad je Sara prestala dojiti Izaka. 9 No Sara je zapazila da se sin kojeg je Egipćanka Hagara+ rodila Abrahamu ruga Izaku.+ 10 Zato je rekla Abrahamu: “Otjeraj ovu robinju i njenog sina jer sin ove robinje neće dijeliti nasljedstvo s mojim sinom Izakom!”+ 11 Ali Abrahamu je bilo jako krivo što je to rekla o njegovom sinu.+ 12 Tada je Bog rekao Abrahamu: “Neka ti ne bude krivo zbog onog što ti Sara govori o tvom sinu i o tvojoj robinji! Poslušaj je jer ćeš preko Izaka dobiti potomstvo koje ti je bilo obećano*.+ 13 A i od sina ove robinje+ načinit ću narod+ jer je on tvoj potomak.”

14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruh i mijeh vode te ih stavio Hagari na rame, a onda je otpravio nju i sina.+ Ona je otišla i lutala po pustinji kod Beer-Šebe.+ 15 Kad je na koncu nestalo vode u mijehu, ostavila je sina pod nekim grmom. 16 Zatim je otišla od njega, daleko koliko se može lukom dobaciti, te je sjela i rekla: “Ne želim gledati kako mi sin umire.” Sjedeći tako podalje, glasno je zaplakala.

17 A Bog je čuo plač Hagarinog sina,+ pa je Božji anđeo pozvao s neba Hagaru i rekao joj:+ “Što ti je, Hagaro? Ne boj se jer Bog je čuo plač tvog sina! 18 Digni se, pomozi sinu da ustane i čvrsto ga drži jer ću od njega načiniti velik narod.”+ 19 Tada joj je Bog otvorio oči te je ugledala bunar u kojem je bilo vode. Ona je otišla do njega, napunila mijeh vodom i dala sinu da pije. 20 I Bog se brinuo za Hagarinog sina+ dok je on rastao. Mladić je živio u pustinji i s vremenom je postao strijelac. 21 Naselio se u pustinji Paranu,+ a majka mu je dovela ženu iz Egipta.

22 U to je vrijeme Abimelek došao Abrahamu u pratnji Fikola, zapovjednika svoje vojske, i rekao mu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.+ 23 Zato mi se ovdje zakuni Bogom da nećeš prevariti ni mene, ni moje sinove, ni potomke mojih sinova, nego da ćeš pokazivati vjernost i ljubav* prema meni i zemlji u kojoj živiš, kao što sam ja to učinio tebi.”+ 24 Tada je Abraham rekao: “Zaklinjem se.”

25 No Abraham se požalio Abimeleku zbog bunara koji su Abimelekovi sluge nasilno prisvojili.+ 26 Abimelek je nato kazao: “Ne znam tko je to učinio. Ti mi nisi rekao za to, niti sam išta čuo o tome do danas.” 27 Tada je Abraham dao Abimeleku ovaca i goveda te su njih dvojica sklopila savez. 28 Kad je Abraham odvojio sedam mladih ovaca iz stada, 29 Abimelek mu je rekao: “Zašto si odvojio ovih sedam ovaca?” 30 On je odvratio: “Uzmi ovih sedam mladih ovaca da služe kao dokaz da sam ja iskopao ovaj bunar.” 31 Zato je to mjesto nazvao Beer-Šeba*,+ jer su se ondje obojica zaklela. 32 Tako su oni sklopili savez+ u Beer-Šebi. Potom su se Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, vratili u zemlju Filistejaca.+ 33 A Abraham je zasadio stablo tamarisa u Beer-Šebi i ondje je prizvao ime Jehove,+ vječnog Boga.+ 34 I Abraham je još dugo živio* u zemlji Filistejaca.+

22 A poslije toga pravi je Bog iskušao Abrahama.+ Zazvao ga je: “Abrahame!” A on je odvratio: “Evo me!” 2 Tada mu je Bog rekao: “Molim te, pođi u zemlju Moriju+ i sa sobom povedi svog sina, svog jedinca Izaka+ kojeg jako voliš,+ te ga prinesi kao žrtvu paljenicu na jednom brdu koje ću ti ondje pokazati.”

3 Tako je Abraham ustao rano ujutro, osedlao magarca te je poveo sa sobom dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka. Nacijepao je drva za žrtvu paljenicu i pošao prema mjestu na koje ga je pravi Bog uputio. 4 Trećeg dana Abraham je podignuo pogled i ugledao mjesto izdaleka. 5 Abraham je tada rekao svojim slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca, a moj sin i ja otići ćemo onamo da se poklonimo* Bogu pa ćemo se vratiti k vama.”

6 Tako je Abraham uzeo drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na svog sina Izaka. Potom je uzeo vatru* i nož pa su njih dvojica zajedno pošla dalje. 7 Tada je Izak rekao svom ocu Abrahamu: “Oče!” A on mu je odvratio: “Evo me, sine!” Nato ga je Izak upitao: “Imamo vatru i drva, ali gdje je ovca za žrtvu paljenicu?” 8 A Abraham je odgovorio: “Sine moj, Bog će sebi pribaviti ovcu za žrtvu paljenicu.”+ I njih su dvojica zajedno pošla dalje.

9 Na koncu su stigli do mjesta koje je pravi Bog pokazao Abrahamu. Ondje je Abraham načinio žrtvenik i na njega naslagao drva. Potom je svom sinu Izaku svezao ruke i noge te ga je položio na žrtvenik povrh drva.+ 10 Tada je Abraham pružio ruku i uzeo nož da ubije svog sina.+ 11 Ali Jehovin anđeo pozvao ga je s neba: “Abrahame! Abrahame!” Nato je on odgovorio: “Evo me!” 12 A on mu je rekao: “Ne diži ruku na sina i nemoj mu nauditi! Sada znam da se bojiš Boga jer mi nisi uskratio svog sina, svog jedinca.”+ 13 Tada je Abraham podignuo pogled i nedaleko od sebe ugledao ovna koji se rogovima zapleo u grmlje. Stoga je Abraham otišao onamo, uzeo ovna i prinio ga kao žrtvu paljenicu umjesto svog sina. 14 I Abraham je to mjesto nazvao Jehova-Jire*. Zato se još i danas kaže: “Jehova će na svom brdu pribaviti ono što je potrebno.”+

15 Potom je Jehovin anđeo drugi put pozvao s neba Abrahama 16 i rekao mu: “‘Zaklinjem se samim sobom,’ kaže Jehova,+ ‘zato što si to učinio i nisi mi uskratio svog sina, svog jedinca,+ 17 doista ću te blagosloviti i doista ću umnožiti tvoje potomstvo* da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na morskoj obali.+ Tvoj će potomak osvojiti gradove* svojih neprijatelja.+ 18 I preko tvog potomstva*+ bit će blagoslovljeni* svi narodi na zemlji jer si me poslušao.’”+

19 Zatim se Abraham vratio svojim slugama pa su zajedno otišli natrag u Beer-Šebu.+ I Abraham je nastavio živjeti u Beer-Šebi.

20 Poslije toga javili su Abrahamu: “Milka je rodila sinove tvom bratu Nahoru:+ 21 prvorođenca Usa, njegovog brata Buza, Aramovog oca Kemuela, 22 Keseda, Hazu, Pildaša, Jidlafa i Betuela.”+ 23 A Betuelu se rodila Rebeka.+ Milka je tu osmoricu sinova rodila Abrahamovom bratu Nahoru. 24 A i njegova inoča Reuma rodila mu je sinove. Bili su to Tebah, Gaham, Tahaš i Maaka.

23 A Sara je živjela 127 godina. Toliko je godina imala kad je umrla.+ 2 Sara je umrla u Kirijat-Arbi,+ to jest u Hebronu,+ u zemlji Kanaanu.+ Abraham je tugovao za Sarom i oplakivao je. 3 Potom je ustao i otišao od svoje pokojne žene te je rekao Hetovim+ potomcima: 4 “Ja sam došljak koji se naselio među vama.+ Prodajte mi komad svoje zemlje da ondje sahranim svoju ženu.” 5 A Hetovi su potomci odgovorili Abrahamu: 6 “Čuj nas, gospodaru! Ti si među nama poglavar kojeg je postavio Bog*.+ Uzmi najbolji komad zemlje i ondje sahrani svoju ženu. Nitko od nas neće ti uskratiti zemlju da ondje sahraniš svoju ženu.”

7 Tada je Abraham ustao i poklonio se stanovnicima te zemlje, Hetovim+ potomcima, 8 i rekao im: “Ako vam je po volji da kod vas sahranim svoju ženu, poslušajte me i zamolite Soharovog sina Efrona 9 da mi proda svoju pećinu Makpelu, koja se nalazi na kraju njegovog polja. Neka mi je pred vama proda za onoliko srebra+ koliko vrijedi da ondje mogu sahranjivati svoje mrtve.”+

10 A Efron je sjedio među Hetovim potomcima. Stoga je Hetit Efron odgovorio Abrahamu pred Hetovim potomcima i svima koji su došli na gradska vrata:+ 11 “Ne, gospodaru! Poslušaj me! Dajem ti i polje i pećinu koja je na njemu. Dajem ti to pred svojim sunarodnjacima. Sahrani ondje svoju ženu.” 12 Tada se Abraham poklonio pred stanovnicima te zemlje 13 i rekao Efronu pred svima: “Molim te, poslušaj me! Dat ću ti onoliko srebra koliko polje vrijedi. Uzmi srebro od mene da mogu ondje sahraniti svoju ženu!”

14 A Efron je odgovorio Abrahamu: 15 “Gospodaru moj, poslušaj me! Ta zemlja vrijedi 400 šekela* srebra, ali pusti sad to! Samo ti sahrani svoju ženu.” 16 Abraham je prihvatio Efronovu ponudu te je dao Efronu onoliko srebra koliko je on rekao pred Hetovim potomcima – 400 šekela srebra koje je izvagao prema trgovačkoj mjeri.+ 17 Tako je Efronovo polje u Makpeli nasuprot Mamreu – polje i pećina na njemu i sva stabla koja su bila na tom polju – 18 prešlo u Abrahamovo vlasništvo. On je sve to kupio pred Hetovim potomcima, pred svima koji su došli na gradska vrata. 19 Potom je Abraham sahranio svoju ženu Saru u pećini u polju Makpeli nasuprot Mamreu, to jest Hebronu, u zemlji Kanaanu. 20 Tako je Abraham u prisutnosti Hetovih potomaka postao vlasnik polja i pećine što ih je kupio kako bi ondje sahranjivao svoje mrtve.+

24 A Abraham je zašao u duboku starost i Jehova ga je blagoslovio u svemu.+ 2 Abraham je rekao svom sluzi, najstarijem u svom domu, koji je upravljao svime što je on imao:+ “Molim te, stavi ruku pod moje bedro* 3 i zakuni mi se Jehovom, Bogom neba i Bogom zemlje, da nećeš mom sinu uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, među kojima živim.+ 4 Otiđi u moju zemlju, k mom rodu,+ i izaberi ženu za mog sina Izaka.”

5 Ali sluga mu je rekao: “A što ako žena ne bude htjela doći sa mnom u ovu zemlju? Hoćeš li da onda odvedem tvog sina u zemlju iz koje si otišao?”+ 6 Nato mu je Abraham rekao: “Nipošto nemoj mog sina odvesti onamo!+ 7 Jehova, Bog nebeski, koji me odveo iz doma mog oca i iz zemlje mog roda+ i koji mi se obratio i zakleo mi se:+ ‘Tvom ću potomstvu*+ dati ovu zemlju’,+ on će poslati svog anđela pred tobom+ i ti ćeš odande+ dovesti ženu mom sinu. 8 No ako žena ne bude htjela poći s tobom, bit ćeš oslobođen ove zakletve. Ali nemoj mog sina odvesti onamo!” 9 I sluga je stavio ruku pod bedro svog gospodara Abrahama i zakleo mu se da će tako učiniti.+

10 Potom je sluga uzeo deset gospodarevih deva i spremio svakovrsna blaga svog gospodara. Tada je krenuo u Mezopotamiju, u Nahorov grad. 11 Kad je stigao do bunara koji se nalazio izvan grada, pustio je deve da ondje poliježu. Bilo je to u predvečerje, u vrijeme kad žene izlaze zahvaćati vodu. 12 A onda je rekao: “Jehova, Bože mog gospodara Abrahama, molim te, pomozi mi da danas sve dobro prođe i iskaži vjernu ljubav mom gospodaru Abrahamu. 13 Evo stojim kraj izvora vode, a kćeri stanovnika ovog grada dolaze zahvatiti vodu. 14 Neka djevojka kojoj kažem: ‘Molim te, spusti vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij, a i deve ću ti napojiti’, bude ona koju si izabrao za svog slugu Izaka. Po tome ću znati da si iskazao vjernu ljubav mom gospodaru.”

15 On to još nije dokraja ni izgovorio, a već je došla djevojka s vrčem na ramenu. Bila je to Rebeka, kći Betuela,+ sina Milke,+ žene Abrahamovog brata Nahora.+ 16 Ona je bila vrlo lijepa i bila je djevica – još nije bila legla s muškarcem. Sišla je do izvora, napunila vrč, a onda se vratila gore. 17 I sluga joj je odmah potrčao u susret i rekao: “Molim te, daj mi malo vode iz vrča!” 18 A ona mu je odgovorila: “Pij, gospodaru!” I brzo je spustila vrč s ramena i dala mu piti. 19 Kad se napio, rekla je: “Davat ću vode i tvojim devama dok se sve ne napoje.” 20 Onda je brzo izlila vrč u korito i opet otrčala do bunara da zahvati vode. I tako je donosila vodu dok nije napojila sve njegove deve. 21 Cijelo to vrijeme čovjek ju je šutke zadivljeno promatrao, pitajući se je li Jehova blagoslovio njegovo putovanje.

22 Kad su se deve napojile, čovjek joj je dao nosni prsten od zlata, težak pola šekela*, i dvije zlatne narukvice, teške 10 šekela, 23 a zatim je rekao: “Molim te, kaži mi čija si kći! Ima li u kući tvog oca mjesta za nas da prenoćimo?” 24 A ona mu je odgovorila: “Ja sam kći Betuela,+ sina Milke, kojeg je ona rodila Nahoru.”+ 25 Zatim mu je rekla: “Imamo slame i mnogo hrane za stoku, a i mjesta gdje se može prenoćiti.” 26 Čovjek je tada kleknuo i poklonio se Jehovi do zemlje 27 te je rekao: “Neka je hvaljen Jehova, Bog mog gospodara Abrahama, jer nije prestao pokazivati ljubav* i vjernost mom gospodaru! Jehova me doveo u kuću braće mog gospodara.”

28 Djevojka je otrčala i sve to ispričala svojoj majci i ostalim ukućanima. 29 A Rebeka je imala brata koji se zvao Laban.+ On je otrčao k čovjeku koji je čekao izvan grada, kod izvora. 30 Naime, kad je Laban vidio nosni prsten i narukvice na rukama svoje sestre Rebeke te od nje čuo što joj je kazao taj čovjek, koji je još stajao kod deva na izvoru, otišao je k njemu. 31 Rekao mu je: “Dođi, ti kojeg je Jehova blagoslovio! Zašto tu stojiš? Ja sam pripremio kuću i mjesto za deve.” 32 Tada je čovjek došao u kuću, a on* je rastovario deve, donio slamu i hranu za njih te vodu da se operu noge tom čovjeku i ljudima koji su bili s njim. 33 No kad su pred njega stavili hranu, on je rekao: “Neću jesti dok ne kažem zašto sam došao.” A Laban je rekao: “Onda kaži!”

34 Tada je čovjek kazao: “Ja sam Abrahamov sluga.+ 35 Jehova je silno blagoslovio mog gospodara i učinio ga vrlo bogatim – dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, slugu i sluškinja, deva i magaraca.+ 36 A Sara, žena mog gospodara, rodila je sina mom gospodaru kad je već bila u poodmaklim godinama.+ On će od svog oca naslijediti sav njegov imetak.+ 37 Stoga je moj gospodar tražio da mu se zakunem i rekao mi: ‘Ne smiješ mom sinu uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, u čijoj zemlji živim.+ 38 Idi u kuću mog oca, k mojoj obitelji,+ i izaberi ženu za mog sina.’+ 39 Ali ja sam rekao svom gospodaru: ‘A što ako žena ne bude htjela poći sa mnom?’+ 40 On mi je odgovorio: ‘Jehova, kojem služim,+ poslat će svog anđela+ s tobom i sigurno će blagosloviti tvoje putovanje, a ti dovedi ženu mom sinu iz moje obitelji, iz doma mog oca.+ 41 Bit ćeš oslobođen svoje zakletve ako dođeš k mojoj obitelji, a oni ti ne daju djevojku. Tada ćeš biti oslobođen zakletve.’+

42 Kad sam danas došao na izvor, rekao sam: ‘Jehova, Bože mog gospodara Abrahama, ako mi želiš pomoći da izvršim zadatak koji mi je povjeren, 43 neka se dogodi ovako: Sad stojim na izvoru vode. Neka djevojka+ koja dođe zahvatiti vodu i ja joj kažem: “Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvog vrča”, 44 a ona odgovori: “Pij, a i deve ću ti napojiti”, bude žena koju je Jehova izabrao za sina mog gospodara.’+

45 Još to nisam u sebi dokraja ni izgovorio, a već je došla Rebeka s vrčem na ramenu, sišla do izvora i zahvatila vodu. Tada sam joj rekao: ‘Molim te, daj mi da se napijem!’+ 46 Ona je brzo spustila vrč i rekla: ‘Pij,+ a i deve ću ti napojiti!’ Tako sam se ja napio, a ona je napojila i deve. 47 Potom sam je upitao: ‘Čija si kći?’ A ona je odgovorila: ‘Ja sam kći Nahorovog sina Betuela, kojeg mu je rodila Milka.’ Tada sam joj stavio prsten na nos i narukvice na ruke.+ 48 A onda sam kleknuo i poklonio se Jehovi do zemlje te izrekao hvalu Jehovi, Bogu mog gospodara Abrahama,+ koji me vodio pravim putem da pronađem unuku brata mog gospodara i dovedem je da bude žena njegovom sinu. 49 A sada, ako želite iskazati ljubav* i vjernost mom gospodaru, recite mi! Ako ne želite, i to mi recite, da znam što mi je činiti.”+

50 A Laban i Betuel odgovorili su: “Jehova je sve to vodio. Zato nije na nama da ti kažemo ni da ni ne*. 51 Evo, tu je Rebeka. Povedi je sa sobom i idi! Neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što je Jehova rekao.” 52 Kad je Abrahamov sluga čuo što su rekli, odmah se poklonio Jehovi do zemlje. 53 I sluga je izvadio predmete od srebra i zlata i haljine te ih dao Rebeki, a i njenom bratu i majci dao je vrijedne darove. 54 Potom su on i ljudi koji su bili s njim jeli i pili te su ondje prenoćili.

Kad je sluga ujutro ustao, rekao je: “Pustite me da se vratim svom gospodaru!” 55 Nato su Rebekin brat i majka rekli: “Neka djevojka ostane s nama barem deset dana. Poslije može ići.” 56 Ali on im je kazao: “Ne zadržavajte me kad mi je Jehova pomogao da izvršim svoj zadatak. Pustite me da idem svom gospodaru!” 57 Tada su oni rekli: “Pozovimo djevojku da čujemo što ona misli!” 58 I pozvali su Rebeku i upitali je: “Hoćeš li poći s ovim čovjekom?” A ona je odgovorila: “Hoću.”

59 I tako su otpremili Rebeku*,+ njenu dojkinju*+ i Abrahamovog slugu s njegovim ljudima. 60 I blagoslovili su Rebeku i rekli joj: “Sestro naša, budi majka nebrojenim tisućama i neka tvoji potomci osvoje gradove* onih koji ih mrze!”+ 61 Zatim su Rebeka i njene sluškinje ustale, sjele na deve i krenule za čovjekom. Tako je sluga poveo Rebeku i otišao odande.

62 A Izak je živio u području Negeba.+ Jednog je dana, nakon što se vratio iz okolice Beer-Lahaj-Roia,+ 63 u predvečerje otišao u polje kako bi razmišljao.+ Kad je podignuo pogled, vidio je da dolaze deve. 64 A kad je Rebeka podignula pogled, ugledala je Izaka i brzo sišla s deve. 65 Tada je upitala slugu: “Tko je onaj čovjek koji nam preko polja dolazi u susret?” Sluga je odgovorio: “To je moj gospodar.” Nato je ona uzela veo i pokrila se. 66 I sluga je ispričao Izaku sve što je učinio. 67 Potom je Izak doveo Rebeku u šator svoje majke Sare+ i tako mu je ona postala žena. Izak ju je zavolio+ te se utješio nakon smrti svoje majke.+

25 Abraham se ponovno oženio, a žena mu se zvala Ketura. 2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana,+ Išbaka i Šuaha.+

3 Jokšanu su se rodili Šeba i Dedan.

Dedanovi sinovi bili su Ašur, Letuš i Leum*.

4 Midjanovi sinovi bili su Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaah.

Sve su to bili Keturini potomci.

5 Abraham je Izaku dao sve što je imao,+ 6 a sinovima koje je dobio sa svojim inočama dao je darove. I još za svog života poslao ih je na Istok, daleko od svog sina Izaka.+ 7 Abraham je živio 175 godina. 8 Umro je u dubokoj starosti, star i zadovoljan svojim životom, i pridružio se svojim precima*. 9 Njegovi sinovi Izak i Jišmael sahranili su ga u pećini Makpeli u polju Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamreu,+ 10 u polju koje je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara.+ 11 Poslije Abrahamove smrti Bog je nastavio blagoslivljati njegovog sina Izaka,+ a Izak je živio blizu Beer-Lahaj-Roia.+

12 A ovo su događaji iz života Abrahamovog sina Jišmaela,+ kojeg je Abrahamu rodila Egipćanka Hagara,+ Sarina sluškinja.

13 Ovo su imena Jišmaelovih sinova od kojih su potekle njihove porodice: Jišmaelov prvorođenac Nebajot,+ zatim Kedar,+ Adbeel, Mibsam,+ 14 Mišma, Duma, Masa, 15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedema. 16 To su Jišmaelovi sinovi i dvanaestorica poglavara njihovih rodova.+ Njihova naselja i tabori nose njihova imena. 17 Jišmael je poživio 137 godina. Zatim je umro i pridružio se svojim precima. 18 Njegovi su potomci živjeli na području od Havile,+ koja je nedaleko od Šura,+ blizu Egipta, pa sve do Asirije. Naselili su se u blizini sve svoje braće.*+

19 A ovo su događaji iz života Abrahamovog sina Izaka.+

Abrahamu se rodio Izak. 20 Izaku je bilo 40 godina kad je uzeo za ženu Rebeku, kćer Aramejca Betuela+ iz Padan-Arama, sestru Aramejca Labana. 21 A Izak se usrdno molio Jehovi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. I Jehova je uslišio njegovu molitvu, pa je njegova žena Rebeka zatrudnjela. 22 No sinovi u njenoj utrobi počeli su udarati jedan drugoga,+ pa je rekla: “Ako se moram tako patiti, čemu da živim?” Tada je zatražila savjet od Jehove. 23 A Jehova joj je rekao: “Dva su naroda u tvojoj utrobi,+ dva će naroda poteći iz tvoje utrobe i razdvojiti se.+ Jedan će narod biti jači od drugog naroda+ i stariji će sin služiti mlađem.”+

24 Kad je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da su doista blizanci u njenoj utrobi. 25 Prvi koji je izašao bio je sav crven i toliko dlakav da je izgledao kao da na sebi ima ogrtač od dlake.+ Zato su mu dali ime Ezav*.+ 26 Potom je izašao njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu,+ pa mu je Izak dao ime Jakov*.+ A Izaku je bilo 60 godina kad ih je Rebeka rodila.

27 Kad su dječaci odrasli, Ezav je postao vješt lovac+ i volio je boraviti u divljini, a Jakov je bio miran* čovjek i živio je u šatorima.+ 28 Izak je više volio Ezava jer je rado jeo divljač koju mu je on donosio, dok je Rebeka više voljela Jakova.+ 29 Jednog dana Jakov je kuhao neko varivo, a Ezav je došao iz polja jako umoran. 30 I Ezav je rekao Jakovu: “Molim te, daj mi brzo tog crvenog variva koje si skuhao jer sam jako umoran*!” Zato je dobio ime Edom*.+ 31 Nato je Jakov rekao: “Najprije mi prodaj prava koja imaš kao prvorođenac!”+ 32 A Ezav je odvratio: “Umrijet ću od gladi! Što će mi onda prava prvorođenca?” 33 Jakov je nato rekao: “Najprije mi se zakuni!” I on se zakleo Jakovu te mu je prodao prava koja je imao kao prvorođenac.+ 34 Tada je Jakov dao Ezavu kruha i variva od leće. On se najeo i napio, a onda je ustao i otišao odande. Tako je Ezav prezreo prava koja je imao kao prvorođenac.

26 A u zemlji je zavladala glad, nakon one prve gladi koja je nastala u Abrahamovo vrijeme,+ pa je Izak otišao u Gerar filistejskom kralju Abimeleku. 2 Tada mu se ukazao Jehova i rekao mu: “Ne idi u Egipat. Nastani se u zemlji koju ću ti pokazati. 3 Živi u ovoj zemlji kao došljak,+ a ja ću biti uz tebe i blagosloviti te – tebi i tvom potomstvu* dat ću sve ove zemlje+ i ispunit ću zakletvu koju sam dao tvom ocu Abrahamu:+ 4 ‘Umnožit ću tvoje potomstvo* da ga bude kao zvijezda na nebu.+ Dat ću tvom potomstvu sve ove zemlje+ i preko tvog potomstva bit će blagoslovljeni* svi narodi na zemlji.’+ 5 Učinit ću to zato što mi je Abraham bio poslušan i izvršavao je sve što sam tražio od njega – držao se mojih zapovijedi, odredbi i zakona.”+ 6 Tako je Izak ostao u Geraru.+

7 Kad god bi se ljudi iz tog kraja raspitivali za njegovu ženu, on bi rekao: “Ona mi je sestra.”+ Bojao se reći da mu je žena jer je bila vrlo lijepa,+ pa je mislio: “Ljudi iz ovog kraja mogli bi me ubiti zbog Rebeke.” 8 Nakon što su neko vrijeme boravili ondje, filistejski kralj Abimelek jednog je dana kroz prozor vidio kako Izak grli* svoju ženu Rebeku.+ 9 Zato je Abimelek odmah pozvao Izaka i rekao mu: “Pa ona ti je žena! Zašto si rekao da ti je sestra?” Izak mu je odgovorio: “Rekao sam to jer sam se bojao da ću poginuti zbog nje.”+ 10 A Abimelek je nastavio: “Što si nam to učinio?+ Lako se moglo dogoditi da netko od ljudi spava s tvojom ženom i ti bi tako navukao krivnju na nas!”+ 11 Tada je Abimelek zapovjedio cijelom narodu: “Tko god dirne ovog čovjeka i njegovu ženu bit će pogubljen!”

12 Izak je zasijao polja u onom kraju i već je prve godine požeo 100 puta više nego što je zasijao, jer ga je Jehova blagoslivljao.+ 13 Tako je Izak postao bogat i stjecao je sve više dobara dok se na koncu nije silno obogatio. 14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogo slugu,+ pa su mu Filistejci počeli zavidjeti.

15 Stoga su Filistejci zasuli zemljom sve bunare koje su u danima njegovog oca Abrahama iskopali sluge njegovog oca.+ 16 Tada je Abimelek rekao Izaku: “Odlazi iz našeg kraja jer si postao mnogo moćniji od nas!” 17 Tako je Izak otišao odande i utaborio se u Gerarskoj dolini*+ te je ondje ostao živjeti. 18 Izak je opet iskopao bunare koji su bili iskopani u danima njegovog oca Abrahama, a koje su Filistejci zatrpali nakon Abrahamove smrti.+ Nazvao ih je onim imenima koja im je dao njegov otac.+

19 Kad su Izakovi sluge kopali u dolini, našli su izvor pitke vode. 20 Ali pastiri iz Gerara posvađali su se s Izakovim pastirima, govoreći: “Voda je naša!” Zato je Izak bunaru dao ime Esek* jer su se oni svađali s njim. 21 Potom su počeli kopati drugi bunar te su se i zbog njega posvađali. Zato mu je dao ime Sitna*. 22 Kasnije je otišao odande i iskopao još jedan bunar, ali ovaj se put nisu svađali. Stoga mu je dao ime Rehobot* i rekao: “Jehova nam je sada osigurao mnogo prostora i dao nam da imamo mnogo djece.”+

23 Odande je otišao u Beer-Šebu.+ 24 Jehova mu se te noći ukazao i rekao mu: “Ja sam Bog tvog oca Abrahama.+ Ne boj se+ jer sam ja s tobom. Blagoslovit ću te i umnožit ću tvoje potomstvo zbog svog sluge Abrahama.”+ 25 Stoga je Izak ondje načinio žrtvenik i prizvao Jehovino ime.+ Na tom je mjestu razapeo svoj šator,+ a njegovi sluge ondje su iskopali bunar.

26 Potom je iz Gerara k njemu došao Abimelek s Ahuzatom, svojim savjetnikom, i Fikolom, zapovjednikom svoje vojske.+ 27 A Izak ih je upitao: “Zašto ste došli k meni? Niste li me vi zamrzili i otjerali iz svog kraja?” 28 Odgovorili su: “Jasno vidimo da je Jehova s tobom.+ Zato smo te odlučili zamoliti: ‘Daj da se međusobno obavežemo zakletvom i daj da s tobom sklopimo savez+ koji će jamčiti 29 da nam nećeš činiti zla, kao što ni mi tebi nismo činili zla. Uvijek smo bili dobri prema tebi i pustili smo te da odeš u miru. A tebe sada Jehova blagoslivlja.’” 30 Tada im je priredio gozbu te su jeli i pili. 31 Ujutro su rano ustali i zakleli se jedni drugima.+ Potom se Izak pozdravio s njima i oni su otišli u miru.

32 Tog su dana došli Izakovi sluge i donijeli mu vijesti o bunaru koji su iskopali.+ Rekli su mu: “Našli smo vodu!” 33 Stoga mu je Izak dao ime Šiba. Zato se taj grad sve do danas zove Beer-Šeba.+

34 Kad je Ezavu bilo 40 godina, uzeo je za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.+ 35 One su zagorčavale život* Izaku i Rebeki.+

27 Kad je Izak ostario i oslijepio, pozvao je svog starijeg sina Ezava+ i rekao mu: “Sine moj!” On mu je odvratio: “Evo me!” 2 Izak je nato rekao: “Ostario sam i ne znam koliko ću još živjeti. 3 Zato te molim, uzmi sad svoj luk i tobolac sa strijelama pa idi u polje i ulovi mi divljači.+ 4 Onda mi pripremi ukusan obrok, onaj koji volim, i donesi mi ga da jedem pa ću te blagosloviti prije nego što umrem.”

5 Ali Rebeka je slušala dok je Izak to govorio svom sinu Ezavu. I Ezav je otišao u polje kako bi ulovio divljači i donio je ocu.+ 6 A Rebeka je rekla svom sinu Jakovu:+ “Upravo sam čula kako je tvoj otac razgovarao s tvojim bratom Ezavom i rekao mu: 7 ‘Donesi mi divljači i pripremi mi ukusan obrok da jedem pa da te blagoslovim pred Jehovom prije nego što umrem.’+ 8 A sada me, sine, pažljivo slušaj i učini ono što ti kažem.+ 9 Molim te, otiđi do stada i donesi mi odande dva najbolja jareta da od njih pripremim ukusan obrok tvom ocu, onako kako on voli. 10 Potom ga odnesi svom ocu da jede pa da te blagoslovi prije nego što umre.”

11 No Jakov je rekao svojoj majci Rebeki: “Ali moj je brat Ezav dlakav čovjek,+ a ja nisam. 12 Što ako mi otac opipa ruke?+ Pomislit će da sam mu se htio narugati, pa ću navući na sebe prokletstvo, a ne blagoslov.” 13 Nato mu je majka rekla: “Sine moj, neka tvoje prokletstvo padne na mene! Samo me poslušaj i idi te mi donesi jarad.”+ 14 Tako je on otišao, uzeo ih i donio svojoj majci, a ona je pripremila ukusan obrok, onako kako je njegov otac volio. 15 Potom je Rebeka uzela najljepše haljine svog starijeg sina Ezava, koje je imala u kući, te ih je obukla svom mlađem sinu Jakovu.+ 16 Jarećim kožama omotala mu je ruke i vrat.+ 17 Zatim je svom sinu Jakovu dala ukusan obrok i kruh koji je pripremila.+

18 Tako je on otišao k svom ocu i rekao mu: “Oče!” A on je odgovorio: “Evo me! Koji si ti, Ezav ili Jakov?” 19 A Jakov je odgovorio svom ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac.+ Učinio sam kako si mi rekao. Molim te, uspravi se i jedi divljači koju sam ulovio pa me onda blagoslovi.”+ 20 A Izak je upitao svog sina: “Kako si je tako brzo našao, sine moj?” On mu je odgovorio: “Jehova, tvoj Bog, doveo ju je pred mene.” 21 Tada je Izak rekao Jakovu: “Sine, molim te, priđi bliže da ti opipam ruke, da znam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.”+ 22 I Jakov je prišao svom ocu Izaku i on mu je opipao ruke. A zatim je rekao: “Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.”+ 23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile dlakave kao ruke njegovog brata Ezava. I tako ga je Izak blagoslovio.+

24 Potom je rekao: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” On je odgovorio: “Jesam.” 25 Izak mu je tada kazao: “Sine moj, donesi mi divljači da jedem, a onda ću te blagosloviti.” Jakov mu je donio jelo i on je jeo. Zatim mu je donio vina i on je pio. 26 Onda mu je njegov otac Izak rekao: “Sine moj, molim te, priđi bliže i poljubi me.”+ 27 Kad se Jakov primaknuo i poljubio ga, Izak je osjetio miris njegove odjeće.+ Tada ga je blagoslovio i rekao:

“Gle, miris je mog sina poput mirisa polja koje je Jehova blagoslovio. 28 Neka ti pravi Bog daje rosu s neba+ i rodna polja+ te izobilje žita i mladog vina.+ 29 Neka ti narodi služe i neka ti se plemena klanjaju. Budi gospodar svojoj braći i neka ti se klanjaju sinovi tvoje majke.+ Proklet bio onaj tko tebe proklinje i blagoslovljen bio onaj tko tebe blagoslivlja!”+

30 Tek što je Jakov dobio blagoslov svog oca Izaka i otišao od njega, njegov brat Ezav vratio se iz lova.+ 31 I on je pripremio ukusan obrok te ga donio svom ocu pa mu je rekao: “Oče moj, ustani i jedi divljači koju sam ulovio pa me onda blagoslovi.” 32 Nato ga je njegov otac Izak upitao: “Tko si ti?” On je odgovorio: “Ja sam tvoj sin, tvoj prvorođenac Ezav.”+ 33 A Izak se silno uznemirio i počeo je jako drhtati te je rekao: “Pa tko je onda bio onaj koji je ulovio divljač i donio mi da jedem? Jeo sam je prije nego što si ti došao i njega sam blagoslovio – on će i biti blagoslovljen!”

34 Kad je Ezav čuo što je rekao njegov otac, počeo je na sav glas ogorčeno jadikovati pa je kazao svom ocu: “Blagoslovi i mene, oče!”+ 35 Ali on je odvratio: “Tvoj je brat došao i na prijevaru dobio blagoslov koji si ti trebao dobiti.” 36 Nato je Ezav rekao: “Nije li mu s pravom ime Jakov* jer me već dvaput izgurao?+ Već mi je oduzeo prava prvorođenca,+ a sad mi je oduzeo i blagoslov!”+ Zatim je dodao: “Zar za mene nisi sačuvao nikakav blagoslov?” 37 A Izak je odgovorio Ezavu: “Postavio sam ga za tvog gospodara,+ svu njegovu braću dao sam mu za sluge i opskrbio sam ga žitom i mladim vinom.+ Pa što bih onda mogao učiniti za tebe, sine moj?”

38 Tada je Ezav rekao svom ocu: “Zar imaš samo jedan blagoslov, oče? Blagoslovi i mene, oče moj!” Nato je Ezav počeo glasno plakati.+ 39 A njegov mu je otac Izak odgovorio:

“Živjet ćeš daleko od plodne zemlje i nećeš dobivati rosu s neba.+ 40 Od svog ćeš mača živjeti+ i svom ćeš bratu služiti.+ Ali kad to više ne budeš mogao trpjeti, zbacit ćeš njegov jaram sa svog vrata.”+

41 Ezav je zamrzio Jakova zbog blagoslova koji mu je dao njihov otac,+ pa je govorio u sebi: “Moj će otac uskoro umrijeti.*+ Kad se to dogodi, ubit ću svog brata Jakova.” 42 Kad su Rebeki javili što njen stariji sin Ezav namjerava učiniti, odmah je poslala po svog mlađeg sina Jakova i rekla mu: “Pazi! Tvoj brat Ezav namjerava ti se osvetiti i ubiti te*. 43 Zato me sada poslušaj, sine moj. Odmah bježi k mom bratu Labanu u Haran!+ 44 Ostani kod njega neko vrijeme dok se bijes tvog brata ne stiša, 45 dok se tvoj brat ne prestane gnjeviti na tebe i dok ne zaboravi što si mu učinio. Ja ću tada poslati po tebe da se vratiš odande. Zašto da ostanem bez vas obojice u isti dan?”

46 Potom je Rebeka rekla Izaku: “Smučio mi se život zbog tih Hetitkinja.+ Ako se i Jakov oženi nekom ženom iz ove zemlje, kao što su te Hetitkinje, što će mi onda život?”+

28 Stoga je Izak pozvao Jakova, blagoslovio ga i zapovjedio mu: “Nemoj uzeti za ženu neku od Kanaanki.+ 2 Pođi u Padan-Aram u dom svog djeda* Betuela i odande uzmi za ženu neku od kćeri svog ujaka Labana.+ 3 Svemogući Bog će te blagosloviti, dat će ti mnogo djece i umnožit će tvoje potomstvo, pa će od tebe nastati mnogi narodi*.+ 4 I dat će ti blagoslov koji je obećao Abrahamu+ – dat će ga tebi i tvom potomstvu – kako bi zaposjeo zemlju u kojoj živiš kao došljak, zemlju koju je Bog dao Abrahamu.”+

5 Tako je Izak otpremio Jakova i on je krenuo u Padan-Aram k Labanu, koji je bio sin Aramejca Betuela,+ brat Rebeke,+ majke Jakova i Ezava.

6 Ezav je vidio da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Padan-Aram kako bi odande uzeo sebi ženu i da mu je tom prilikom zapovjedio: “Nemoj uzeti za ženu neku od Kanaanki.”+ 7 Vidio je i da je Jakov poslušao svog oca i svoju majku te krenuo u Padan-Aram.+ 8 Tada je Ezav shvatio da Kanaanke nisu po volji njegovom ocu Izaku.+ 9 Zato je otišao Jišmaelcima te je, pored žena koje je već imao, uzeo sebi za ženu Mahalatu, kćer Abrahamovog sina Jišmaela, Nebajotovu sestru.+

10 Jakov je otišao iz Beer-Šebe i krenuo u Haran.+ 11 Nakon nekog vremena zaustavio se na jednom mjestu i odlučio ondje prenoćiti jer je sunce već bilo zašlo. Stoga je uzeo jedan kamen koji je bio na tom mjestu, stavio ga sebi pod glavu i legao.+ 12 Tada je usnio san: Na zemlji su stajale stepenice* kojima je vrh sezao do neba, a Božji anđeli po njima su se penjali i spuštali.+ 13 A nad njima je bio Jehova. I on je rekao:

“Ja sam Jehova, Bog tvog djeda Abrahama i Bog tvog oca Izaka.+ Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvom potomstvu*.+ 14 Tvog će potomstva* biti mnogo kao zemaljskog praha+ i raširit ćeš se na zapad, istok, sjever i jug. Preko tebe i preko tvog potomstva bit će blagoslovljeni* svi narodi na zemlji.+ 15 Ja sam s tobom i čuvat ću te kamo god da pođeš i vratit ću te u ovu zemlju.+ Neću te ostaviti dok ne ispunim obećanje koje sam ti dao.”+

16 Tada se Jakov probudio iz sna i rekao: “Zaista je Jehova na ovom mjestu, a ja to nisam znao.” 17 Sav prestrašen, kazao je: “Ovo je mjesto tako zadivljujuće da izaziva strahopoštovanje! To je sigurno Božji dom,+ a ovo su vrata neba.”+ 18 Stoga je Jakov ustao rano ujutro i uzeo kamen koji mu je bio pod glavom, postavio ga da stoji kao spomenik i na njega izlio ulje.+ 19 Tako je tom mjestu dao ime Betel*. Ono se nalazilo blizu grada koji se prije zvao Luz.+

20 Tada se Jakov zavjetovao, rekavši: “Bože, ako ostaneš sa mnom i sačuvaš me na mom putu i ako mi daš kruha da jedem i odjeću da se odjenem 21 i ako se sretno vratim u dom svog oca, tada ćeš ti, Jehova, dokazati da si moj Bog. 22 A ovaj kamen koji sam postavio da stoji kao spomenik bit će Božji dom+ i tebi ću davati desetinu od svega što dobijem od tebe.”

29 Potom je Jakov krenuo dalje i otišao na Istok. 2 Ondje je u polju ugledao bunar pored kojeg su ležala tri stada ovaca jer su se na tom bunaru obično napajala stada. Na otvoru bunara nalazio se velik kamen. 3 Kad bi se ondje skupila sva stada, pastiri bi odvaljali kamen s otvora bunara i napojili stada, a poslije bi vratili kamen na njegovo mjesto, na otvor bunara.

4 Jakov ih je upitao: “Odakle ste, braćo moja?” Oni su odgovorili: “Iz Harana.”+ 5 “Poznajete li Nahorovog+ unuka Labana?”+ upitao ih je. “Poznajemo”, odgovorili su. 6 Tada ih je upitao: “Je li on dobro?” Oni su kazali: “Dobro je. Evo upravo dolazi njegova kći Rahela+ s ovcama!” 7 Nato je on rekao: “Ali tek je podne. Nije još vrijeme da se skuplja stoka. Napojite ovce, a onda ih odvedite da pasu.” 8 A oni su rekli: “Ne možemo to učiniti dok se ne skupe sva stada. Tek se tada odvaljuje kamen s otvora bunara. Tada možemo napojiti ovce.”

9 Dok je on još razgovarao s njima, došla je Rahela s ovcama svog oca. Naime, ona je bila pastirica. 10 A kad je Jakov vidio Rahelu, kćer svog ujaka Labana, koja je došla s očevim ovcama, odmah je pristupio i odvaljao kamen s otvora bunara te napojio Labanova stada. 11 Tada je Jakov poljupcem pozdravio Rahelu i glasno zaplakao. 12 Potom joj je kazao da je nećak* njenog oca i da je Rebekin sin. A ona je otrčala i javila to ocu.

13 Čim je Laban+ čuo da je došao njegov nećak Jakov, otrčao mu je u susret. Zagrlio ga je i poljubio te ga doveo u svoju kuću. Tada je Jakov ispričao Labanu sve što mu se dogodilo. 14 Potom mu je Laban rekao: “Ti si zaista moja krv*.” I Jakov je ostao kod njega mjesec dana.

15 Potom je Laban rekao Jakovu: “Zar da mi služiš bez plaće zato što si mi rod?+ Reci mi kako ću ti platiti.”+ 16 A Laban je imao dvije kćeri. Starija se zvala Lea, a mlađa Rahela.+ 17 Ali Lea nije imala lijepe oči, dok je Rahela bila vrlo lijepa žena. 18 Jakov se zaljubio u Rahelu, pa je rekao: “Služit ću ti sedam godina za tvoju mlađu kćer Rahelu.”+ 19 Laban je nato rekao: “Bolje da je dam tebi nego nekom drugom. Ostani kod mene.” 20 I Jakov je služio za Rahelu sedam godina,+ ali njemu se to činilo kao nekoliko dana jer ju je volio.

21 Potom je Jakov rekao Labanu: “Služio sam ti onoliko koliko sam obećao. Daj mi sad moju ženu da mogu spavati s njom.” 22 Tada je Laban skupio sve ljude iz onog mjesta i priredio gozbu. 23 Ali navečer je doveo svoju kćer Leu, pa je nju uveo k Jakovu da spava s njom. 24 Osim toga, Laban je svojoj kćeri Lei dao svoju sluškinju Zilpu da joj služi.+ 25 A ujutro je Jakov vidio da je žena koja leži pored njega zapravo Lea. Stoga je rekao Labanu: “Što si mi to učinio? Zar ti nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?”+ 26 A Laban je odgovorio: “Kod nas nije običaj udati mlađu kćer prije starije. 27 Provedi ovaj tjedan s ovom ženom, a onda ćeš dobiti i drugu ženu za još sedam godina koje ćeš mi služiti.”+ 28 Jakov je učinio tako i proveo taj tjedan s Leom, a onda mu je Laban dao za ženu i svoju kćer Rahelu. 29 Laban je svojoj kćeri Raheli dao svoju sluškinju Bilhu+ da joj služi.+

30 Potom je Jakov spavao i s Rahelom. Rahelu je volio više nego Leu. I služio je kod Labana još sedam godina.+ 31 Kad je Jehova vidio da Jakov manje voli* Leu, dao joj je da zatrudni,+ a Rahela je bila nerotkinja.+ 32 Tako je Lea zatrudnjela i rodila sina te mu dala ime Ruben*+ i rekla: “Jehova je vidio moju nevolju,+ pa će me sada moj muž zavoljeti.” 33 A onda je ponovno zatrudnjela i rodila sina. Tada je rekla: “Jehova je čuo da nisam voljena, pa mi je dao i ovog sina.” Zato mu je dala ime Šimun*.+ 34 Potom je opet zatrudnjela i rodila sina. Tada je rekla: “Sad će mi muž biti privržen jer sam mu rodila tri sina.” Zato je taj sin dobio ime Levi*.+ 35 A kad je još jednom zatrudnjela i rodila sina, rekla je: “Ovaj put hvalit ću Jehovu.” Zato mu je dala ime Juda*.+ Poslije toga neko vrijeme nije rađala.

30 Kad je Rahela vidjela da Jakovu ne rađa djece, postala je ljubomorna na svoju sestru, pa je govorila Jakovu: “Daj mi djece, inače ću umrijeti!” 2 Tada se Jakov razljutio na Rahelu pa je rekao: “Zar sam ja Bog? On ti je uskratio djecu.” 3 A ona je rekla: “Evo ti moja robinja Bilha.+ Spavaj s njom pa neka umjesto mene rodi djecu da preko nje i ja postanem majka.” 4 Tako mu je dala svoju sluškinju Bilhu za ženu i Jakov je spavao s njom.+ 5 Bilha je zatrudnjela i rodila Jakovu sina. 6 Tada je Rahela rekla: “Bog mi je sudio i uslišio me te mi je dao sina.” Zato mu je dala ime Dan*.+ 7 Rahelina sluškinja Bilha opet je zatrudnjela te je rodila Jakovu drugog sina. 8 Tada je Rahela rekla: “Žestoko sam se borila sa svojom sestrom i pobijedila sam!” Zato mu je dala ime Naftali*.+

9 Kad je Lea vidjela da je prestala rađati, dala je Jakovu za ženu svoju sluškinju Zilpu.+ 10 Tako je i Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina. 11 Tada je Lea rekla: “Kakve li sreće!” Zato mu je dala ime Gad*.+ 12 Potom je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu drugog sina. 13 Tada je Lea rekla: “Kako li sam sretna! Žene će me zvati sretnom.”+ Zato mu je dala ime Ašer*.+

14 Jednog dana u vrijeme žetve pšenice Ruben+ je u polju našao mandragore* pa ih je odnio svojoj majci Lei. Tada je Rahela rekla Lei: “Molim te, daj mi nekoliko mandragora koje ti je donio sin.” 15 A ona joj je odgovorila: “Zar ti nije dosta što si mi uzela muža,+ nego mi sada hoćeš uzeti i mandragore mog sina?” A Rahela joj je odgovorila: “Pa dobro, neka noćas spava s tobom u zamjenu za mandragore tvog sina.”

16 Kad je Jakov navečer dolazio iz polja, Lea mu je izašla u susret i rekla mu: “Sa mnom ćeš spavati jer sam za to platila* mandragorama svog sina.” Tako je te noći spavao s njom. 17 I Bog je uslišio Leu, pa je ona zatrudnjela i rodila Jakovu petog sina. 18 Tada je Lea rekla: “Bog mi je dao nagradu* jer sam svom mužu dala svoju sluškinju.” Zato mu je dala ime Isakar*.+ 19 I Lea je opet zatrudnjela i rodila Jakovu šestog sina.+ 20 Tada je Lea rekla: “Bog mi je dao velikodušan dar. Napokon će me moj muž prihvatiti+ jer sam mu rodila šest sinova.”+ Zato mu je dala ime Zebulun*.+ 21 Poslije je rodila kćer i dala joj ime Dina.+

22 Na koncu je Bog obratio pažnju na Rahelu. I Bog je uslišio njene molitve i dao joj da zatrudni.+ 23 I ona je zatrudnjela i rodila sina. Tada je rekla: “Bog je uklonio moju sramotu!”+ 24 Tako je sinu dala ime Josip*,+ rekavši: “Jehova mi je dao* još jednog sina.”

25 Kad je Rahela rodila Josipa, Jakov je rekao Labanu: “Pusti me da se vratim svojoj obitelji i u svoju zemlju.+ 26 Daj mi moje žene i moju djecu, za koje sam ti služio, da mogu otići. Ti dobro znaš kako sam ti služio.”+ 27 A Laban mu je rekao: “Ako sam stekao tvoju naklonost, ostani kod mene! Po znamenju* sam shvatio da me Jehova blagoslivlja zbog tebe.” 28 Potom je dodao: “Odredi plaću koju želiš od mene i dat ću ti je.”+ 29 A Jakov mu je rekao: “Dobro znaš kako sam ti služio i kako sam se brinuo za tvoju stoku.+ 30 Imao si malo prije nego što sam ja došao. No tvoja se stoka silno umnožila jer te Jehova blagoslivlja otkad sam došao. A kad ću nešto učiniti za svoju obitelj?”+

31 Nato je Laban upitao: “Što da ti dam?” A Jakov mu je odgovorio: “Ne trebaš mi dati nikakvu plaću! No nešto ću ipak zatražiti od tebe. Ako mi udovoljiš, i dalje ću pasti i čuvati tvoju stoku.+ 32 Danas ću obići cijelo tvoje stado. Odvoji iz njega svaku pjegavu i šarenu ovcu i svakog tamnosmeđeg mladog ovna te svaku šarenu i pjegavu kozu. Neka sva takva stoka odsad bude moja plaća.+ 33 A moje poštenje pokazat će se kad danas-sutra dođeš provjeriti stoku koja mi je određena za plaću. Ako se kod mene nađe ijedna koza koja nije pjegava i šarena ili ijedan mladi ovan koji nije tamnosmeđ, neka se smatra ukradenim.”

34 Tada je Laban kazao: “Dobro! Neka bude kako si rekao.”+ 35 I tog je dana odvojio prugaste i šarene jarce i sve pjegave i šarene koze, sve što je na sebi imalo nešto bijelo i sve tamnosmeđe mlade ovnove pa ih je predao na brigu svojim sinovima. 36 Potom je otišao na mjesto koje je od Jakova bilo udaljeno tri dana hoda, a Jakov je pasao preostalu Labanovu stoku.

37 Jakov je zatim uzeo svježe odrezane prutove s drveta divuze, badema i platane i na nekim ih mjestima ogulio, tako da se vidjela bjelina na prutovima. 38 Onda je oguljene prutove stavio pred stoku u korita s vodom iz kojih se stoka napajala. To je činio da bi se stoka parila pred njima kad dolazi piti vodu.

39 Tako se stoka parila pred prutovima pa je kotila prugaste, pjegave i šarene mlade. 40 Tada je Jakov odijelio mlade ovnove te okrenuo stoku da gleda prema prugastim i svim tamnosmeđim životinjama iz Labanovog stada. Onda je odvojio svoju stoku i nije ju miješao s Labanovom. 41 I kad bi se god jaka stoka tjerala, Jakov bi stavljao prutove u korita pred stoku da ih ona vidi i da se pari pored prutova. 42 Ali pred slabu stoku nije stavljao prutove. Tako bi slaba stoka uvijek pripala Labanu, a jaka Jakovu.+

43 I Jakov se silno obogatio te je stekao mnogo stoke, deva i magaraca te sluškinja i slugu.+

31 Poslije nekog vremena Jakov je čuo da Labanovi sinovi govore: “Jakov je uzeo sve što je pripadalo našem ocu i na njegov je račun stekao sve ovo bogatstvo.”+ 2 Jakov je i na Labanovom licu vidio da mu on više nije naklonjen kao prije.+ 3 Tada je Jehova rekao Jakovu: “Vrati se u zemlju svojih predaka, k svom rodu,+ i ja ću biti s tobom.” 4 Tada je Jakov poručio Raheli i Lei da dođu u polje u kojem je pasao svoje stado. 5 I rekao im je:

“Vidim da mi vaš otac više nije naklonjen kao prije,+ ali uz mene je Bog mog oca.+ 6 I same dobro znate da sam davao sve od sebe dok sam služio vašem ocu.+ 7 A vaš me otac htio prevariti i mnogo* mi je puta mijenjao plaću, ali Bog mu nije dopustio da mi nanese štetu. 8 Kad bi on rekao: ‘Pjegave će ti životinje biti plaća’, cijelo je stado imalo pjegave mlade, a kad bi rekao: ‘Prugaste će ti biti plaća’, cijelo je stado imalo prugaste mlade.+ 9 Tako je Bog uzimao stoku vašem ocu i davao je meni. 10 Kad se jednom prilikom stoka tjerala, u snu sam vidio da su jarci koji su se parili sa ženkama prugasti, pjegavi i šareni.+ 11 Tada mi je anđeo pravog Boga rekao u snu: ‘Jakove!’ Ja sam se odazvao: ‘Evo me!’ 12 A on je nastavio: ‘Molim te, podigni pogled i vidjet ćeš da su svi jarci koji se pare sa ženkama prugasti, pjegavi i šareni. Naime, vidio sam sve što ti Laban čini.+ 13 Ja sam pravi Bog koji ti se ukazao u Betelu,+ gdje si uljem pomazao spomenik i gdje si mi se zavjetovao.+ Sada otiđi iz ove zemlje i vrati se u zemlju u kojoj si rođen.’”+

14 A Rahela i Lea odgovorile su mu: “Možemo li očekivati da ćemo išta naslijediti u domu svog oca? 15 Ne smatra li nas on tuđinkama kad nas je prodao i sad troši novac koji je dobio za nas?+ 16 Sve bogatstvo koje je Bog uzeo našem ocu pripada nama i našoj djeci.+ Zato sada učini sve što ti je Bog rekao!”+

17 Tada je Jakov posjeo na deve svoju djecu i svoje žene,+ 18 poveo svu stoku koju je stekao u Padan-Aramu i ponio sva dobra koja je ondje stekao+ te krenuo k svom ocu Izaku u zemlju Kanaan.+

19 A Laban je otišao strići svoje ovce. Za to vrijeme Rahela je ukrala kipove kućnih bogova*+ koji su pripadali njenom ocu.+ 20 Jakov je nadmudrio Aramejca Labana jer mu nije rekao da će pobjeći od njega. 21 Pobjegao je i prešao Rijeku*+ sa svojom obitelji i svim što je imao. Zatim se uputio prema gileadskim brdima.+ 22 Trećeg dana javili su Labanu da je Jakov pobjegao. 23 Stoga je on poveo sa sobom svoju braću* i krenuo u potjeru za njim te ga je za sedam dana sustigao u gileadskim brdima. 24 Ali Bog se po noći ukazao Aramejcu Labanu+ u snu+ i rekao mu: “Pazi što ćeš reći Jakovu, bilo to dobro ili zlo.”+

25 Jakov je razapeo svoj šator u gileadskim brdima, a i Laban se ondje utaborio sa svojom braćom. I Laban je otišao k Jakovu. 26 Tada je Laban rekao Jakovu: “Što si to učinio? Zašto si me prevario i odveo mi kćeri kao da su ratne zarobljenice? 27 Zašto mi nisi ništa rekao, nego si me prevario i potajno pobjegao? Da si mi rekao da ideš, otpratio bih te s veseljem i pjesmama, uz def i harfu. 28 Nisi mi dao priliku ni da izljubim svoju unučad* i kćeri. Doista si ludo postupio. 29 Mogao bih vam nauditi, ali Bog vašeg oca rekao mi je noćas: ‘Pazi što ćeš reći Jakovu, bilo to dobro ili zlo.’+ 30 Shvaćam da si otišao zato što se silno želiš vratiti u dom svog oca, ali zašto si ukrao moje bogove?”+

31 Jakov je odgovorio Labanu: “Otišao sam potajno jer sam se bojao. Mislio sam da bi mi mogao oteti svoje kćeri. 32 A ako kod koga nađeš svoje bogove, taj će biti pogubljen. Pred našom braćom pretraži sve što imam pa uzmi ono što je tvoje.” Ali Jakov nije znao da ih je Rahela ukrala. 33 Tako je Laban ušao u Jakovljev šator i u Lein šator i u šator obiju robinja,+ ali nije ništa našao. Kad je izašao iz Leinog šatora, ušao je u Rahelin šator. 34 A Rahela je prije toga uzela kipove kućnih bogova, stavila ih u košaru u kakvoj su žene jahale na devama te je sjela na njih. I Laban je pretražio cijeli šator, ali ih nije našao. 35 Tada je ona rekla ocu: “Gospodaru moj, nemoj se ljutiti na mene što ne mogu ustati pred tobom – imam ono što je uobičajeno kod žena.”+ I tako je on dalje pažljivo pretraživao, ali nije našao kipove kućnih bogova.+

36 Tada se Jakov razljutio te je napao Labana, govoreći mu: “Što sam ti skrivio? Što sam ti zgriješio da me tako žestoko progoniš? 37 Sad kad si pretražio sve moje stvari, jesi li našao išta iz svoje kuće? Ako jesi, stavi to ovdje pred moju i svoju braću pa neka oni prosude tko je od nas dvojice u pravu. 38 U ovih 20 godina koliko sam živio kod tebe tvoje ovce i tvoje koze nikad nisu pobacivale+ niti sam ikada jeo ovnove iz tvog stada. 39 Nisam ti donosio ono što su rastrgale zvijeri,+ nego sam sâm nadoknađivao taj gubitak. Ako bi tko ukrao neku životinju – bilo danju bilo noću – od mene si tražio da to nadoknadim. 40 Danju me ubijala vrućina, a noću hladnoća, i često mi san nije dolazio na oči.+ 41 U tvojoj sam kući proveo 20 godina. Služio sam ti 14 godina za tvoje dvije kćeri i 6 godina za tvoju stoku, a ti si mi mnogo puta mijenjao plaću.+ 42 Da sa mnom nije bio Bog mog oca+ – Abrahamov Bog kojem i Izak sa strahopoštovanjem služi+ – ti bi me otpustio praznih ruku. Ali Bog je vidio moju nevolju i moj naporan rad, pa te noćas ukorio.”+

43 Nato je Laban odgovorio Jakovu: “Ovo su moje kćeri, moja unučad i moja stada i sve što vidiš pripada meni i mojim kćerima. Pa kako bih onda mogao nauditi njima ili djeci koju su rodile? 44 Hajde da sada ti i ja sklopimo savez kojeg ćemo se uvijek sjećati*.” 45 Stoga je Jakov uzeo kamen i postavio ga da stoji kao spomenik.+ 46 Tada je rekao svojoj braći: “Skupite kamenja!” I oni su nakupili kamenja i skupili ga na gomilu. Zatim su jeli kod te gomile kamenja. 47 I Laban ju je nazvao Jegar-Sahaduta*, a Jakov ju je nazvao Galed*.

48 Potom je Laban rekao: “Ova gomila kamenja danas je svjedok između mene i tebe.” Zato ju je nazvao Galed,+ 49 ali i Stražarska kula, jer je rekao: “Neka Jehova bude stražar između tebe i mene kad jedan drugog ne budemo vidjeli. 50 Ako budeš loše postupao s mojim kćerima i ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, čak i ako to ne vidi nitko od ljudi, to će vidjeti Bog, koji je svjedok između tebe i mene.” 51 Laban je još rekao Jakovu: “Ovdje je gomila kamenja i spomenik koji sam postavio u znak sjećanja na savez između tebe i mene. 52 Ova gomila kamenja i ovaj spomenik svjedoče+ da neću preko ovog kamenja prijeći k tebi kako bih ti naudio i da ti nećeš preko ovog kamenja i preko ovog spomenika prijeći k meni kako bi mi naudio. 53 Neka Abrahamov Bog+ i Nahorov Bog, Bog njihovog oca, bude sudac među nama.” A Jakov se zakleo Bogom kojem njegov otac Izak sa strahopoštovanjem služi.+

54 Potom je Jakov prinio žrtvu na gori i pozvao svoju braću da jedu. Tako su jeli i proveli noć na gori. 55 A Laban je ustao rano ujutro, izljubio svoju unučad*+ i kćeri te ih je blagoslovio.+ Potom je Laban otišao odande i vratio se kući.+

32 Kad je Jakov otišao svojim putem, u susret su mu došli Božji anđeli. 2 Čim ih je ugledao, Jakov je rekao: “Ovo je Božji tabor!” Zato je to mjesto nazvao Mahanajim*.

3 Tada je Jakov poslao pred sobom glasnike k svom bratu Ezavu u zemlju Seir,+ odnosno u Edom.+ 4 I zapovjedio im je: “Ovako recite mom gospodaru Ezavu: ‘Tvoj sluga Jakov poručuje ti: “Dugo sam živio* kod Labana i ostao sam kod njega sve do sad+ 5 te sam stekao goveda, magaraca, ovaca, slugu i sluškinja.+ Sve ti to javljam, gospodaru moj, da bih stekao tvoju naklonost.”’”

6 Poslije nekog vremena glasnici su se vratili Jakovu i rekli: “Bili smo kod tvog brata Ezava. On ti ide u susret s 400 ljudi.”+ 7 A Jakov se jako uplašio i zabrinuo.+ Zato je ljude koji su bili s njim te sitnu stoku, goveda i deve razdijelio u dva tabora. 8 Rekao je: “Ako Ezav napadne jedan tabor, drugi će tabor uspjeti pobjeći.”

9 Potom je Jakov rekao: “O, Bože mog djeda Abrahama i Bože mog oca Izaka! O, Jehova, ti koji si mi rekao: ‘Vrati se u svoju zemlju i k svom rodu, i ja ću ti činiti dobro’,+ 10 ja nisam vrijedan sve te ljubavi* i vjernosti koju si pokazao svom sluzi.+ Naime, kad sam prešao Jordan, imao sam samo štap, a sad imam dva tabora.+ 11 Molim te,+ izbavi me od mog brata Ezava jer se bojim da ne dođe i ne napadne mene+ i majke s djecom. 12 A ti si mi rekao: ‘Zaista ću ti činiti dobro i umnožit ću tvoje potomstvo da ga bude kao morskog pijeska, kojeg ima tako mnogo da se ne može izbrojiti.’”+

13 I ondje je prenoćio. Potom je od svog imetka uzeo za dar svom bratu Ezavu+ 14 200 koza, 20 jaraca, 200 ovaca, 20 ovnova, 15 30 deva s njihovim mladima, 40 krava, 10 bikova, 20 magarica i 10 magaraca.+

16 Zatim je stado po stado predavao svojim slugama i govorio im: “Pođite ispred mene i prijeđite rijeku. Držite razmak među stadima.” 17 Tada je prvom sluzi zapovjedio: “Ako te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Tko je tvoj gospodar, kamo ideš i čije je ovo stado pred tobom?’ 18 ti mu reci: ‘Moj je gospodar tvoj sluga Jakov. Ovo je dar koji on šalje mom gospodaru Ezavu,+ a evo i on sam ide za nama.’” 19 A i drugom i trećem sluzi i svima koji su išli za stadima zapovjedio je: “Tako recite Ezavu kad ga sretnete. 20 I još mu recite: ‘Evo tvoj sluga Jakov ide za nama.’” Naime, mislio je: “Ako ga umirim darom koji mu šaljem ispred sebe,+ možda će me srdačno dočekati kad dođem pred njega.” 21 Tako su njegovi sluge s darovima prešli rijeku, a on je ostao onu noć u taboru.

22 Još iste noći on je ustao, uzeo svoje dvije žene,+ svoje dvije sluškinje+ i svojih 11 sinova te prešao Jabok+ preko gaza. 23 Tako ih je preveo preko rijeke* te je prenio sve drugo što je imao.

24 Na koncu je Jakov ostao sam. Tada se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim sve dok nije svanula zora.+ 25 Kad je čovjek vidio da ne može nadvladati Jakova, uhvatio ga je za bedro blizu kuka, pa se Jakovu iščašio kuk dok se hrvao s njim.+ 26 Tada je čovjek rekao: “Pusti me jer sviće zora!” Ali Jakov mu je odvratio: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”+ 27 Nato ga je on upitao: “Kako ti je ime?” “Jakov”, odvratio je. 28 A on mu je rekao: “Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael*,+ jer si se borio s Bogom+ i s ljudima i na kraju si pobijedio.” 29 A Jakov mu je kazao: “Molim te, reci mi kako ti je ime!” Ali on je rekao: “Zašto pitaš kako mi je ime?”+ Nato ga je ondje blagoslovio. 30 Zato je Jakov nazvao to mjesto Peniel*+ i rekao: “Vidio sam Boga licem u lice, a ipak sam ostao živ*.”+

31 I sunce je već izašlo kad je prošao Penuel*. Hramao je zato što mu je kuk bio iščašen.+ 32 Tako Izraelci do danas ne jedu tetivu* koja se nalazi na kuku jer je anđeo uhvatio Jakova za bedreni zglob na mjestu na kojem se nalazi tetiva.

33 Jakov je podignuo pogled i vidio kako dolazi Ezav s 400 ljudi.+ Stoga je rekao Lei, Raheli i dvjema sluškinjama neka svaka uzme svoju djecu.+ 2 Sluškinje i njihovu djecu postavio je sprijeda,+ Leu i njenu djecu iza njih,+ a Rahelu+ i Josipa straga. 3 Potom je on pošao ispred njih. Dok je išao prema svom bratu, sedam se puta poklonio do zemlje.

4 A Ezav mu je potrčao u susret, zagrlio ga i poljubio te su obojica briznula u plač. 5 Kad je vidio žene i djecu, upitao je Jakova: “Tko su ovi s tobom?” On je odgovorio: “To su djeca koju je Bog milostivo podario tvom sluzi.”+ 6 Tada su im prišle sluškinje i njihova djeca pa su se poklonili Ezavu. 7 Potom je prišla i Lea sa svojom djecom te su se i oni poklonili. Na kraju su prišli Josip i Rahela i poklonili se.+

8 Ezav je rekao: “Zašto si poslao sve te ljude i stoku koju sam vidio?”+ Jakov je odgovorio: “Htio sam steći naklonost svog gospodara.”+ 9 No Ezav je rekao: “Brate moj, ja imam svega napretek.+ Neka ti ostane ono što je tvoje!” 10 Ali Jakov je rekao: “Nemoj tako, molim te! Ako sam stekao tvoju naklonost, uzmi dar od mene jer sam ga donio da bih te vidio. Kad sam vidio tvoje lice, bilo mi je kao da sam vidio Božje lice, jer si me lijepo primio.+ 11 Molim te, uzmi dar* koji ti dajem,+ jer Bog mi je iskazao naklonost te imam sve što mi treba.”+ I nagovarao je Ezava da uzme dar, pa ga je on na koncu prihvatio.

12 Potom je Ezav rekao: “Pođimo odavde! Ja ću ići ispred tebe.” 13 Ali Jakov mu je kazao: “Moj gospodar zna da su djeca nejaka,+ a moram voditi brigu i o ovcama i kravama koje imaju mlade. Ako bi ih se samo jedan dan prebrzo tjeralo, cijelo bi stado uginulo. 14 Molim te, gospodaru moj, pođi ispred svog sluge, a ja ću ići sporije, onom brzinom kojom mogu ići moja stoka i djeca, pa ću doći svom gospodaru u Seir.”+ 15 Tada je Ezav rekao: “Daj da ti ostavim nekoliko svojih ljudi!” Ali on je odgovorio: “Zašto bi to učinio? Dovoljno mi je što sam stekao naklonost svog gospodara.” 16 Tako je Ezav tog dana pošao natrag u Seir.

17 A Jakov je otišao u Sukot+ te je ondje sebi sagradio kuću i napravio staje za svoju stoku. Zato je tom mjestu dao ime Sukot*.

18 Kad se Jakov vratio iz Padan-Arama,+ sretno je stigao do grada Šekema,+ koji se nalazi u zemlji Kanaanu,+ i utaborio se u blizini grada. 19 Zatim je od sinova Hamora, Šekemovog oca, za 100 kesita* kupio komad zemlje na kojem je razapeo svoj šator.+ 20 Potom je ondje podignuo žrtvenik i nazvao ga “Bog je Izraelov Bog”.+

34 A Dina, Jakovljeva kći koju mu je rodila Lea,+ odlazila je k djevojkama koje su živjele u onoj zemlji+ te je provodila vrijeme s njima. 2 Kad ju je zapazio Šekem, sin Hivijca Hamora,+ jednog od poglavara te zemlje, odveo ju je sa sobom, legao s njom i silovao je. 3 I Jakovljeva kći Dina jako mu se svidjela te se on zaljubio u nju, pa je nježnim* riječima nastojao pridobiti njeno srce. 4 Na koncu je Šekem rekao svom ocu Hamoru:+ “Uzmi mi ovu djevojku za ženu!”

5 Kad je Jakov čuo da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu, njegovi su sinovi bili sa stokom u polju. Jakov nije htio nikome ništa reći o tome dok se oni ne vrate. 6 Kasnije je Šekemov otac Hamor došao razgovarati s Jakovom. 7 A Jakovljevi sinovi čuli su što se dogodilo, pa su se odmah vratili iz polja. Uvrijedili su se i silno naljutili jer je Šekem nanio sramotu Izraelu tako što je spavao s Jakovljevom kćeri,+ što nije smio učiniti.+

8 Hamor im je rekao: “Moj sin Šekem jako se zaljubio u vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu 9 i sklapajte brakove s nama. Svoje kćeri dajte nama, a naše kćeri uzimajte za sebe.+ 10 Pred vama je cijela naša zemlja. Ostanite živjeti ovdje s nama, trgujte i stječite imetak.” 11 Tada je Šekem rekao Dininom ocu i njenoj braći: “Iskažite mi naklonost i dat ću vam što god zatražite od mene. 12 Slobodno tražite da vam dam za nevjestu mnogo novca i velik dar.+ Spreman sam dati sve što mi kažete, samo mi dajte djevojku za ženu!”

13 A Jakovljevi sinovi odlučili su prevariti Šekema i njegovog oca Hamora jer je Šekem obeščastio njihovu sestru Dinu. 14 Rekli su im: “Ne možemo to učiniti i dati svoju sestru čovjeku koji nije obrezan+ jer je to za nas sramota. 15 Možemo pristati samo pod uvjetom da postanete poput nas i obrežete svako muško među sobom.+ 16 Onda ćemo svoje kćeri davati vama, a vaše kćeri uzimati sebi, i živjet ćemo s vama i postati jedan narod. 17 Ali ako nas ne poslušate i ne obrežete se, uzet ćemo svoju sestru i otići.”

18 Njihov se prijedlog dopao Hamoru+ i njegovom sinu Šekemu.+ 19 Mladić nije oklijevao učiniti ono što su tražili+ jer mu je Jakovljeva kći bila vrlo draga. A on je bio najugledniji među svim ljudima u domu svog oca.

20 Stoga su Hamor i njegov sin Šekem otišli na vrata svog grada i obratili se ljudima iz svog grada+ te im rekli: 21 “Ovi ljudi žele biti u miru s nama. Neka se nasele u našoj zemlji i trguju ovdje jer zemlja je dovoljno prostrana da i oni žive u njoj. Njihove kćeri možemo uzimati sebi za žene, a svoje kćeri možemo davati njima.+ 22 No ti će ljudi pristati na to da žive s nama i da postanemo jedan narod samo pod uvjetom da se svako muško među nama obreže kao što su oni obrezani.+ 23 Neće li onda sav njihov imetak, sve njihovo bogatstvo i sva njihova stoka pripasti nama? Stoga učinimo ono što traže pa neka žive među nama.” 24 Tada su svi koji su se nalazili kod gradskih vrata poslušali Hamora i njegovog sina Šekema te su se obrezali svi muškarci iz tog grada.

25 Ali trećeg dana, dok su ljudi još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća,+ uzeli su svaki svoj mač te ušli u grad u kojem nitko nije ništa slutio i pobili sve muške stanovnike.+ 26 Hamora i njegovog sina Šekema ubili su mačem, a potom su odveli Dinu iz Šekemove kuće i otišli. 27 Kad su svi muškarci bili pobijeni, došli su ostali Jakovljevi sinovi i oplijenili grad jer je njihova sestra ondje bila obeščašćena.+ 28 Uzeli su njihovu sitnu i krupnu stoku, njihove magarce i sve što je bilo u gradu i u polju. 29 Uzeli su i sve njihovo blago, zarobili su svu njihovu djecu i njihove žene te su opljačkali sve što je bilo u kućama.

30 Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju:+ “Zbog vas sam se našao u teškoj nevolji* i postao sam mrzak stanovnicima ovog kraja, Kanaancima i Perižanima. Ja imam malo ljudi, pa će se ti narodi sigurno skupiti i napasti me te će pobiti mene i cijelu moju obitelj.” 31 A oni su odgovorili: “Zar da se s našom sestrom postupa kao s bludnicom*?”

35 Poslije toga Bog je rekao Jakovu: “Otiđi u Betel+ i ostani u njemu. Načini ondje žrtvenik pravom Bogu, koji ti se ukazao kad si bježao od svog brata Ezava.”+

2 Tada je Jakov rekao svojoj obitelji i svima koji su bili s njim: “Uklonite kipove tuđih bogova koje imate kod sebe,+ očistite se i obucite drugu odjeću 3 pa pođimo svi u Betel. Ondje ću načiniti žrtvenik pravom Bogu, koji me uslišio kad sam bio u nevolji i koji je bio uz mene kamo god sam išao.”+ 4 Tako su dali Jakovu sve kipove tuđih bogova koje su imali i naušnice koje su im bile u ušima i Jakov ih je zakopao pod velikim stablom blizu Šekema.

5 Dok su bili na putu, stanovnike okolnih gradova obuzeo je silan strah od Boga, pa nisu krenuli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 6 Nakon nekog vremena Jakov i svi koji su bili s njim došli su u Luz,+ to jest u Betel, koji se nalazi u zemlji Kanaanu. 7 Ondje je Jakov sagradio žrtvenik. To je mjesto prozvao El-Betel* jer mu se ondje objavio pravi Bog kad je pobjegao od svog brata.+ 8 Potom je umrla Rebekina dojkinja Debora+ te su je sahranili pod jednim hrastom u blizini Betela. Zato je Jakov tom hrastu dao ime Alon-Bakut*.

9 Bog se opet ukazao Jakovu dok se on vraćao iz Padan-Arama te ga je blagoslovio. 10 Bog mu je rekao: “Ime ti je Jakov.+ Ali više se nećeš zvati Jakov, nego ćeš se zvati Izrael.” Tako mu je dao ime Izrael.+ 11 Bog mu je zatim rekao: “Ja sam Svemogući Bog.+ Neka tvojih potomaka bude mnogo i neka se množe. Od tebe će nastati narodi*, mnoštvo naroda,+ i neki od tvojih potomaka* bit će kraljevi.+ 12 A zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku dat ću tebi. I tvom potomstvu poslije tebe dat ću tu zemlju.”+ 13 Potom je Bog otišao od njega i udaljio se s mjesta na kojem je govorio s njim.

14 I Jakov je podignuo kameni spomenik na mjestu na kojem je Bog govorio s njim te je izlio na njega žrtvu ljevanicu i ulje.+ 15 A mjesto na kojem je Bog govorio s njim Jakov je i dalje zvao Betel.+

16 Zatim su krenuli iz Betela. Prije nego što su stigli do Efrata, Rahela se počela porađati. Imala je vrlo težak porođaj. 17 I dok se u muci porađala, primalja joj je rekla: “Ne boj se, rodit ćeš još jednog sina!”+ 18 Dok je Rahela umirala, u posljednjim trenucima svog života, dala mu je ime Ben-Oni*, ali ga je otac prozvao Benjamin*.+ 19 Tako je Rahela umrla i sahranili su je na putu za Efrat, to jest Betlehem.+ 20 A Jakov je postavio stup na njenom grobu. Taj stup i dan-danas stoji na Rahelinom grobu.

21 Potom je Izrael krenuo dalje i razapeo svoj šator nakon što je prošao kulu Eder. 22 Dok je Izrael prebivao u toj zemlji, Ruben je otišao do Bilhe, inoče svog oca, te je spavao s njom. I Izrael je saznao za to.+

A Jakov je imao 12 sinova. 23 Leini sinovi bili su Jakovljev prvorođenac Ruben,+ zatim Šimun, Levi, Juda, Isakar i Zebulun. 24 Rahelini sinovi bili su Josip i Benjamin. 25 Sinovi Raheline sluškinje Bilhe bili su Dan i Naftali. 26 Sinovi Leine sluškinje Zilpe bili su Gad i Ašer. To su Jakovljevi sinovi koji su mu se rodili u Padan-Aramu.

27 Naposljetku je Jakov došao k svom ocu Izaku u Mamre,+ u Kirijat-Arbu, to jest u Hebron, gdje su Abraham i Izak živjeli kao došljaci.+ 28 Izak je živio 180 godina.+ 29 Umro je star i zadovoljan svojim životom te se pridružio svojim precima*. Sahranili su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.+

36 Ovo su događaji iz Ezavovog, odnosno Edomovog,+ života.

2 Ezav je uzeo sebi žene među Kanaankama: Adu,+ kćer Hetita Elona;+ Aninu kćer Oholibamu,+ unuku Hivijca Sibeona, 3 i Jišmaelovu kćer Basematu,+ Nebajotovu sestru.+

To su Ezavovi sinovi, koji su mu se rodili u zemlji Kanaanu. 6 Potom je Ezav uzeo svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, sve svoje ukućane, svoju stoku i sve druge životinje i sve bogatstvo koje je stekao+ u zemlji Kanaanu te je otišao od svog brata Jakova u drugu zemlju.+ 7 Naime, oni su stekli toliko dobara da više nisu mogli živjeti zajedno i zemlja u kojoj su živjeli* nije mogla namirivati njihove potrebe jer su imali mnogo stoke. 8 Tako se Ezav naselio u seirskim brdima.+ Ezav je Edom.+

9 Ovo su događaji iz života Ezava, praoca Edomaca, koji žive u seirskim brdima.+

10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade, i Reuel, sin Ezavove žene Basemate.+

11 Elifazovi sinovi bili su Teman,+ Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.+ 12 Timna je bila inoča Ezavovog sina Elifaza. Ona je Elifazu rodila Amaleka.+ To su sinovi Ezavove žene Ade.

13 Ovo su Reuelovi sinovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. To su bili sinovi Ezavove žene Basemate.+

14 Ovo su bili sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, Sibeonove unuke, koje je rodila Ezavu: Jeuš, Jalam i Korah.

15 Ovo su plemenski poglavari* među Ezavovim+ potomcima. Sinovi Ezavovog prvorođenca Elifaza: poglavar Teman, poglavar Omar, poglavar Sefo, poglavar Kenaz,+ 16 poglavar Korah, poglavar Gatam i poglavar Amalek. To su Elifazovi+ sinovi koji su bili plemenski poglavari u zemlji Edomu. To su Adini sinovi.

17 Ovo su sinovi Ezavovog sina Reuela: poglavar Nahat, poglavar Zerah, poglavar Šama i poglavar Miza. To su Reuelovi sinovi koji su bili plemenski poglavari u zemlji Edomu.+ To su sinovi Ezavove žene Basemate.

18 A ovo su sinovi Ezavove žene Oholibame: poglavar Jeuš, poglavar Jalam i poglavar Korah. To su sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, koji su bili plemenski poglavari.

19 To su sinovi Ezava, odnosno Edoma,+ i to su njihovi plemenski poglavari.

20 Ovo su sinovi Horijca Seira, koji su starosjedioci u toj zemlji:+ Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,+ 21 Dišon, Eser i Dišan.+ Ti su Seirovi potomci plemenski poglavari među Horijcima u zemlji Edomu.

22 Lotanovi sinovi bili su Hori i Hemam, a Lotanova sestra bila je Timna.+

23 Ovo su Šobalovi sinovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.

24 Ovo su Sibeonovi+ sinovi: Aja i Ana. To je onaj Ana koji je našao izvore vruće vode u pustinji dok je čuvao magarce svog oca Sibeona.

25 Ovo su Anina djeca: Dišon i Oholibama, Anina kći.

26 Ovo su Dišonovi sinovi: Hemdan, Ešban, Itran i Keran.+

27 Ovo su Eserovi sinovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

28 Ovo su Dišanovi sinovi: Us i Aran.+

29 Ovo su plemenski poglavari Horijaca: poglavar Lotan, poglavar Šobal, poglavar Sibeon, poglavar Ana, 30 poglavar Dišon, poglavar Eser i poglavar Dišan.+ To su plemenski poglavari Horijaca u zemlji Seiru.

31 Ovo su kraljevi koji su vladali u zemlji Edomu+ prije nego što je nad Izraelcima počeo vladati njihov prvi kralj.+ 32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu, a njegov se grad zvao Dinhaba. 33 Kad je umro Bela, počeo je vladati Jobab, sin Zeraha iz Bosre. 34 Kad je umro Jobab, počeo je vladati Hušam iz zemlje Temanaca. 35 Kad je umro Hušam, počeo je vladati Bedadov sin Hadad, koji je porazio Midjance+ u moapskoj zemlji, a njegov se grad zvao Avit. 36 Kad je umro Hadad, počeo je vladati Samla iz Masreke. 37 Kad je umro Samla, počeo je vladati Šaul iz Rehobota na rijeci. 38 Kad je umro Šaul, počeo je vladati Akborov sin Baal-Hanan. 39 Kad je umro Akborov sin Baal-Hanan, počeo je vladati Hadar. Njegov se grad zvao Pau, a ženi mu je bilo ime Mehetabela. Ona je bila Matredina kći, Mezahabova unuka.

40 Ovo su imena plemenskih poglavara koji su potekli od Ezava, imena njihovih porodica i mjesta u kojima su živjeli: poglavar Timna, poglavar Alva, poglavar Jetet,+ 41 poglavar Oholibama, poglavar Ela, poglavar Pinon, 42 poglavar Kenaz, poglavar Teman, poglavar Mibsar, 43 poglavar Magdiel i poglavar Iram. To su plemenski poglavari koji su potekli od Edoma i njihova naselja u zemlji koju su zaposjeli.+ To je obiteljska loza Ezava, praoca Edomaca.+

37 Jakov je ostao živjeti u zemlji Kanaanu, u kojoj je njegov otac živio kao došljak.+

2 Ovo su događaji iz Jakovljevog života.

Kad je Josip+ imao 17 godina, čuvao je stada ovaca+ sa sinovima Bilhe+ i Zilpe,+ koje su bile žene njegovog oca. I Josip je javio svom ocu da njegova braća loše postupaju. 3 A Josip se rodio kad je Izrael već bio star, pa ga je otac volio više od svih drugih sinova+ i načinio mu je lijepu dugu haljinu. 4 Kad su njegova braća vidjela da ga otac voli više nego sve njih, zamrzila su ga te mu nisu mogla reći ni jednu lijepu riječ*.

5 Kasnije je Josip usnio san i ispričao ga svojoj braći,+ a oni su ga zbog toga još više zamrzili. 6 Naime, on im je rekao: “Molim vas, poslušajte što sam sanjao. 7 Bili smo nasred polja i vezali snopove kad se moj snop podignuo i stao uspravno, a vaši su snopovi okružili moj snop i poklonili mu se.”+ 8 A njegova su mu braća rekla: “Zar ti misliš kraljevati nad nama i biti nam gospodar?”+ Tako su ga još više zamrzili zbog njegovih snova i onog što je rekao.

9 Poslije toga usnio je još jedan san i ispričao ga svojoj braći: “Opet sam usnio san. Ovaj put klanjali su mi se sunce, mjesec i 11 zvijezda.”+ 10 Kad je to ispričao svom ocu pred svojom braćom, otac ga je prekorio: “Što znači taj tvoj san? Zar ćemo ja, tvoja majka i tvoja braća doći pa ti se klanjati do zemlje?” 11 I Josipova su braća postala jako ljubomorna na njega,+ ali njegov je otac razmišljao o onom što je on rekao.

12 Jednom su njegova braća otišla pasti stoku svog oca blizu Šekema.+ 13 Poslije nekog vremena Izrael je rekao Josipu: “Tvoja braća čuvaju stada blizu Šekema. Otiđi k njima.” A on mu je odgovorio: “Dobro, idem!” 14 Tada mu je Izrael rekao: “Molim te, otiđi i vidi jesu li ti braća dobro. Vidi i kako je stoka pa mi javi.” Tako ga je poslao iz Hebronske doline+ i on je otišao prema Šekemu. 15 Kasnije ga je neki čovjek našao kako hoda poljem pa ga je upitao: “Što tražiš?” 16 On mu je odgovorio: “Tražim svoju braću. Molim te, kaži mi gdje čuvaju stada.” 17 Nato mu je čovjek rekao: “Otišli su odavde. Čuo sam ih kako govore: ‘Hajdemo u Dotan.’” Tako je Josip pošao za svojom braćom u Dotan i našao ih ondje.

18 A oni su ga ugledali izdaleka i prije nego što im se približio, počeli su se dogovarati da ga ubiju. 19 I rekli su jedan drugome: “Evo dolazi onaj koji sanja snove!+ 20 Hajde da ga ubijemo i bacimo u neku od jama za vodu! Reći ćemo da ga je proždrla strašna zvijer. Da vidimo onda hoće li se ispuniti ti njegovi snovi!” 21 Kad je Ruben+ to čuo, pokušao ga je spasiti. Zato je rekao: “Nemojmo ga ubiti*!”+ 22 Potom je dodao: “Ne prolijevajte krv!+ Bacite ga u ovu jamu u pustinji, ali nemojte mu nauditi!”+ Htio ga je izbaviti iz njihovih ruku i vratiti ocu.

23 I čim je Josip došao k svojoj braći, oni su svukli s njega njegovu haljinu, lijepu dugu haljinu koju je nosio,+ 24 pa su ga zgrabili i bacili u jamu za vodu. Jama je tada bila prazna – u njoj nije bilo vode.

25 Zatim su sjeli da jedu. Kad su podignuli pogled, ugledali su karavanu Jišmaelaca+ koji su dolazili iz Gileada i išli u Egipat. Njihove deve bile su natovarene bušinovom mirisnom smolom*, balzamom i smolastom korom.+ 26 Tada je Juda rekao svojoj braći: “Kakva je korist ako ubijemo svog brata i prikrijemo to?+ 27 Hajde da ga prodamo+ Jišmaelcima! Nemojmo dizati ruku na njega. Ipak je on naš brat, naša krv.” I oni su poslušali svog brata. 28 Kad su naišli midjanski+ trgovci, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga Jišmaelcima za 20 srebrnjaka.+ Ti su ljudi odveli Josipa u Egipat.

29 Poslije se Ruben vratio do jame i vidio da Josip više nije u njoj, pa je razderao svoje haljine. 30 Kad se vratio svojoj braći, povikao je: “Nema djeteta! Što ću sad?”

31 A oni su uzeli Josipovu haljinu, zaklali jarca i umočili haljinu u krv. 32 Potom su je poslali svom ocu i poručili mu: “Ovo smo našli. Molimo te, vidi je li ovo haljina tvog sina ili nije.”+ 33 A kad ju je on bolje pogledao, povikao je: “To je haljina mog sina! Josipa je proždrla strašna zvijer! Sigurno ga je rastrgala!” 34 Tada je Jakov razderao svoj ogrtač i stavio kostrijet oko bokova te je mnogo dana tugovao za svojim sinom. 35 I svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali utješiti, ali on se nije dao utješiti, nego je govorio: “Otići ću tugujući k svom sinu u grob*!”+ Tako ga je njegov otac oplakivao.

36 A Midjanci su u Egiptu prodali Josipa Potifaru, koji je bio faraonov dvoranin+ i zapovjednik straže.+

38 U to vrijeme Juda je otišao od svoje braće i razapeo šator blizu nekog Adulamca kojemu je ime bilo Hira. 2 Ondje je Juda zapazio kćer nekog Kanaanca+ koji se zvao Šua. Uzeo ju je za ženu i spavao s njom, 3 pa je ona zatrudnjela. Rodila je sina i on mu je dao ime Er.+ 4 Kasnije je opet zatrudnjela i rodila sina te mu je dala ime Onan. 5 Potom je rodila još jednog sina i dala mu je ime Šela. Kad je njega rodila, bili su* u Akzibu.+

6 Juda je za svog prvorođenca Era uzeo ženu, koja se zvala Tamara.+ 7 Ali Judin je prvorođenac Er činio ono što je zlo u Jehovinim očima, pa ga je Jehova pogubio. 8 Stoga je Juda rekao Onanu: “Spavaj sa ženom svog brata i sklopi s njom djeverski brak kako bi tvoj brat imao potomstvo.”+ 9 Ali Onan je znao da se to potomstvo neće smatrati njegovim.+ Zato je prosipao svoje sjeme na zemlju kad je općio sa ženom svog brata kako ne bi nastavio njegovu obiteljsku lozu.+ 10 To što je on činio Jehova je smatrao zlim, pa je i njega pogubio.+ 11 Tada je Juda rekao svojoj snahi Tamari: “Živi kao udovica u kući svog oca dok moj sin Šela ne odraste.” To je rekao jer je mislio: “I on bi mogao umrijeti kao njegova braća.”+ Tako je Tamara otišla u kuću svog oca i ostala ondje.

12 Nakon nekog vremena umrla je Judina žena, Šuina kći.+ Juda je tugovao određeno vrijeme, a potom je sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom+ otišao u Timnu+ k ljudima koji su strigli njegove ovce. 13 Tamari su javili: “Evo tvoj svekar ide u Timnu strići ovce.” 14 Tada je ona skinula sa sebe udovičku odjeću, zastrla se koprenom i pokrila maramom pa je sjela na ulazu u Enajim, koji se nalazi na putu za Timnu. Naime, vidjela je da je Šela odrastao, ali nju još nisu udali za njega.+

15 Kad ju je Juda ugledao, odmah je pomislio da je bludnica* jer je pokrila lice. 16 Stoga je skrenuo s puta, prišao joj i rekao: “Daj da spavam s tobom!” Nije znao da je to njegova snaha.+ A ona je rekla: “Što ćeš mi dati da pristanem spavati s tobom?” 17 On je odgovorio: “Poslat ću ti jare iz svog stada.” Ali ona je rekla: “Hoćeš li mi dati zalog dok ga ne pošalješ?” 18 “Kakav zalog da ti dam?” upitao ju je. A ona mu je odgovorila: “Svoj pečatnjak,+ vrpcu i štap koji ti je u ruci.” Tada joj je dao sve to i spavao je s njom, pa je ona zatrudnjela. 19 Potom je ustala i otišla. Skinula je sa sebe maramu i opet obukla svoju udovičku odjeću.

20 A Juda je poslao jare po svom prijatelju Adulamcu+ kako bi dobio natrag zalog od one žene, ali on je nije mogao naći. 21 Pitao je ljude iz njenog mjesta: “Gdje je ona hramska bludnica koja je sjedila pored puta u Enajimu?” Ali oni su mu odgovorili: “Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.” 22 Na koncu se vratio Judi i rekao: “Nisam je mogao naći, a i ljudi iz onog mjesta kazali su: ‘Ovdje nikad nije bilo hramske bludnice.’” 23 Onda je Juda rekao: “Neka zadrži što sam joj dao da se ne osramotimo. Evo ja sam joj poslao ovo jare, ali ti je nisi mogao naći.”

24 No kad su prošla otprilike tri mjeseca, javili su Judi: “Tvoja snaha Tamara odala se bludu i u bludu je zatrudnjela.” Nato je Juda rekao: “Izvedite je pa neka je pogube i spale!”+ 25 Ali dok su je izvodili, poslala je stvari svom svekru i poručila mu: “Zatrudnjela sam s čovjekom kome ovo pripada.” I još je rekla: “Molim te, vidi čiji su ovaj pečatnjak, vrpca i štap.”+ 26 A kad ih je Juda pogledao, rekao je: “Ona je u pravu, a ja sam u krivu jer je nisam dao svom sinu Šeli.”+ I nikad više nije spavao s njom.

27 Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokazalo se da su joj u utrobi blizanci. 28 I dok je rađala, jedan je od njih pružio ruku, a primalja je odmah uzela grimizni konac, privezala ga oko njegove ruke i rekla: “Ovaj je izašao prvi.” 29 Ali kad je uvukao ruku, izašao je njegov brat, pa je ona uzviknula: “Kako si se samo probio*!” Zato je dobio ime Peres*.+ 30 Poslije je izašao njegov brat, koji je oko ruke imao grimizni konac. On je dobio ime Zerah.+

39 A Josipa su doveli u Egipat.+ I Egipćanin Potifar,+ faraonov dvoranin i zapovjednik straže, kupio ga je od Jišmaelaca+ koji su ga onamo doveli. 2 Ali Jehova je bio s Josipom,+ tako da je on imao uspjeha u svemu što je radio te su mu bili povjereni odgovorni poslovi u domu njegovog gospodara, Egipćanina. 3 I njegov je gospodar vidio da je Jehova s njim i da mu Jehova pomaže da uspješno obavi svaki posao.

4 Josip je stjecao sve veću naklonost svog gospodara i on ga je uzeo za svog slugu. Postavio ga je da upravlja njegovim domom i svime što je imao. 5 I otkad ga je Egipćanin Potifar postavio da upravlja njegovim domom i svime što je imao, Jehova je blagoslivljao Egipćaninov dom zbog Josipa. I Jehovin je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju.+ 6 Na koncu je Potifar sve što je imao povjerio Josipu na brigu te više nije vodio računa ni o čemu osim o hrani koju je jeo. A Josip je izrastao u stasitog i lijepog mladića.

7 Poslije nekog vremena u Josipa se zagledala žena njegovog gospodara i počela mu govoriti: “Spavaj sa mnom!” 8 Ali on to nije želio učiniti, nego je rekao ženi svog gospodara: “Moj gospodar ne treba voditi računa ni o čemu u kući, nego je meni povjerio na brigu sve što ima. 9 Nitko u ovom domu nije veći od mene i gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Pa kako bih mogao učiniti to veliko zlo i zgriješiti samom Bogu?”+

10 I ona je nagovarala Josipa iz dana u dan, ali on nije htio spavati s njom niti se zadržavati kod nje. 11 Ali kad je jednog dana ušao u kuću da radi svoj posao, ondje nije bilo nikog od slugu. 12 Tada ga je ona uhvatila za haljinu i rekla mu: “Spavaj sa mnom!” No on je ostavio svoju haljinu u njenoj ruci i istrčao van. 13 Kad je vidjela da joj je ostavio haljinu u ruci i da je pobjegao, 14 počela je glasno dozivati ukućane i govoriti im: “Onaj Hebrej kojeg je moj muž doveo želi nas izvrgnuti ruglu. Evo došao je k meni da spava sa mnom, ali ja sam počela vikati na sav glas. 15 A kad je čuo kako vičem, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” 16 I držala je njegovu haljinu pokraj sebe dok mu gospodar nije došao kući.

17 Onda je i njemu rekla isto: “Onaj sluga, Hebrej, kojeg si nam doveo došao je k meni da me izvrgne ruglu. 18 Ali kad sam počela vikati, ostavio je svoju haljinu pokraj mene i pobjegao.” 19 Kad je Josipov gospodar čuo riječi svoje žene, koja je rekla: “To mi je učinio tvoj sluga”, silno se razljutio. 20 Tada je gospodar uhvatio Josipa i predao ga u zatvor u kojem su bili zatvoreni kraljevi zatvorenici. I on je ostao u zatvoru.+

21 Ali Jehova je i dalje bio s Josipom i iskazivao mu vjernu ljubav te je dao da stekne naklonost upravitelja zatvora.+ 22 Stoga je upravitelj zatvora postavio Josipa da nadgleda sve zatvorenike koji su bili u zatvoru i brine se da oni obavljaju sve poslove za koje su bili zaduženi.+ 23 Upravitelj zatvora nije više morao voditi računa ni o čemu što je Josipu bilo povjereno na brigu jer je Jehova bio s Josipom. I Jehova je dao da on ima uspjeha u svemu što radi.+

40 Nakon nekog vremena glavni peharnik+ i glavni pekar egipatskog kralja zgriješili su svom gospodaru, egipatskom kralju. 2 I faraon se razgnjevio na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,+ 3 pa ih je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže,+ u isti zatvor u kojem je bio zatvoren i Josip.+ 4 A zapovjednik straže odredio je da Josip bude s njima i da ih poslužuje.+ I oni su neko vrijeme proveli u zatvoru.

5 Peharnik i pekar egipatskog kralja koji su bili u tom zatvoru iste su noći usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje. 6 Kad je Josip ujutro došao k njima i vidio ih, izgledali su potišteno. 7 Zato je upitao faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u kući njegovog gospodara: “Zašto ste danas tako tužni?” 8 Oni su mu odgovorili: “Svaki od nas usnio je san, a nema nam tko protumačiti snove.” A Josip im je rekao: “Nije li Bog taj koji tumači ono što je tajno?+ Molim vas, ispričajte mi što ste sanjali.”

9 I glavni je peharnik ispričao Josipu svoj san: “U svom snu vidio sam pred sobom trs. 10 Na trsu su bile tri mladice. I trs je propupao i procvao, a zatim su na njegovim grozdovima sazrele bobe. 11 Faraonov pehar bio mi je u ruci te sam uzeo grožđe i iscijedio ga u pehar. Potom sam pehar dao faraonu.” 12 Tada mu je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri mladice tri su dana. 13 Za tri dana faraon će te osloboditi iz zatvora i vratiti u službu.+ I opet ćeš davati pehar faraonu, kao što si to radio i prije, dok si mu bio peharnik.+ 14 Ali sjeti me se kad ti bude dobro. Molim te, učini mi dobro djelo* i spomeni me faraonu da me oslobodi iz ovog zatvora. 15 Ja sam ustvari bio otet iz zemlje Hebreja,+ a ovdje nisam učinio ništa zbog čega bi me trebali baciti u zatvor.”+

16 Kad je glavni pekar vidio kako je Josip u svom tumačenju peharniku navijestio dobro, kazao mu je: “I ja sam usnio san. Na glavi su mi bile tri košare bijelog kruha. 17 U najgornjoj je košari bilo svakovrsnih peciva pripremljenih za faraona i ptice su ih jele iz košare na mojoj glavi.” 18 Tada je Josip rekao: “Ovo je značenje sna: Tri košare tri su dana. 19 Za tri dana faraon će ti odrubiti glavu i objesiti te na stup, a ptice će jesti meso s tebe.”+

20 Trećeg dana bio je faraonov rođendan+ i on je priredio gozbu za sve svoje sluge te je izveo iz zatvora glavnog peharnika i glavnog pekara i doveo ih pred svoje sluge. 21 Glavnog je peharnika vratio u peharničku službu te je on i dalje davao pehar faraonu. 22 A glavnog je pekara objesio, kao što je Josip i rekao kad im je tumačio snove.+ 23 Ali glavni se peharnik nije sjetio Josipa, nego ga je zaboravio.+

41 Kad su prošle dvije godine, faraon je usnio san.+ Sanjao je da stoji pokraj Nila. 2 Iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava, koje su počele pasti travu pored rijeke.+ 3 A poslije njih iz Nila je izašlo sedam ružnih, mršavih krava. I one su stale pored debelih krava na obali Nila. 4 Tada su ružne, mršave krave pojele sedam lijepih, debelih krava. Nato se faraon probudio.

5 Potom je opet zaspao i usnio drugi san. Vidio je kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+ 6 A nakon njih izraslo je sedam sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar. 7 Sitni klasovi progutali su sedam krupnih i lijepih klasova. Nato se faraon probudio i shvatio da je to bio san.

8 Ali ujutro je bio uznemiren. Stoga je sazvao sve egipatske svećenike koji se bave vračanjem i sve mudrace. Faraon im je ispričao svoje snove, ali nitko od njih nije mu mogao protumačiti što oni znače.

9 Tada se glavni peharnik obratio faraonu i rekao: “Moram danas priznati svoje grijehe. 10 Faraon se jednom razljutio na svoje sluge, na mene i na glavnog pekara. Zato nas je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže.+ 11 Potom smo iste noći on i ja usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje.+ 12 A ondje je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže.+ Kad smo mu ispričali što smo sanjali,+ on je svakom od nas protumačio njegov san. 13 I dogodilo se upravo ono što nam je on rekao. Mene je faraon vratio u službu, a glavnog je pekara dao objesiti.”+

14 Faraon je poslao svoje sluge po Josipa+ i oni su ga brzo doveli iz zatvora.+ A on se obrijao*, obukao drugu odjeću i došao pred faraona. 15 Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ti ga netko ispriča.”+ 16 Nato je Josip rekao faraonu: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobre vijesti.”+

17 Faraon je onda rekao Josipu: “Sanjao sam da stojim na obali Nila. 18 I iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava i počele su pasti travu pored rijeke.+ 19 A poslije njih izašlo je sedam krava koje su bile slabe, vrlo ružne i mršave. U cijelom Egiptu nikad nisam vidio tako ružne krave. 20 I te mršave, ružne krave pojele su sedam debelih krava. 21 Ali kad su ih pojele, to se na njima nije vidjelo – bile su jednako ružne i mršave kao i prije. Tada sam se probudio.

22 Nakon toga u snu sam vidio kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+ 23 A nakon njih izraslo je sedam uvenulih, sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar. 24 Sitni klasovi progutali su sedam lijepih klasova. Ispričao sam te snove svećenicima koji se bave vračanjem,+ ali nijedan mi ih nije mogao razjasniti.”+

25 Tada je Josip rekao faraonu: “Oba faraonova sna imaju isto značenje. Pravi Bog javlja faraonu što će učiniti.+ 26 Sedam lijepih krava predočava sedam godina. I sedam lijepih klasova predočava sedam godina. Oba sna imaju isto značenje. 27 Sedam mršavih i ružnih krava koje su se pojavile poslije onih debelih predočava sedam godina, a i sedam praznih klasova koje je sasušio istočni vjetar predočava sedam godina gladi koje će nastupiti. 28 Dakle, kao što sam rekao faraonu, pravi je Bog pokazao faraonu što će učiniti.

29 Dolazi sedam godina velikog obilja u cijelom Egiptu. 30 Ali poslije njih nastat će sedam godina gladi. I zaboravit će se sve obilje u Egiptu i glad će poharati zemlju.+ 31 Nitko se više neće sjećati obilja koje je bilo u zemlji jer će glad koja će zavladati poslije njega biti vrlo velika. 32 Faraon je dvaput usnio taj san zato što je pravi Bog čvrsto odlučio sve to učiniti, i to vrlo brzo.

33 Zato neka sada faraon potraži razboritog i mudrog čovjeka i postavi ga nad Egiptom. 34 Neka faraon postavi nadglednike u zemlji i neka tijekom tih sedam godina obilja ubire petinu uroda u Egiptu.+ 35 Neka ti nadglednici skupljaju hranu tijekom dobrih godina koje dolaze. Neka sabiru žito u faraonove žitnice u gradovima i neka ga ondje čuvaju.+ 36 To će biti zalihe hrane tijekom sedam godina gladi koje će nastupiti u Egiptu, da njegovi stanovnici ne bi pomrli od gladi.”+

37 Taj se prijedlog svidio faraonu i svim njegovim slugama. 38 Zato je faraon rekao svojim slugama: “Zar bismo mogli naći boljeg čovjeka od Josipa, koji ima Božji duh?” 39 Tada je faraon rekao Josipu: “Bog je tebi sve to otkrio i zato nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti. 40 Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i sav će ti se moj narod bezuvjetno pokoravati.+ Jedino ću ja, koji vladam kao kralj, biti veći od tebe.” 41 Faraon je još kazao Josipu: “Evo postavljam te nad cijelim Egiptom.”+ 42 Tada je faraon skinuo pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Obukao ga je u haljine od finog lana, a oko vrata mu je stavio zlatni lanac. 43 Usto je zapovjedio da ga voze u kolima koja su po časti bila odmah iza njegovih i da pred njim kliču: “Abrek!”* Tako ga je postavio nad cijelim Egiptom.

44 Potom je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije ništa učiniti bez tvog odobrenja.”+ 45 Zatim je faraon nazvao Josipa Safenat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu,+ kćer Potifere, svećenika u Onu*. I Josip je počeo nadgledati sve što se radilo u Egiptu*.+ 46 Josip je imao 30 godina+ kad je stupio u službu faraona, egipatskog kralja.

Tada je Josip otišao od faraona i proputovao cijeli Egipat. 47 I tijekom sedam godina obilja zemlja je bogato rađala. 48 A on je tijekom tih sedam godina u Egiptu skupljao sav urod i pohranjivao ga u gradove. U svaki je grad pohranjivao urod s okolnih polja. 49 Josip je nastavio skupljati vrlo mnogo žita – bilo ga je kao morskog pijeska. Na kraju su ga prestali mjeriti jer ga nisu mogli izmjeriti.

50 Prije nego što je nastupila prva godina gladi, Josip je dobio dva sina,+ koja mu je rodila Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu. 51 Josip je svom prvorođencu dao ime Manaše*+ i rekao: “Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i sav dom svog oca.” 52 A drugom je sinu dao ime Efrajim*+ i rekao: “Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.”+

53 Kad je prošlo sedam godina tijekom kojih je u Egiptu vladalo obilje,+ 54 nastupilo je sedam godina gladi, kako je Josip i rekao.+ Glad je zavladala u svim zemljama, ali u cijelom je Egiptu bilo hrane*.+ 55 Naposljetku je i narod u cijelom Egiptu počeo gladovati, pa je zavapio k faraonu da im da hrane.+ Nato je faraon rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu i učinite sve što vam kaže.”+ 56 Glad je vladala po svoj zemlji.+ Tada je Josip otvorio sve žitnice koje su imali te je prodavao hranu Egipćanima+ jer je Egipat morila teška glad. 57 I ljudi iz svih zemalja dolazili su u Egipat kupovati hranu od Josipa jer je sve zemlje morila teška glad.+

42 Kad je Jakov doznao da u Egiptu ima žita,+ rekao je svojim sinovima: “Zašto samo gledate jedan u drugoga?” 2 Potom je dodao: “Čuo sam da u Egiptu ima žita. Otiđite onamo pa nam ga kupite da ostanemo na životu i ne pomremo.”+ 3 Tako su desetorica Josipove braće+ otišla u Egipat kupiti žita. 4 Ali Jakov nije poslao Josipovog brata Benjamina+ s ostalom braćom jer je rekao: “Bojim se da ga ne zadesi kakva nesreća pa da pogine.”+

5 Tako su Izraelovi sinovi došli u Egipat zajedno s drugima koji su dolazili kupovati hranu jer je i u Kanaanu zavladala glad.+ 6 A Josip je bio upravitelj u zemlji+ i prodavao je žito ljudima iz svih zemalja.+ Tako su došla i Josipova braća i poklonila mu se licem do zemlje.+ 7 Kad je Josip ugledao svoju braću, odmah ih je prepoznao, ali im nije htio otkriti tko je on.+ Oštro ih je upitao: “Odakle dolazite?” Oni su odgovorili: “Dolazimo iz Kanaana da kupimo hrane.”+

8 Josip je prepoznao svoju braću, ali oni njega nisu prepoznali. 9 Josip se odmah sjetio snova koje je sanjao o njima+ pa im je rekao: “Vi ste uhode! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena*!” 10 A oni su mu odgovorili: “Nije tako, gospodaru! Tvoji su sluge došli kupiti hrane. 11 Svi smo sinovi jednog čovjeka. Pošteni smo ljudi. Tvoji sluge nisu uhode.” 12 Ali on im je rekao: “Nije istina! Došli ste vidjeti gdje je zemlja nezaštićena!” 13 Nato su oni rekli: “Tvojih je slugu 12. Svi smo braća i sinovi+ smo jednog čovjeka+ koji živi u Kanaanu. Najmlađi je brat sada s našim ocem,+ a jednog više nema.”+

14 Ali Josip im je rekao: “Kažem vam – vi ste uhode! 15 Ovako ću vas iskušati: Zaklinjem se faraonovim životom, nećete otići odavde dok vaš najmlađi brat ne dođe ovamo.+ 16 Pošaljite jednog od vas da dovede vašeg brata, a vi ćete dotle ostati u zatvoru. Tako ću vidjeti govorite li istinu. Ako lažete, tako mi faraonovog života, onda ste uhode.” 17 Zatim ih je sve bacio u zatvor na tri dana.

18 A trećeg dana Josip im je rekao: “Učinite što vam kažem i ostat ćete na životu, jer se ja bojim pravog Boga. 19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane svezan u zatvoru, a vi ostali idite i uzmite žita za svoje obitelji da ne bi gladovale.+ 20 Onda mi dovedite svog najmlađeg brata pa ćete dokazati da ste govorili istinu i nećete umrijeti.” I oni su pristali na to.

21 Tada su rekli jedan drugome: “Sigurno nas stiže kazna zbog našeg brata.+ Vidjeli smo kako nas je u očaju preklinjao za milost, ali oglušili smo se na to. Zato nas je snašla ova nevolja.” 22 Tada im je Ruben kazao: “Nisam li vam rekao: ‘Nemojte nauditi djetetu’*? Ali vi niste poslušali.+ Sad moramo položiti račun za njegovu krv.”+ 23 No nisu znali da ih Josip razumije jer su s njim razgovarali preko tumača. 24 I on se udaljio od njih te je zaplakao.+ Potom se vratio i ponovno razgovarao s njima, a onda je izdvojio Šimuna+ i svezao ga pred njima.+ 25 Josip je zatim zapovjedio svojim slugama da im napune vreće žitom te da svakome vrate novac u njegovu vreću i da im daju hranu za put. I oni su tako učinili.

26 Tada su braća natovarila žito na magarce i otišla odande. 27 Kad je jedan od njih u prenoćištu otvorio svoju vreću da nahrani magarca, ugledao je svoj novac na vrhu vreće. 28 Onda je rekao svojoj braći: “Netko mi je vratio novac, evo ga u mojoj vreći!” Oni su pretrnuli od straha te su dršćući rekli jedan drugome: “Što nam je to Bog učinio?”

29 Kad su došli k svom ocu Jakovu u Kanaan, ispričali su mu sve što im se dogodilo. Rekli su: 30 “Čovjek koji je gospodar one zemlje oštro je razgovarao s nama+ i optužio nas da smo uhode koji su došli izvidjeti zemlju. 31 Ali rekli smo mu: ‘Mi smo pošteni ljudi. Nismo uhode.+ 32 Nas je 12 braće+ i sinovi smo istog oca. Jednog brata više nema,+ a najmlađi je sada s našim ocem u Kanaanu.’+ 33 Ali čovjek koji je gospodar one zemlje rekao nam je: ‘Ovako ću saznati jeste li pošteni: Neka jedan vaš brat ostane kod mene,+ a vi uzmite hrane da vaše obitelji ne bi gladovale i otiđite.+ 34 I dovedite mi svog najmlađeg brata, pa ću znati da niste uhode, nego da ste pošteni ljudi. Tada ću vam vratiti vašeg brata, a vi ćete moći trgovati u ovoj zemlji.’”

35 Dok su praznili vreće, svatko je našao novac u svojoj vreći. Kad su oni i njihov otac vidjeli novac, obuzeo ih je strah. 36 Tada je njihov otac Jakov rekao: “Zbog vas ja ostajem bez djece!+ Josipa više nema,+ nema ni Šimuna,+ a sada mi hoćete uzeti i Benjamina! Kolike su me samo nevolje snašle!” 37 A Ruben je rekao svom ocu: “Ubij moja dva sina ako ti ga ne dovedem natrag.+ Predaj ga meni, ja ću paziti na njega i vratit ću ti ga.”+ 38 Ali on je odvratio: “Moj sin neće ići s vama jer je njegov brat mrtav i samo je on ostao.+ Ako bi poginuo na putu na koji namjeravate poći, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.”+

43 U zemlji je vladala teška glad.+ 2 Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta,+ otac im je rekao: “Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.” 3 Nato mu je Juda kazao: “Onaj nas je čovjek jasno upozorio: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’+ 4 Ako pustiš s nama našeg brata, otići ćemo i kupit ćemo ti hrane. 5 Ali ako ga ne pustiš, nećemo otići jer nam je čovjek rekao: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’”+ 6 A Izrael+ ih je upitao: “Kako ste mi mogli učiniti takvo zlo? Zašto ste rekli tom čovjeku da imate još jednog brata?” 7 Oni su odgovorili: “Čovjek nas je ispitivao o nama i o našoj obitelji. Pitao nas je: ‘Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?’ a mi smo mu rekli istinu.+ Kako smo mogli znati da će tražiti od nas da mu dovedemo svog brata?”+

8 Tada je Juda rekao svom ocu Izraelu: “Pusti našeg najmlađeg brata* da ide sa mnom+ pa da krenemo na put kako bismo ostali živi, kako ne bismo pomrli od gladi+ – i mi, i ti, i naša djeca.+ 9 Ja jamčim da mu se neće ništa dogoditi.+ Mene smatraj odgovornim za njega. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne izvedem ga pred tebe, bit ću ti kriv dokle god sam živ. 10 Da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već dvaput vratiti.”

11 Tada im je njihov otac Izrael rekao: “Ako mora tako biti, onda učinite ovo: Uzmite najbolje plodove ove zemlje – malo balzama,+ malo meda, bušinove mirisne smole*, smolaste kore,+ pistacija i badema – i stavite sve to u vreće pa odnesite onom čovjeku na dar.+ 12 Uzmite sa sobom dvaput više novca, a odnesite natrag i novac koji je bio vraćen u vrećama.+ Možda je posrijedi zabuna. 13 Uzmite svog brata i vratite se onom čovjeku. 14 Neka Svemogući Bog potakne onog čovjeka da vam se smiluje i da pusti vašeg drugog brata, a i Benjamina. A ako ja moram ostati bez djece,+ neka bude tako!”

15 Stoga su oni uzeli dar, ponijeli dvaput više novca i poveli Benjamina. A onda su otišli u Egipat i ponovno došli pred Josipa.+ 16 Kad je Josip vidio Benjamina s njima, odmah je rekao upravitelju svog doma: “Odvedi ove ljude u kuću, nakolji stoke i pripremi jelo jer će u podne ovi ljudi jesti sa mnom!” 17 Čovjek je odmah učinio kako mu je Josip rekao+ i poveo ih je u njegov dom. 18 A oni su se uplašili zbog toga što ih vodi u Josipov dom, pa su rekli: “Vode nas onamo zbog novca koji je bio vraćen u naše vreće kad smo prvi put bili ovdje. Sad će nas napasti i porobiti te će nam oteti magarce!”+

19 Stoga su, došavši do ulaza u kuću, pristupili upravitelju Josipovog doma. 20 Rekli su mu: “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom došli ovamo kupiti hrane.+ 21 Ali kad smo došli u prenoćište i otvorili svoje vreće, svatko od nas našao je u vreći sav svoj novac.+ Zato ga osobno želimo vratiti. 22 A donijeli smo još novca da kupimo hrane. Mi zbilja ne znamo tko nam je prošli put stavio novac u vreće.”+ 23 Tada im je on rekao: “Sve je u redu. Ne bojte se. Znam da ste dali novac. Vaš Bog i Bog vašeg oca stavio vam je blago u vreće.” Potom im je izveo Šimuna.+

24 Čovjek ih je zatim uveo u Josipov dom, donio je vode da im se operu noge i dao hrane za njihove magarce. 25 A oni su čuli da će Josip doći u podne i da će ondje s njima jesti,+ pa su mu pripremili dar.+ 26 Kad je Josip došao kući, uručili su mu dar koji su donijeli sa sobom i poklonili su mu se do zemlje.+ 27 On ih je zatim upitao jesu li dobro te je rekao: “Kako je vaš stari otac o kojem ste govorili? Je li još živ?”+ 28 Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac. Još je živ.” Zatim su kleknuli i poklonili se do zemlje.+

29 Kad je Josip ugledao svog brata Benjamina, sina svoje majke,+ upitao je: “Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?”+ Zatim je rekao Benjaminu: “Sine, Bog ti bio milostiv!” 30 Josip je bio duboko ganut zbog svog brata, pa je brzo izašao odande i potražio mjesto gdje bi mogao plakati. Tako je ušao u jednu odaju u kojoj ga nitko nije mogao vidjeti pa se ondje isplakao.+ 31 Kad se pribrao, umio se te se potom vratio i rekao: “Poslužite jelo.” 32 I poslužili su posebno njemu, posebno njima, a posebno Egipćanima koji su jeli s njim, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima mrsko.+

33 Kad su posjedali braću pred njim – od prvorođenca, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada prvorođencu,+ pa sve do najmlađega, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada najmlađem – oni su se samo gledali u čudu. 34 Josip je naređivao da jela s njegovog stola nose njima, a Benjaminu je davao pet puta veći obrok nego svima ostalima.+ Tako su pili i gostili se s njim do mile volje.

44 Onda je Josip zapovjedio upravitelju svog doma: “Ovim ljudima napuni vreće hranom koliko mogu ponijeti i svakome od njih stavi novac na vrh njegove vreće.+ 2 A moj pehar, onaj srebrni, stavi u vreću najmlađeg zajedno s njegovim novcem za žito.” I on je učinio kako mu je Josip zapovjedio.

3 Kad je svanulo jutro, otpremili su ljude s njihovim magarcima. 4 Tako su oni otišli iz grada. Još nisu daleko odmaknuli kad je Josip rekao upravitelju svog doma: “Brzo pođi za onim ljudima! Kad ih sustigneš, reci im: ‘Zašto nam vraćate zlo za dobro? 5 Zašto ste uzeli pehar iz kojeg moj gospodar pije i iz kojeg nepogrešivo proriče budućnost*? Zlo ste učinili.’”

6 I on ih je sustigao i ponovio im te riječi. 7 A oni su mu rekli: “Zašto naš gospodar to govori? Tvoji sluge nikad ne bi učinili takvo što. 8 Čak i novac koji smo našli u vrećama donijeli smo ti natrag iz Kanaana.+ Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvog gospodara? 9 Ako se kod koga od tvojih robova pronađe išta ukradeno, taj neka se pogubi, a mi ostali bit ćemo robovi našem gospodaru.” 10 A on je rekao: “Neka bude kako ste rekli! Onaj kod koga se pronađe ukradeno, bit će moj rob, a vi ćete biti nevini.” 11 Nato je svaki brzo spustio svoju vreću na zemlju i otvorio je. 12 A on je počeo pažljivo pretraživati vreće. Krenuo je od najstarijeg, a završio s najmlađim. Na koncu je našao pehar u Benjaminovoj vreći.+

13 Nato su oni razderali svoje ogrtače. Svaki je opet natovario svog magarca pa su se vratili u grad. 14 Kad su Juda+ i njegova braća došli u Josipov dom, on je još uvijek bio ondje. Tada su se bacili pred njegove noge.+ 15 Josip im je rekao: “Što ste to učinili? Zar niste znali da čovjek kao što sam ja može nepogrešivo proricati budućnost i sve saznati?”+ 16 A Juda je odgovorio: “Što da ti kažemo, gospodaru moj? Što možemo reći? I kako možemo dokazati da smo nedužni? Pravi je Bog otkrio prijestup tvojih robova.+ Evo tvoji smo robovi, gospodaru, i mi i onaj kod koga se našao pehar!” 17 Ali on je rekao: “Nikad ne bih učinio takvo što! Onaj kod koga se našao moj pehar, bit će mi rob,+ a vi ostali pođite u miru k svom ocu.”

18 Onda mu je Juda pristupio i rekao: “Molim te, gospodaru moj, dopusti svom robu da se obrati svom gospodaru i nemoj se razgnjeviti na svog roba, jer si ti moćan kao sam faraon.+ 19 Moj je gospodar upitao svoje robove: ‘Imate li oca ili brata?’ 20 A mi smo odgovorili svom gospodaru: ‘Imamo starog oca i najmlađeg brata,+ dijete koje se našem ocu rodilo pod stare dane. Njegov je brat umro,+ tako da je on jedini ostao od svoje majke+ i njegov ga otac voli.’ 21 Potom si rekao svojim robovima: ‘Dovedite ga k meni da ga vidim.’+ 22 A mi smo rekli svom gospodaru: ‘Naš brat ne može ostaviti oca. Kad bi ga ostavio, otac bi sigurno umro.’+ 23 Nato si rekao svojim robovima: ‘Ako vaš najmlađi brat ne dođe s vama, ne dolazite mi više na oči.’+

24 Tako smo otišli tvom robu, mom ocu, i kazali mu što je rekao moj gospodar. 25 Kasnije nam je otac rekao: ‘Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.’+ 26 Ali mi smo rekli: ‘Ne možemo otići onamo. Ići ćemo samo ako naš najmlađi brat pođe s nama jer ne možemo doći pred onog čovjeka ako naš najmlađi brat nije s nama.’+ 27 Tada nam je tvoj rob, moj otac, rekao: ‘Dobro znate da mi je žena rodila samo dva sina.+ 28 Jedan je otišao od mene i ja sam rekao: “Sigurno ga je rastrgala strašna zvijer!”+ i otad ga više nisam vidio. 29 Ako biste i ovoga odveli od mene pa bi poginuo, otjerali biste me* u grob*+ jer bih umro od tuge.’+

30 Ako se sada vratim tvom robu, mom ocu, bez našeg brata – kome je otac silno privržen – 31 umrijet će čim vidi da ga nema. Tako će tvoji robovi otjerati tvog roba, našeg oca, u grob* jer će on umrijeti od tuge. 32 Tvoj je rob zajamčio svom ocu da se našem bratu neće ništa dogoditi, rekavši mu: ‘Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću ti kriv dokle god sam živ.’+ 33 Zato te molim, daj da ja ostanem kao rob svom gospodaru umjesto našeg brata, a on neka se vrati s ostalom braćom. 34 Kako da se vratim ocu bez svog brata? To bi ga shrvalo. Ne bih mogao to gledati!”

45 Kad je Josip to čuo, više se nije mogao svladavati pred svojim slugama.+ Zato je povikao: “Neka svi izađu!” Kad je Josip ostao sam sa svojom braćom, otkrio im je tko je.+

2 Tada je počeo tako glasno plakati da su ga čuli Egipćani, a za to se doznalo i na faraonovom dvoru. 3 Na koncu je Josip rekao svojoj braći: “Ja sam Josip. Je li mi otac još živ?” Ali njegova su braća bila toliko zapanjena da mu nisu mogla ništa odgovoriti. 4 Tada je Josip kazao svojoj braći: “Molim vas, priđite bliže!” Nato su mu prišli.

A on im je rekao: “Ja sam Josip, vaš brat kojeg ste prodali u Egipat.+ 5 Ali sada se nemojte uznemiravati i nemojte prekoravati jedan drugoga zbog toga što ste me prodali u ropstvo jer me Bog poslao pred vama da vas sačuva na životu.+ 6 Ovo je druga godina otkako je zavladala glad u ovim krajevima,+ a još pet godina neće biti ni oranja ni žetve. 7 Ali Bog me poslao pred vama da vam na čudesan način spasi život i sačuva vaše potomstvo*+ na zemlji*. 8 Dakle, niste me vi poslali ovamo, nego pravi Bog, kako bi me postavio da budem glavni faraonov savjetnik, gospodar nad cijelim njegovim dvorom i upravitelj nad cijelim Egiptom.+

9 Brzo se vratite mom ocu i recite mu: ‘Ovako poručuje tvoj sin Josip: “Bog me postavio za gospodara nad cijelim Egiptom.+ Dođi k meni! Nemoj oklijevati.+ 10 Naselit ćeš se u zemlji Gošenu+ i živjet ćeš blizu mene – ti, tvoji sinovi, tvoji unuci, tvoja sitna i krupna stoka i sve što imaš. 11 Ja ću te ondje opskrbljivati hranom jer će glad trajati još pet godina.+ Inače biste propali ti, tvoja obitelj i sve što je tvoje.”’ 12 Vi i moj brat Benjamin na svoje oči vidite da to zaista ja s vama razgovaram.+ 13 Zato ispričajte mom ocu o velikom ugledu koji sam stekao u Egiptu i o svemu što ste vidjeli. Požurite i dovedite mi oca ovamo!”

14 Zatim je zagrlio svog brata Benjamina te je zaplakao, a i Benjamin je njega zagrlio i zaplakao.+ 15 Tada je izljubio svu svoju braću i izgrlio ih plačući. Potom su njegova braća razgovarala s njim.

16 Na faraonovom se dvoru pročula vijest: “Došla su Josipova braća!” Faraonu i njegovim slugama bilo je drago kad su to čuli. 17 Stoga je faraon rekao Josipu: “Reci svojoj braći: ‘Natovarite svoje životinje i otiđite u Kanaan 18 pa sa svojim ocem i ukućanima dođite k meni. Dat ću vam ono što je dobro u Egiptu i jest ćete najbolje plodove* ove zemlje.’+ 19 Zapovjedi im i ovo:+ ‘Uzmite kola+ iz Egipta za svoju djecu i za svoje žene pa na jednima od njih povezite svog oca te dođite ovamo.+ 20 Ne žalite za svojim stvarima+ jer će sve što je najbolje u Egiptu biti vaše!’”

21 I Izraelovi su sinovi tako učinili. Josip im je dao kola po faraonovoj zapovijedi, a dao im je i hrane za put. 22 Svakome od njih darovao je haljinu, a Benjaminu je darovao 300 srebrnjaka i pet haljina.+ 23 A svom je ocu poslao deset magaraca natovarenih egipatskim dobrima i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i drugom hranom da ima za put. 24 Tako je otpremio svoju braću. Dok su odlazili, rekao im je: “Nemojte se putem svađati!”+

25 Tako su otišli iz Egipta te su stigli u Kanaan k svom ocu Jakovu. 26 Tada su mu rekli: “Josip je još živ i upravlja cijelim Egiptom!”+ Ali on se nije obazirao na to što su rekli jer nije vjerovao da je to istina.+ 27 Kad su mu ispričali sve što im je Josip rekao i kad je vidio kola koja je Josip poslao da ga prevezu, njihov je otac Jakov živnuo*. 28 Tada je Jakov* uzviknuo: “Sad vjerujem da je to istina! Moj sin Josip još je živ! Moram poći da ga vidim prije nego što umrem!”+

46 Tako je Izrael krenuo na put sa svime što je imao*. Kad je došao u Beer-Šebu,+ prinio je žrtve Bogu svog oca Izaka.+ 2 A Bog se po noći javio Izraelu u viđenju i pozvao ga: “Jakove! Jakove!” On je odgovorio: “Evo me!” 3 I Bog mu je rekao: “Ja sam pravi Bog, Bog tvog oca.+ Ne boj se otići u Egipat jer ću ondje od tebe načiniti velik narod.+ 4 Ja ću ići s tobom u Egipat i ja ću te vratiti odande,+ a Josip će ti svojom rukom zaklopiti oči kad umreš.”+

5 Potom je Jakov krenuo iz Beer-Šebe. I Jakovljevi* sinovi povezli su svog oca, svoju djecu i svoje žene na kolima koja je faraon poslao. 6 Uzeli su sa sobom svoja stada i svoja dobra koja su stekli u Kanaanu. Tako su Jakov i svi njegovi potomci stigli u Egipat. 7 Sa sobom je doveo svoje sinove, kćeri i unučad – sve svoje potomke doveo je u Egipat.

8 Ovo su imena Izraelovih, odnosno Jakovljevih, sinova koji su došli u Egipat:+ Jakovljev prvorođenac bio je Ruben.+

9 Rubenovi sinovi bili su Hanok, Palu, Hesron i Karmi.+

10 Šimunovi+ sinovi bili su Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul,+ sin jedne Kanaanke.

11 Levijevi+ sinovi bili su Geršon, Kehat i Merari.+

12 Judini+ sinovi bili su Er, Onan, Šela,+ Peres+ i Zerah.+ Ali Er i Onan poginuli su u zemlji Kanaanu.+

Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.+

13 Isakarovi sinovi bili su Tola, Puva, Job i Šimron.+

14 Zebulunovi+ sinovi bili su Sered, Elon i Jahleel.+

15 To su sinovi koje je Lea rodila Jakovu u Padan-Aramu, a rodila mu je i kćer Dinu.+ Tako je svih njegovih sinova i kćeri bilo trideset troje.

16 Gadovi+ sinovi bili su Sifijon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.+

17 Ašerovi+ sinovi bili su Imnah, Išva, Išvi i Berija, a sestra im je bila Seraha.

Berijini sinovi bili su Heber i Malkiel.+

18 To su sinovi Zilpe,+ koju je Laban dao svojoj kćeri Lei. Ona i Jakov imali su ukupno šesnaestero djece*.

19 Sinovi Jakovljeve žene Rahele bili su Josip+ i Benjamin.+

20 Josipu su se u Egiptu rodili Manaše+ i Efrajim,+ koje mu je rodila Asenata,+ kći Potifera, svećenika u Onu*.

21 Benjaminovi sinovi+ bili su Bela, Beker, Ašbel, Gera,+ Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim+ i Ard.+

22 To su Rahelini sinovi koji su se rodili Jakovu – ukupno 14 potomaka.

23 Danov+ sin* bio je Hušim.+

24 Naftalijevi+ sinovi bili su Jahseel, Guni, Jeser i Šilem.+

25 To su sinovi Bilhe, koju je Laban dao svojoj kćeri Raheli. Ona i Jakov imali su ukupno sedam potomaka.

26 Svih Jakovljevih potomaka koji su došli s njim u Egipat, ne računajući žene Jakovljevih sinova, bilo je ukupno 66.+ 27 A Josipu su se u Egiptu rodila dva sina. Ukupno je 70 članova+ Jakovljeve obitelji došlo u Egipat.

28 Jakov je poslao Judu+ pred sobom kako bi javio Josipu da on dolazi u zemlju Gošen. Kad su stigli u Gošen,+ 29 Josip je dao upregnuti svoja kola pa je krenuo u susret svom ocu Izraelu u Gošen. Čim je došao do njega, zagrlio ga je i dugo plakao. 30 Tada je Izrael rekao Josipu: “Sada mogu umrijeti. Vidio sam te i znam da si još živ.”

31 Potom je Josip rekao svojoj braći i svima u domu svog oca: “Idem k faraonu+ da mu kažem: ‘Moja braća i svi iz doma mog oca koji su bili u Kanaanu došli su k meni.+ 32 Oni su pastiri+ i bave se stočarstvom.+ Doveli su svoju sitnu i krupnu stoku i sve što imaju.’+ 33 Kad vas faraon pozove i upita čime se bavite, 34 vi mu kažite: ‘Tvoji se sluge bave stočarstvom od svoje mladosti pa sve do sada, kao što su to činili naši preci’.+ Tada će vam on dopustiti da se naselite u zemlji Gošenu,+ jer su Egipćanima mrski svi koji čuvaju ovce.”+

47 Tako je Josip otišao faraonu i javio mu:+ “Moj otac i moja braća došli su iz Kanaana sa svojom sitnom i krupnom stokom i sa svime što imaju i sada su u zemlji Gošenu.”+ 2 Sa sobom je poveo petoricu svoje braće i predstavio ih faraonu.+

3 I faraon je upitao njegovu braću: “Čime se bavite?” Oni su mu odgovorili: “Tvoji sluge čuvaju ovce, kao što su to činili i naši preci.”+ 4 Zatim su rekli faraonu: “Došli smo neko vrijeme živjeti* u ovoj zemlji+ jer u Kanaanu vlada velika glad+ i nema više pašnjaka za stoku tvojih slugu. Stoga te molimo, dopusti svojim slugama da se nasele u Gošenu.”+ 5 Tada je faraon rekao Josipu: “Tvoj otac i tvoja braća došli su k tebi. 6 Pred tobom je cijela egipatska zemlja. Naseli svog oca i svoju braću u najboljem dijelu ove zemlje.+ Neka žive u Gošenu, a ako znaš da među njima ima sposobnih ljudi, postavi ih da nadziru i moju stoku.”

7 Potom je Josip doveo svog oca Jakova i predstavio ga faraonu, a Jakov je pozdravio faraona i zaželio mu svako dobro*. 8 Tada je faraon upitao Jakova: “Koliko ti je godina?” 9 Jakov mu je odgovorio: “Meni je 130 godina i cijeli život putujem po tuđini*. Te su godine bile mučne i malo ih je+ u usporedbi s godinama života mojih predaka, koje su oni proveli putujući po tuđini*.”+ 10 Potom je Jakov pozdravio* faraona te je otišao od njega.

11 Tako je Josip naselio svog oca i svoju braću u Egiptu i dao im posjed u najboljem dijelu zemlje, u zemlji Ramezesu,+ kao što je faraon i naredio. 12 I Josip je opskrbljivao hranom* svog oca i svoju braću i sav dom svog oca. Svakoj je obitelji davao hranu prema broju djece.

13 Nigdje nije bilo hrane jer je vladala vrlo velika glad. Ljudi u Egiptu i Kanaanu bili su iscrpljeni od gladi.+ 14 Josip je skupljao novac u Egiptu i Kanaanu kojim su ljudi kupovali žito,+ a sav prikupljeni novac donosio je u faraonov dvor. 15 Poslije nekog vremena nestalo je novca u Egiptu i Kanaanu, pa su svi Egipćani počeli dolaziti k Josipu i govoriti mu: “Daj nam hrane! Zar ćeš dopustiti da pomremo pred tobom zato što više nemamo novca?” 16 A Josip je rekao: “Ako više nemate novca, predajte mi svoju stoku i dat ću vam hrane u zamjenu za stoku.” 17 Tako su počeli dovoditi Josipu svoju stoku, a on im je davao hrane u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku te za magarce. Te im je godine davao hrane u zamjenu za svu njihovu stoku.

18 A sljedeće godine počeli su opet dolaziti k njemu te su mu govorili: “Nećemo skrivati od svog gospodara da smo mu već dali sav novac i stoku. Nemamo više što dati svom gospodaru osim samih sebe i svoje zemlje. 19 Zar ćeš dopustiti da pomremo i da naša zemlja propadne? Kupi nas i našu zemlju, a u zamjenu nam daj hrane, pa ćemo biti faraonovi robovi i naša će zemlja pripasti njemu. Daj nam sjemena da ne pomremo, nego da ostanemo na životu i da naša zemlja ne ostane pusta.” 20 Tako je Josip za faraona pokupovao od Egipćana svu njihovu zemlju jer su svi prodali svoja polja zato što ih je snašla teška glad. I zemlja je postala faraonovo vlasništvo.

21 Zatim je Josip naredio narodu u cijelom Egiptu da se preseli u gradove.+ 22 Samo od svećenika nije kupio zemlju.+ Svećenici su dobivali hranu iz faraonovog dvora, pa zato nisu prodali svoju zemlju. 23 Onda je Josip rekao narodu: “Danas sam kupio za faraona vas i vašu zemlju. Evo vam sjemena pa zasijte polja. 24 Kad zemlja rodi, petinu uroda dat ćete faraonu,+ a četiri petine ostat će vam za sjetvu te za hranu vama, vašoj djeci i ostalima koji žive pod vašim krovom.” 25 A oni su odgovorili: “Gospodaru, spasio si nam život!+ Ako ti je po volji, bit ćemo faraonovi robovi.”+ 26 Tada je Josip postavio zakon koji i danas vrijedi u Egiptu: petina uroda pripada faraonu. Samo za svećeničku zemlju nije vrijedio taj zakon jer ona nije pripala faraonu.+

27 Izraelci su živjeli u Egiptu, u zemlji Gošenu.+ Ondje su se naselili, rađali djecu i silno se namnožili.+ 28 Tako je Jakov živio u Egiptu 17 godina. Ukupno je živio 147 godina.+

29 Kad je Izrael shvatio da će uskoro umrijeti,+ pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: “Ako mi želiš dobro, molim te, stavi ruku pod moje bedro* i iskaži mi ljubav* i vjernost. Molim te, nemoj me sahraniti u Egiptu.+ 30 Kad umrem*, odnesi me iz Egipta i sahrani u grobu mojih predaka.”+ A on je odgovorio: “Učinit ću kako si rekao.” 31 Nato mu je Izrael kazao: “Zakuni mi se!” I on mu se zakleo.+ Tada se Izrael poklonio Bogu kod uzglavlja svoje postelje.+

48 Poslije nekog vremena ljudi su javili Josipu: “Otac ti je sve slabiji.” Nato je on sa svoja dva sina, Manašeom i Efrajimom,+ otišao k Jakovu. 2 Tada su javili Jakovu: “Došao je tvoj sin Josip.” A on* je skupio svu snagu te se uspravio na postelji. 3 I Jakov je rekao Josipu:

“Svemogući Bog ukazao mi se u gradu Luzu, u Kanaanu, i blagoslovio me.+ 4 Rekao mi je: ‘Dat ću ti mnogo djece i umnožit ću tvoje potomstvo, pa će od tebe nastati mnogi narodi*,+ a ovu zemlju dat ću tvojim potomcima poslije tebe i ona će zauvijek biti njihova.’+ 5 A tvoja dva sina koja su ti se rodila u Egiptu prije nego što sam došao k tebi u Egipat, neka budu moji.+ Efrajim i Manaše bit će moji kao i Ruben i Šimun.+ 6 Ali djeca koja će ti se roditi poslije njih neka budu tvoja. Nosit će imena dvojice svoje braće i dobit će dio njihovog nasljedstva.+ 7 A meni je, kad sam se vraćao iz Padana, umrla Rahela+ u Kanaanu. Kako je ostao još dobar dio puta do Efrata, sahranio sam je na putu za Efrat,+ to jest Betlehem.”+

8 Tada je Izrael opazio Josipove sinove i upitao: “Jesu li to tvoja djeca?” 9 A Josip je odgovorio svom ocu: “Da, to su sinovi koje mi je Bog dao ovdje.”+ Nato je on rekao: “Molim te, dovedi mi ih bliže da ih blagoslovim.”+ 10 A Izraelu je od starosti oslabio vid, pa je bio gotovo slijep. Zato mu ih je Josip doveo, a on ih je poljubio i zagrlio. 11 Potom je Izrael rekao Josipu: “Nisam mislio da ću te ikad više vidjeti,+ a evo Bog mi je dao da vidim i tvoje potomke.” 12 Tada ih je Josip odmaknuo od Izraelovih koljena i poklonio se do zemlje.

13 Potom ih je Josip obojicu približio Izraelu. Efrajima+ je uhvatio desnom rukom i postavio ga Izraelu slijeva, a Manašea+ je uhvatio lijevom rukom i postavio ga Izraelu zdesna. 14 Ali Izrael je svoju desnicu stavio na glavu Efrajimu, iako je bio mlađi, a ljevicu je stavio na glavu Manašeu. Namjerno je tako položio ruke iako je Manaše bio prvorođenac.+ 15 Tada je blagoslovio Josipa i rekao:+

17 Kad je Josip vidio da je njegov otac stavio desnicu na Efrajimovu glavu, to mu nije bilo drago. Stoga je uhvatio očevu ruku kako bi je premjestio s Efrajimove glave na Manašeovu. 18 Josip je rekao svom ocu: “Ne tako, oče, jer ovo je prvorođenac.+ Stavi desnicu na njegovu glavu.” 19 Ali njegov otac to nije htio, nego je rekao: “Znam, sine, znam. I od njega će nastati narod, i on će biti velik. Ali njegov će mlađi brat ipak biti veći od njega+ i njegovo će potomstvo postati brojno poput čitavih naroda.”+ 20 I blagoslovio ih je tog dana+ i rekao:

“Neka vas Izraelci spominju kad blagoslivljaju jedan drugoga, govoreći:

‘Neka te Bog blagoslovi kao što je blagoslovio Efrajima i Manašea!’”

Tako je Efrajimu dao prednost pred Manašeom.

21 Potom je Izrael rekao Josipu: “Ja ću uskoro umrijeti,+ ali Bog će biti s vama i vratit će vas u zemlju vaših predaka.+ 22 A tebi dajem jedan dio zemlje više nego tvojoj braći. Dobit ćeš zemlju koju sam mačem i lukom uzeo od Amorejaca.”

49 Jakov je pozvao svoje sinove te im rekao: “Skupite se da vam kažem što će vam se dogoditi u budućnosti*. 2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte svog oca Izraela!

3 Rubene,+ ti si moj prvorođenac,+ moja snaga i moj prvi potomak, ističeš se dostojanstvom i moći. 4 Nećeš biti uzvišen jer si neobuzdan poput divlje vode i popeo si se na postelju svog oca.+ Moju postelju tada si obeščastio. Na postelju svog oca on se popeo!

5 Šimun i Levi su braća.+ Svojim mačevima čine nasilje.+ 6 Nemoj biti među njima, dušo* moja! Nemoj im se pridružiti, srce moje*, jer su u gnjevu ubijali ljude,+ u obijesti* su bikovima sakatili noge. 7 Proklet bio njihov gnjev, jer je okrutan, i njihov bijes, jer je nemilosrdan!+ Rasijat ću ih po Jakovu, raspršiti po Izraelu.+

8 A tebe, Juda,+ tvoja će braća hvaliti.+ Rukom ćeš držati za vrat svoje neprijatelje.+ Sinovi tvog oca tebi će se klanjati.+ 9 Juda je lavić.+ Sine moj, jest ćeš plijen i ustajati. On je legao, ispružio se kao lav. Tko bi se usudio razdražiti ga? 10 Žezlo se neće odvojiti od Jude+ niti će se zapovjednička palica udaljiti od njegovih nogu dok ne dođe Šilo*.+ Njemu će se pokoravati narodi.+ 11 Vezat će svog magarca za trs i svoje magare za plemeniti trs pa će svoju odjeću prati u vinu i svoje haljine u krvi od grožđa. 12 Oči su mu tamnocrvene od vina, a zubi bijeli od mlijeka.

13 Zebulun+ će prebivati blizu morske obale, blizu obale uz koju su usidreni brodovi,+ i njegovo će se područje protezati prema Sidonu.+

14 Isakar+ je magarac jakih kostiju, leži s bisagama na leđima. 15 Vidjet će da je počivalište dobro i da je zemlja lijepa. Pognut će leđa da nosi teret i pristat će na ropski rad.

16 Dan,+ jedno od Izraelovih plemena, sudit će svom narodu.+ 17 Neka Dan bude zmija kraj puta, rogata zmija uz cestu, koja ujeda konja u nogu*, pa jahač pada s njega.+ 18 O Jehova, čekam da mi doneseš spasenje!

19 Gada+ će napadati razbojnici, ali on će im uzvratiti i napadati ih straga*.+

20 Ašer+ će imati obilje hrane i davat će hranu dostojnu kralja.+

21 Naftali+ je okretna košuta. On govori ugodne riječi.+

22 Josip+ je mladica rodnog drveta, rodnog drveta pokraj izvora, čije se grane šire preko zida. 23 Ali strijelci su ga mrzili, proganjali i gađali.+ 24 No njegov je luk ostao na mjestu,+ a njegove ruke ostale su jake i spretne.+ To je došlo od onoga koji je Jakovljeva snaga, od pastira i Izraelovog ugaonog kamena. 25 On* je dar od Boga kojeg štuje tvoj otac i koji će ti pomoći. On je blizak sa Svemogućim, koji će ti davati blagoslove s neba i iz zemaljskih dubina+ i blagosloviti te brojnim potomstvom i mnoštvom stoke*. 26 Blagoslovi tvog oca nadmašit će blagoslove vječnih gora i krasotu vjekovnih brda.+ Oni će ostati na Josipovoj glavi, na tjemenu onoga koji je izdvojen od svoje braće.+

27 Benjamin+ će razdirati plijen kao vuk.+ Ujutro će jesti lovinu, a navečer dijeliti plijen.”+

28 To su oni od kojih potječe 12 Izraelovih plemena i to su riječi koje im je otac uputio kad ih je blagoslivljao. Svakom od njih dao je poseban blagoslov.+

29 Potom im je zapovjedio: “Uskoro ću se pridružiti svojim precima*.+ Sahranite me kraj mojih predaka u pećini koja se nalazi u polju Hetita Efrona,+ 30 u pećini koja se nalazi u polju Makpeli nasuprot Mamreu, u Kanaanu. To je polje Abraham kupio od Hetita Efrona kako bi ondje sahranjivao svoje mrtve. 31 Ondje su sahranili Abrahama i njegovu ženu Saru.+ Ondje su sahranili Izaka+ i njegovu ženu Rebeku. Ondje sam i ja sahranio Leu. 32 Polje i pećina koja se nalazi u njemu kupljeni su od Hetovih sinova.”+

33 Kad je Jakov to zapovjedio svojim sinovima, podignuo je noge na postelju te izdahnuo i pridružio se svojim precima.+

50 Tada je Josip zagrlio svog oca,+ isplakao se nad njim i izljubio ga. 2 Potom je Josip zapovjedio svojim slugama liječnicima da balzamiraju+ njegovog oca. I tako su liječnici balzamirali Izraela. 3 Za to im je trebalo 40 dana jer toliko obično traje balzamiranje. I Egipćani su oplakivali Izraela 70 dana.

4 Kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip je rekao ljudima na faraonovom dvoru: “Ako sam stekao vašu naklonost, molim vas, prenesite ovo faraonu: 5 ‘Moj mi je otac rekao: “Ja ću uskoro umrijeti.+ Zakuni mi se+ da ćeš me sahraniti u grobu koji sam sebi iskopao u Kanaanu.”+ Zato te molim, dopusti mi da odem i sahranim oca, a poslije ću se vratiti.’” 6 Faraon je rekao: “Idi i sahrani svog oca kao što si mu se zakleo.”+

7 Tako je Josip otišao sahraniti oca, a s njim su pošli svi faraonovi sluge, najviši dvorski službenici*+ i svi egipatski poglavari, 8 sav Josipov dom i sva njegova braća te dom njegovog oca.+ Samo su svoju djecu te svoju sitnu i krupnu stoku ostavili u zemlji Gošenu. 9 S njim su išla i kola+ i konjanici, pa je povorka bila vrlo velika. 10 Kad su stigli na gumno Atad, u jordanskom kraju, ondje su počeli glasno i bolno naricati. I Josip je sedam dana oplakivao svog oca. 11 A stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli su žalovanje na gumnu Atadu, pa su rekli: “Egipćani su zaista u velikoj žalosti!” Zato su to mjesto, koje se nalazi u jordanskom kraju, nazvali Abel-Misrajim*.

12 I Jakovljevi sinovi učinili su onako kako im je otac zapovjedio.+ 13 Odnijeli su ga u Kanaan i sahranili ga u pećini koja se nalazi u polju Makpeli, polju nasuprot Mamreu koje je Abraham kupio od Hetita Efrona kako bi ondje sahranjivao svoje mrtve.+ 14 Nakon što je Josip sahranio svog oca, vratio se u Egipat sa svojom braćom i svima koji su otišli s njim sahraniti njegovog oca.

15 Kad im je otac umro, Josipova su braća rekla: “Možda nas Josip mrzi, pa će nam uzvratiti za sve zlo koje smo mu učinili.”+ 16 Stoga su poručili Josipu: “Tvoj je otac pred smrt zapovjedio: 17 ‘Ovako recite Josipu: “Molim te, oprosti svojoj braći njihov prijestup i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli veliko zlo.”’ Zato te molimo, oprosti prijestup slugama Boga kojeg je štovao tvoj otac.” Kad je Josip to čuo, briznuo je u plač. 18 Tada su došla njegova braća i bacila se pred njega te su rekla: “Tvoji smo robovi!”+ 19 A Josip im je rekao: “Ne bojte se! Zar sam ja Bog da vam sudim? 20 Htjeli ste mi nauditi,+ ali Bog je to zlo okrenuo na dobro kako bi mnoge sačuvao na životu, kao što se vidi danas.+ 21 Zato se ne bojte! Ja ću opskrbljivati hranom vas i vašu djecu.”+ Tako ih je utješio i umirio.

22 I Josip je ostao u Egiptu s obitelji* svog oca. Živio je 110 godina. 23 Tako je Josip vidio Efrajimove unuke*,+ a i sinove Manašeovog sina Makira.+ Oni su bili Josipu poput vlastite djece.* 24 Naposljetku je Josip rekao svojoj braći: “Ja ću uskoro umrijeti, ali Bog će se sigurno zauzeti za vas.+ Izvest će vas iz ove zemlje i dovesti u zemlju za koju se zakleo da će je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu.”+ 25 I Josip je rekao Izraelovim sinovima: “Bog će se sigurno zauzeti za vas. Zakunite mi se da ćete tada ponijeti moje kosti odavde.”+ 26 Josip je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I dali su ga balzamirati+ te su ga stavili u lijes.