JOŠUA

1 Nakon smrti Jehovinog sluge Mojsija Jehova je rekao Nunovom sinu Jošui*,+ Mojsijevom pomoćniku:+ 2 “Moj je sluga Mojsije mrtav.+ Sada ti i sav ovaj narod prijeđite Jordan i uđite u zemlju koju dajem izraelskom narodu.+ 3 Dat ću vam svako mjesto na koje stupite svojom nogom, kao što sam i obećao Mojsiju.+ 4 Vaše će se područje protezati od pustinje do Libanona i do velike rijeke, Eufrata – preko cijele hetitske zemlje+ – pa sve do Velikog mora* na zapadu.+ 5 Nitko te neće moći poraziti dokle god budeš živ.+ Ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem.+ Neću te napustiti niti te ostaviti.+ 6 Budi hrabar i jak,+ jer će pod tvojim vodstvom ovaj narod naslijediti zemlju za koju sam se zakleo njihovim praocima da ću im je dati.+

7 Samo budi hrabar i vrlo jak i savjesno se drži svega što piše u Zakonu koji ti je dao moj sluga Mojsije. Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo,+ pa ćeš mudro postupati kamo god da pođeš.+ 8 Neka se riječi zapisane u ovoj knjizi Zakona ne odvajaju od tvojih usta.+ Pažljivo je čitaj* dan i noć da bi se mogao savjesno držati svega što je u njoj napisano.+ Tada ćeš imati uspjeha u onom što budeš radio i tada ćeš postupati mudro.+ 9 Opet ti zapovijedam: Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, tvoj Bog, kamo god da pođeš!”+

10 Tada je Jošua zapovjedio narodnim upraviteljima: 11 “Prođite kroz tabor i ovako zapovjedite narodu: ‘Spremite sebi hrane jer ćete za tri dana prijeći Jordan i zaposjesti zemlju koju vam Jehova, vaš Bog, daje u posjed!’”+

12 A Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena Jošua je rekao: 13 “Sjetite se što vam je zapovjedio Jehovin sluga Mojsije:+ ‘Jehova, vaš Bog, daje vam ovu zemlju da u njoj mirno živite. 14 Vaše žene, vaša djeca i vaša stoka ostat će u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove strane* Jordana.+ A svi koji ste odvažni i sposobni za rat+ svrstajte se u bojne redove pa prijeđite rijeku ispred svoje braće.+ Pomažite im 15 sve dok Jehova vašoj braći ne podari mir, kao što ga je dao i vama, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jehova, vaš Bog. Tada se vratite u zemlju koju ste dobili i zaposjednite je, zemlju koju vam je Jehovin sluga Mojsije dao s istočne strane Jordana.’”+

16 A oni su odgovorili Jošui: “Učinit ćemo sve što si nam zapovjedio i otići ćemo kamo nas god pošalješ.+ 17 Kao što smo Mojsija slušali u svemu, tako ćemo slušati i tebe. Samo neka Jehova, tvoj Bog, bude s tobom kao što je bio s Mojsijem.+ 18 Tko se god pobuni protiv onoga što narediš i ne posluša sve što mu zapovjediš, neka se pogubi!+ Samo budi hrabar i jak!”+

2 Tada je Nunov sin Jošua potajno poslao iz Šitima+ dvojicu uhoda i rekao im: “Idite i izvidite zemlju, a naročito Jerihon!” I oni su otišli i došli su u kuću bludnice* koja se zvala Rahaba+ te su se ondje smjestili. 2 No kralju Jerihona bilo je dojavljeno: “Evo, neki su Izraelci došli noćas ovamo da izvide zemlju.” 3 Nato je kralj Jerihona poslao svoje ljude k Rahabi i poručio joj: “Izvedi ljude koji su došli ovamo i borave u tvojoj kući, jer su došli izvidjeti svu zemlju.”

4 Ali Rahaba je sakrila onu dvojicu uhoda. A kraljevim je ljudima rekla: “Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5 Otišli su kad su se u sumrak zatvarala gradska vrata. Ne znam kamo su krenuli, ali ako brzo pođete u potjeru za njima, stići ćete ih!” 6 (No ona ih je bila odvela na krov i sakrila pod stabljike lana koje su bile prostrte po krovu.) 7 Tako su ljudi krenuli u potjeru za njima prema jordanskim gazovima.+ Čim su oni izašli, gradska su se vrata zatvorila.

8 A prije nego što su uhode zaspali, Rahaba se popela k njima na krov. 9 Rekla im je: “Znam da će vam Jehova dati ovu zemlju.+ Uplašili smo vas se.+ Svi stanovnici ove zemlje strepe od vas+ 10 jer smo čuli kako je Jehova pred vama isušio vode Crvenog mora kad ste izašli iz Egipta+ i što ste učinili dvojici amorejskih kraljeva, Sihonu+ i Ogu,+ koje ste pogubili s druge strane* Jordana. 11 Kad smo to čuli, prestrašili smo se* i zbog vas smo izgubili hrabrost* jer je vaš Bog, Jehova, Bog gore na nebu i dolje na zemlji.+ 12 Stoga vas sad molim, zakunite mi se Jehovom da ćete zbog toga što sam ja pomogla* vama i vi pomoći* mojoj obitelji. Obećajte mi da ćete ispuniti svoju riječ!* 13 Ostavite na životu mog oca i moju majku, moju braću i moje sestre i sve njihove i spasite nas* od smrti.”+

14 Nato su joj uhode rekli: “Svojim životom jamčimo ti da ćete ostati živi!* Ako nas ne izdate, mi ćemo vam pomoći* i održat ćemo svoju riječ kad nam Jehova preda ovu zemlju.” 15 Potom im je pomogla da se po užetu spuste kroz prozor jer joj je dom bio u gradskim zidinama. Zapravo, živjela je na vrhu gradskih zidina.+ 16 Još im je rekla: “Idite u brda i skrivajte se ondje tri dana da vas ne nađu ljudi koji su otišli u potjeru za vama. A kad se oni vrate, pođite svojim putem.”

17 Uhode su joj odgovorili: “Držat ćemo se zakletve koju smo ti na tvoju molbu dali,+ 18 pod ovim uvjetom: Kad uđemo u zemlju, priveži ovu vrpcu od grimiznog konca na prozor kroz koji ćemo se spustiti. Okupi u svojoj kući svog oca, svoju majku, svoju braću i cijelu obitelj svog oca.+ 19 Ako itko izađe iz tvoje kuće, sam će biti kriv za svoju smrt*, a mi nećemo biti krivi. Ali ako pogine itko tko ostane s tobom u kući, mi ćemo snositi krivnju za njegovu smrt*. 20 No ako nas izdaš,+ tada ćemo biti oslobođeni zakletve koju smo ti na tvoju molbu dali.” 21 Ona je nato kazala: “Neka bude kako ste rekli!”

Tada ih je pustila da idu i oni su otišli svojim putem. Kasnije je na prozor privezala grimiznu vrpcu. 22 A oni su otišli u brda i ostali ondje tri dana dok se ljudi koji su išli u potjeru za njima nisu vratili. Tražili su ih na svim putevima, ali nisu ih našli. 23 Zatim su dvojica uhoda sišla s brda, prešla rijeku i došla k Nunovom sinu Jošui. Ispričali su mu sve što im se dogodilo. 24 Potom su rekli Jošui: “Jehova nam je predao cijelu tu zemlju+ i svi njeni stanovnici zbog nas drhte od straha.”+

3 Rano ujutro Jošua je ustao te su on i svi Izraelci krenuli iz Šitima+ i došli do Jordana. Ondje su prenoćili prije nego što su prešli rijeku.

2 Nakon tri dana narodni upravitelji+ prošli su kroz tabor 3 i zapovjedili narodu: “Kad vidite svećenike, Levijevce, kako nose kovčeg saveza Jehove,+ vašeg Boga, tada krenite i vi sa svog mjesta i slijedite ga. 4 Ali neka između vas i kovčega bude razmak od oko 2000 lakata*. Ne približavajte mu se više od toga! Tako ćete vidjeti kojim putem trebate ići, jer još nikad niste tuda išli.”

5 Potom je Jošua rekao narodu: “Posvetite se,+ jer sutra će Jehova među vama učiniti čudesna djela!”+

6 A svećenicima je Jošua rekao: “Uzmite kovčeg saveza+ i pođite pred narodom!” Tako su oni uzeli kovčeg saveza i krenuli pred narodom.

7 Jehova je zatim rekao Jošui: “Danas ću se pobrinuti da te svi Izraelci počnu smatrati velikim.+ Učinit ću to kako bi znali da ću biti s tobom+ kao što sam bio s Mojsijem.+ 8 A ti ovako zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg saveza: ‘Kad dođete do obale Jordana, uđite u vodu i stanite ondje.’”+

9 Tada je Jošua rekao Izraelcima: “Priđite i poslušajte riječi Jehove, svog Boga!” 10 I Jošua je kazao: “Po ovom ćete znati da je živi Bog među vama+ i da će pred vama doista otjerati Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce.+ 11 Evo, kovčeg saveza Gospodara cijele zemlje poći će pred vama u Jordan. 12 Dovedite 12 ljudi iz izraelskih plemena, po jednog čovjeka iz svakog plemena.+ 13 I čim svećenici koji nose kovčeg Jehove, Gospodara cijele zemlje, zagaze u Jordan, voda koja dolazi odozgo zaustavit će se i stajati na mjestu poput zida.”+

14 Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe Jordan, svećenici koji su nosili kovčeg saveza+ pošli su pred narodom. 15 Čim su svećenici koji su nosili kovčeg došli do Jordana i zagazili u vodu na obali rijeke (naime, Jordan se izlijeva iz korita+ i preplavljuje svoje obale cijelo vrijeme dok traje žetva), 16 voda koja je tekla odozgo zaustavila se. Podignula se poput zida jako daleko odande, kod Adama, grada pored Saretana. A voda koja je tekla prema moru Arabi, prema Slanom moru*, sasvim je otekla. Voda je prestala teći, a narod je prešao rijeku na mjestu nasuprot Jerihonu. 17 Dok su svećenici koji su nosili kovčeg Jehovinog saveza stajali na suhom nasred Jordana,+ svi su Izraelci prelazili po suhom tlu.+ Tako su stajali sve dok cijeli narod nije prešao Jordan.

4 Kad je sav narod prešao Jordan, Jehova je rekao Jošui: 2 “Dovedite iz naroda 12 ljudi, po jednog čovjeka iz svakog plemena,+ 3 i ovako im zapovjedite: ‘Uzmite iz sredine Jordana, s mjesta na kojem stoje svećenici,+ 12 kamenova pa ih ponesite sa sobom i postavite na mjesto na kojem ćete prenoćiti.’”+

4 Stoga je Jošua pozvao 12 ljudi koje je izabrao među Izraelcima, po jednog čovjeka iz svakog plemena, 5 i rekao im: “Otiđite do sredine Jordana, pred kovčeg Jehove, svog Boga, i uzmite svaki po jedan kamen na rame, prema broju izraelskih plemena, 6 da vas podsjećaju na ono što je Bog učinio. Ako vas vaša djeca jednog dana upitaju: ‘Što znači ovo kamenje?’+ 7 recite im: ‘Postavljeno je zato što se rijeka Jordan zaustavila pred kovčegom+ Jehovinog saveza. Kad se kovčeg prenosio preko Jordana, voda je prestala teći. Ovo je kamenje trajan spomen izraelskom narodu.’”+

8 I Izraelci su učinili kako im je Jošua zapovjedio. Uzeli su 12 kamenova iz sredine Jordana, prema broju izraelskih plemena, baš kao što je Jehova rekao Jošui. Odnijeli su ih na mjesto na kojem su trebali prenoćiti i ondje su ih postavili.

9 Jošua je postavio drugih 12 kamenova usred Jordana na mjesto na kojem su stajali svećenici koji su nosili kovčeg saveza.+ To se kamenje ondje nalazi sve do danas.

10 Svećenici koji su nosili kovčeg stajali su usred Jordana dok Izraelci nisu izvršili sve što im je Jehova zapovjedio preko Jošue, u skladu sa svim što je Mojsije bio zapovjedio Jošui. A narod je žurno prelazio. 11 Kad je sav narod prešao, prešli su i svećenici s Jehovinim kovčegom, a narod je to gledao.+ 12 A Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena prešli su svrstani u bojne redove+ pred drugim Izraelcima, kako im je Mojsije bio naredio.+ 13 Oko 40 000 vojnika opremljenih za boj prešlo je pred Jehovom i došlo u pustu ravnicu kod Jerihona.

14 Tog se dana Jehova pobrinuo da Jošuu svi Izraelci počnu smatrati velikim+ te su ga oni duboko poštovali* cijelog njegovog života, baš kao što su duboko poštovali Mojsija.+

15 Tada je Jehova rekao Jošui: 16 “Zapovjedi svećenicima koji nose kovčeg+ svjedočanstva da izađu iz Jordana.” 17 I Jošua je zapovjedio svećenicima: “Izađite iz Jordana!” 18 Kad su svećenici koji su nosili kovčeg+ Jehovinog saveza izašli iz Jordana i stali na suho tlo, voda je ponovno počela teći te se kao i prije izlila iz korita i preplavila svoje obale.+

19 Narod je prešao Jordan desetog dana prvog mjeseca i utaborio se u Gilgalu,+ istočno od Jerihona.

20 A onih 12 kamenova koje su uzeli iz Jordana Jošua je postavio u Gilgalu.+ 21 Potom je rekao Izraelcima: “Kad vas jednog dana vaša djeca upitaju: ‘Što znači ovo kamenje?’+ 22 kažite im: ‘Izrael je prešao Jordan po suhom tlu+ 23 kad je Jehova, naš Bog, pred nama isušio Jordan tako da smo ga mogli prijeći, kao što je Jehova, naš Bog, učinio i s Crvenim morem kad ga je isušio pred nama tako da smo ga mogli prijeći.+ 24 To je učinio da bi svi narodi na zemlji znali koliko je moćna Jehovina ruka+ te da biste se vi uvijek bojali Jehove, svog Boga.’”

5 Kad su svi amorejski+ kraljevi, koji su bili zapadno od Jordana*, i svi kanaanski+ kraljevi, koji su bili uz more, čuli da je Jehova isušio Jordan pred Izraelcima kako bi ga mogli prijeći, jako su se uplašili*+ i posve izgubili hrabrost* zbog Izraelaca.+

2 U to je vrijeme Jehova rekao Jošui: “Napravi kremene noževe i po drugi put obreži+ muške pripadnike izraelskog naroda.” 3 Stoga je Jošua napravio kremene noževe i obrezao je muške pripadnike izraelskog naroda kod Gibeat-Haaralota*.+ 4 Evo zašto ih je Jošua obrezao: Svi muškarci iz naroda koji su izašli iz Egipta, svi muškarci koji su bili sposobni za rat*, pomrli su na putu kroz pustinju nakon što su izašli iz Egipta.+ 5 Svi muškarci koji su izašli iz Egipta bili su obrezani, ali svi oni koji su se rodili dok je narod putovao kroz pustinju nakon izlaska iz Egipta nisu bili obrezani. 6 Izraelci su lutali pustinjom 40 godina,+ dok nije pomro sav narod, odnosno svi muškarci sposobni za rat koji su izašli iz Egipta i koji nisu slušali Jehovu.+ Njima se Jehova zakleo da im neće dati da vide zemlju+ za koju se Jehova bio zakleo našim precima da će nam je dati,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 7 U tu je zemlju umjesto njih doveo njihove sinove.+ Njih je Jošua obrezao. Naime, oni su bili neobrezani jer se na putu nikoga nije obrezivalo.

8 Kad su svi muškarci iz naroda bili obrezani, ostali su u taboru i mirovali dok se nisu oporavili.

9 Tada je Jehova rekao Jošui: “Danas sam stao na kraj ruganju koje ste doživljavali od Egipćana*.” Zato je ono mjesto dobilo ime Gilgal*,+ i tako se zove sve do danas.

10 Izraelci su ostali utaboreni u Gilgalu, na pustoj ravnici kod Jerihona, i ondje su proslavili Pashu uvečer četrnaestog dana u mjesecu.+ 11 A sutradan, dan poslije Pashe, počeli su jesti plodove zemlje – beskvasni kruh+ i prženo zrnje. 12 Tog dana kad su počeli jesti plodove zemlje mana se prestala pojavljivati. Tako Izraelci više nisu dobivali manu,+ nego su te godine počeli jesti plodove kanaanske zemlje.+

13 Kad se Jošua približio Jerihonu, podignuo je pogled i pred sobom ugledao čovjeka+ s isukanim mačem u ruci.+ Jošua mu je prišao i upitao ga: “Jesi li na našoj strani ili na strani naših neprijatelja?” 14 On mu je nato rekao: “Ni na jednoj. Ja dolazim kao zapovjednik* Jehovine vojske.”+ Tada je Jošua pun strahopoštovanja pao ničice, licem do zemlje, te mu kazao: “Što moj gospodar ima reći svom sluzi?” 15 A zapovjednik Jehovine vojske odgovorio je Jošui: “Skini sandale sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto!” I Jošua je smjesta to učinio.+

6 Vrata Jerihona bila su čvrsto zatvorena jer su se njegovi stanovnici bojali Izraelaca. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.+

2 Tada je Jehova rekao Jošui: “Evo, predajem ti u ruke Jerihon i njegovog kralja te njegove hrabre ratnike.+ 3 Svi vi, ratnici, obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. 4 Neka sedam svećenika ide pred kovčegom i puše u sedam ovnujskih rogova. A sedmog dana obiđite oko grada sedam puta i neka svećenici pušu u rogove.+ 5 I kad se oglasi ovnujski rog – čim čujete zvuk roga – neka se svi ratnici oglase snažnim bojnim poklikom. Tada će se gradski zidovi srušiti do temelja.+ Neka zatim svi ratnici, svaki sa svog mjesta, pohrle u grad.”

6 Tako je Nunov sin Jošua pozvao svećenike i rekao im: “Uzmite kovčeg saveza, a sedam svećenika neka ide pred Jehovinim kovčegom+ i puše u sedam ovnujskih rogova.” 7 A ratnicima je rekao: “Idite i obiđite oko grada! Naoružani ratnici+ neka idu pred Jehovinim kovčegom.” 8 I učinili su kako im je Jošua rekao. Sedam svećenika koji su pred Jehovom nosili sedam ovnujskih rogova krenulo je i zapuhalo u rogove, a kovčeg Jehovinog saveza išao je za njima. 9 Naoružani ratnici išli su pred svećenicima koji su puhali u rogove, dok je iza kovčega išla straža koja ih je štitila s leđa, a svećenici su cijelo vrijeme puhali u rogove.

10 Jošua je usto zapovjedio ratnicima: “Ne vičite, nemojte da vam se čuje glas. Nijedna riječ ne smije izaći iz vaših usta sve dok vam ne kažem: ‘Vičite!’ Tada ćete vikati.” 11 I poslao ih je da s Jehovinim kovčegom idu oko grada i da ga jedanput obiđu. Potom su se vratili u tabor i ondje prenoćili.

12 Sutradan ujutro Jošua je ustao rano, a svećenici su uzeli Jehovin kovčeg.+ 13 Sedam svećenika koji su nosili sedam ovnujskih rogova hodalo je pred Jehovinim kovčegom i neprestano puhalo u rogove. Naoružani ratnici hodali su pred njima, a iza Jehovinog kovčega išla je straža koja ih je štitila s leđa. Cijelo to vrijeme svećenici su puhali u rogove. 14 Tako su i drugog dana jednom obišli oko grada, a potom su se vratili u tabor. To su činili šest dana.+

15 Sedmog su dana ustali rano, čim je svanula zora, i na isti su način obišli oko grada, ali ovaj put to su učinili sedam puta. Jedino su tog dana obišli oko grada sedam puta.+ 16 A kad su sedmi put obišli oko grada, svećenici su zapuhali u rogove i Jošua je rekao ratnicima: “Vičite,+ jer vam je Jehova predao grad! 17 Grad i sve što je u njemu moraju biti potpuno uništeni.+ Sve to pripada Jehovi. Samo bludnica* Rahaba+ neka ostane na životu, ona i svi koji su s njom u kući, jer je sakrila ljude koje smo poslali.+ 18 Držite se podalje od onoga što mora biti uništeno+ da ne biste poželjeli nešto od toga i to uzeli.+ Tako biste na izraelski tabor navukli nevolju, pa bi zbog vas bio uništen.+ 19 A sve srebro, zlato te predmeti od bakra i željeza sveti su Jehovi.+ Treba ih odnijeti u Jehovinu riznicu.”+

20 I kad su svećenici zapuhali u rogove, ratnici su počeli vikati.+ Čim su ratnici začuli zvuk roga i oglasili se snažnim bojnim poklikom, zidine su se srušile.+ Potom su svi ratnici, svaki sa svog mjesta, pohrlili u grad te su ga osvojili. 21 Sve što je bilo u gradu – muško i žensko, mlado i staro, goveda, ovce i magarce – pobili su mačem.+

22 A onoj dvojici koji su izviđali zemlju Jošua je rekao: “Pođite do kuće one bludnice i izvedite tu ženu i sve njezine, kao što ste joj se zakleli.”+ 23 Stoga su ti mladići koji su izviđali zemlju otišli i izveli iz kuće Rahabu, njenog oca, majku, braću i sve njezine. Izveli su svu njenu rodbinu+ i odveli ih na sigurno, izvan izraelskog tabora.

24 Zatim su spalili grad i sve što je bilo u njemu. Ali srebro, zlato te predmete od bakra i željeza odnijeli su u riznicu Jehovinog doma.+ 25 Jošua je ostavio na životu samo bludnicu Rahabu i dom njenog oca i sve njene.+ Tako je ona ostala živjeti među Izraelcima sve do današnjeg dana+ jer je sakrila ljude koje je Jošua poslao da izvide Jerihon.+

26 U to je vrijeme Jošua izrekao ovu kletvu*: “Neka je proklet pred Jehovom čovjek koji bi pokušao ponovno sagraditi ovaj grad, Jerihon! Svojim prvorođencem platit će ako mu položi temelj, a svojim najmlađim sinom platit će ako mu postavi vrata.”+

27 Jehova je bio s Jošuom+ i glas o njemu proširio se po cijeloj zemlji.+

7 No Izraelci su bili nevjerni i nisu poslušali zapovijed da unište ono što je bilo određeno za uništenje. Naime, Karmijev sin Akan,+ koji je bio Zabdijev unuk, a Zerahov praunuk, iz Judinog plemena, uzeo je neke stvari koje je trebalo uništiti.+ Zato se Jehova razgnjevio na Izraelce.+

2 A Jošua je poslao ljude iz Jerihona u Aj,+ koji je blizu Bet-Avena, istočno od Betela,+ i rekao im: “Idite i izvidite zemlju!” I ljudi su otišli i izvidjeli Aj. 3 Kad su se vratili k Jošui, rekli su mu: “Ne treba ići cijela vojska. Dovoljno je dvije do tri tisuće ljudi da se osvoji Aj. Ne muči svu vojsku da ide onamo jer u tom gradu ima malo stanovnika.”

4 Tako je otišlo oko 3000 ratnika, ali morali su pobjeći pred ljudima iz Aja.+ 5 Ajani su ubili 36 njihovih ljudi te su ih progonili od gradskih vrata pa sve do Šebarima* i ubijali ih cijelim putem niz padinu. Zbog toga je narod izgubio hrabrost.*

6 Tada je Jošua razderao svoje haljine, pao ničice pred Jehovinim kovčegom i ostao tako sve do večeri. To su učinili i on i izraelski starješine te su posipali glave prašinom. 7 Potom je Jošua rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova, zašto si ovaj narod preveo preko Jordana? Zar zato da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? Da smo barem ostali s druge strane* Jordana! 8 Oprosti mi, Jehova, ali što da kažem kad je Izrael pobjegao* pred svojim neprijateljima? 9 Kad Kanaanci i svi stanovnici ove zemlje čuju za to, opkolit će nas i izbrisat će naše ime s lica zemlje. A što će onda biti s tvojim velikim imenom?”+

10 No Jehova je rekao Jošui: “Ustani! Zašto si pao ničice? 11 Izrael je zgriješio. Prekršili su savez sklopljen sa mnom+ kojeg su se trebali držati po mojoj zapovijedi. Uzeli su nešto od onoga što je moralo biti uništeno,+ ukrali su to+ i sakrili među svoje stvari.+ 12 Zato se Izraelci neće moći oduprijeti svojim neprijateljima. Bježat će pred njima jer su sami sebe osudili na uništenje. Neću biti s vama dok iz svoje sredine ne uklonite ono što mora biti uništeno.+ 13 Idi i posveti narod!+ Reci im: ‘Sutra se posvetite jer ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Među vama je, Izraele, ono što treba biti uništeno. Nećete se moći oduprijeti svojim neprijateljima dok iz svoje sredine ne uklonite ono što mora biti uništeno. 14 Ujutro se okupite po svojim plemenima. Pleme koje Jehova izdvoji+ neka istupi po svojim porodicama, porodica koju Jehova izdvoji neka istupi po svojim obiteljima, a iz obitelji koju Jehova izdvoji neka istupe muškarci jedan po jedan. 15 Kad se otkrije tko je uzeo ono što mora biti uništeno, neka ga se pogubi i spali,+ njega i sve njegovo, zato što je prekršio Jehovin savez+ i počinio to sramotno djelo u Izraelu.”’”

16 Tako je rano ujutro Jošua ustao i zapovjedio da sva izraelska plemena istupe jedno po jedno te je od svih njih bilo izdvojeno Judino pleme. 17 Potom je zapovjedio da istupe porodice iz Judinog plemena te je od svih njih bila izdvojena porodica Zerahovaca.+ Nato je zapovjedio da iz porodice Zerahovaca istupe muškarci jedan po jedan te je od svih njih bio izdvojen Zabdi. 18 Naposljetku je zapovjedio da iz Zabdijeve obitelji istupe muškarci jedan po jedan te je od svih njih bio izdvojen Karmijev sin Akan, Zabdijev unuk, Zerahov praunuk, iz Judinog plemena.+ 19 Jošua je tada rekao Akanu: “Sine moj, molim te, iskaži čast* Jehovi, Izraelovom Bogu, i priznaj mu svoj grijeh. Reci mi, molim te, što si učinio. Ne krij to od mene.”

20 Akan je odgovorio Jošui: “Priznajem, ja sam zgriješio Jehovi, Izraelovom Bogu. Evo što sam učinio: 21 Kad sam među plijenom ugledao lijep skupocjeni ogrtač iz Šinara,+ 200 šekela* srebra i jednu zlatnu polugu tešku 50 šekela, poželio sam ih i uzeo. Sve je to zakopano u mom šatoru, a novac je na dnu.”

22 Jošua je odmah poslao ljude, a oni su otrčali u šator. I u šatoru su pronašli skriveni ogrtač, a ispod njega novac. 23 Uzeli su sve što je bilo u šatoru i odnijeli Jošui i svim Izraelcima te stavili pred Jehovu. 24 Tada su Jošua i svi Izraelci koji su bili s njim odveli Zerahovog sina Akana+ u dolinu Akor,+ a ponijeli su i srebro, skupocjeni ogrtač i zlatnu polugu.+ Onamo su odveli i njegove sinove i kćeri, njegova goveda, magarce i sitnu stoku te odnijeli njegov šator i sve što je bilo njegovo. 25 I Jošua je rekao: “Zašto si na nas navukao nevolju?+ Jehova će danas tebi nanijeti nevolju.” Nato su ih svi Izraelci kamenovali,+ a zatim su ih spalili.+ Sve su ih kamenovali. 26 Potom su na Ahanovo tijelo nabacali veliku gomilu kamenja, koja stoji do današnjeg dana. Tako se Jehovin žestoki gnjev stišao.+ Zato je ta dolina dobila ime Akor*, i tako se zove sve do danas.

8 Tada je Jehova rekao Jošui: “Ne boj se i ne plaši se!+ Povedi sa sobom sve ratnike, pa napadni Aj! Evo, predajem ti u ruke ajskog kralja, njegov narod, njegov grad i njegovu zemlju.+ 2 Učini s Ajem i njegovim kraljem+ kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, samo što sada plijen i stoku možete uzeti za sebe. Postavi zasjedu iza grada.”

3 Tako su Jošua i svi ratnici krenuli na Aj. Jošua je odabrao 30 000 hrabrih ratnika i poslao ih po noći prema Aju. 4 Zapovjedio im je: “Postavite zasjedu iza grada. Ne idite predaleko od grada i svi budite spremni. 5 A ja i svi ljudi koji budu sa mnom približit ćemo se gradu, pa kad nas oni napadnu kao i prvi put,+ počet ćemo se povlačiti pred njima. 6 Oni će poći u potjeru za nama, misleći da bježimo pred njima kao i prvi put.+ Ali mi ćemo bježati pred njima samo da ih izmamimo iz grada. 7 Tada vi izađite iz zasjede i zauzmite grad. Jehova, vaš Bog, predat će vam ga u ruke. 8 Čim osvojite grad, zapalite ga!+ Učinite onako kako vam je Jehova rekao. Eto, to je zapovijed koju vam dajem.”

9 Potom ih je Jošua poslao da idu i oni su se uputili prema mjestu na kojem su trebali postaviti zasjedu. Zauzeli su položaj između Betela i Aja, zapadno od Aja, a Jošua je tu noć proveo s ostalim ratnicima.

10 Sutradan ujutro Jošua je ustao rano i postrojio vojsku te zajedno s izraelskim starješinama poveo vojsku prema Aju. 11 Svi ratnici+ koji su bili s njim krenuli su prema gradu i došli mu sprijeda. Utaborili su se sjeverno od Aja, tako da je između njih i Aja bila dolina. 12 U međuvremenu je Jošua izabrao oko 5000 ljudi i postavio ih u zasjedu+ između Betela+ i Aja, zapadno od grada. 13 Tako se većina vojske utaborila sjeverno od grada,+ a zasjeda je bila postavljena zapadno od grada.+ I Jošua je te noći pošao prema sredini doline.

14 Čim je ajski kralj to vidio, on i ljudi iz grada požurili su rano ujutro da se sukobe s Izraelcima na mjestu s kojeg se pruža pogled na pustu ravnicu. No nije znao da mu je iza grada postavljena zasjeda. 15 Kad su ih ljudi iz Aja napali, Jošua i svi Izraelci počeli su bježati prema pustinji.+ 16 Tada su svi ljudi iz grada bili pozvani da krenu u potjeru za njima. I dok su progonili Jošuu, udaljavali su se od grada. 17 U Aju i Betelu nije bilo čovjeka koji nije krenuo za Izraelcima. Ostavili su grad širom otvoren i otišli u potjeru za Izraelcima.

18 Jehova je tada rekao Jošui: “Koplje koje ti je u ruci pruži prema Aju+ jer ti ga predajem u ruke!”+ I Jošua je pružio prema gradu koplje koje mu je bilo u ruci. 19 Čim je on ispružio ruku, ljudi koji su bili u zasjedi skočili su na noge, otrčali u grad i osvojili ga te su ga odmah zapalili.+

20 Kad su se Ajani osvrnuli, vidjeli su kako se iz grada diže dim prema nebu i više nisu imali snage nikamo pobjeći. Tada su ratnici koji su bježali prema pustinji krenuli na svoje progonitelje. 21 Kad su Jošua i svi Izraelci koji su bili s njim vidjeli da su ratnici koji su bili u zasjedi osvojili grad i da se iz grada diže dim, okrenuli su se i napali Ajane. 22 A i ratnici koji su zauzeli grad krenuli su prema Ajanima, tako da su se oni našli u zamci jer su im i s jedne i s druge strane bili Izraelci. I Izraelci su ih sve pobili, nitko nije preživio niti pobjegao.+ 23 No ajskog kralja+ uhvatili su živog i doveli ga k Jošui.

24 Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja u pustinji u kojoj su ih oni bili gonili, kad su svi do jednoga pali od mača, svi su se Izraelci vratili u Aj i pobili mačem one koji su preostali u gradu. 25 Tog je dana izginulo 12 000 muškaraca i žena, svi stanovnici Aja. 26 I Jošua nije spuštao ruku u kojoj je držao koplje+ dok svi stanovnici Aja nisu bili pobijeni.+ 27 Ali stoku i plijen iz tog grada Izraelci su uzeli za sebe, prema zapovijedi koju je Jehova dao Jošui.+

28 Potom je Jošua spalio Aj, pa je od njega za sve vjekove ostalo samo brdo ruševina,+ koje postoji do današnjeg dana. 29 Pogubio je ajskog kralja i objesio njegovo tijelo na stup* te ga ostavio da visi do večeri. A prije zalaska sunca Jošua je zapovjedio da se njegovo tijelo skine sa stupa.+ Zatim su ga bacili pred gradska vrata te na njega nabacali veliku gomilu kamenja, koja se nalazi ondje sve do danas.

30 Tada je Jošua na gori Ebalu+ sagradio žrtvenik Jehovi, Izraelovom Bogu. 31 Načinio ga je onako kako je Jehovin sluga Mojsije zapovjedio Izraelcima i kako je napisano u knjizi Mojsijevog zakona:+ “Sagradi žrtvenik od neklesanog kamenja, koje nije obrađeno željeznim alatom.”+ Na njemu su Jehovi prinijeli žrtve paljenice i žrtve zajedništva.+

32 Zatim je Jošua na kamenje uklesao Zakon+ koji je Mojsije bio napisao pred izraelskim narodom.+ 33 Svi Izraelci, njihovi starješine, upravitelji i suci stajali su s obje strane kovčega pred svećenicima, Levijevcima, koji su nosili kovčeg Jehovinog saveza. Ondje su bili i došljaci i Izraelci.+ Jedna polovina stajala je pred gorom Gerizimom, a druga polovina pred gorom Ebalom+ (kao što je Jehovin sluga Mojsije ranije zapovjedio)+ da bi izraelski narod dobio blagoslov. 34 Nakon toga Jošua je naglas pročitao sve riječi Zakona,+ blagoslove+ i prokletstva,+ točno onako kako je napisano u knjizi Zakona. 35 Nije izostavio nijednu riječ od svega što je Mojsije bio zapovjedio, sve je naglas pročitao pred cijelom izraelskom zajednicom*,+ u kojoj su bili i žene i djeca te došljaci+ koji su živjeli među njima.+

9 Kad su o tim događajima čuli svi kraljevi koji su bili na zapadnoj strani Jordana,+ oni koji su živjeli u brdima, u Šefeli, duž čitave obale Velikog mora*+ i pod Libanonom – Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci+ – 2 udružili su se kako bi zajedno ratovali protiv Jošue i Izraela.+

3 I stanovnici Gibeona+ čuli su što je Jošua učinio Jerihonu+ i Aju.+ 4 Stoga su se mudro dosjetili što da naprave. Stavili su hranu u istrošene vreće i natovarili ih na magarce zajedno s istrošenim vinskim mjehovima koji su bili proderani pa zakrpani, 5 obuli su iznošene i pokrpane sandale te obukli iznošene haljine. Sav kruh koji su ponijeli bio je suh i razdrobljen. 6 Potom su došli k Jošui u tabor u Gilgal+ te su rekli njemu i Izraelcima: “Dolazimo iz daleke zemlje. Sklopite savez s nama!” 7 No Izraelci su rekli tim Hivijcima:+ “Možda živite negdje blizu nas. Kako ćemo onda sklopiti savez s vama?”+ 8 Nato su oni odgovorili Jošui: “Tvoji smo sluge*.”

A Jošua ih je upitao: “Tko ste i odakle dolazite?” 9 Odgovorili su mu: “Tvoji sluge dolaze iz vrlo daleke zemlje+ zbog imena Jehove, tvog Boga. Čuli smo za njegovu slavu, za sve što je učinio u Egiptu+ 10 i za sve što je učinio dvojici amorejskih kraljeva koji su bili s druge strane* Jordana – hešbonskom kralju Sihonu+ i bašanskom kralju Ogu,+ koji je bio u Aštarotu. 11 Stoga su nam naši starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite hrane za put i pođite im u susret. Recite im: “Bit ćemo vam sluge.+ Sklopite savez s nama!”’+ 12 Ovaj je kruh bio vruć kad smo ga ponijeli na put, onog dana kad smo iz svojih domova krenuli k vama. A sada je, kao što vidite, suh i razdrobljen.+ 13 Ovi su vinski mjehovi bili novi kad smo ih napunili, a sad su proderani.+ Naše haljine i sandale istrošile su se od dalekog puta.”

14 Tada su Izraelci uzeli nešto njihove hrane da to provjere, ali nisu Jehovu pitali za savjet.+ 15 I tako je Jošua sklopio mir s Gibeonjanima.+ S njima je sklopio i savez kojim se obavezao da će ih ostaviti na životu, a narodni poglavari zakleli su im se da će se držati tog saveza.+

16 A tri dana nakon što su s njima sklopili savez Izraelci su čuli da su im to susjedi i da žive u njihovoj blizini. 17 Tako su Izraelci krenuli na put i trećeg dana došli u njihove gradove. Njihovi su gradovi bili Gibeon,+ Kefira, Beerot i Kirijat-Jearim.+ 18 No Izraelci ih nisu napali jer su im se narodni poglavari bili zakleli Jehovom,+ Izraelovim Bogom. I sav je narod počeo gunđati protiv poglavara. 19 Tada su svi poglavari rekli narodu: “Budući da smo im se zakleli Jehovom, Izraelovim Bogom, ne smijemo ih dirati. 20 Ovako ćemo učiniti: Ostavit ćemo ih na životu da nas ne stigne Božji gnjev zbog zakletve koju smo im dali.”+ 21 U skladu s obećanjem koje su dali Gibeonjanima, poglavari su još rekli: “Neka ostanu na životu, pa neka sijeku drva i donose vodu za sav narod.”

22 Jošua je potom pozvao Gibeonjane i rekao im: “Zašto ste nas prevarili rekavši: ‘Živimo vrlo daleko od vas’, a zapravo živite blizu nas?+ 23 Odsad ćete biti prokleti!+ Zauvijek ćete biti robovi – sjeći ćete drva i donositi vodu za dom mog Boga.” 24 A oni su odgovorili Jošui: “Tvojim je slugama bilo jasno rečeno da je Jehova, tvoj Bog, zapovjedio svom sluzi Mojsiju da vam preda svu ovu zemlju i da pred vašim očima istrijebi sve stanovnike ove zemlje.+ Zbog vas smo se jako uplašili za svoj život*,+ pa smo zato to učinili.+ 25 Sada smo prepušteni tebi na milost i nemilost*. Učini s nama što misliš da je dobro i ispravno.” 26 On je to i učinio. Izbavio ih je od Izraelaca te ih nisu pobili. 27 Tog je dana Jošua odredio da sijeku drva i donose vodu za narod+ i za Jehovin žrtvenik na mjestu koje Bog odabere.+ Oni to rade sve do danas.+

10 Kad je jeruzalemski kralj Adoni-Sedek čuo da je Jošua osvojio Aj i uništio ga – da je s Ajem i njegovim kraljem+ učinio isto što i s Jerihonom i njegovim kraljem+ – te da su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom+ i da žive među njima, 2 jako se uznemirio+ jer je Gibeon bio velik grad, kao kakav kraljevski grad. Bio je veći od Aja,+ a svi njegovi muškarci bili su ratnici. 3 Stoga je jeruzalemski kralj Adoni-Sedek ovako poručio hebronskom+ kralju Hohamu, jarmutskom kralju Piramu, lakiškom kralju Jafiji i eglonskom kralju+ Debiru: 4 “Dođite mi u pomoć! Napadnimo Gibeon jer je sklopio mir s Jošuom i Izraelcima.”+ 5 Tako je pet amorejskih kraljeva+ – jeruzalemski kralj, hebronski kralj, jarmutski kralj, lakiški kralj i eglonski kralj – udružilo svoje vojske i krenulo na Gibeon. Utaborili su se pred gradom kako bi ga napali.

6 Tada su ljudi iz Gibeona poručili Jošui, koji je bio u taboru u Gilgalu:+ “Nemoj uskratiti pomoć svojim robovima!+ Brzo dođi, spasi nas i pomozi nam! Svi amorejski kraljevi koji žive u brdima udružili su se protiv nas.” 7 Stoga je Jošua krenuo iz Gilgala sa svim svojim ratnicima i hrabrim junacima.+

8 A Jehova je rekao Jošui: “Ne boj ih se,+ jer ih dajem tebi u ruke.+ Nitko od njih neće ti se moći oduprijeti.”+ 9 Jošua je krenuo iz Gilgala, išao prema njima čitavu noć te ih iznenada napao. 10 Jehova je stvorio pomutnju među njima,+ tako da su Izraelci pobili vrlo mnogo njihovih ljudi kod Gibeona. Progonili su ih putem koji se penje prema Bet-Horonu i ubijali ih sve do Azeke i Makede. 11 Dok su bježali pred Izraelcima niz bethoronsko brdo, Jehova je s neba poslao krupnu tuču koja je padala na njih sve do Azeke, te su izginuli. I više ih je poginulo od tuče nego od mača izraelskih ratnika.

12 Onog dana kad je Jehova predao Amorejce Izraelcima, Jošua je pred Izraelcima rekao Jehovi:

13 Tada je sunce stalo i mjesec se zaustavio sve dok se narod nije osvetio svojim neprijateljima. Ne piše li to u Jašarovoj knjizi?+ Sunce je stajalo nasred neba i nije se žurilo da zađe skoro cijeli dan. 14 Takvog dana nije bilo ni prije ni poslije, dana u kojem je Jehova na takav način poslušao čovjeka,+ jer se Jehova borio za Izraelce.+

15 Potom se Jošua sa svim Izraelcima vratio u tabor u Gilgalu.+

16 Dok se sve to zbivalo, pet je kraljeva pobjeglo i sakrilo se u pećinu kod Makede.+ 17 Jošui je bilo dojavljeno: “Pronašli su petoricu kraljeva kako se kriju u pećini kod Makede.”+ 18 Tada je Jošua rekao: “Navaljajte veliko kamenje na ulaz u pećinu i postavite ljude da čuvaju stražu. 19 A vi ostali nemojte se zaustavljati, nego krenite u potjeru za svojim neprijateljima i napadajte ih s leđa.+ Ne dajte im da uđu u svoje gradove jer vam ih Jehova, vaš Bog, predaje u ruke.”

20 Jošua i Izraelci pobili su velik broj neprijatelja, gotovo su ih sve istrijebili. Samo su neki preživjeli i uspjeli pobjeći te se skloniti u utvrđene gradove. 21 Nakon toga svi su se ratnici živi i zdravi vratili k Jošui u tabor u Makedi. I nitko se više nije usudio reći ni riječ* protiv Izraelaca. 22 Tada je Jošua rekao: “Otvorite ulaz u pećinu i izvedite mi onih pet kraljeva.” 23 Tako su iz pećine izveli pred njega onih pet kraljeva: jeruzalemskog kralja, hebronskog kralja, jarmutskog kralja, lakiškog kralja i eglonskog kralja.+ 24 Kad su te kraljeve izveli pred njega, Jošua je pozvao sve Izraelce, a zapovjednicima vojske koji su ga pratili rekao je: “Pristupite i stavite noge na vratove ovih kraljeva!” Tako su pristupili i stavili noge na njihove vratove.+ 25 Tada im je Jošua rekao: “Ne bojte se i ne plašite se!+ Budite hrabri i jaki jer ovako će Jehova učiniti svim neprijateljima protiv kojih ratujete.”+

26 Zatim ih je Jošua pogubio i objesio na pet stupova*. Na tim su stupovima visjeli do večeri. 27 A prije nego što je zašlo sunce, Jošua je zapovjedio da ih skinu sa stupova+ i bace u pećinu u koju su se bili sakrili. Zatim su na ulaz u pećinu stavili veliko kamenje, koje ondje stoji i danas.

28 Tog je dana Jošua osvojio Makedu+ i sve u njoj pobio mačem. Pogubio je njenog kralja i sve njene stanovnike*. Nikoga nije ostavio na životu.+ S makedskim+ je kraljem učinio isto što i s jerihonskim kraljem.

29 Potom su Jošua i svi Izraelci krenuli iz Makede u Libnu+ te su je napali. 30 Jehova je i nju i njenog kralja+ predao Izraelcima u ruke, a oni su je razorili i pobili mačem sve njene stanovnike. Nikoga nisu ostavili na životu. Tako su s njenim kraljem učinili isto što i s jerihonskim kraljem.+

31 Zatim su Jošua i svi Izraelci krenuli iz Libne u Lakiš.+ Utaborili su se kod grada, a potom ga napali. 32 Jehova je predao Lakiš Izraelcima u ruke, tako da su ga drugog dana osvojili. Razorili su ga i pobili mačem sve njegove stanovnike,+ kao što su učinili i u Libni.

33 Tada je gezerski+ kralj Horam došao u pomoć Lakišu, ali Jošua ga je pogubio i pobio njegov narod, tako da nitko nije ostao na životu.

34 Zatim su Jošua i svi Izraelci krenuli iz Lakiša u Eglon.+ Utaborili su se kod grada, a potom ga napali. 35 Tog su dana osvojili grad i sve u njemu pobili mačem. Sve njegove stanovnike tog su dana pogubili, kao što su učinili i u Lakišu.+

36 Potom su Jošua i svi Izraelci otišli iz Eglona u Hebron+ te su ga napali. 37 Tog su dana osvojili i razorili Hebron i okolne gradove te pogubili mačem njegovog kralja i sve njegove stanovnike. Nikoga nisu ostavili na životu. Uništili su grad i pobili sve njegove stanovnike, kao što su učinili i u Eglonu.

38 Na kraju su Jošua i svi Izraelci krenuli na Debir+ i napali ga. 39 Osvojili su i razorili Debir i sve okolne gradove te pogubili mačem njegovog kralja i sve njegove stanovnike.+ Nikoga nisu ostavili na životu.+ Učinili su s Debirom i njegovim kraljem isto što i s Hebronom te s Libnom i njenim kraljem.

40 Jošua je osvojio cijelu zemlju – brdovito područje, Negeb, Šefelu+ i obronke – te porazio sve njihove kraljeve. Nikoga nije ostavio na životu.+ Pobio je sve stanovnike, kao što je i zapovjedio Jehova, Izraelov Bog.+ 41 Jošua je osvojio sve od Kadeš-Barnee+ do Gaze+ te sav gošenski+ kraj i sve krajeve do Gibeona.+ 42 Jošua je pokorio sve te kraljeve i njihovu zemlju u jednom pohodu jer se Jehova, Izraelov Bog, borio za Izraela.+ 43 Potom su se Jošua i svi Izraelci vratili u tabor u Gilgalu.+

11 Kad je hasorski kralj Jabin čuo što se dogodilo, poslao je glasnike madonskom kralju+ Jobabu, šimronskom kralju, akšafskom kralju,+ 2 kraljevima u brdima na sjeveru, onima u pustim ravnicama* južno od Kinereta, onima u Šefeli i na obroncima kod Dora+ na zapadu, 3 Kanaancima+ na istoku i zapadu, Amorejcima,+ Hetitima, Perižanima i Jebusejcima u brdima te Hivijcima+ u podnožju Hermona+ u zemlji Mispi. 4 Svi su oni krenuli sa svojim vojskama, s mnoštvom kojeg je bilo mnogo kao pijeska na morskoj obali, te s vrlo mnogo konja i bojnih kola. 5 Svi ti kraljevi sastali su se kod meromskih voda te su se ondje utaborili kako bi krenuli u rat protiv Izraela.

6 Tada je Jehova rekao Jošui: “Ne boj ih se,+ jer sutra u ovo doba sve ću ih predati Izraelu da ih pobije. Njihovim konjima prereži tetive na nogama,+ a njihova kola spali.” 7 Jošua i svi njegovi ratnici iznenada su ih napali kod meromskih voda. 8 Jehova ih je predao Izraelcima u ruke+ i oni su ih porazili te su ih progonili sve do Velikog Sidona+ i Misrefot-Majima+ te do doline Mispe na istoku. Sve su ih pobili, tako da nitko nije ostao na životu.+ 9 Potom je Jošua učinio ono što mu je Jehova zapovjedio: njihovim je konjima prerezao tetive na nogama, a njihova je kola spalio.+

10 Jošua se zatim vratio i osvojio Hasor, a njegovog je kralja pogubio mačem,+ jer je Hasor bio najznačajniji grad među svim tim kraljevstvima. 11 Sve njegove stanovnike* pobio je mačem.+ Nikoga nije ostavio na životu.+ Potom je spalio Hasor. 12 Tako je Jošua osvojio sve gradove onih kraljeva i pobio mačem sve te kraljeve.+ Pobio je sve stanovnike,+ kako je Jehovin sluga Mojsije i zapovjedio. 13 Ali Izraelci nisu spalili nijedan grad koji se nalazio na uzvisini osim Hasora. Jedino je njega Jošua spalio. 14 Sav plijen iz tih gradova i svu stoku Izraelci su uzeli sebi,+ a sve ljude pobili su mačem, i tako su ih istrijebili.+ Nikoga nisu ostavili na životu.+ 15 Ono što je Jehova zapovjedio svom sluzi Mojsiju to je Mojsije zapovjedio Jošui,+ a Jošua je to učinio. Izvršio je svaku zapovijed koju je Jehova dao Mojsiju.+

16 Tako je Jošua zauzeo cijelu tu zemlju – brdovito područje, sav Negeb,+ sav gošenski kraj, Šefelu,+ Arabu+ te izraelska brda i njihovu Šefelu* – 17 od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa sve do Baal-Gada+ u Libanonskoj dolini u podnožju gore Hermona,+ a sve je njihove kraljeve porazio, zarobio i pogubio. 18 Jošua je dugo vremena ratovao sa svim tim kraljevima. 19 Nijedan grad nije sklopio mir s Izraelcima, osim Gibeona u kojem su živjeli Hivijci.+ Sve druge gradove Izraelci su osvojili ratom.+ 20 Jehova je dopustio da oni postupe tvrdoglavo+ i da ratuju protiv Izraelaca kako bi ih Izraelci pobili jer nisu zaslužili milost.+ Njih je trebalo istrijebiti, kao što je Jehova i zapovjedio Mojsiju.+

21 U to je vrijeme Jošua istrijebio Anakovce+ koji su živjeli u brdovitom području – u Hebronu, Debiru i Anabu, u svim Judinim brdima i u svim Izraelovim brdima. Jošua ih je zatro zajedno s njihovim gradovima.+ 22 Nijedan Anakovac nije ostao u izraelskoj zemlji. Ostali su+ samo u Gazi,+ Gatu+ i Ašdodu.+ 23 Tako je Jošua zauzeo svu zemlju, kao što je Jehova bio zapovjedio Mojsiju.+ Potom ju je Jošua dao u nasljedstvo Izraelu po njegovim plemenima – svakom plemenu njegov dio.+ I zemlja je počinula od rata.+

12 Ovo su kraljevi koje su Izraelci porazili istočno od Jordana i čiju su zemlju zauzeli – od doline* Arnona+ pa sve do gore Hermona+ i svu Arabu prema istoku:+ 2 Jedan je bio amorejski kralj Sihon,+ koji je živio u Hešbonu. Njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera,+ koji leži na rubu doline Arnona,+ te sredinom doline i polovinom Gileada sve do doline* Jaboka, koji je granica prema Amoncima. 3 Kraljevao je i nad istočnom stranom Arabe, od Kineretskog mora*+ do mora Arabe, ili Slanog mora*, u smjeru Bet-Ješimota i prema jugu sve do obronaka Pisge.+

4 Drugi kralj čije su područje Izraelci zauzeli bio je bašanski kralj Og,+ jedan od posljednjih Refaimaca,+ koji je živio u Aštarotu i Edreju. 5 On je kraljevao nad gorom Hermonom, Salekom i svim Bašanom+ sve do granice s Gešurcima i Maakaćanima+ te nad polovinom Gileada, do područja koje je pripadalo hešbonskom kralju Sihonu.+

6 Njih su porazili Jehovin sluga Mojsije i Izraelci.+ Potom je Jehovin sluga Mojsije dao njihovu zemlju u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena.+

7 A ovo su kraljevi koje su Jošua i Izraelci porazili na zapadnoj strani Jordana, od Baal-Gada+ u Libanonskoj dolini+ pa do gore Halaka,+ koja se diže prema Seiru,+ nakon čega je Jošua tu zemlju dao u posjed izraelskim plemenima, svakom plemenu njegov dio,+ 8 u brdovitom području, u Šefeli, u Arabi, na obroncima, u pustinji i u Negebu+ – zemlju Hetita, Amorejaca,+ Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca:+

13 Jošua je već bio star i njegov se život bližio kraju.+ Stoga mu je Jehova rekao: “Ti si ostario i nije ti preostalo još puno godina, a još je mnogo zemlje ostalo neosvojeno. 2 Ovo je zemlja koja je još ostala:+ svi filistejski i svi gešurski+ krajevi 3 (od nilskog rukavca* koji je istočno od Egipta* pa sve do ekronske granice na sjeveru, sve se to računalo kao kanaansko područje+), uključujući i područje koje je pripadalo petorici filistejskih vladara,+ onih iz Gaze, Ašdoda,+ Aškelona,+ Gata+ i Ekrona;+ zatim područje Avimaca+ 4 na jugu; cijeli Kanaan; Meara, koja pripada Sidoncima,+ sve do Afeka, do amorejske granice; 5 zemlja Gebaljana+ i cijeli Libanon prema istoku, od Baal-Gada u podnožju gore Hermona do Lebo-Hamata*;+ 6 sav brdoviti kraj od Libanona+ do Misrefot-Majima+ i cijelo područje u kojem žive Sidonci.+ Ja ću protjerati te narode pred Izraelcima.+ A ti samo razdijeli tu zemlju i daj je Izraelcima u nasljedstvo, kao što sam ti zapovjedio.+ 7 Razdijeli sada tu zemlju između devet plemena i polovine Manašeovog plemena i daj im je u nasljedstvo.”+

8 A druga polovina plemena te Rubenovci i Gadovci dobili su svoje nasljedstvo koje im je Mojsije dao na istočnoj strani Jordana, upravo onako kako im ga je dodijelio Jehovin sluga Mojsije:+ 9 zemlju koja se proteže od Aroera,+ koji leži na rubu doline* Arnona,+ zatim grad koji je usred doline i svu medepsku visoravan do Dibona; 10 sve gradove amorejskog kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu, sve do amonske granice;+ 11 Gilead i područje koje je pripadalo Gešurcima i Maakaćanima,+ čitavu goru Hermon i sav Bašan+ do Saleke;+ 12 cijelo kraljevstvo bašanskog kralja Oga, koji je vladao u Aštarotu i u Edreju. (On je bio jedan od posljednjih Refaimaca.)+ Njih je Mojsije porazio i protjerao.+ 13 Ali Izraelci nisu protjerali+ Gešurce i Maakaćane, pa tako stanovnici Gešura i Maakata žive među Izraelcima sve do danas.

14 Samo Levijevom plemenu nije dao nasljedstvo.+ Njihovo su nasljedstvo žrtve paljene Jehovi,+ Izraelovom Bogu, kako im je i obećao.+

15 I Mojsije je dao nasljedstvo Rubenovom plemenu, po njegovim porodicama. 16 Dobili su područje od Aroera, koji leži na rubu doline Arnona, zatim grad koji je usred doline i svu medepsku visoravan; 17 Hešbon sa svim okolnim gradovima+ koji su na visoravni: Dibon, Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon,+ 18 Jahas,+ Kedemot,+ Mefaat,+ 19 Kirijatajim, Sibmu,+ Seret-Šahar u gori iznad doline, 20 Bet-Peor, obronke Pisge,+ Bet-Ješimot,+ 21 sve gradove na visoravni i cijelo kraljevstvo amorejskog kralja Sihona, koji je vladao u Hešbonu.+ Mojsije je porazio i njega+ i midjanske poglavare Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu,+ koji su bili podčinjeni Sihonu i koji su živjeli u toj zemlji. 22 Izraelci su ubili vračara+ Bileama,+ Beorovog sina, zajedno s ostalima koje su pobili mačem. 23 Jordan je bio granica Rubenovaca. To područje s gradovima i njihovim okolnim mjestima bilo je nasljedstvo Rubenovaca po njihovim porodicama.

24 Mojsije je dao nasljedstvo i Gadovom plemenu, po njegovim porodicama. 25 Gadovci su dobili ovo područje: Jazer,+ sve gileadske gradove, polovinu amonske zemlje+ sve do Aroera, koji je nasuprot Rabi;+ 26 područje od Hešbona+ do Ramat-Mispe i Betonima te od Mahanajima+ do debirske granice; 27 a u dolini su dobili Bet-Haram, Bet-Nimru,+ Sukot+ i Safon, ostali dio kraljevstva hešbonskog kralja Sihona.+ Jordan je omeđivao to područje sve do južnog kraja Kineretskog mora.+ Granica je išla istočnom stranom Jordana. 28 To je nasljedstvo Gadovaca po njihovim porodicama, s gradovima i njihovim okolnim mjestima.

29 Mojsije je dao nasljedstvo i polovini Manašeovog plemena, po njihovim porodicama.+ 30 Dobili su područje koje se protezalo od Mahanajima+ i obuhvaćalo sav Bašan, cijelo kraljevstvo bašanskog kralja Oga i sva Jairova sela+ u Bašanu, u kojima se živjelo pod šatorima. Na tom je području bilo 60 gradova. 31 A polovina Gileada, Aštarot i Edrej,+ gradovi Ogovog kraljevstva u Bašanu, pripali su sinovima Manašeovog sina Makira,+ i to polovini Makirovih sinova po njihovim porodicama.

32 To im je Mojsije predao u nasljedstvo kad su bili u pustim moapskim ravnicama s druge strane Jordana, istočno od Jerihona.+

33 A Levijevom plemenu Mojsije nije dao nasljedstvo.+ Jehova, Izraelov Bog, njihovo je nasljedstvo, kako im je i obećao.+

14 Izraelci su u Kanaanu dobili u nasljedstvo zemlju koju su im svećenik Eleazar, Nunov sin Jošua i poglavari rodova izraelskih plemena predali da je naslijede.+ 2 Ždrijebom su razdijelili nasljedstvo+ među devet i pol plemena, kako je Jehova i zapovjedio preko Mojsija.+ 3 Za dva i pol plemena Mojsije je već prije odredio nasljedstvo s druge strane* Jordana,+ a Levijevom plemenu nije dao nasljedstvo među njima.+ 4 Od Josipovih potomaka nastala su dva plemena+ – Manaše i Efrajim.+ A Levijevom plemenu nije dano nikakvo nasljedstvo u zemlji, osim gradova+ za stanovanje i okolnih pašnjaka za njihovu stoku i za njihova dobra.+ 5 I tako su Izraelci razdijelili zemlju kao što je Jehova zapovjedio Mojsiju.

6 Tada su ljudi iz Judinog plemena pristupili Jošui u Gilgalu,+ a Kaleb,+ sin Kenazovca Jefunea, rekao mu je: “Ti dobro znaš što je za mene i za tebe Jehova rekao+ Mojsiju, sluzi pravog Boga,+ u Kadeš-Barnei.+ 7 Bilo mi je 40 godina kad me Jehovin sluga Mojsije poslao iz Kadeš-Barnee da izvidim zemlju+ i ja sam ga iskreno i pošteno izvijestio o svemu što sam vidio.+ 8 Iako su moja braća koja su išla sa mnom uplašila narod*, ja sam svim srcem* bio poslušan Jehovi, svom Bogu.+ 9 Zato se Mojsije tog dana zakleo: ‘Zemlja na koju je stupila tvoja noga pripast će tebi i tvojim sinovima u trajno nasljedstvo jer si svim srcem bio poslušan Jehovi, mom Bogu.’+ 10 Jehova me, kao što je i obećao,+ sačuvao na životu.+ Već je prošlo 45 godina otkad je Jehova dao to obećanje Mojsiju, dok je Izrael još hodao pustinjom,+ a ja sam i danas živ i imam 85 godina. 11 I danas sam jednako jak kao što sam bio onog dana kad me Mojsije poslao da izvidim zemlju. Imam jednako snage kao i tada, bilo za rat bilo za što drugo. 12 Zato mi sada daj ova brda, koja mi je Jehova obećao onog dana. I sam si onog dana čuo da ondje žive Anakovci+ u velikim utvrđenim gradovima,+ ali Jehova će sigurno biti uz mene+ i ja ću ih protjerati, kao što je Jehova i obećao.”+

13 Tada je Jošua blagoslovio Jefuneovog sina Kaleba i dao mu Hebron u nasljedstvo.+ 14 Tako Hebron sve do danas pripada Kalebu, sinu Kenazovca Jefunea. Dobio ga je u nasljedstvo jer je svim srcem bio poslušan Jehovi, Izraelovom Bogu.+ 15 Hebron se prije zvao Kirijat-Arba+ (Arba je bio velik čovjek među Anakovcima). I zemlja je počinula od rata.+

15 Područje koje je pripalo*+ Judinom plemenu, po njegovim porodicama, protezalo se do edomske+ granice, pustinje Zina i Negeba na njegovom južnom kraju. 2 Južna je granica išla od kraja Slanog mora*,+ od zaljeva koji je na jugu. 3 Odande se pružala na jug i prolazila južno od uspona Akrabima.+ Zatim je išla preko Zina, nakon čega je skretala prema gore i prolazila južno od Kadeš-Barnee+ te se nastavljala gore prema Hesronu, zatim prema Adaru, a onda prema Karki. 4 Potom je išla do Asmona+ i protezala se do potoka* Egipta.+ Na kraju je izbijala na More*. To im je bila južna granica.

5 Istočna je granica bilo Slano more* sve do ušća Jordana, a sjeverna je granica počinjala od zaljeva na sjevernom kraju mora, kod ušća Jordana.+ 6 Ta je granica išla gore do Bet-Hogle+ i prolazila je sjeverno od Bet-Arabe,+ a potom je išla gore do kamena Rubenovog sina Bohana.+ 7 Granica se zatim uspinjala do Debira, koji leži u dolini Akoru,+ pa je zaokretala na sjever prema Gilgalu,+ koji leži ispred uspona Adumima, južno od riječne doline. Dalje je išla prema vodama En-Šemeša+ i završavala kod En-Rogela.+ 8 Odatle se granica penjala prema Dolini Hinomovog sina,+ do obronka jebusejskog+ grada, to jest do Jeruzalema,+ na jugu. Potom se uspinjala do vrha gore koja gleda na dolinu Hinom sa zapada, a ta se gora nalazi na sjevernom kraju Refaimske doline. 9 Granica je išla s vrha gore prema izvoru vode Neftoahu+ te se protezala do gradova na gori Efronu. Granica je išla do Baale, to jest do Kirijat-Jearima.+ 10 Kod Baale je granica zaokretala na zapad prema gori Seiru i išla do sjevernog obronka gore Jearima, to jest do Kesalona. Potom se spuštala do Bet-Šemeša+ i dalje do Timne.+ 11 Odatle se granica protezala do sjevernog obronka Ekrona,+ pružala se prema Šikeronu, išla do gore Baale, a onda izlazila na Jabneel. Na kraju je izbijala na more.

12 Zapadna granica bila je obala Velikog mora*.+ To su bile granice područja koje je pripalo porodicama Judinog plemena.

13 A Jefuneovom sinu Kalebu+ Jošua je dao dio među Judinim potomcima, kao što mu je Jehova i zapovjedio. Naime, dao mu je Kirijat-Arbu (Arba je bio Anakov otac), to jest Hebron.+ 14 Odande je Kaleb protjerao Anakove+ potomke, tri Anakova sina: Šešaja, Ahimana i Talmaja.+ 15 Potom je otišao odande i krenuo na stanovnike Debira.+ (Debir se prije zvao Kirijat-Sefer.) 16 Tada je Kaleb rekao: “Onome tko napadne Kirijat-Sefer i osvoji ga dat ću svoju kćer Aksu za ženu.” 17 I osvojio ga je Otniel,+ sin Kalebovog brata Kenaza.+ Stoga mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu+ za ženu. 18 Kad je polazila u dom svog muža, nagovarala ga je da zatraži polje od njenog oca. Zatim je sišla s magarca*, a Kaleb ju je upitao: “Što želiš?”+ 19 Ona mu je odgovorila: “Molim te, daj mi nešto na dar kao znak svog blagoslova! Budući da si mi dao samo suhu zemlju na jugu*, daj mi i Gulot-Majim*.” I on joj je dao Gornji Gulot i Donji Gulot.

20 To je nasljedstvo Judinog plemena, po njegovim porodicama.

21 Gradovi u rubnom području Judinog plemena prema granici s Edomom+ na jugu bili su: Kabseel, Eder, Jagur, 22 Kina, Dimona, Adada, 23 Kedeš, Hasor, Itnan, 24 Zif, Telem, Bealot, 25 Hasor-Hadata, Kerijot-Hesron (to jest Hasor), 26 Amam, Šema, Molada,+ 27 Hasar-Gada, Hešmon, Bet-Pelet,+ 28 Hasar-Šual, Beer-Šeba,+ Bizjotija, 29 Baala, Ijim, Esem, 30 Eltolad, Kesil, Horma,+ 31 Siklag,+ Madmana, Sansana, 32 Lebaot, Šilhim, Ajin i Rimon+ – ukupno 29 gradova s okolnim mjestima.

33 Gradovi u Šefeli+ bili su: Eštaol, Sora,+ Ašna, 34 Zanoah, En-Ganim, Tapuah, Enam, 35 Jarmut, Adulam,+ Soko, Azeka,+ 36 Šaarajim,+ Aditajim, Gedera i Gederotajim* – 14 gradova s okolnim mjestima.

37 Senan, Hadaša, Migdal-Gad, 38 Dilean, Mispa, Jokteel, 39 Lakiš,+ Boskat, Eglon, 40 Kabon, Lahmam, Kitliš, 41 Gederot, Bet-Dagon, Naama i Makeda+ – 16 gradova s okolnim mjestima.

42 Libna,+ Eter, Ašan,+ 43 Iftah, Ašna, Nesib, 44 Keila, Akzib i Mareša – 9 gradova s okolnim mjestima.

45 Ekron s okolnim gradovima i mjestima. 46 Od Ekrona prema zapadu sve što se nalazi pokraj Ašdoda i okolnih mjesta.

47 Ašdod+ s okolnim gradovima i mjestima. Gaza+ s okolnim gradovima i mjestima, sve do potoka Egipta i Velikog mora* s obalnim područjem.+

48 Gradovi u brdima bili su: Šamir, Jatir,+ Soko, 49 Dana, Kirijat-Sana (to jest Debir), 50 Anab, Eštemo,+ Anim, 51 Gošen,+ Holon i Gilo+ – 11 gradova s okolnim mjestima.

52 Arab, Duma, Ešan, 53 Janim, Bet-Tapuah, Afeka, 54 Humta, Kirijat-Arba (to jest Hebron)+ i Sior – 9 gradova s okolnim mjestima.

55 Maon,+ Karmel, Zif,+ Juta, 56 Jizreel, Jokdeam, Zanoah, 57 Kajin, Gibea i Timna+ – 10 gradova s okolnim mjestima.

58 Halhul, Bet-Sur, Gedor, 59 Maarat, Bet-Anot i Eltekon – 6 gradova s okolnim mjestima.

60 Kirijat-Baal (to jest Kirijat-Jearim)+ i Raba – 2 grada s okolnim mjestima.

61 Gradovi u pustinji bili su: Bet-Araba,+ Midin, Sekaka, 62 Nibšan, Grad Soli i En-Gedi+ – 6 gradova s okolnim mjestima.

63 A Judejci nisu mogli protjerati Jebusejce+ koji su živjeli u Jeruzalemu.+ Stoga Jebusejci žive s Judejcima u Jeruzalemu sve do danas.

16 Josipovim+ potomcima ždrijebom+ je dodijeljeno područje koje se protezalo od Jordana kod Jerihona do izvora istočno od Jerihona te preko pustinje koja ide od Jerihona prema betelskim brdima.+ 2 Protezalo se od Betela koji je kod Luza do granice s Arkijcima kod Atarota, 3 a potom se spuštalo na zapad do granice s Jafletovcima pa sve do Donjeg Bet-Horona+ i Gezera+ te je završavalo kod mora.

4 Tako su Josipovi potomci+ – Manašeovo i Efrajimovo pleme – dobili zemlju u posjed.+ 5 Granice područja koje su Efrajimovi potomci dobili po svojim porodicama išle su ovako: Na istoku je granica išla od Atarot-Adara+ pa sve do Gornjeg Bet-Horona+ 6 i odande se pružala prema moru. Na sjeveru je granica počinjala kod Mikmetata+ i potom je zaokretala na istok prema Taanat-Šilu te išla dalje prema Janoahu. 7 Od Janoaha išla je dolje do Atarota i Naare, sezala je do Jerihona+ i protezala se do Jordana. 8 Od Tapuaha+ granica je išla na zapad prema potoku* Kani i završavala kod mora.+ To je nasljedstvo Efrajimovog plemena po njegovim porodicama. 9 A Efrajimovim potomcima pripadali su i neki izdvojeni gradovi koji su se nalazili unutar nasljedstva Manašeovog+ plemena, svi takvi gradovi s okolnim mjestima.

10 No Efrajimovci nisu protjerali Kanaance koji su živjeli u Gezeru.+ Stoga Kanaanci žive među njima sve do danas,+ ali nametnut im je prisilni rad.+

17 Potom je i plemenu Manašea,+ Josipovog prvorođenca,+ ždrijebom+ dodijeljen dio zemlje. Budući da je Makir,+ Manašeov prvorođenac i Gileadov otac, bio ratnik, njemu su pripali Gilead i Bašan.+ 2 I ostali Manašeovi potomci ždrijebom su dobili svoj dio po svojim porodicama: Abi-Ezerovi+ sinovi, Helekovi sinovi, Asrielovi sinovi, Šekemovi sinovi, Heferovi sinovi i Šemidini sinovi. Oni su bili potomci Josipovog sina Manašea, poglavari svojih porodica.+ 3 A Selofhad,+ sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeovog, nije imao sinova, nego samo kćeri. Njihova su imena bila: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 4 One su došle pred svećenika Eleazara,+ pred Nunovog sina Jošuu i pred poglavare te im rekle: “Jehova je Mojsiju zapovjedio da nam se da nasljedstvo među našom braćom.”+ I on* im je po Jehovinoj zapovijedi dao nasljedstvo među braćom njihovog oca.+

5 Manašeu je, osim Gileada i Bašana, koji su s druge strane* Jordana, pripalo deset područja+ 6 jer su žene iz Manašeovog plemena dobile nasljedstvo kao i muškarci iz tog plemena. A Gilead je pripao ostalim Manašeovim potomcima.

7 Manašeova je granica išla od Ašera do Mikmetata,+ koji je nasuprot Šekemu,+ a potom je skretala na jug* prema zemlji koja je pripadala stanovnicima En-Tapuaha. 8 Kraj oko Tapuaha+ pripao je Manašeu, ali sam Tapuah, koji je bio na Manašeovoj granici, pripao je Efrajimovim potomcima. 9 Granica je išla dolje do potoka* Kane, južno od doline. Neki Efrajimovi gradovi bili su na Manašeovom području,+ a Manašeova je granica išla sjeverno od doline i završavala je kod mora.+ 10 Područje na jugu pripadalo je Efrajimu, a na sjeveru Manašeu, i more mu je bilo granica.+ Na sjeveru je Manaše graničio s Ašerom, a na istoku s Isakarom.

11 A unutar područja Isakara i Ašera Manašeu su pripali: Bet-Šean s okolnim gradovima, Ibleam+ s okolnim gradovima, stanovnici Dora+ s okolnim gradovima, stanovnici En-Dora+ s okolnim gradovima, stanovnici Taanaka+ s okolnim gradovima i stanovnici Megida s okolnim gradovima. Pripala su mu tri brdska područja.

12 Ali Manašeovi potomci nisu mogli osvojiti te gradove. Kanaanci su im se oduprli i ostali su živjeti u toj zemlji.+ 13 No kad su Izraelci ojačali, nametnuli su Kanaancima prisilni rad+ umjesto da su ih sve otjerali.+

14 A Josipovi su potomci upitali Jošuu: “Zašto si nam dao u nasljedstvo samo jedno područje?+ Mi smo mnogobrojan narod jer nas je Jehova blagoslivljao sve dosad.”+ 15 A Jošua im je odgovorio: “Ako ste tako brojan narod, idite u šumu u kraju u kojem žive Perižani+ i Refaimci+ i iskrčite je kako biste mogli ondje živjeti, jer su vam Efrajimova brda+ pretijesna.” 16 Nato su Josipovi potomci odgovorili: “Brda nam nisu dovoljna, a svi Kanaanci koji žive u dolini imaju bojna kola+ sa željeznim oštricama*, oni koji su u Bet-Šeanu+ i okolnim gradovima i oni koji su u Jizreelskoj dolini.”+ 17 Tada je Jošua rekao Josipovim potomcima, Efrajimovom i Manašeovom plemenu: “Mnogobrojan ste narod i veoma ste moćni. Nećete dobiti samo jedan dio područja,+ 18 nego će vam pripasti i brdski kraj.+ On je prekriven šumom, ali vi je iskrčite, pa će taj kraj biti granica vašeg područja. Istjerat ćete Kanaance premda su jaki i imaju bojna kola sa željeznim oštricama.”+

18 Potom se sav izraelski narod okupio u Šilu.+ Ondje su postavili šator sastanka+ jer su pokorili zemlju.+ 2 No među Izraelcima je ostalo još sedam plemena kojima nije bilo dodijeljeno nasljedstvo. 3 Zato je Jošua rekao Izraelcima: “Dokle ćete oklijevati? Pođite i zaposjednite zemlju koju vam je dao Jehova, Bog vaših predaka!+ 4 Odredite po tri čovjeka iz svakog plemena, a ja ću ih poslati da obiđu zemlju i zapišu sve pojedinosti o njoj radi podjele nasljedstva. Nakon toga se trebaju vratiti k meni. 5 Neka među sobom podijele zemlju na sedam dijelova.+ Juda neka ostane na svom području na jugu,+ a Josipovi potomci neka ostanu na svom području na sjeveru.+ 6 A vi zapišite pojedinosti o zemlji i podijelite je na sedam dijelova pa mi donesite svoje zapise i ja ću ovdje izvlačiti ždrijeb+ za vas pred Jehovom, našim Bogom. 7 Ali Levijevci neće dobiti zemlju u nasljedstvo+ jer je njihovo nasljedstvo svećenička služba Jehovi.+ A Gad, Ruben i polovina Manašeovog plemena+ već su primili svoje nasljedstvo na istočnoj strani Jordana, koje im je dao Jehovin sluga Mojsije.”

8 I tako su se ti ljudi koji su trebali zapisati pojedinosti o zemlji pripremili za polazak, a Jošua im je zapovjedio: “Idite, obiđite zemlju i zapišite pojedinosti o njoj pa se vratite k meni, a ja ću ovdje u Šilu+ za vas izvlačiti ždrijeb pred Jehovom!” 9 I ljudi su otišli, proputovali zemlju i popisali gradove te zapisali sve pojedinosti u knjigu, a zemlju su podijelili na sedam dijelova. Potom su se vratili k Jošui u tabor u Šilu. 10 Tada je Jošua u Šilu za njih izvlačio ždrijeb pred Jehovom.+ I tako je Jošua ondje razdijelio zemlju Izraelcima, svakom je plemenu dao njegov dio.+

11 I ždrijebom je prvo bilo odabrano Benjaminovo pleme po svojim porodicama, a područje koje im je ždrijeb odredio bilo je između područja koje su dobili Judini potomci+ i područja koje su dobili Josipovi potomci.+ 12 Na sjeveru im je granica počinjala kod Jordana, a zatim je išla uz sjeverni obronak Jerihona+ i dalje na goru prema zapadu te se protezala do betavenske+ pustinje. 13 Odande je granica išla do Luza, na južni obronak Luza, to jest Betela.+ Dalje se granica spuštala do Atarot-Adara+ na gori koja je južno od Donjeg Bet-Horona.+ 14 Na zapadnoj strani granica je zaokretala prema jugu kod gore koja gleda na Bet-Horon s juga. Završavala je kod Judinog grada Kirijat-Baala, to jest Kirijat-Jearima.+ To je bila zapadna granica.

15 Južna je strana počinjala od ruba Kirijat-Jearima, a potom se granica protezala na zapad te je išla do izvora Neftoaha.+ 16 Granica se zatim spuštala do podnožja gore što gleda na Dolinu Hinomovog sina+ i nalazi se na sjeveru Refaimske+ doline. Odande se spuštala u dolinu Hinom, do obronka jebusejskog+ grada na jugu, te je išla dolje u En-Rogel.+ 17 Zatim je išla na sjever i izlazila je na En-Šemeš, a potom na Gelilot, koji leži ispred uspona Adumima,+ te se spuštala do kamena+ Rubenovog sina Bohana.+ 18 Zatim je išla na sjeverni obronak koji je ispred Arabe, a onda se spuštala u Arabu. 19 Granica je dalje išla na sjeverni obronak Bet-Hogle,+ a završavala je kod sjevernog zaljeva Slanog mora*,+ na južnom kraju Jordana. To je bila južna granica. 20 A Jordan je bio granica s istočne strane. To je nasljedstvo Benjaminovih potomaka po njihovim porodicama, s granicama njihove zemlje sa svih strana.

21 Gradovi Benjaminovog plemena po njegovim porodicama jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek-Kesis, 22 Bet-Araba,+ Semarajim, Betel,+ 23 Avim, Para, Ofra, 24 Kefar-Amoni, Ofni i Geba+ – 12 gradova s okolnim mjestima.

25 Gibeon,+ Rama, Beerot, 26 Mispa, Kefira, Mosa, 27 Rekem, Irpeel, Tarala, 28 Sela,+ Ha-Elef, Jebusi, to jest Jeruzalem,+ Gibea+ i Kirijat – 14 gradova s okolnim mjestima.

To je nasljedstvo Benjaminovih potomaka po njihovim porodicama.

19 Drugim ždrijebom+ bio je odabran Šimun, odnosno Šimunovo pleme+ po svojim porodicama. Njihovo je nasljedstvo bilo unutar nasljedstva Judinih potomaka.+ 2 Dodijeljeni su im kao nasljedstvo: Beer-Šeba+ sa Šebom, Molada,+ 3 Hasar-Šual,+ Bala, Esem,+ 4 Eltolad,+ Betul, Horma, 5 Siklag,+ Bet-Markabot, Hasar-Susa, 6 Bet-Lebaot+ i Šaruhen – 13 gradova s okolnim mjestima. 7 Zatim Ajin, Rimon, Eter i Ašan+ – 4 grada s okolnim mjestima. 8 Dodijeljena su im i sva mjesta što su oko tih gradova sve do Baalat-Beera, to jest južne Rame. To je nasljedstvo Šimunovog plemena po njegovim porodicama. 9 Nasljedstvo Šimunovih potomaka bilo je uzeto od nasljedstva Judinih potomaka, jer je Judinim potomcima njihov dio bio prevelik. Stoga su Šimunovi potomci dobili u posjed zemlju unutar njihovog nasljedstva.+

10 Trećim ždrijebom+ bili su odabrani Zebulunovi+ potomci po svojim porodicama, a granica njihovog nasljedstva sezala je sve do Sarida. 11 Potom je njihova granica išla gore na zapad prema Marealu i sezala je do Dabešeta, a zatim do doline* koja je ispred Jokneama. 12 Od Sarida je išla na istok, prema sunčevom izlasku, do granice Kislot-Tabora pa je izlazila na Daberat+ i išla do Jafie. 13 Odande je išla dalje na istok, prema sunčevom izlasku, do Gat-Hefera+ i Et-Kasina te je izlazila na Rimon i pružala se do Nee. 14 Sjeverno od nje granica je zaokretala prema Hanatonu i završavala kod doline Iftah-Ela. 15 Tu spadaju i Katat, Nahalal, Šimron,+ Idala i Betlehem+ – ukupno 12 gradova s okolnim mjestima. 16 To je nasljedstvo Zebulunovih potomaka po njihovim porodicama.+ To su njihovi gradovi s okolnim mjestima.

17 Četvrtim ždrijebom+ bio je odabran Isakar,+ odnosno Isakarovi potomci po svojim porodicama. 18 Granica njihove zemlje sezala je do Jizreela,+ Kesulota, Šunema,+ 19 Hafarajima, Šiona, Anaharata, 20 Rabita, Kišiona, Ebesa, 21 Remeta, En-Ganima,+ En-Hadua i Bet-Pasesa. 22 Granica se protezala do Tabora,+ Šahasume i Bet-Šemeša te završavala kod Jordana – bilo je ukupno 16 gradova s okolnim mjestima. 23 To je nasljedstvo Isakarovog plemena po njegovim porodicama.+ To su njihovi gradovi s okolnim mjestima.

24 Petim ždrijebom+ bilo je odabrano Ašerovo+ pleme po svojim porodicama. 25 Granica njihove zemlje sezala je do Helkata,+ Halija, Betena, Akšafa, 26 Alameleka, Amada i Mišala. Granica je na zapadu sezala do Karmela+ i do Šihor-Libnata, 27 a zatim je skretala prema istoku do Bet-Dagona i sezala do Zebuluna te do sjeverne strane doline Iftah-Ela, do Bet-Emeka i Neiela, i protezala se lijevo od Kabula 28 pa na Ebron, Rehob, Hamon, Kanu i sve do Velikog Sidona.+ 29 Granica je zatim skretala prema Rami i išla sve do utvrđenog grada Tira.+ Odatle je granica skretala prema Hosi te završavala na moru, u kraju kod Akziba, 30 Ume, Afeka+ i Rehoba+ – bila su ukupno 22 grada s okolnim mjestima. 31 To je nasljedstvo Ašerovog plemena po njegovim porodicama.+ To su njihovi gradovi s okolnim mjestima.

32 Šestim ždrijebom+ bili su odabrani Naftalijevi potomci po svojim porodicama. 33 Granica njihove zemlje išla je od Helefa i velikog stabla u Saananimu+ preko Adami-Nekeba i Jabneela pa sve do Lakuma. Završavala je kod Jordana. 34 A u smjeru zapada granica je išla prema Aznot-Taboru, odande je išla na Hukok te na jugu sezala do Zebuluna, na zapadu do Ašera, a na istoku do Jude* na Jordanu. 35 Utvrđeni gradovi bili su: Sidim, Ser, Hamat,+ Rakat, Kineret, 36 Adama, Rama, Hasor,+ 37 Kedeš,+ Edrej, En-Hasor, 38 Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat i Bet-Šemeš+ – ukupno 19 gradova s okolnim mjestima. 39 To je nasljedstvo Naftalijevog plemena po njegovim porodicama.+ To su njihovi gradovi i okolna mjesta.

40 Sedmim ždrijebom+ bilo je odabrano Danovo+ pleme po svojim porodicama. 41 Granica njihove zemlje sezala je do Sore,+ Eštaola, Ir-Šemeša, 42 Šaalabina,+ Ajalona,+ Itle, 43 Elona, Timne,+ Ekrona,+ 44 Eltekea, Gibetona,+ Baalata, 45 Jehuda, Bene-Beraka, Gat-Rimona,+ 46 Me-Jarkona i Rakona te je prolazila ispred Jope.+ 47 Ali Danovim je potomcima njihovo područje bilo premalo.+ Zato su krenuli u rat protiv Lešema+ i osvojili ga te sve u njemu pobili mačem. Potom su zaposjeli Lešem i nastanili se u njemu te su ga prozvali Dan, po imenu svog praoca Dana.+ 48 To je nasljedstvo Danovog plemena po njegovim porodicama. To su njihovi gradovi s okolnim mjestima.

49 Tako su završili podjelu zemlje i predali sva područja u nasljedstvo. Tada su Izraelci dali nasljedstvo Nunovom sinu Jošui u svojoj zemlji. 50 Po Jehovinoj zapovijedi dali su mu grad koji je tražio, Timnat-Serah,+ u efrajimskim brdima. On ga je obnovio i nastanio se u njemu.

51 To su nasljedstva koja su svećenik Eleazar, Nunov sin Jošua i poglavari rodova izraelskih plemena ždrijebom razdijelili+ pred Jehovom u Šilu,+ na ulazu u šator sastanka.+ Tako su završili podjelu zemlje.

20 Tada je Jehova rekao Jošui: 2 “Kaži Izraelcima: ‘Odredite gradove koji će vam biti gradovi utočišta+ o kojima sam vam govorio preko Mojsija 3 da bi onamo mogao pobjeći ubojica koji nekoga ubije nehotice, nenamjerno*. Oni će vam služiti kao utočište od krvnog osvetnika.+ 4 Neka ubojica pobjegne u jedan od tih gradova+ pa neka stane kod gradskih vrata+ i iznese svoj slučaj starješinama tog grada. Neka ga oni tada prime u grad i odrede gdje će boraviti, a on neka ostane živjeti kod njih. 5 Ako bi krvni osvetnik progonio ubojicu, ne smiju ga predati njemu u ruke, jer je svog bližnjeg ubio nehotice, a ne iz mržnje.+ 6 I on neka boravi u tom gradu dok ne dođe na sud pred narod+ i neka ostane ondje dok ne umre veliki svećenik+ koji bude služio u to vrijeme. Tada se ubojica može vratiti u grad iz kojeg je pobjegao – u svoj grad i u svoj dom.’”+

7 Stoga su izabrali* Kedeš+ u Galileji u Naftalijevim brdima, Šekem+ u Efrajimovim brdima i Kirijat-Arbu, to jest Hebron,+ u Judinim brdima. 8 A s druge strane Jordana, istočno od Jerihona, na pustinjskoj visoravni izabrali su Beser,+ na području Rubenovog plemena, Ramot+ u Gileadu, na području Gadovog plemena, i Golan+ u Bašanu, na području Manašeovog plemena.+

9 To su bili gradovi određeni za utočište svim Izraelcima i došljacima koji su živjeli među njima. Onamo je mogao pobjeći svatko tko je nekoga ubio nehotice,+ da ne bi poginuo od ruke krvnog osvetnika prije nego što dođe na sud pred narod.+

21 A poglavari rodova Levijevaca pristupili su svećeniku Eleazaru,+ Nunovom sinu Jošui i poglavarima rodova izraelskih plemena 2 pa su im rekli u Šilu,+ u Kanaanu: “Jehova je preko Mojsija zapovjedio da nam se daju gradovi u kojima ćemo živjeti i pašnjaci oko njih za našu stoku.”+ 3 Stoga su Izraelci po Jehovinoj zapovijedi od svog nasljedstva dali Levijevcima neke gradove s okolnim pašnjacima.+

4 I ždrijebom je prvo bila odabrana porodica Kehatovaca.+ Tako je tim Levijevcima koji su bili potomci svećenika Arona ždrijebom bilo dodijeljeno 13 gradova od Judinog plemena,+ Šimunovog plemena+ i Benjaminovog plemena.+

5 A ostalim Kehatovcima pripalo je 10 gradova od porodica Efrajimovog plemena,+ Danovog plemena i polovine Manašeovog plemena.+

6 Geršonovcima+ je pripalo 13 gradova od porodica Isakarovog plemena, Ašerovog plemena, Naftalijevog plemena i polovine Manašeovog plemena u Bašanu.+

7 A Merarijevcima+ je po njihovim porodicama pripalo 12 gradova od Rubenovog plemena, Gadovog plemena i Zebulunovog plemena.+

8 Tako su Izraelci ždrijebom dodijelili Levijevcima ove gradove s okolnim pašnjacima, kao što je Jehova i zapovjedio preko Mojsija.+

9 Od Judinog plemena i Šimunovog plemena uzeli su gradove koji se ovdje poimence navode+ 10 te su ih dali Aronovim potomcima, Levijevcima iz porodica Kehatovaca, jer su oni prvi bili odabrani ždrijebom. 11 Dali su im Kirijat-Arbu+ (Arba je bio Anakov otac), to jest Hebron,+ u Judinim brdima, i sve okolne pašnjake. 12 A polja i mjesta oko tog grada bili su dani u nasljedstvo Jefuneovom sinu Kalebu.+

13 Potomcima svećenika Arona dali su: Hebron+ s pašnjacima kao grad utočište za ubojice,+ Libnu+ s pašnjacima, 14 Jatir+ s pašnjacima, Eštemou+ s pašnjacima, 15 Holon+ s pašnjacima, Debir+ s pašnjacima, 16 Ajin+ s pašnjacima, Jutu+ s pašnjacima i Bet-Šemeš s pašnjacima – 9 gradova od ta dva plemena.

17 Od Benjaminovog plemena: Gibeon+ s pašnjacima, Gebu s pašnjacima,+ 18 Anatot+ s pašnjacima i Almon s pašnjacima – 4 grada.

19 Tako su svećenici, Aronovi potomci, dobili ukupno 13 gradova s pašnjacima.+

20 A preostalim porodicama Kehatovaca iz Levijevog plemena ždrijebom su dodijeljeni gradovi od Efrajimovog plemena. 21 Dali su im: Šekem+ s pašnjacima, u efrajimskim brdima, kao grad utočište za ubojice,+ Gezer+ s pašnjacima, 22 Kibsajim s pašnjacima i Bet-Horon+ s pašnjacima – 4 grada.

23 Od Danovog plemena: Elteke s pašnjacima, Gibeton s pašnjacima, 24 Ajalon+ s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima – 4 grada.

25 A od polovine Manašeovog plemena: Taanak+ s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima – 2 grada.

26 Tako su ostale porodice Kehatovaca dobile ukupno 10 gradova s pašnjacima.

27 A porodice Geršonovaca+ iz Levijevog plemena dobile su od polovine Manašeovog plemena Golan+ u Bašanu s pašnjacima kao grad utočište za ubojice i Beešteru s pašnjacima – 2 grada.

28 Od Isakarovog plemena:+ Kišion s pašnjacima, Daberat+ s pašnjacima, 29 Jarmut s pašnjacima i En-Ganim s pašnjacima – 4 grada.

30 Od Ašerovog plemena:+ Mišal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 31 Helkat+ s pašnjacima i Rehob+ s pašnjacima – 4 grada.

32 Od Naftalijevog plemena: Kedeš+ u Galileji s pašnjacima kao grad utočište+ za ubojice, Hamot-Dor s pašnjacima i Kartan s pašnjacima – 3 grada.

33 Tako su Geršonovci po svojim porodicama dobili ukupno 13 gradova s pašnjacima.

34 Porodice Merarijevaca,+ preostali Levijevci, dobili su od Zebulunovog plemena:+ Jokneam+ s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, 35 Dimnu s pašnjacima i Nahalal+ s pašnjacima – 4 grada.

36 Od Rubenovog plemena: Beser+ s pašnjacima, Jahas s pašnjacima,+ 37 Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima – 4 grada.

38 Od Gadovog plemena:+ Ramot u Gileadu+ s pašnjacima kao grad utočište za ubojice, Mahanajim+ s pašnjacima, 39 Hešbon+ s pašnjacima i Jazer+ s pašnjacima – ukupno 4 grada.

40 Merarijevci, koji su preostali od porodica Levijevaca, po svojim su porodicama dobili ukupno 12 gradova.

41 Levijevcima je u zemlji koju su Izraelci dobili u nasljedstvo pripalo ukupno 48 gradova s pašnjacima.+ 42 Svi ti gradovi imali su pašnjake unaokolo – tako je bilo sa svim tim gradovima.

43 Tako je Jehova Izraelu dao svu zemlju za koju se zakleo njihovim praocima+ da će im je dati te su je oni zaposjeli i nastanili se u njoj.+ 44 Osim toga, Jehova im je dao mir na svim njihovim granicama, kao što se zakleo njihovim precima,+ pa im se nijedan njihov neprijatelj nije mogao oduprijeti.+ Jehova im je sve njihove neprijatelje predao u ruke.+ 45 Nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje* od svih dobrih obećanja što ih je Jehova dao izraelskom narodu. Sva su se ispunila.+

22 Tada je Jošua sazvao Rubenovce, Gadovce i polovinu Manašeovog plemena 2 pa im je rekao: “Vi ste učinili sve što vam je Jehovin sluga Mojsije zapovjedio+ i poslušali ste sve što sam vam ja zapovjedio.+ 3 Niste napustili svoju braću sve ovo vrijeme, bili ste uz njih sve do današnjeg dana.+ Izvršili ste ono što ste bili dužni po zapovijedi Jehove, svog Boga.+ 4 Sada je Jehova, vaš Bog, dao mir vašoj braći, kao što im je i obećao.+ Zato se vi sada vratite u svoje šatore, u zemlju koju vam je Jehovin sluga Mojsije dao u nasljedstvo s druge strane* Jordana.+ 5 Samo dobro pazite da postupate po zapovijedima i Zakonu koji vam je dao Jehovin sluga Mojsije+ – da ljubite Jehovu, svog Boga,+ da u svemu idete njegovim putevima,+ da izvršavate njegove zapovijedi,+ da se čvrsto držite njega+ te da mu služite+ svim svojim srcem i svom svojom dušom*!”+

6 Potom ih je Jošua blagoslovio i otpustio te su oni otišli u svoje šatore. 7 Polovini Manašeovog plemena Mojsije je dao nasljedstvo u Bašanu,+ dok je drugoj polovini Jošua dao nasljedstvo na zapadnoj strani Jordana,+ kao i njihovoj braći. I kad ih je Jošua otpustio da idu u svoje šatore, blagoslovio ih je 8 i rekao im: “Vratite se u svoje šatore s velikim blagom, s mnogo stoke, sa srebrom i zlatom, s bakrom i željezom te s mnoštvom haljina.+ Ponesite plijen+ koji ste uzeli svojim neprijateljima i podijelite ga sa svojom braćom.”

9 Potom su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena otišli od ostalih Izraelaca. Napustili su Šilo u Kanaanu i vratili se u Gilead+ – zemlju koja im je bila dana u nasljedstvo i u kojoj su se naselili, kao što im je Jehova zapovjedio preko Mojsija.+ 10 Kad su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena došli u jordanski kraj u Kanaanu, podignuli su žrtvenik pored Jordana. Taj je žrtvenik bio vrlo velik. 11 Nakon nekog vremena ostali Izraelci čuli su za to+ i rekli: “Eno, Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena podignuli su žrtvenik kod kanaanske granice u jordanskom kraju, na našoj strani rijeke.” 12 Kad su Izraelci to čuli, svi su se skupili u Šilu+ da krenu u rat protiv njih.

13 Tada su Izraelci poslali k Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena u Gilead svećenika Pinhasa,+ Eleazarovog sina, 14 a s njim i desetoricu poglavara – svaki od njih bio je predstavnik jednog izraelskog plemena i poglavar svog roda u Izraelu*.+ 15 Kad su oni došli k Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena u Gilead, rekli su im:

16 “Ovako kaže sav Jehovin narod: ‘Kako ste mogli tako iznevjeriti Izraelovog Boga?+ Vi ste danas okrenuli leđa Jehovi jer ste sagradili sebi žrtvenik i pobunili se protiv Jehove.+ 17 Zar nam nije dosta to što smo kod Peora zgriješili Bogu? Od tog se grijeha sve do danas nismo očistili premda je pomor došao na Jehovin narod.+ 18 Zar želite danas okrenuti leđa Jehovi? Ako se vi danas pobunite protiv Jehove, sutra će se on razgnjeviti na sav izraelski narod.+ 19 Ako mislite da je zemlja koju ste dobili u nasljedstvo nečista, prijeđite preko u Jehovinu zemlju+ u kojoj se nalazi Jehovin šator+ pa se naselite među nama. Ali nemojte se buniti protiv Jehove i nemojte i nas činiti buntovnicima gradeći sebi žrtvenik kad već postoji žrtvenik Jehove, našeg Boga.+ 20 Kad je Zerahov sin Akan+ postupio nevjerno uzevši ono što je bilo određeno za uništenje, nije li se Bog razgnjevio na cijeli izraelski narod?+ Osim toga, nije samo Akan poginuo zbog svog prijestupa.’”+

21 Tada su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena odgovorili poglavarima izraelskih rodova*:+ 22 “Jehova, Bog nad bogovima*, zna zašto smo to učinili. Jehova, Bog nad bogovima,+ to zna, a neka zna i Izrael. Ako smo to učinili zbog pobune i zbog nevjernosti prema Jehovi, nemojte nas danas poštedjeti. 23 Ako smo podignuli žrtvenik da bismo okrenuli leđa Jehovi i da bismo na njemu prinosili žrtve paljenice, žitne žrtve i žrtve zajedništva, Jehova će nas kazniti.+ 24 Ali mi to nismo učinili zbog toga, nego iz drugog razloga – zato što smo se bojali da će jednog dana vaši sinovi reći našim sinovima: ‘Što vi imate s Jehovom, Izraelovim Bogom? 25 Jehova je postavio Jordan kao granicu između nas i vas, Rubenovci i Gadovci. Vi nemate ništa s Jehovom!’ I tako bi vaši sinovi onemogućili našim sinovima da štuju Jehovu*.

26 Zato smo rekli: ‘Podignimo sebi žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za druge žrtve, 27 nego da bude svjedok između nas i vas+ i između naših potomaka* poslije nas – neka svjedoči da želimo služiti Jehovi paljenicama, prinosima i žrtvama zajedništva,+ kako vaši sinovi ne bi jednog dana rekli našim sinovima: “Vi nemate ništa s Jehovom!”’ 28 Stoga smo rekli: ‘Ako ikada to kažu nama ili našim potomcima u budućnosti, mi ćemo tada odgovoriti: “Pogledajte žrtvenik koji su naši preci načinili po uzoru na Jehovin žrtvenik, ali ne da bi na njemu prinosili žrtve paljenice niti kakve druge žrtve, nego da bude svjedok između nas i vas!”’ 29 Nipošto se ne želimo buniti protiv Jehove i okretati danas leđa Jehovi+ gradeći žrtvenik za paljenice, žitne žrtve i druge žrtve kad već postoji žrtvenik Jehove, našeg Boga, koji stoji pred njegovim šatorom!”+

30 Kad su svećenik Pinhas i narodni poglavari, poglavari izraelskih rodova*, koji su bili s njim čuli što su rekli Rubenovi, Gadovi i Manašeovi potomci, bili su zadovoljni njihovim odgovorom.+ 31 Zato je svećenik Pinhas, Eleazarov sin, rekao Rubenovcima, Gadovcima i Manašeovcima: “Budući da niste iznevjerili Jehovu, mi sada znamo da je Jehova među nama. Izbavili ste Izraelce iz Jehovine ruke.”

32 Potom su se svećenik Pinhas, Eleazarov sin, i poglavari vratili od Rubenovaca i Gadovaca iz Gileada u Kanaan i prenijeli odgovor ostalim Izraelcima. 33 I Izraelci su bili zadovoljni njihovim odgovorom. Stoga su počeli hvaliti Boga i odustali su od namjere da idu u rat protiv Rubenovaca i Gadovaca te da opustoše zemlju u kojoj su oni živjeli.

34 A Rubenovci i Gadovci dali su žrtveniku ime*, jer su rekli: “On nam je svjedok da je Jehova pravi Bog.”

23 Proteklo je dosta vremena otkako je Jehova dao Izraelu mir+ oslobodivši ga od svih neprijatelja koji su ga okruživali, a Jošua je bio star i nije mu preostalo još mnogo godina života.+ 2 I Jošua je sazvao sve Izraelce+ – njihove starješine, poglavare, suce i upravitelje+ – te im rekao: “Ja sam ostario i nije mi preostalo još mnogo godina. 3 Vi ste vidjeli sve što je Jehova, vaš Bog, učinio svim tim narodima radi vas, jer se Jehova, vaš Bog, borio za vas.+ 4 Evo, ždrijebom+ sam razdijelio i dao vašim plemenima u nasljedstvo zemlju naroda koje još treba pokoriti+ i zemlju svih onih naroda koje sam istrijebio,+ od Jordana do Velikog mora* na zapadu. 5 Sam Jehova, vaš Bog, tjerao ih je pred vama+ i radi vas ih je protjerao, a vi ste zaposjeli njihovu zemlju, kao što vam je Jehova, vaš Bog, i obećao.+

6 Zato budite vrlo hrabri kako biste se držali svega što je napisano u knjizi Mojsijevog zakona+ i postupali u skladu s time – nemojte od toga odstupati ni nadesno ni nalijevo+ 7 i nemojte se družiti s tim narodima+ koji su preostali među vama. Ne spominjite imena njihovih bogova+ niti se kunite njima, nemojte ih štovati niti im se klanjajte,+ 8 nego se čvrsto držite Jehove, svog Boga,+ kao što ste činili sve do danas. 9 Jehova će pred vama otjerati velike i moćne narode,+ kao što je to činio i dosad, pa vam se nitko nije uspio oduprijeti.+ 10 Jedan jedini od vas otjerat će tisuću+ jer će se Jehova, vaš Bog, boriti za vas,+ kao što vam je i obećao.+ 11 Zato uvijek pazite na sebe+ – ljubite Jehovu, svog Boga.+

12 Ali ako okrenete leđa Bogu i počnete se družiti s pripadnicima tih naroda koji su preostali među vama+ te počnete s njima sklapati brakove+ i pomiješate se s njima i oni s vama, 13 dobro znajte da Jehova, vaš Bog, neće više radi vas protjerivati te narode.+ Oni će vam biti stupica i zamka, bič na vašim leđima+ i trnje u vašim očima, dok ne nestanete s ove dobre zemlje koju vam je dao Jehova, vaš Bog.

14 Evo, ja ću uskoro umrijeti*, a vi dobro znate svim svojim srcem i svom svojom dušom* da nije ostalo neispunjeno nijedno obećanje* od svih dobrih obećanja koja vam je dao Jehova, vaš Bog. Sva su se ispunila. Niti jedno obećanje nije ostalo neispunjeno.+ 15 No kao što vam je Jehova, vaš Bog, ispunio sva dobra obećanja koja vam je dao,+ tako vam Jehova može nanijeti i sve nevolje koje vam je najavio i istrijebiti vas iz ove dobre zemlje koju vam je dao Jehova, vaš Bog.+ 16 Ako prekršite savez Jehove, svog Boga, za koji vam je zapovjedio da ga se držite, i ako počnete štovati druge bogove i klanjati im se, Jehova će se silno razgnjeviti na vas+ i brzo ćete nestati s dobre zemlje koju vam je dao.”+

24 Potom je Jošua okupio sva izraelska plemena u Šekemu te je sazvao izraelske starješine, poglavare, suce i upravitelje,+ i oni su stali pred pravog Boga. 2 Jošua je rekao svemu narodu: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Nekad su vaši praoci,+ a među njima i Terah, Abrahamov i Nahorov otac, živjeli s druge strane Rijeke*+ i štovali druge bogove.+

3 Ali ja sam zapovjedio vašem praocu Abrahamu+ da prijeđe na drugu stranu Rijeke i vodio sam ga po cijelom Kanaanu te mu umnožio potomstvo.+ Dao sam mu Izaka,+ 4 a Izaku sam dao Jakova i Ezava.+ Potom sam Ezavu u posjed dao goru Seir,+ a Jakov i njegovi sinovi otišli su u Egipat.+ 5 Nakon toga poslao sam vam Mojsija i Arona+ te sam nanio nevolje Egiptu,+ a zatim sam vas izveo iz njega. 6 Kad sam vaše pretke vodio iz Egipta+ i kad su došli do mora, Egipćani su s bojnim kolima i konjanicima krenuli u potjeru za vašim precima i sustigli ih kod Crvenog mora.+ 7 Oni su zavapili k meni,+ pa sam ja, Jehova, postavio mračan oblak između njih i Egipćana te na njih oborio more i prekrio ih njime.+ Svojim ste očima vidjeli što sam učinio u Egiptu.+ Potom ste mnogo godina boravili u pustinji.+

8 Onda sam vas doveo u zemlju Amorejaca, koji su živjeli s druge strane* Jordana, i oni su vas napali.+ Ali ja sam ih predao u vaše ruke kako biste zaposjeli njihovu zemlju i istrijebio sam ih pred vama.+ 9 Potom se protiv Izraela borio moapski kralj Balak, Siporov sin. On je pozvao Beorovog sina Bileama da dođe i da vas prokune.+ 10 Ali ja nisam htio poslušati Bileama.+ Zato vas je više puta morao blagosloviti.+ Tako sam vas izbavio iz njegove ruke.+

11 Potom ste prešli Jordan+ i došli do Jerihona.+ A poglavari* Jerihona, Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci zaratili su se s vama, no ja sam ih predao u vaše ruke.+ 12 Dao sam da se pred vama širi strah* i to ih je – kao i dva amorejska kralja – otjeralo pred vama.+ Nije to učinio vaš mač ni vaš luk.+ 13 Tako sam vam dao zemlju oko koje se niste trudili i gradove koje niste gradili,+ pa ste se u njima naselili. Sada jedete iz vinograda i maslinika koje niste sadili.’+

14 Zato se bojte Jehove i služite mu čestito i vjerno*!+ Uklonite bogove koje su vaši preci štovali s druge strane Rijeke i u Egiptu+ i služite Jehovi! 15 Ako ne želite služiti Jehovi, sami danas izaberite kome ćete služiti+ – bogovima kojima su služili vaši preci s druge strane Rijeke+ ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji živite.+ A ja i moja obitelj služit ćemo Jehovi!”

16 Nato je narod odgovorio: “Nipošto nećemo ostaviti Jehovu ni štovati druge bogove! 17 Jehova, naš Bog, izveo je nas i naše pretke iz Egipta,+ zemlje u kojoj smo bili robovi.+ On je pred našim očima učinio velika čuda+ i on nas je čuvao cijelim putem kojim smo išli i štitio od svih naroda kroz čiju smo zemlju prolazili.+ 18 Jehova je otjerao sve narode koji su prije nas živjeli u ovoj zemlji, pa tako i Amorejce. Stoga ćemo i mi služiti Jehovi, jer on je naš Bog!”

19 Tada je Jošua rekao narodu: “Vi ne možete služiti Jehovi jer je on svet Bog,+ Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu.+ On vam neće opraštati prijestupe* ni grijehe.+ 20 Ako vi ostavite Jehovu i počnete štovati tuđe bogove, on će se okrenuti protiv vas i istrijebit će vas iako vam je dosad uvijek činio dobro.”+

21 A narod je odvratio Jošui: “Nećemo to učiniti, nego ćemo služiti Jehovi!”+ 22 Nato je Jošua rekao narodu: “Sami ste svjedoci* da ste svojom voljom izabrali služiti Jehovi.”+ A oni su rekli: “Svjedoci smo!”

23 “Zato uklonite tuđe bogove koji su među vama i svim srcem služite Jehovi, Izraelovom Bogu!” 24 A narod je kazao Jošui: “Služit ćemo Jehovi, svom Bogu, i slušat ćemo ga!”

25 I Jošua je tog dana u Šekemu sklopio savez s narodom te im je na temelju tih riječi dao uredbu i propis. 26 Potom je Jošua te riječi upisao u knjigu Božjeg zakona,+ a onda je uzeo veliki kamen+ i postavio ga pod golemo stablo pored Jehovinog svetišta.

27 I Jošua je cijelom narodu rekao: “Evo, ovaj će nam kamen biti svjedok+ jer je čuo sve što nam je Jehova rekao. A ako se odreknete svog Boga, taj će kamen svjedočiti protiv vas.” 28 Tada je Jošua otpustio narod te je svatko otišao na svoju zemlju koju je dobio u nasljedstvo.+

29 Poslije tih događaja Nunov sin Jošua, Jehovin sluga, umro je u dobi od 110 godina.+ 30 Sahranili su ga na području koje je dobio u nasljedstvo, u Timnat-Serahu,+ koji se nalazi u efrajimskim brdima, sjeverno od gore Gaaša. 31 A Izrael je služio Jehovi sve dok je Jošua bio živ i sve dok su bili živi starješine koji su nadživjeli Jošuu i koji su vidjeli sva djela koja je Jehova učinio za Izraela.+

32 A Izraelci su Josipove kosti,+ koje su donijeli iz Egipta, sahranili u Šekemu, na polju što ga je Jakov za 100 kesita*+ kupio od sinova Hamora,+ Šekemovog oca. Ono je pripalo u nasljedstvo Josipovim sinovima.+

33 Umro je i Aronov sin Eleazar+ i sahranili su ga u efrajimskim brdima, na brdu koje je dobio njegov sin Pinhas.+