PRVA SAMUELOVA KNJIGA
1 U Ramatajim-Sofimu,+ u efrajimskim brdima,+ živio je čovjek* po imenu Elkana.+ Taj je Efrajimljanin bio sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova. 2 Imao je dvije žene. Jedna se zvala Hana, a druga Penina. Penina je imala djece, a Hana ih nije imala. 3 Taj je čovjek svake godine išao iz svog grada u Šilo+ da se ondje pokloni* Jehovi nad vojskama i prinese mu žrtve. Ondje su dva Elijeva sina, Hofni i Pinhas,+ služila kao Jehovini svećenici.+
4 Jednog dana Elkana je prinio žrtvu, pa je komad mesa od žrtve dao svojoj ženi Penini, a isto tako i svim njenim sinovima i kćerima,+ 5 ali Hani je dao poseban komad jer je nju više volio. No Jehova joj nije dao djece*. 6 Usto joj se njena suparnica Penina stalno rugala i uznemiravala je zbog toga što joj Jehova nije dao djece. 7 Tako je činila iz godine u godinu. Kad bi god Hana išla u Jehovin dom,+ njena bi joj se suparnica toliko rugala da bi ona plakala i ne bi jela. 8 A njen muž Elkana rekao joj je: “Hana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš i zašto si tako tužna*? Ne vrijedim li ti ja više nego deset sinova?”
9 Nakon što su u Šilu jeli i pili, Hana je ustala i otišla do Jehovinog hrama*. A svećenik Eli sjedio je na stolici kraj ulaza u hram.+ 10 Hana se sva očajna počela moliti Jehovi+ i gorko plakati. 11 I zavjetovala se ovako: “Jehova nad vojskama, ako obratiš pažnju na nevolju svoje sluškinje i sjetiš me se i ako ne zaboraviš svoju sluškinju te daš muško dijete svojoj sluškinji,+ ja ću ga dati tebi, Jehova, da ti služi cijelog života i britva neće dotaknuti njegovu glavu.”+
12 Hana se dugo molila Jehovi, a Eli je promatrao njena usta. 13 Govorila je u sebi* i samo su joj usne podrhtavale, ali glas se nije čuo. Zato je Eli mislio da je pijana. 14 Eli joj je rekao: “Što radiš ovdje tako pijana? Prestani piti vino!” 15 A Hana mu je odgovorila: “Nisam pijana, gospodaru, nego sam vrlo tužna*. Nisam pila ni vina ni opojnog pića, nego otvaram dušu* Jehovi.+ 16 Nemoj misliti da je tvoja sluškinja neka nevaljala žena! Molila sam se sve dosad zbog svoje velike tuge i nevolje.” 17 Tada joj je Eli odvratio: “Idi u miru! Neka ti Izraelov Bog usliši molitvu koju si mu uputila.”+ 18 Nato je ona rekla: “Neka tvoja sluškinja nađe milost u tvojim očima.” Potom je otišla svojim putem te je jela. I nestala je tuga s njenog lica.
19 Elkana i njegova obitelj ustali su rano ujutro i poklonili se pred Jehovom, a onda su se vratili svojoj kući u Ramu.+ I Elkana je spavao sa svojom ženom Hanom i Jehova je se sjetio.+ 20 U roku od godine dana* Hana je zatrudnjela i rodila sina. Dala mu je ime+ Samuel* jer je rekla: “Izmolila sam ga od Jehove.”
21 Nakon nekog vremena Elkana je sa svojom obitelji otišao prinijeti Jehovi godišnju žrtvu+ i svoju zavjetnu žrtvu. 22 A Hana nije išla,+ jer je rekla svom mužu: “Kad prestanem dojiti dječaka, odvest ću ga u Jehovin dom* i on će zauvijek ostati ondje.”+ 23 Nato joj je njen muž Elkana kazao: “Učini ono što misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ga ne prestaneš dojiti. Neka se Jehova pobrine da bude onako kako si rekla.” Tako je žena ostala kod kuće i dojila svog sina dok ga nije odbila od prsa.
24 Kad ga je prestala dojiti, odvela ga je u Šilo, a sa sobom je povela i trogodišnjeg junca te ponijela efu* brašna i velik ćup vina.+ Došla je u Jehovin dom u Šilu+ i dovela dječaka sa sobom. 25 Tada su zaklali junca, a dječaka su odveli Eliju. 26 I ona je rekla: “Oprosti, gospodaru! Vjeruj mi na riječ*, gospodaru, ja sam žena koja je stajala s tobom na ovom mjestu i molila se Jehovi.+ 27 Molila sam se za to da rodim ovog dječaka i Jehova je uslišio molitvu koju sam mu uputila.+ 28 Zato ga sada darujem Jehovi. Sve dane svog života neka bude posvećen Jehovi.”
I Elkana se ondje poklonio Jehovi.
2 Potom je Hana rekla u molitvi:
Hrabro otvaram svoja usta kako bih odgovorila svojim neprijateljima
jer se radujem spasenju koje ti daješ.
3 Ne govorite oholo,
neka iz vaših usta ne izlaze drske riječi,
jer Jehova je Bog koji sve zna,+
on ispravno prosuđuje svačija djela!
4 Snažnim ratnicima krše se lukovi,
a oni koji su slabi, dobivaju snagu.+
5 Oni koji su bili siti, rade kao najamnici da bi imali kruha,
a gladni više ne gladuju.+
da ih posjedne s uglednicima
i dodijeli im počasna mjesta.
Jehovi pripadaju stupovi zemlje,+
na njih je postavio tlo.
9 On čuva korake svojih vjernih slugu,+
a zlikovci će biti ušutkani u tmini groba+
jer čovjek ne može svojom snagom izvojevati pobjedu.+
11 Potom je Elkana otišao kući u Ramu, a dječak je počeo služiti Jehovi+ pod vodstvom svećenika Elija.
12 A Elijevi sinovi bili su zli,+ nisu marili za Jehovu. 13 Umjesto da su postupali onako kako je bilo propisano za svećenike,+ oni su činili ovako: Kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi svećenikov sluga s trozubom vilicom u ruci, dok se meso još kuhalo, 14 i zabadao bi njome u kotao, u lonac, u kotlić ili u tavu. Što bi se god nabolo na vilicu, svećenik bi uzeo sebi. Tako su činili u Šilu svim Izraelcima koji su onamo dolazili. 15 Isto tako, prije nego što bi onaj koji je prinosio žrtvu spalio salo,+ došao bi svećenikov sluga i kazao mu: “Daj svećeniku meso da ga ispeče! On neće uzeti od tebe kuhano meso, nego samo sirovo.” 16 Ako bi mu čovjek odgovorio: “Neka se najprije spali salo+ pa onda uzmi što god želiš”, sluga bi rekao: “Ne, daj mi ga odmah! Ako mi ne daš, uzet ću ga silom!” 17 I grijeh tih slugu bio je vrlo velik u Jehovinim očima+ jer su se ti ljudi s nepoštovanjem odnosili prema žrtvama koje su se prinosile Jehovi.
18 A Samuel je služio+ pred Jehovom, noseći lanenu pregaču,+ iako je još bio dječak. 19 Majka bi mu svake godine načinila malenu tuniku pa bi mu je donijela kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu.+ 20 I Eli je blagoslovio Elkanu i njegovu ženu riječima: “Neka ti Jehova podari dijete od ove žene umjesto ovoga koje je darovano Jehovi!”+ Potom su se vratili kući. 21 I Jehova se smilovao Hani i dao joj da ima još djece+ te je rodila tri sina i dvije kćeri. A dječak Samuel rastao je služeći Jehovi*.+
22 Eli je bio vrlo star, ali čuo je sve što su njegovi sinovi činili+ cijelom Izraelu i da su spavali sa ženama koje su služile na ulazu u šator sastanka.+ 23 I govorio im je: “Zašto tako postupate? Čujem da sav narod loše govori o vama. 24 Nemojte tako, sinovi moji! Nije dobro ono što se među Jehovinim narodom govori o vama. 25 Ako čovjek zgriješi drugom čovjeku, netko se može zauzeti za njega pred Jehovom*. Ali ako čovjek zgriješi Jehovi,+ tko se može moliti za njega?” No oni nisu poslušali svog oca jer ih je Jehova odlučio pogubiti.+ 26 A dječak Samuel rastao je i sve se više dopadao i Jehovi i ljudima.+
27 Jednog je dana Eliju došao neki čovjek kojeg je poslao Bog te mu je rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Nisam li se objavio tvom praocu i njegovoj obitelji dok su bili u Egiptu i robovali faraonu*?+ 28 I između svih izraelskih plemena izabrao sam tvog praoca+ da mi služi kao svećenik i da na mom žrtveniku prinosi žrtve,+ da pali kad* i da nosi svećeničku pregaču preda mnom. I dao sam tvom praocu i njegovim potomcima sve paljene žrtve koje Izraelci prinose.+ 29 Zašto onda prezirete moje žrtve i prinose što sam ih odredio za svoje prebivalište?+ Zašto svojim sinovima iskazuješ veću čast nego meni? Zašto se gojite jedući najbolje dijelove svih žrtava mog naroda Izraela?+
30 Zato ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Istina, rekao sam da će mi tvoji potomci i potomci tvog praoca uvijek vršiti svećeničku službu.”+ Ali sada Jehova kaže: “Neće biti tako! Jer ja ću iskazati čast onima koji meni iskazuju čast,+ a oni koji me preziru bit će prezreni.” 31 Evo, dolaze dani kad ću oduzeti snagu* tebi i potomcima tvog praoca, pa nitko u tvojoj obitelji neće dočekati starost.+ 32 Izrael će uživati u svemu dobrome, a ti ćeš gledati svog suparnika u mom prebivalištu+ i nikad više neće biti starca u tvojoj obitelji. 33 Zbog jednoga od tvojih potomaka kojeg ću ostaviti da služi kod mog žrtvenika usahnut će ti oči i bit ćeš u velikoj žalosti. A veći dio tvoje obitelji poginut će od mača.+ 34 Ono što će se dogoditi dvojici tvojih sinova, Hofniju i Pinhasu, bit će ti znak: u jedan dan obojica će poginuti.+ 35 A ja ću sebi odabrati vjernog svećenika.+ On će sve činiti onako kako mi srce želi*. Trajno ću utemeljiti njegovu svećeničku lozu* te će on zauvijek služiti kao svećenik mom pomazaniku. 36 A tko god ostane od tvoje obitelji, doći će i pokloniti mu se za plaću i za kruh te će reći: “Molim te, primi me u neku svećeničku službu da imam komad kruha!”’”+
3 Dječak Samuel služio je Jehovi+ pod Elijevim vodstvom. A u ono su vrijeme Jehovine objave rijetko dolazile i viđenja+ nisu bila česta.
2 Jednog je dana Eli spavao u svojoj sobi. Vid ga je izdavao i bio je gotovo slijep.+ 3 Svijećnjak u Božjem domu+ još nije bio ugašen, a Samuel je spavao u Jehovinom hramu*,+ u kojem je bio Božji kovčeg. 4 I Jehova je pozvao Samuela, a on je odvratio: “Evo me!” 5 Nato je otrčao k Eliju i rekao mu: “Evo me, zvao si me!” Ali on je rekao: “Nisam te zvao. Vrati se i spavaj!” I on je otišao i legao. 6 No Jehova ga je opet pozvao: “Samuele!” A Samuel je ustao i otišao k Eliju te mu rekao: “Evo me, zvao si me!” Ali on je kazao: “Nisam te zvao, sine! Vrati se i spavaj!” 7 (Naime, Samuel još nije dobro poznavao Jehovu i Jehova mu dotad još ništa nije objavio.+) 8 Potom ga je Jehova pozvao po treći put: “Samuele!” A on je ustao i otišao k Eliju te mu rekao: “Evo me, zvao si me!”
Tada je Eli shvatio da Jehova zove dječaka. 9 Zato je rekao Samuelu: “Idi i lezi, pa ako te on ponovno pozove, reci: ‘Kaži, Jehova, sluša te tvoj sluga!’” I Samuel je otišao i legao na svoje mjesto.
10 A Jehova je došao i stao ondje te ga pozvao kao i prije: “Samuele! Samuele!” Samuel je odvratio: “Kaži, sluša te tvoj sluga!” 11 Jehova je tada rekao Samuelu: “Evo, učinit ću u Izraelu nešto što će zaprepastiti sve koji za to čuju*.+ 12 Tog dana izvršit ću sve što sam rekao za Elija i njegovu obitelj, od početka do kraja.+ 13 Reci mu da zauvijek osuđujem njegovu obitelj jer on zna za grijeh svojih sinova,+ zna da hule na Boga,+ a nije ih ni ukorio.+ 14 Zato sam se zakleo Elijevoj obitelji da se njen grijeh nikad neće očistiti žrtvama ni prinosima.”+
15 Samuel je spavao do jutra, a onda je otvorio vrata Jehovinog doma. Bojao se ispričati viđenje Eliju. 16 No Eli ga je pozvao: “Samuele, sine moj!” On je odgovorio: “Evo me!” 17 Nato ga je upitao: “Što ti je rekao? Molim te, nemoj mi ništa tajiti. Neka te Bog strogo kazni ako mi zatajiš ijednu riječ od svega što ti je rekao!” 18 Tada mu je Samuel sve ispričao i ništa mu nije zatajio. A Eli je kazao: “To je Jehovina volja! Neka učini ono što smatra ispravnim.”
19 I Samuel je rastao, a Jehova je bio s njim+ i nije dopustio da ijedna njegova riječ ostane neispunjena*. 20 Svi Izraelci, od Dana do Beer-Šebe, spoznali su da je Samuel postavljen za Jehovinog proroka. 21 A Jehova se i dalje javljao u Šilu. Jehova je u Šilu otkrivao sebe Samuelu putem Jehovine riječi.+
4 I Samuel je prenosio Božje riječi svim Izraelcima.
Tada su Izraelci pošli u boj protiv Filistejaca. Utaborili su se kod Ebenezera, a Filistejci su se utaborili u Afeku. 2 Filistejci su se postrojili kako bi se sukobili s Izraelcima. Bitka je pošla po zlu te su Filistejci porazili Izraelce i pobili oko 4000 ljudi na bojnom polju. 3 Kad se vojska vratila u tabor, izraelski starješine rekli su: “Zašto je Jehova dopustio da nas Filistejci danas poraze?*+ Uzmimo iz Šila kovčeg Jehovinog saveza+ da bude s nama i izbavi nas iz ruku naših neprijatelja.” 4 Tako je narod poslao ljude u Šilo i oni su odande donijeli kovčeg saveza Jehove nad vojskama, koji sjedi na prijestolju iznad* keruba.+ A dva Elijeva sina, Hofni i Pinhas,+ pratila su kovčeg saveza pravog Boga.
5 Kad je kovčeg Jehovinog saveza stigao u tabor, svi Izraelci počeli su tako glasno klicati da se zemlja tresla. 6 Kad su Filistejci čuli njihovo klicanje, rekli su: “Zašto Hebreji tako glasno kliču u svom taboru?” Na koncu su saznali da je Jehovin kovčeg stigao u tabor. 7 I Filistejci su se uplašili jer su zaključili: “Bog je došao u tabor!”+ Stoga su rekli: “Teško nama, jer se takvo što nikad prije nije dogodilo. 8 Teško nama! Tko će nas izbaviti iz ruke tog moćnog Boga? To je Bog koji je kaznio Egipat svakovrsnim pomorom u pustinji.+ 9 Filistejci, budite hrabri i držite se junački da ne biste služili Hebrejima kao što su oni služili vama!+ Držite se junački i borite se!” 10 Tada su Filistejci krenuli u boj i porazili Izraelce,+ te su oni pobjegli svaki svojoj kući*. Pokolj je bio vrlo velik, poginulo je 30 000 izraelskih pješaka. 11 Usto je Božji kovčeg bio otet, a oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, poginula su.+
12 A neki je Benjaminovac otrčao s bojnog polja i još istog dana stigao u Šilo razderanih haljina i glave posute prašinom.+ 13 Kad je on stigao, Eli je sjedio na stolici pokraj puta i čekao da dođe kakva vijest jer mu je srce strepilo zbog kovčega pravog Boga.+ Kad je onaj čovjek ušao u grad i prenio vijesti stanovnicima, nastala je vika u cijelom gradu. 14 Eli je čuo viku, pa je upitao: “Kakav je to metež?” I onaj je čovjek brzo došao da o svemu obavijesti Elija. 15 (A Eli je imao 98 godina i više nije vidio jer je oslijepio.+) 16 Čovjek je rekao Eliju: “Dolazim s bojnog polja! Danas sam pobjegao s njega.” Nato ga je on upitao: “Što se dogodilo, sine?” 17 A glasnik je odgovorio: “Izraelci su pobjegli pred Filistejcima i doživjeli su težak poraz.+ Poginula su oba tvoja sina, Hofni i Pinhas,+ a kovčeg pravog Boga je otet.”+
18 Kad je on spomenuo kovčeg pravog Boga, Eli je pao unatrag sa stolice kraj gradskih vrata, slomio vrat i umro jer je bio star i težak. Bio je sudac u Izraelu 40 godina. 19 A njegova snaha, Pinhasova žena, bila je trudna i pred porodom. Kad je čula vijest da je kovčeg pravog Boga otet i da su joj poginuli svekar i muž, savila se od bolova jer su je iznenada uhvatili trudovi te se porodila. 20 Dok je umirala, žene koje su stajale pored nje rekle su joj: “Ne boj se, rodila si sina!” Ali ona im nije odgovorila niti je marila za to. 21 Dječaku je dala ime Ikabod*+ i rekla: “Slava je iz Izraela otišla u izgnanstvo.”+ Time je mislila na otmicu kovčega pravog Boga i na ono što se dogodilo njenom svekru i njenom mužu.+ 22 Kazala je: “Slava je iz Izraela otišla u izgnanstvo jer je otet kovčeg pravog Boga.”+
5 Kad su Filistejci oteli kovčeg+ pravog Boga, odnijeli su ga iz Ebenezera u Ašdod. 2 I Filistejci su uzeli kovčeg pravog Boga, unijeli ga u Dagonov hram i stavili pored Dagona*.+ 3 Kad su sutradan rano ujutro stanovnici Ašdoda ustali, Dagon je ležao licem na zemlji pred Jehovinim kovčegom.+ Oni su uzeli Dagona i vratili ga na njegovo mjesto.+ 4 A kad su idući dan rano ujutro ustali, Dagon je opet ležao licem na zemlji pred Jehovinim kovčegom. Dagonova glava i obje njegove šake bile su odsječene i ležale su na pragu. Samo mu je riblji dio tijela ostao netaknut. 5 Zato sve do današnjeg dana Dagonovi svećenici i svi što ulaze u Dagonov hram ne staju na Dagonov prag u Ašdodu.
6 I Jehova je kaznio* stanovnike Ašdoda. Nanio im je nevolju tako što je prouzročio da ljudi u Ašdodu i okolici dobiju hemoroide.+ 7 Kad su stanovnici Ašdoda vidjeli što se događa, rekli su: “Ne dajte da kovčeg Izraelovog Boga ostane među nama jer on kažnjava i nas i našeg boga Dagona!” 8 Sazvali su k sebi sve filistejske vladare te ih upitali: “Što da radimo s kovčegom Izraelovog Boga?” Oni su odgovorili: “Neka se kovčeg Izraelovog Boga prenese u Gat.”+ Stoga su onamo prenijeli kovčeg Izraelovog Boga.
9 Nakon što su ga prenijeli u Gat, Jehova je kaznio taj grad i izazvao veliku pomutnju. Kaznio je stanovnike grada, od maloga do velikoga, te su im izbili hemoroidi.+ 10 Zato su poslali kovčeg pravog Boga u Ekron.+ Ali kad je kovčeg pravog Boga stigao u Ekron, Ekronjani su povikali: “Donijeli su kovčeg Izraelovog Boga k nama da pobiju i nas i naš narod!”+ 11 Zato su sazvali sve filistejske vladare i rekli im: “Pošaljite natrag kovčeg Izraelovog Boga, neka se vrati na svoje mjesto, da ne pomremo i mi i naš narod!” Naime, u cijelom je gradu zavladao strah od smrti jer ih je pravi Bog strogo kaznio.+ 12 Onima koji nisu umrli, izbili su hemoroidi. Vapaj Ekronjana dizao se do neba.
6 Jehovin kovčeg+ bio je u filistejskoj zemlji sedam mjeseci. 2 I Filistejci su pozvali svećenike i gataoce+ te ih upitali: “Što da radimo s Jehovinim kovčegom? Kažite nam kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto.” 3 A oni su odgovorili: “Ako šaljete natrag kovčeg Jehove, Izraelovog Boga, nemojte ga slati bez žrtve. Uz njega obavezno pošaljite i žrtvu za krivnju.+ Jedino ćete tako ozdraviti i saznat ćete zašto vas Izraelov Bog još uvijek kažnjava.” 4 Nato su oni upitali: “Kakvu mu žrtvu za krivnju trebamo poslati?” A oni su odgovorili: “Pošaljite pet zlatnih hemoroida i pet zlatnih miševa, prema broju filistejskih vladara,+ jer je ista pošast pogodila svakog od vas, a i vaše vladare. 5 Načinite figure svojih hemoroida i figure miševa+ koji uništavaju vašu zemlju i iskažite čast* Izraelovom Bogu. Možda će on prestati kažnjavati vas, vašeg boga i vašu zemlju.+ 6 Zašto biste bili tvrdoglavi* poput Egipćana i faraona?+ Kad ih je Bog kaznio,+ morali su pustiti Izraelce da odu i oni su otišli.+ 7 Zato sada načinite nova kola i uzmite dvije krave koje imaju teliće i koje još nisu nosile jaram. Upregnite ih u kola, a njihovu telad odvojite od njih i odvedite u staju. 8 Uzmite Jehovin kovčeg i stavite ga na kola, a zlatne predmete koje mu šaljete kao žrtvu za krivnju stavite u sanduk pokraj njega.+ Zatim pošaljite kovčeg neka ide 9 i gledajte: Ako krene putem prema Bet-Šemešu,+ prema svom kraju, onda nam je njihov Bog učinio ovo veliko zlo. Ali ako ne krene tim putem, znat ćemo da nas nije on kaznio, nego da nam se to dogodilo slučajno.”
10 I ljudi su tako učinili. Uzeli su dvije krave koje su imale teliće i upregnuli ih u kola, a njihovu telad zatvorili su u staju. 11 Potom su na kola stavili Jehovin kovčeg i sanduk sa zlatnim miševima i s figurama svojih hemoroida. 12 I krave su krenule ravno putem prema Bet-Šemešu.+ Držale su se tog puta, mukale su idući i nisu skretale ni nadesno ni nalijevo. A filistejski vladari išli su za njima sve do granice Bet-Šemeša. 13 Stanovnici Bet-Šemeša upravo su želi pšenicu u dolini. Kad su podignuli pogled i ugledali kovčeg, obradovali su se. 14 Kola su došla u polje Bet-Šemešanina Jošue i zaustavila se ondje kraj nekog velikog kamena. Tada su stanovnici Bet-Šemeša iscijepali drvena kola i prinijeli krave+ kao žrtvu paljenicu Jehovi.
15 Leviti+ su skinuli Jehovin kovčeg i sanduk kraj njega, u kojem su bili zlatni predmeti, i stavili ih na veliki kamen. Stanovnici Bet-Šemeša+ tog su dana prinijeli Jehovi žrtve paljenice i druge žrtve.
16 Kad su to vidjela petorica filistejskih vladara, vratila su se u Ekron istog dana. 17 A zlatni hemoroidi što su ih Filistejci poslali Jehovi kao žrtvu za krivnju+ bili su za ove gradove: jedan za Ašdod,+ jedan za Gazu, jedan za Aškelon, jedan za Gat+ i jedan za Ekron.+ 18 A broj zlatnih miševa odgovarao je broju svih filistejskih gradova koji su pripadali petorici vladara – kako utvrđenih gradova tako i sela koja nisu ograđena zidinama.
Veliki kamen na koji je bio položen Jehovin kovčeg do današnjeg je dana svjedok u polju Bet-Šemešanina Jošue. 19 Ali Bog je kaznio stanovnike Bet-Šemeša jer su gledali Jehovin kovčeg. Pobio je 50 070 muškaraca* i narod je počeo tugovati jer ih je Jehova kaznio velikim pomorom.+ 20 Stanovnici Bet-Šemeša rekli su: “Tko može opstati pred Jehovom, ovim svetim Bogom?+ Zašto ne ode od nas nekom drugom?”+ 21 Zatim su poslali glasnike stanovnicima Kirijat-Jearima+ i poručili im: “Filistejci su vratili Jehovin kovčeg. Dođite ovamo i odnesite ga sa sobom!”+
7 I tako su došli ljudi iz Kirijat-Jearima i odnijeli Jehovin kovčeg u Abinadabovu kuću+ na brijegu, a njegovog su sina Eleazara posvetili i zadužili da čuva Jehovin kovčeg.
2 Prošlo je mnogo vremena, ukupno 20 godina, od dana kad je kovčeg stigao u Kirijat-Jearim i sav je izraelski narod počeo prizivati Jehovu*.+ 3 Tada je Samuel rekao cijelom izraelskom narodu: “Ako se svim srcem želite vratiti Jehovi,+ uklonite iz svoje sredine kipove tuđih bogova+ i Aštarte+ te budite svim srcem odani Jehovi i jedino njemu služite,+ pa će vas on izbaviti iz ruke Filistejaca.”+ 4 Stoga su Izraelci uklonili kipove Baala i Aštarte i počeli služiti jedino Jehovi.+
5 A Samuel je rekao: “Okupite sve Izraelce u Mispi,+ pa ću se pomoliti Jehovi za vas.”+ 6 Tako su se okupili u Mispi te su vadili vodu i izlijevali je pred Jehovom i postili taj dan.+ Kazali su: “Zgriješili smo Jehovi.”+ I Samuel je u Mispi počeo služiti kao sudac+ Izraelcima.
7 Kad su Filistejci čuli da su se Izraelci okupili u Mispi, filistejski su vladari+ krenuli u napad na Izraelce. Kad su Izraelci to čuli, uplašili su se Filistejaca. 8 Zato su rekli Samuelu: “Nemoj prestati prizivati Jehovu, našeg Boga, i moliti ga da nam pomogne+ i da nas izbavi iz ruke Filistejaca!” 9 Tada je Samuel uzeo janje koje je još sisalo i prinio ga Jehovi kao žrtvu paljenicu.+ Prizvao je Jehovu i zamolio ga da pomogne Izraelu, a Jehova ga je uslišio.+ 10 Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su se približili kako bi napali Izraelce. Ali Jehova je tog dana zagrmio na Filistejce silnom grmljavinom+ i smeo ih,+ pa su ih Izraelci porazili.+ 11 Izraelci su izašli iz Mispe i krenuli u potjeru za Filistejcima te su ih ubijali sve do mjesta južno od Bet-Kara. 12 A Samuel je uzeo kamen,+ postavio ga između Mispe i Ješane i nazvao ga Ebenezer* jer je rekao: “Jehova nam je pomogao kao i prije.”+ 13 Tako su Filistejci bili pokoreni i više nisu dolazili na područje Izraela.+ A Jehova je potiskivao Filistejce sve dok je Samuel bio živ.+ 14 Izraelu su bili vraćeni gradovi, od Ekrona do Gata, koje su Filistejci bili oduzeli. Tako je Izrael ponovno zaposjeo područje tih gradova koji su bili u rukama Filistejaca.
I vladao je mir između Izraelaca i Amorejaca.+
15 Samuel je sudio Izraelu cijelog života.+ 16 Svake bi godine otišao u Betel,+ Gilgal+ i Mispu+ te sudio Izraelu u svim tim mjestima. 17 Potom bi se vratio u Ramu,+ jer mu je ondje bila kuća, te je i ondje sudio Izraelu. Ondje je sagradio žrtvenik Jehovi.+
8 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. 2 Njegov prvorođeni sin zvao se Joel, a drugi se zvao Abija.+ Oni su bili suci u Beer-Šebi. 3 Ali njegovi sinovi nisu išli njegovim stopama, nego su na nepošten način stjecali dobitak,+ primali su mito+ i izvrtali pravdu.+
4 Poslije nekog vremena okupili su se svi izraelski starješine i došli k Samuelu u Ramu. 5 Kazali su mu: “Evo, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Zato nam postavi kralja da nam sudi, kao što je to kod svih ostalih naroda.”+ 6 Ali Samuelu nije bilo drago* što su rekli: “Daj nam kralja da nam sudi!” Tada se Samuel pomolio Jehovi, 7 a Jehova mu je rekao: “Poslušaj sve što ti narod govori. Oni nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene kao svog kralja.+ 8 Učinili su isto što čine od dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do danas. Ostavljaju me+ i štuju druge bogove,+ a to čine i tebi. 9 Zato ih sada poslušaj. No ozbiljno ih upozori i reci im što će kralj koji bude vladao nad njima moći* zahtijevati od njih.”
10 Tako je Samuel prenio sve Jehovine riječi narodu koji je od njega tražio kralja. 11 Rekao je: “Ovo će kralj koji bude vladao nad vama moći zahtijevati od vas:+ Uzimat će vaše sinove+ kako bi mu služili kod bojnih kola+ ili kao konjanici,+ a neki će trčati pred njegovim kolima. 12 Postavit će sebi tisućnike+ i pedesetnike,+ a neki će za njega orati,+ žeti mu žito+ te mu izrađivati oružje i opremu za njegova kola.+ 13 Vaše će kćeri uzimati da mu prave mirisna ulja te da mu budu kuharice i pekarice.+ 14 Uzimat će vam najbolja polja, vinograde i maslinike+ te ih davati svojim slugama. 15 Uzimat će desetinu od vaših žitnih polja i vaših vinograda i davati je svojim dvoranima i slugama. 16 Uzimat će vaše sluge i sluškinje, vašu najbolju stoku i vaše magarce i koristit će ih za svoj posao.+ 17 Uzimat će desetinu od vaše sitne stoke,+ a vi ćete mu postati sluge. 18 Doći će dan kad ćete zavapiti zbog svog kralja, kojeg ste sami izabrali,+ ali Jehova vas tada neće uslišiti.”
19 Ali narod se nije obazirao na ono što je Samuel rekao, nego su kazali: “Nije bitno! Mi želimo imati kralja nad sobom! 20 Tada ćemo biti kao i svi ostali narodi. Naš će nam kralj suditi, biti naš vođa i voditi naše bitke.” 21 Kad je Samuel čuo sve što je narod rekao, prenio je to Jehovi. 22 A Jehova je rekao Samuelu: “Poslušaj ih i postavi im kralja da vlada nad njima.”+ Potom je Samuel kazao Izraelcima: “Vratite se svaki u svoj grad!”
9 Bio je jedan čovjek iz Benjaminovog plemena po imenu Kiš,+ sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afiahovog. Taj je Benjaminovac+ bio vrlo bogat. 2 Imao je sina po imenu Šaul,+ koji je bio mlad i lijep – među Izraelcima nije bilo ljepšeg čovjeka od njega – i bio je za glavu viši od svih ljudi u narodu.
3 Jednog dana izgubile su se magarice Šaulovog oca Kiša, pa je Kiš rekao svom sinu Šaulu: “Molim te, povedi sa sobom jednog slugu pa idi tražiti magarice.” 4 Oni su prošli efrajimska brda i zemlju Šališu, ali nisu ih pronašli. Zatim su prošli zemlju Šaalim, ali magarice nisu bile ni ondje. Prošli su i cijelu zemlju Benjaminovaca, ali nisu ih pronašli.
5 Kad su došli u zemlju Suf, Šaul je rekao sluzi koji ga je pratio: “Hajde, vratimo se da se moj otac ne bi počeo brinuti zbog nas umjesto zbog magarica!”+ 6 A sluga mu je kazao: “U ovom je gradu čovjek koji prenosi Božje objave, čovjek kojeg svi poštuju. Sve što kaže uvijek se ispuni.+ Pođimo k njemu. Možda nam on može reći kojim putem da krenemo.” 7 Šaul je rekao svom sluzi: “Ako pođemo, što ćemo donijeti tom čovjeku? U našim torbama više nema kruha. Nemamo ništa što bismo donijeli na dar čovjeku koji prenosi objave pravog Boga. Što mu možemo dati?” 8 Sluga je odgovorio Šaulu: “Evo, imam četvrt šekela* srebra. To ću dati čovjeku koji prenosi objave pravog Boga i on će nam reći kojim putem da krenemo.” 9 (Nekad se u Izraelu ovako govorilo kad bi se išlo pitati Boga za savjet: “Hajde, pođimo k vidiocu!”+ Naime, onaj tko se danas naziva prorokom, nekad se nazivao vidiocem.) 10 Nato je Šaul rekao svom sluzi: “Dobro kažeš. Hajde, pođimo!” I pošli su u grad u kojem je bio čovjek koji prenosi objave pravog Boga.
11 Kad su se penjali usponom prema gradu, sreli su djevojke koje su izašle zahvatiti vodu. Upitali su ih: “Je li ovdje vidjelac?”+ 12 A one su im odgovorile: “Da, eno ga pred vama! Požurite se, danas je došao u grad jer narod prinosi žrtvu+ na uzvišici.+ 13 Naći ćete ga čim uđete u grad. Pođite prije nego što se popne na uzvišicu da jede žrtvu. Narod neće jesti dok on ne dođe jer on treba blagosloviti žrtvu. Tek kad to učini, uzvanici će jesti. Zato idite odmah i naći ćete ga!” 14 Stoga su nastavili ići prema gradu. Kad su ušli u grad, Samuel im je došao u susret kako bi s njima pošao na uzvišicu.
15 Dan prije nego što je Šaul došao, Jehova je rekao Samuelu: 16 “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje.+ Pomaži ga da bude vođa mom narodu Izraelu.+ On će izbaviti moj narod iz ruke Filistejaca. Jer vidio sam nevolju svog naroda i njihov je vapaj dopro do mene.”+ 17 Kad je Samuel vidio Šaula, Jehova mu je kazao: “To je čovjek za kojeg sam ti rekao: ‘On će vladati nad mojim narodom.’”+
18 I Šaul je pristupio Samuelu na gradskim vratima te mu rekao: “Molim te, reci mi gdje je vidiočeva kuća!” 19 Samuel je odgovorio Šaulu: “Ja sam vidjelac. Pođi sa mnom* na uzvišicu. Danas ćete jesti sa mnom.+ Ujutro ću te otpustiti i reći ću ti sve što želiš znati*. 20 I nemoj se brinuti za magarice koje su se izgubile prije tri dana+ jer su pronađene. Uostalom, kome pripada sve što je dragocjeno u Izraelu? Zar ne tebi i cijeloj obitelji tvog oca?”+ 21 A Šaul je odgovorio: “Nisam li ja Benjaminovac, iz najmanjeg od svih izraelskih plemena,+ i nije li moja obitelj najneznatnija od svih obitelji u Benjaminovom plemenu? Zašto mi onda govoriš takvo što?”
22 Potom je Samuel poveo Šaula i njegovog slugu i odveo ih u blagovaonicu te im dao mjesto na čelu među uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. 23 Samuel je kazao kuharu: “Donesi dio koji sam ti dao i za koji sam ti rekao: ‘Stavi ga na stranu!’” 24 Tada je kuhar uzeo but i stavio ga pred Šaula. I Samuel je rekao: “Pred tobom je ono što je sačuvano za tebe. Jedi, to se za tebe čuvalo za ovu prigodu jer sam rekao da sam pozvao goste.” Tako je Šaul tog dana jeo sa Samuelom. 25 Potom su sišli s uzvišice+ u grad. I Samuel je nastavio razgovarati sa Šaulom na krovu svoje kuće. 26 Ustali su rano i Samuel je u zoru pozvao Šaula, koji je bio na krovu, te mu rekao: “Spremi se, da te mogu otpustiti!” Šaul se spremio te su i on i Samuel izašli van. 27 Kad su izašli iz grada i spuštali se niz brdo, Samuel je rekao Šaulu: “Reci sluzi+ da pođe ispred nas.” I sluga je pošao naprijed. Zatim je Samuel rekao: “A ti sada stani da ti objavim Božju riječ.”
10 Tada je Samuel uzeo bocu ulja i izlio je Šaulu na glavu.+ Poljubio ga je i rekao: “Jehova te pomazao da budeš vođa+ njegovom narodu*.+ 2 Kada danas odeš od mene, naići ćeš na dva čovjeka kod Rahelinog groba,+ na Benjaminovom području kod Selsaha, i oni će ti reći: ‘Pronađene su magarice koje si išao tražiti, ali tvoj otac sada više ne misli na magarice,+ nego se zabrinuo za vas te govori: “Što da učinim kad mi se sin još nije vratio?”’ 3 Odande pođi dalje i otiđi do velikog stabla u Taboru. Ondje ćeš susresti tri čovjeka koja će ići k pravom Bogu u Betel.+ Jedan će nositi tri jareta, drugi će nositi tri kruha, a treći će nositi velik ćup vina. 4 Oni će te pozdraviti i dat će ti dva kruha, a ti ih uzmi. 5 Potom ćeš doći na brdo pravog Boga, gdje je filistejska vojska. Kad uđeš u grad, srest ćeš skupinu proroka koja će silaziti s uzvišice. Dok budu proricali, pred njima će ići svirači sa psaltirima, defovima, frulama i harfama. 6 I Jehovin duh doći će na tebe,+ pa ćeš i ti proricati s njima i postat ćeš sasvim drugi čovjek.+ 7 Kad se ispune ti znakovi, učini što god budeš smatrao prikladnim, jer je pravi Bog s tobom. 8 Zatim otiđi prije mene u Gilgal,+ a ja ću doći onamo k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve zajedništva. Sedam dana čekaj dok ne dođem k tebi. Tada ću ti reći što trebaš učiniti.”
9 Ali čim se Šaul okrenuo da ode od Samuela, Bog je učinio da mu se srce promijeni i da postane drugačiji čovjek. I tog su se dana ispunili svi oni znakovi. 10 Kad su odande otišli* na brdo, u susret mu je došla skupina proroka. I odmah je na njega došao Božji duh+ te je među njima počeo proricati.+ 11 Kad su svi koji su ga otprije poznavali vidjeli da proriče s prorocima, rekli su jedni drugima: “Što se to događa s Kiševim sinom? Zar je sad i Šaul postao prorok?” 12 Tada je neki čovjek odande rekao: “A što je s ovim drugim prorocima? Tko je njima otac?” Tako je nastala izreka: “Sad je i Šaul postao prorok!”+
13 Kad je prestao proricati, došao je na uzvišicu. 14 Kasnije je Šaulov stric upitao Šaula i njegovog slugu: “Kamo ste išli?” A Šaul je odgovorio: “Išli smo tražiti magarice,+ ali vidjeli smo da ih nema, pa smo otišli Samuelu.” 15 Nato je Šaulov stric rekao: “Molim te, kaži mi što vam je Samuel rekao.” 16 Šaul je odgovorio svom stricu: “Rekao nam je da su magarice pronađene.” Ali Šaul mu nije rekao da mu je Samuel kazao da će postati kralj.
17 Poslije toga Samuel je pozvao narod da dođe pred Jehovu u Mispu+ 18 te je rekao Izraelcima: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio vas iz ruke Egipćana+ i iz ruke svih kraljevstava koja su vas tlačila. 19 A vi ste danas odbacili svog Boga+ koji vas je izbavljao iz svih nevolja i neprilika što su vas snašle i rekli ste: “Postavi kralja nad nama!” Zato sada stanite pred Jehovu po svojim plemenima i po svojim rodovima*.’”
20 Tada je Samuel pozvao sva izraelska plemena da pristupe jedno po jedno+ i izbor je pao na Benjaminovo pleme.+ 21 Potom je pozvao Benjaminovo pleme da pristupi po svojim porodicama i izbor je pao na porodicu Matrijevaca. Naposljetku je bio izabran Kišev sin Šaul.+ Ali kad su ga išli tražiti, nisu ga mogli naći. 22 Zato su upitali Jehovu:+ “Je li taj čovjek uopće došao ovamo?” A Jehova je odgovorio: “Eno ga, skriva se među prtljagom.” 23 Stoga su otrčali i doveli ga. Kad je stao među narod, bio je za glavu viši od svih.+ 24 Samuel je rekao svemu narodu: “Pogledajte onoga koga je Jehova izabrao!+ Nitko nije kao on u čitavom narodu!” I sav je narod počeo klicati: “Živio kralj!”
25 Tada je Samuel objavio narodu što će sve kraljevi imati pravo tražiti od njih+ i zapisao je to u knjigu koju je položio pred Jehovu. Potom je Samuel otpustio sav narod i svatko je otišao svojoj kući. 26 I Šaul je otišao svojoj kući u Gibeu, a s njim su pošli i ratnici koje je Jehova na to potaknuo. 27 A neki zli ljudi rekli su: “Kako će nas ovaj spasiti?”+ I prezreli su ga, pa mu nisu donijeli nikakav dar.+ Ali on na to nije rekao ni riječ.
11 Potom je Amonac+ Nahaš došao i utaborio se pred Jabešom+ u Gileadu. Svi stanovnici Jabeša rekli su Nahašu: “Sklopi savez s nama, pa ćemo ti služiti!” 2 Ali Amonac Nahaš odgovorio im je: “Sklopit ću savez s vama pod uvjetom da svakome od vas iskopam desno oko. Učinit ću to da ponizim sve Izraelce.” 3 A jabeški starješine rekli su mu: “Daj nam sedam dana da možemo poslati glasnike u sve izraelske krajeve. Pa ako ne bude nikoga da nas izbavi, predat ćemo ti se.” 4 Glasnici su došli u Šaulov grad Gibeu+ i prenijeli te riječi narodu. I sav je narod počeo glasno plakati.
5 A Šaul se upravo vraćao s polja idući za govedima pa je upitao: “Što je ljudima? Zašto plaču?” Stoga su mu ispričali što su rekli Jabešani. 6 Kad je Šaul čuo te riječi, Božji duh došao je na njega+ i on se jako razgnjevio. 7 Uzeo je dva bika i isjekao ih na komade te ih preko glasnika poslao u sve izraelske krajeve i poručio narodu: “Ako netko ne pođe za Šaulom i Samuelom, ovo će se dogoditi njegovoj stoci!” Narod je obuzeo strah od Jehove, tako da su svi pošli kao jedan. 8 Potom ih je prebrojio u Bezeku – bilo je 300 000 Izraelaca i 30 000 Judejaca. 9 I rekli su glasnicima koji su došli iz Jabeša: “Ovako kažite stanovnicima Jabeša u Gileadu: ‘Sutra, kad sunce pripeče, bit ćete spašeni.’” Tada su glasnici otišli i prenijeli to Jabešanima, a oni su se jako obradovali. 10 I tako su Jabešani kazali Amoncima: “Sutra ćemo vam se predati, a vi učinite s nama što god poželite.”+
11 Sutradan je Šaul razdijelio ljude u tri čete. Za jutarnje straže* ušli su u tabor i tukli Amonce+ do najveće dnevne vrućine. Preživjeli su se razbježali, svatko na svoju stranu. 12 Tada je narod rekao Samuelu: “Tko je govorio: ‘Zar će Šaul kraljevati nad nama?’+ Dovedite te ljude da ih pogubimo!” 13 Ali Šaul je kazao: “Na današnji dan nitko ne smije biti pogubljen+ jer je danas Jehova spasio Izraela.”
14 Potom je Samuel rekao narodu: “Hajde, pođimo u Gilgal+ da ondje potvrdimo da je Šaul kralj.”+ 15 Tako je sav narod otišao u Gilgal i ondje su postavili Šaula za kralja pred Jehovom. Zatim su pred Jehovom prinijeli žrtve zajedništva+ te su Šaul i svi Izraelci proslavili taj događaj i veoma se radovali.+
12 I Samuel je rekao svim Izraelcima: “Evo, učinio sam sve* što ste tražili od mene i postavio sam kralja da vlada nad vama.+ 2 Evo kralja koji će vas voditi*!+ A ja sam ostario i osijedio i moji su sinovi tu među vama.+ Ja sam vas vodio od svoje mladosti pa do današnjeg dana.+ 3 Evo me! Svjedočite protiv mene pred Jehovom i pred njegovim pomazanikom+ i recite: Jesam li kome uzeo bika ili magarca?+ Jesam li koga prevario ili tlačio? Jesam li iz čije ruke primio mito da bih zažmirio na jedno oko?+ Ako jesam, sve ću vam vratiti!”+ 4 Oni su odgovorili: “Nisi nas varao ni tlačio niti si išta primio iz ičije ruke.” 5 Nato im je rekao: “Jehova mi je svjedok i njegov je pomazanik svjedok u ovaj dan da niste našli ništa za što biste me optužili*.” A oni su odgovorili: “Bog* je svjedok!”
6 Samuel je kazao narodu: “Jehova je svjedok, on koji je izabrao Mojsija i Arona i koji je izveo vaše pretke iz Egipta.+ 7 Zato sada pristupite da vam sudim pred Jehovom i da vas podsjetim na sva pravedna djela koja je Jehova učinio za vas i vaše pretke.
8 Kad je Jakov došao u Egipat+ i kad su vaši preci počeli prizivati Jehovu da im pomogne,+ Jehova je poslao Mojsija+ i Arona da izvedu vaše pretke iz Egipta i nasele ih na ovom mjestu.+ 9 Ali oni su zaboravili Jehovu, svog Boga, te ih je on predao*+ u ruke Siseri,+ zapovjedniku hasorske vojske, i u ruke Filistejcima+ i u ruke moapskom kralju,+ koji su ratovali protiv njih. 10 I prizivali su Jehovu da im pomogne,+ govoreći: ‘Zgriješili smo+ jer smo ostavili Jehovu i štovali Baale+ i Aštarte.+ Izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja da ti možemo služiti!’ 11 Tada je Jehova poslao Jerubaala,+ Bedana, Jiftaha+ i Samuela+ te vas izbavio iz ruku vaših neprijatelja koji su bili svuda oko vas, tako da ste mogli živjeti bez straha.+ 12 A kad ste vidjeli da je amonski kralj Nahaš+ došao ratovati s vama, uporno ste mi govorili: ‘Želimo da kralj vlada nad nama!’+ premda je vaš Bog, Jehova, vaš kralj.+ 13 I evo vam sada kralja kojeg ste htjeli, kojeg ste tražili! Evo, Jehova je postavio kralja nad vama.+ 14 Ako se budete bojali Jehove,+ služili mu+ i slušali ga+ i ako se ne budete bunili protiv Jehovinih naredbi te ako i vi i kralj koji bude vladao nad vama pokažete da u svemu slušate Jehovu, svog Boga, bit će vam dobro. 15 Ali ako ne budete slušali Jehovu i ako se budete bunili protiv Jehovinih naredbi, Jehova će kazniti i vas i vaše očeve.+ 16 Sada pristupite i gledajte ovaj veliki znak koji će Jehova učiniti pred vašim očima! 17 Nije li danas žetva pšenice? Prizvat ću Jehovu da pošalje gromove i kišu, pa ćete spoznati i razumjeti koliko je u Jehovinim očima veliko zlo koje ste učinili tražeći sebi kralja.”+
18 Tada je Samuel prizvao Jehovu i Jehova je poslao gromove i kišu u taj dan, tako da je sav narod obuzeo velik strah pred Jehovom i Samuelom. 19 I sav je narod rekao Samuelu: “Moli se Jehovi, svom Bogu, za nas+ jer ne želimo umrijeti! Mi smo svim svojim grijesima dodali još jedno zlo tražeći sebi kralja.”
20 A Samuel je kazao narodu: “Ne bojte se! Istina, vi ste učinili sve ovo zlo, ali nemojte okrenuti leđa Jehovi,+ nego služite Jehovi svim svojim srcem.+ 21 Nemojte mu okrenuti leđa i povesti se za bezvrijednim idolima,+ od kojih nema koristi+ i koji vas ne mogu izbaviti jer su bezvrijedni. 22 A Jehova neće ostaviti svoj narod+ zbog svog velikog imena,+ jer je Jehova odlučio učiniti vas svojim narodom.+ 23 A ja nipošto ne želim zgriješiti Jehovi i prestati moliti se za vas. I dalje ću vas učiti onom što je dobro i ispravno. 24 Samo se bojte Jehove+ i služite mu vjerno* svim svojim srcem! Ne zaboravite kakva je velika djela učinio za vas.+ 25 Ali ako budete uporno činili zlo, izginut ćete+ i vi i vaš kralj.”+
13 Šaul je imao...* godina kad je postao kralj+ i vladao je dvije godine nad Izraelom. 2 Šaul je među Izraelcima izabrao 3000 ljudi – od toga je 2000 ljudi bilo s njim u Mikmašu i betelskim brdima, a 1000 ih je bilo s Jonatanom+ u Gibei+ koja pripada Benjaminovcima. A ostali je narod Šaul otpustio, pa je svatko otišao svojoj kući. 3 A Jonatan je potukao filistejsku vojsku+ koja je bila u Gebi+ i Filistejci su to saznali. Šaul je zapovjedio da se po cijeloj zemlji oglasi rog+ i da se kaže: “Neka čuju Hebreji!” 4 I svi su Izraelci čuli vijest: “Šaul je potukao filistejsku vojsku i sada su Filistejci zamrzili Izraelce.” I narod je bio pozvan da se pridruži Šaulu u Gilgalu.+
5 A Filistejci su se skupili da se bore protiv Izraelaca: imali su 30 000 bojnih kola, 6000 konjanika i vojnika mnogo kao pijeska na morskoj obali.+ Utaborili su se u Mikmašu, istočno od Bet-Avena.+ 6 Izraelci su vidjeli da su u nevolji jer ih je neprijatelj snažno pritisnuo, pa su se posakrivali u pećine,+ jame, stijene, podzemna skloništa* i nakapnice. 7 Neki su Hebreji čak prešli preko Jordana u Gadovu zemlju i na područje Gileada.+ No Šaul je još uvijek bio u Gilgalu, a sav narod što je bio s njim drhtao je od straha. 8 I Šaul je čekao sedam dana do vremena koje je Samuel odredio, ali Samuel nije došao u Gilgal, pa su ljudi počeli odlaziti od Šaula. 9 Na koncu je Šaul rekao: “Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve zajedništva!” Zatim je prinio žrtvu paljenicu.+
10 Ali tek što je završio s prinošenjem žrtve paljenice, stigao je Samuel. Šaul mu je izašao u susret i pozdravio ga. 11 A Samuel ga je upitao: “Što si učinio?” Šaul je odgovorio: “Vidio sam da ljudi odlaze od mene,+ a ti nisi došao do vremena koje si odredio, a i Filistejci su se skupili u Mikmašu,+ 12 pa sam pomislio: ‘Sada će Filistejci doći na mene u Gilgal, a ja nisam zamolio Jehovu da nam iskaže milost*.’ Zato sam zaključio da moram prinijeti žrtvu paljenicu.”
13 Tada je Samuel rekao Šaulu: “Ludo si postupio! Nisi poslušao zapovijed koju ti je dao Jehova, tvoj Bog.+ Da jesi, Jehova bi zauvijek učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom. 14 A ovako se tvoje kraljevstvo neće održati.+ Jehova će naći čovjeka koji mu je po volji*+ i Jehova će njega postaviti za vođu svom narodu+ jer ti nisi poslušao ono što ti je Jehova zapovjedio.”+
15 Potom je Samuel otišao iz Gilgala i pošao u Gibeu koja pripada Benjaminovcima, a Šaul je prebrojio ljude koji su ostali s njim. Bilo ih je otprilike 600.+ 16 Šaul, njegov sin Jonatan i narod što je ostao s njima boravili su u Gebi+ koja pripada Benjaminovcima, a Filistejci su se utaborili u Mikmašu.+ 17 Iz filistejskog tabora tri su čete krenule u pljačku. Jedna je četa krenula putem prema Ofri, u zemlju Šual, 18 druga je krenula putem prema Bet-Horonu,+ a treća je krenula putem koji vodi prema granici što gleda na dolinu Seboim, prema pustinji.
19 A u cijeloj izraelskoj zemlji nije bilo nijednog kovača jer su Filistejci rekli: “Ne želimo da Hebreji izrađuju mačeve ili koplja.” 20 I svi su Izraelci morali ići k Filistejcima da bi naoštrili svoje raonike, motike, sjekire ili srpove. 21 A cijena oštrenja bila je 1 pim* za raonike, motike, trozube alatke i sjekire te za učvršćivanje ostana za goveda. 22 Tako na dan bitke nitko od ljudi koji su bili sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni mač ni koplje.+ Samo su Šaul i njegov sin Jonatan imali oružje.
23 I filistejska vojska* krenula je prema prijelazu preko klanca kod Mikmaša.+
14 Jednog je dana Šaulov sin Jonatan+ kazao sluzi koji mu je nosio oružje: “Hajde da prijeđemo do filistejske straže koja je na drugoj strani.” Ali svom ocu nije rekao ništa. 2 Šaul je boravio pod šipkom u Migronu, u okolici Gibee.+ S njim je bilo otprilike 600 ljudi.+ 3 (A Ahija, sin Ikabodovog+ brata Ahituba,+ unuk Pinhasa,+ praunuk Elija,+ koji je bio Jehovin svećenik u Šilu,+ nosio je svećeničku pregaču.+) A vojnici nisu znali da je Jonatan otišao. 4 Između prijelaza što ih je Jonatan htio prijeći kako bi došao do filistejske straže bile su dvije litice oštre kao zub*, jedna s jedne strane, a druga s druge. Jednoj je ime bilo Boses, a drugoj Sene. 5 Jedna se litica izdizala kao stup na sjevernoj strani nasuprot Mikmašu, a druga je bila na južnoj strani nasuprot Gebi.+
6 Jonatan je rekao svom štitonoši: “Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanih ljudi.+ Možda će nam Jehova pomoći, jer Jehovu ništa ne može spriječiti da nam podari pobjedu*, bilo nas mnogo ili malo.”+ 7 Štitonoša mu je odvratio: “Učini ono na što te srce potiče! Idi kamo želiš, a ja ću poći za tobom kamo te god srce potakne da pođeš.” 8 Nato je Jonatan rekao: “Prijeći ćemo k njima i pokazat ćemo im se. 9 Ako nam kažu: ‘Ostanite gdje jeste dok ne dođemo do vas’, ostat ćemo na svom mjestu i nećemo ići k njima. 10 Ali ako nam kažu: ‘Krenite na nas!’ otići ćemo gore jer će nam ih Jehova predati u ruke. To će nam biti znak.”+
11 Tada su se obojica pokazala filistejskoj straži. A Filistejci su rekli: “Gle, Hebreji izlaze iz rupa u kojima su se skrivali!”+ 12 I stražari su doviknuli Jonatanu i njegovom štitonoši: “Popnite se k nama da vas naučimo pameti!”+ Nato je Jonatan rekao svom štitonoši: “Pođi za mnom, jer će ih Jehova predati u ruke Izraelu!”+ 13 I Jonatan se popeo služeći se rukama i nogama, a za njim i njegov štitonoša. Filistejci su počeli padati pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. 14 U prvom napadu Jonatan i njegov štitonoša pobili su dvadesetak ljudi na oko pola jutra* zemlje.
15 Tada je strah zavladao u taboru u polju i među svim stražarima. Uplašili su se čak i vojnici koji su išli u pljačkaške pohode.+ Zemlja se zatresla i Bog ih je sve ispunio strahom. 16 A Šaulovi stražari u Gibei+ koja pripada Benjaminovcima vidjeli su da se po cijelom filistejskom taboru širi metež.+
17 I Šaul je rekao ljudima koji su bili s njim: “Prebrojite ljude i vidite tko je otišao od nas!” Kad su ih prebrojili, vidjeli su da nema Jonatana i njegovog štitonoše. 18 Tada je Šaul kazao Ahiji:+ “Donesi kovčeg pravog Boga!” (Naime, u to je vrijeme* kovčeg pravog Boga bio kod Izraelaca.) 19 I dok je Šaul razgovarao sa svećenikom, u filistejskom je taboru vladao sve veći metež. Zato je Šaul rekao svećeniku: “Pusti sad to što radiš!”* 20 A Šaul i svi vojnici koji su bili s njim skupili su se i krenuli u bitku. Kad su došli do Filistejaca, vidjeli su da je svaki od njih dignuo mač na svog bližnjeg te da među njima vlada vrlo velika pomutnja. 21 A oni Hebreji koji su prije stali na stranu Filistejaca i bili u njihovom taboru, sada su se pridružili Izraelcima koje su predvodili Šaul i Jonatan. 22 Svi Izraelci koji su se skrivali+ u efrajimskim brdima čuli su da Filistejci bježe, pa su i oni odmah pojurili u bitku i krenuli u potjeru za njima. 23 I Jehova je tog dana izbavio Izraelce,+ a bitka se vodila sve do Bet-Avena.+
24 Izraelci su tog dana bili vrlo iscrpljeni jer je Šaul svoje ljude vezao zakletvom, rekavši: “Proklet bio čovjek koji išta pojede prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!” Stoga nitko od njegovih ljudi nije ništa jeo.+
25 I sva je vojska došla u šumu, a ondje je na tlu bilo meda. 26 Kad su vojnici došli u šumu, vidjeli su da med kapa iz saća, ali nitko ga nije ni okusio jer su se bojali zakletve. 27 A Jonatan nije čuo da je njegov otac ljude vezao zakletvom,+ pa je pružio vrh štapa koji mu je bio u ruci i umočio ga u saće meda. Kad je prinio ruku svojim ustima, oči su mu zasjale. 28 Nato je netko od vojnika rekao: “Tvoj je otac ljude vezao zakletvom, rekavši: ‘Proklet bio čovjek koji danas išta pojede!’+ Zato su ljudi tako umorni.” 29 No Jonatan je odvratio: “Moj je otac nanio veliku nevolju zemlji. Pogledajte kako su mi oči zasjale jer sam okusio ovo malo meda! 30 Koliko bi bilo bolje da su ljudi danas smjeli pojesti+ nešto od plijena koji su uzeli svojim neprijateljima! Tada bismo pobili još više Filistejaca.”
31 Tog su dana tukli Filistejce od Mikmaša do Ajalona,+ pa su ljudi bili iznemogli. 32 Stoga su pohlepno navalili na plijen i uzeli ovce, goveda i telad i zaklali ih na zemlji te su jeli meso s krvlju.+ 33 Tada su javili Šaulu: “Gle, ljudi griješe Jehovi jer jedu meso s krvlju!”+ A on je odvratio: “Nevjerno ste postupili! Odmah mi dovaljajte velik kamen!” 34 Potom je Šaul rekao: “Pođite među ljude i recite im: ‘Neka svaki od vas dovede svog junca i svoju ovcu pa ih ovdje zakoljite, a onda ih jedite! Nemojte griješiti Jehovi jedući meso s krvlju!’”+ Tako je te noći svaki od njih doveo svog junca i ondje ga zaklao. 35 I Šaul je sagradio žrtvenik Jehovi.+ Bio je to prvi žrtvenik koji je sagradio Jehovi.
36 Potom je Šaul rekao: “Pođimo noćas za Filistejcima i pljačkajmo ih dok ne svane jutro! Nijednog od njih nećemo ostaviti na životu!” A oni su odvratili: “Učini što god smatraš ispravnim!” Tada je svećenik kazao: “Obratimo se ovdje pravom Bogu!”+ 37 I Šaul je upitao Boga: “Da li da pođem za Filistejcima?+ Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?” Ali Bog mu nije odgovorio taj dan. 38 Zato je Šaul rekao: “Pristupite ovamo, svi vojni zapovjednici, pa ispitajte kakav je grijeh danas počinjen! 39 Jer zaklinjem se Jehovom, živim Bogom, koji je izbavio Izraela, čak i ako ga je počinio moj sin Jonatan, umrijet će!” Ali nitko od ljudi nije mu odgovorio. 40 Tada je on rekao Izraelcima: “Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu.” A ljudi su rekli Šaulu: “Učini što god smatraš ispravnim!”
41 Nato je Šaul rekao Jehovi: “Bože Izraelov, odgovori nam preko Tumima!”+ I izbor je pao na Jonatana i Šaula, a ostali su bili oslobođeni. 42 Šaul je zatim kazao: “Neka ždrijeb+ odluči između mene i mog sina Jonatana.” I izbor je pao na Jonatana. 43 Tada je Šaul rekao Jonatanu: “Reci mi što si učinio!” Jonatan mu je odgovorio: “Samo sam okusio malo meda s vrha štapa koji mi je u ruci.+ Evo me, spreman sam umrijeti!”
44 Nato je Šaul rekao: “Neka me Bog strogo kazni ako ne umreš, Jonatane!”+ 45 Ali ljudi su rekli Šaulu: “Zar da umre Jonatan, onaj koji je donio ovu veliku pobjedu+ Izraelu? Nipošto! Zaklinjemo se Jehovom, živim Bogom, nijedna vlas s njegove glave neće pasti na zemlju jer nam je uz Božju pomoć danas donio pobjedu!”+ Tako su ljudi izbavili Jonatana te on nije poginuo.
46 I Šaul je odustao od potjere za Filistejcima, a Filistejci su otišli u svoj kraj.
47 Šaul je učvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom i ratovao je protiv svih svojih neprijatelja koji su ga okruživali: protiv Moabaca,+ Amonaca,+ Edomaca,+ sopskih+ kraljeva i Filistejaca.+ Kamo god bi pošao, porazio bi neprijatelje. 48 Hrabro se borio i porazio je Amalečane+ te je izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
49 Šaulovi sinovi bili su Jonatan, Išvi i Malki-Šua.+ Imao je i dvije kćeri: starija se zvala Meraba,+ a mlađa Mikala.+ 50 Šaulova žena zvala se Ahinoama i bila je Ahimaasova kći. Zapovjednik njegove vojske zvao se Abner+ i bio je Nerov sin i Šaulov stric. 51 Kiš+ je bio Šaulov otac, a Abnerov otac Ner+ bio je Abielov sin.
52 Sve vrijeme dok je Šaul bio kralj vodio se žestok rat protiv Filistejaca.+ Kad bi Šaul vidio kakvog snažnog ili hrabrog čovjeka, uzeo bi ga u svoju službu.+
15 Samuel je rekao Šaulu: “Jehova me poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom.+ Zato poslušaj što ti Jehova ima reći!+ 2 Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Kaznit ću Amalečane zbog onoga što su učinili Izraelu kad su ga napali na putu dok je izlazio iz Egipta.+ 3 Sada idi i napadni Amalečane+ te zatri i njih+ i sve što imaju! Nemoj ih poštedjeti*, nego pobij+ muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!’”+ 4 Tada je Šaul sazvao vojsku i prebrojio vojnike u Telaimu. Bilo je 200 000 pješaka i 10 000 Judejaca.+
5 I Šaul je došao do amalečkog grada i postavio zasjedu u dolini*. 6 Potom je Šaul poručio Kenijcima:+ “Odvojite se od Amalečana i otiđite od njih da i vas ne zatrem s njima!+ Jer vi ste iskazali vjernu ljubav cijelom izraelskom narodu+ kad je izlazio iz Egipta.” Tako su Kenijci otišli od Amalečana. 7 Potom je Šaul pobio Amalečane+ od Havile+ do Šura,+ koji je blizu Egipta. 8 Amalečkog kralja Agaga+ uhvatio je živog, a sav ostali narod pobio je mačem.+ 9 Ali Šaul i njegovi ljudi poštedjeli su Agaga i najbolju stoku, sitnu i krupnu, ugojene životinje, ovnove i sve što je bilo dobro.+ Nisu ih htjeli pobiti. No pobili su sve što je bilo bezvrijedno i nepoželjno.
10 Tada je Samuelu došla Jehovina objava: 11 “Žao mi je što sam postavio Šaula za kralja jer mi je okrenuo leđa i nije učinio ono što sam mu zapovjedio.”+ To je jako pogodilo Samuela, pa je svu noć vapio k Jehovi.+ 12 Samuel je ustao rano ujutro kako bi pošao k Šaulu. Ali Samuelu su javili: “Šaul je otišao u Karmel+ i ondje podignuo sebi spomenik.+ Potom je otišao u Gilgal.” 13 Kad je Samuel naposljetku došao k Šaulu, on mu je rekao: “Neka te Jehova blagoslovi! Izvršio sam Jehovinu zapovijed.” 14 Ali Samuel je odvratio: “Kakvo je to onda blejanje ovaca i koza koje dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje čujem?”+ 15 A Šaul je odgovorio: “Uzeti su od Amalečana, jer su moji ljudi poštedjeli najbolje ovce, koze i goveda da ih žrtvuju Jehovi, tvom Bogu. Ali sve ostalo smo pobili.” 16 Nato je Samuel kazao Šaulu: “Stani! Daj da ti kažem što mi je noćas rekao Jehova!”+ On mu je odvratio: “Reci!”
17 I Samuel je rekao: “Nisi li bio neznatan u svojim očima+ kad si postao poglavar izraelskih plemena i kad te Jehova pomazao za kralja nad Izraelom?+ 18 Potom te Jehova poslao u pohod i rekao ti: ‘Idi i pobij grešne Amalečane!+ Bori se protiv njih dok ih ne istrijebiš!’+ 19 Zašto onda nisi poslušao Jehovu? Umjesto toga ti si pohlepno navalio na plijen+ i učinio ono što je zlo u Jehovinim očima!”
20 A Šaul je odgovorio Samuelu: “Ali ja sam poslušao Jehovu! Otišao sam u pohod u koji me Jehova poslao i doveo sam amalečkog kralja Agaga, a Amalečane sam pobio.+ 21 Ali ljudi su uzeli ovce i goveda od plijena – i to najbolje od onoga što je trebalo pobiti – kako bi ih žrtvovali Jehovi, tvom Bogu, u Gilgalu.”+
22 A Samuel je odvratio: “Što je Jehovi draže: žrtve paljenice i druge žrtve+ ili poslušnost Jehovi? Znaj, poslušnost je bolja od žrtve+ i pokornost je bolja od ovčjeg sala.+ 23 Jer buntovnost+ je grijeh jednak gatanju+ i drska samovolja jednaka je vračanju i idolopoklonstvu*. Budući da si odbacio Jehovinu zapovijed,+ on je odbacio tebe kao kralja.”+
24 Tada je Šaul kazao Samuelu: “Zgriješio sam time što sam prestupio Jehovinu naredbu i tvoje riječi jer sam se bojao ljudi te sam poslušao ono što su mi rekli. 25 Zato te sada molim da mi oprostiš grijeh i vratiš se sa mnom da se poklonim Jehovi.”+ 26 Ali Samuel je rekao Šaulu: “Neću se vratiti s tobom. Ti si odbacio Jehovinu zapovijed i zato je Jehova odbacio tebe, pa više nećeš biti kralj nad Izraelom.”+ 27 Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul je zgrabio rub njegovog ogrtača, ali on mu se istrgnuo iz ruke. 28 Tada mu je Samuel kazao: “Jehova je danas otrgnuo od tebe kraljevsku vlast nad Izraelom i dat će je nekome tko je bolji od tebe.+ 29 A uzvišeni Izraelov Bog+ neće slagati+ niti će se predomisliti*, jer on nije čovjek pa da se predomisli*.”+
30 Šaul je nato rekao: “Zgriješio sam. Ali, molim te, iskaži mi čast pred starješinama mog naroda i pred Izraelom. Vrati se sa mnom i ja ću se pokloniti Jehovi, tvom Bogu!”+ 31 Stoga se Samuel vratio sa Šaulom i Šaul se poklonio Jehovi. 32 Potom je Samuel rekao: “Dovedite mi amalečkog kralja Agaga!” Agag je nerado* došao k njemu, ali u sebi je pomislio: “Sigurno je prošla opasnost od smrti*.” 33 No Samuel mu je kazao: “Kao što je tvoj mač žene ostavljao bez djece, tako će i tvoja majka ostati bez djece.” Tada je Samuel isjekao Agaga pred Jehovom u Gilgalu.+
34 Potom je Samuel pošao u Ramu, a Šaul se zaputio svojoj kući u Gibeu. 35 Samuel više nije vidio Šaula sve do svoje smrti i bio je vrlo žalostan zbog njega.+ A Jehovi je bilo žao što je postavio Šaula za kralja nad Izraelom.+
16 Jednog dana Jehova je rekao Samuelu: “Dokle ćeš biti žalostan zbog Šaula+ kad sam ga ja odbacio i odredio da više ne kraljuje nad Izraelom?+ Napuni uljem svoj rog+ i kreni na put. Šaljem te Jišaju+ iz Betlehema jer sam među njegovim sinovima izabrao kralja.”+ 2 Ali Samuel je kazao: “Kako da idem? Ako to čuje Šaul, ubit će me!”+ Jehova mu je odvratio: “Uzmi sa sobom junicu i reci: ‘Došao sam prinijeti žrtvu Jehovi.’ 3 Pozovi Jišaja na mjesto na kojem ćeš prinijeti žrtvu, a ja ću ti tada reći što ćeš učiniti. Trebaš mi pomazati onoga koga ti pokažem.”+
4 I Samuel je učinio što mu je Jehova rekao. Kad je došao u Betlehem,+ gradski starješine došli su mu u susret dršćući od straha te su ga upitali: “Dolaziš li u miru?” 5 On je odgovorio: “Da, dolazim u miru. Došao sam prinijeti žrtvu Jehovi. Posvetite se pa pođite sa mnom prinijeti žrtvu.” Potom je posvetio Jišaja i njegove sinove i pozvao ih na prinošenje žrtve. 6 Kad su došli i kad je ugledao Elijaba,+ pomislio je: “Sigurno je on Jehovin pomazanik!” 7 Ali Jehova je rekao Samuelu: “Ne obaziri se na to kako izgleda i koliko je visok,+ jer sam ga odbacio. Bog ne gleda ono što čovjek gleda, jer čovjek gleda ono što se očima vidi, a Jehova gleda što je u srcu.”+ 8 Jišaj je zatim pozvao Abinadaba+ i doveo ga pred Samuela, ali on je kazao: “Ni njega Jehova nije izabrao.” 9 Potom je Jišaj doveo Šamu,+ ali Samuel je rekao: “Ni njega Jehova nije izabrao.” 10 Tako je Jišaj doveo pred Samuela sedmoricu svojih sinova, ali Samuel je kazao Jišaju: “Jehova nije izabrao nijednoga od njih.”
11 Na koncu je Samuel upitao Jišaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on je odgovorio: “Ostao je još najmlađi,+ ali on pase ovce.”+ Nato je Samuel rekao Jišaju: “Pošalji po njega jer nećemo sjesti za stol dok on ne dođe!” 12 I Jišaj je poslao po njega. A mladić je bio rumen, lijepih očiju i krasna stasa.+ Tada je Jehova rekao: “Hajde, pomaži ga jer to je taj!”+ 13 Stoga je Samuel uzeo rog s uljem+ i pomazao ga pred njegovom braćom. Jehovin duh došao je na Davida i od tog je dana ostao na njemu.+ Potom je Samuel otišao u Ramu.+
14 I Jehova je oduzeo svoj duh Šaulu.+ Tada je Jehova dao da ga muči zlovolja*.+ 15 A sluge su kazali Šaulu: “Kao što vidiš, kralju, Bog je dopustio da te muči zlovolja. 16 Neka naš gospodar zapovjedi svojim slugama što stoje pred tobom da potraže čovjeka koji zna dobro svirati harfu.+ Kad Bog dopusti da te uhvati zlovolja, on će svirati, pa će ti biti bolje.” 17 Stoga je Šaul rekao svojim slugama: “Nađite mi čovjeka koji zna dobro svirati i dovedite mi ga!”
18 A jedan od njegovih slugu kazao je: “Vidio sam da jedan od sinova Jišaja iz Betlehema zna dobro svirati, a usto je hrabar i snažan ratnik.+ Vješt je govornik, lijep je+ i Jehova je s njim.”+ 19 Tada je Šaul poslao glasnike Jišaju i poručio mu: “Pošalji mi svog sina Davida, koji je kod stada!”+ 20 I Jišaj je natovario na magarca kruh, mijeh vina i jare pa je to poslao Šaulu po svom sinu Davidu. 21 Tako je David došao k Šaulu i stupio u njegovu službu.+ Šaul ga je veoma zavolio, pa ga je postavio za svog štitonošu. 22 Šaul je poručio Jišaju: “Pusti da David ostane kod mene u službi jer je stekao moju naklonost.” 23 I kad bi Bog dopustio da Šaula uhvati zlovolja, David bi uzeo harfu i svirao. Tada bi Šaul osjetio olakšanje i bilo bi mu bolje, a zlovolja bi ga prošla.+
17 Filistejci+ su skupili vojsku za rat. Sastali su se kod Soka,+ koji pripada Judi, i utaborili se u Efes-Damimu,+ između Soka i Azeke.+ 2 A Šaul i Izraelci skupili su se i utaborili u dolini Eli+ te su se postrojili kako bi se sukobili s Filistejcima. 3 Filistejci su bili na jednom brdu, a Izraelci na drugom brdu. Između njih bila je dolina.
4 Iz filistejskog tabora izašao je jedan izazivač koji se zvao Golijat,+ a bio je iz Gata.+ Bio je visok 6 lakata i 1 pedalj*. 5 Na glavi je imao bakrenu kacigu i nosio je oklop s pločicama koje su se preklapale. Bakreni oklop+ bio je težak 5000 šekela*. 6 Na nogama je imao bakrene štitnike za potkoljenice, a na leđima kratko koplje+ od bakra. 7 Drveni držak njegovog dugačkog koplja bio je kao tkalačko vratilo,+ a željezna oštrica tog koplja bila je teška 600 šekela*. Njegov je štitonoša išao pred njim. 8 I Filistejac je stao pred izraelske čete+ i počeo im dovikivati: “Zašto ste se postrojili za boj? Nisam li ja Filistejac? Niste li vi Šaulovi sluge? Izaberite između sebe jednog čovjeka pa neka se bori sa mnom! 9 Ako me svlada u borbi i ubije me, bit ćemo vam sluge. Ali ako ja nadjačam njega i ubijem ga, onda ćete vi nama biti sluge i služit ćete nam.” 10 Filistejac je još rekao: “Ja danas izazivam* izraelske čete.+ Pošaljite mi čovjeka da se borim s njim!”
11 Kad su Šaul i sav Izrael čuli što je rekao Filistejac, uplašili su se i obuzeo ih je velik strah.
12 A David je bio sin jednog Efraćanina+ iz Betlehema+ u Judi. On se zvao Jišaj+ i imao je osam sinova.+ Za Šaulove vladavine taj je čovjek već bio star. 13 Tri najstarija Jišajeva sina otišla su za Šaulom u rat.+ A ta tri sina koja su otišla u rat zvala su se: Elijab,+ koji je bio prvorođenac, Abinadab,+ koji je bio drugi, i Šama,+ koji je bio treći. 14 David je bio najmlađi,+ a tri najstarija otišla su za Šaulom.
15 Dok je bio u Šaulovoj službi, David bi se vraćao kući kako bi čuvao ovce+ svog oca u Betlehemu. 16 A onaj je Filistejac 40 dana svakog jutra i svake večeri dolazio pred Izraelce.
17 Jišaj je rekao svom sinu Davidu: “Molim te, uzmi ovu efu* prženog zrnja i ovih deset kruhova pa ih brzo odnesi svojoj braći u tabor. 18 A ovih deset sireva* odnesi njihovom tisućniku. Provjeri jesu li tvoja braća dobro i donesi od njih nešto po čemu ću vidjeti da su živi i zdravi.” 19 A oni su bili sa Šaulom i svim Izraelcima u dolini Eli,+ u ratu protiv Filistejaca.+
20 Tako je David ustao rano ujutro i zadužio nekoga da čuva ovce. Potom se spremio i otišao kao što mu je zapovjedio Jišaj. Kad je stigao do tabora, vojska je izlazila na bojno polje uzvikujući bojni poklik. 21 Izraelci i Filistejci svrstali su se u bojne redove jedni nasuprot drugima. 22 A David je ostavio svoje stvari čuvaru prtljage i otrčao na bojno polje. Kad je došao, pitao je svoju braću kako su.+
23 Dok je razgovarao s njima, došao je onaj izazivač, koji se zvao Golijat,+ Filistejac iz Gata. On je istupio iz filistejskih bojnih redova te rekao isto što i prije,+ a David je to čuo. 24 Kad su Izraelci ugledali tog čovjeka, svi su ustuknuli od straha.+ 25 Izraelci su govorili: “Vidite li onog čovjeka? On dolazi da bi se rugao Izraelu*.+ Kralj će dati veliko bogatstvo onome tko ga ubije, dat će mu i svoju kćer za ženu,+ a dom njegovog oca oslobodit će poreza i drugih obaveza prema izraelskom kralju.”
26 Tada je David upitao ljude koji su stajali oko njega: “Što će dobiti čovjek koji ubije tog Filistejca i skine sramotu s Izraela? Jer tko je taj neobrezani Filistejac da se ruga četama* živog Boga?”+ 27 A ljudi su ponovili koja je nagrada obećana i rekli: “To će dobiti čovjek koji ga ubije.” 28 Kad je Davidov najstariji brat Elijab+ čuo da on razgovara s ljudima, razgnjevio se na njega i kazao mu: “Zašto si došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji?+ Znam ja koliko si drzak i koliko su loše tvoje namjere! Došao si ovamo samo da bi gledao bitku!” 29 David je nato rekao: “Što sam sad učinio? Samo sam pitao!” 30 Tada se okrenuo prema drugima i upitao ih isto što i one ljude prije,+ a ovi su mu odgovorili isto kao i oni prije.+
31 Neki su čuli što je David pitao, pa su to javili Šaulu. Zato ga je on pozvao k sebi. 32 I David je kazao Šaulu: “Neka nitko zbog njega ne gubi hrabrost*! Tvoj će sluga otići i boriti se s tim Filistejcem!”+ 33 Ali Šaul je odvratio Davidu: “Ne možeš se ti boriti s tim Filistejcem jer si još dijete,+ a on je ratnik od svoje mladosti!” 34 A David je rekao Šaulu: “Kad je tvoj sluga čuvao ovce svog oca, došao je lav,+ a jednom drugom prilikom medvjed, i odnio ovcu iz stada. 35 Ja sam potrčao za njim, oborio ga i izbavio ovcu iz njegovih ralja. A kad je on nasrnuo na mene, uhvatio sam ga za vrat*, oborio sam ga i ubio. 36 Tvoj je sluga ubio i lava i medvjeda, a i taj će neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer se ruga četama* živog Boga!”+ 37 David je još rekao: “Jehova, koji me izbavio iz lavljih i medvjeđih pandža, izbavit će me i iz ruku tog Filistejca.”+ Tada je Šaul kazao Davidu: “Idi i neka Jehova bude s tobom!”
38 I Šaul je obukao Davida u svoju ratnu odoru. Stavio mu je na glavu bakrenu kacigu, a potom je na njega stavio oklop. 39 Tada je David pripasao njegov mač preko odore i pokušao hodati, ali nije mogao jer nikad prije nije nosio takvu opremu. David je rekao Šaulu: “Ne mogu hodati u ovome jer to nikad prije nisam nosio.” Zato je David skinuo sa sebe bojnu opremu. 40 Tada je uzeo u ruku svoj štap i izabrao pet glatkih kamenova iz potoka* te ih stavio u svoju pastirsku torbu. Zatim je s praćkom+ u ruci pošao prema Filistejcu.
41 Filistejac je prilazio sve bliže Davidu, a pred njim je išao njegov štitonoša. 42 Kad je Filistejac ugledao Davida, prezirno mu se podsmjehnuo jer je bio tek dječak, rumena i lijepa lica.+ 43 Filistejac je kazao Davidu: “Zar sam ja pas+ da ideš na mene sa štapovima?” I stao je proklinjati Davida zazivajući svoje bogove. 44 Zatim je Filistejac rekao Davidu: “Samo dođi k meni, pa ću tvoje meso dati pticama i zvijerima!”
45 A David je odvratio Filistejcu: “Ti ideš na mene s mačem, kopljem i sulicom*,+ a ja idem na tebe u ime Jehove nad vojskama,+ Boga izraelskih četa, kojem si se rugao*.+ 46 Danas će te Jehova predati meni u ruke+ i ja ću te ubiti i odsjeći ti glavu. Danas ću mrtva tijela filistejske vojske dati pticama i zvijerima. Svi narodi na zemlji znat će da je Bog uz Izraelce.+ 47 I sve ovo mnoštvo* znat će da Jehovi ne treba ni mač ni koplje da bi nas spasio+ jer Jehova odlučuje o ishodu bitke+ i on će sve vas predati nama u ruke.”+
48 Tada je Filistejac krenuo prema Davidu i prišao mu još bliže, a David je brzo potrčao prema neprijateljskim redovima, u susret Filistejcu. 49 David je gurnuo ruku u torbu, izvadio iz nje kamen i bacio ga iz praćke. Pogodio je Filistejca ravno u čelo. I kamen mu se zabio u čelo te je on pao licem na zemlju.+ 50 Tako je David nadjačao Filistejca praćkom i kamenom. Oborio je Filistejca i ubio ga, a nije imao mač u ruci.+ 51 Zatim je dotrčao i stao kraj Filistejca. Dohvatio je njegov mač,+ izvukao ga iz korica i njime mu odsjekao glavu kako bi se uvjerio da je mrtav. Kad su Filistejci vidjeli da je njihov junak poginuo, dali su se u bijeg.+
52 Tada su Izraelci i Judejci napali Filistejce te ih uz bojne poklike tjerali od doline+ sve do ulaza u Ekron.+ Filistejci su padali mrtvi po putu od Šaarajima+ do Gata i do Ekrona. 53 Potom su se Izraelci vratili iz žestoke potjere za Filistejcima i opljačkali njihov tabor.
54 David je uzeo Filistejčevu glavu i odnio je u Jeruzalem, a njegovo je oružje stavio u svoj šator.+
55 Kad je Šaul vidio Davida kako ide u susret Filistejcu, upitao je Abnera,+ zapovjednika vojske: “Abnere, čiji je sin taj mladić?”+ A Abner je odgovorio: “Kunem ti se*, kralju, ne znam!” 56 Nato je kralj rekao: “Saznaj čiji je sin taj mladić!” 57 Kad se David vratio nakon što je pogubio Filistejca, Abner ga je poveo sa sobom i doveo pred Šaula. A David je u ruci držao Filistejčevu glavu.+ 58 Šaul ga je upitao: “Mladiću, čiji si ti sin?” David je odgovorio: “Ja sam sin tvog sluge Jišaja+ iz Betlehema.”+
18 Nakon tog razgovora između Davida i Šaula, Jonatan+ i David postali su bliski prijatelji i Jonatan ga je zavolio kao samog sebe.+ 2 Tog dana Šaul je Davida uzeo u stalnu službu i nije mu dao da se vraća očevoj kući.+ 3 Jonatan je sklopio savez s Davidom+ jer ga je volio kao samog sebe.+ 4 I Jonatan je skinuo ogrtač koji je nosio i dao ga Davidu, a tako i svoju odoru, svoj mač, luk i pojas. 5 David je počeo odlaziti u vojne pohode. Kamo bi ga god Šaul poslao, on bi uspješno izvršio svoj zadatak*,+ pa ga je Šaul postavio nad svojim ratnicima.+ To je bilo po volji čitavom narodu i svim Šaulovim ljudima.
6 Kad bi se David i ostali vraćali nakon pobjede nad Filistejcima, žene iz svih izraelskih gradova izlazile bi da pjesmom+ i plesom dočekaju kralja Šaula, radosno kličući uz zvuke defa+ i psaltira. 7 Žene koje su slavile pobjedu pjevale bi:
“Šaul je pobio tisuće,
a David desetke tisuća svojih neprijatelja.”+
8 Kad je Šaul čuo tu pjesmu, veoma se razgnjevio+ jer mu nije bila po volji. I rekao je: “Za Davida su rekle da je pobio desetke tisuća, a za mene su rekle da sam pobio samo tisuće. Još samo treba da ga postave za kralja!”+ 9 Od tog je dana Šaul sumnjičavo gledao Davida.
10 Sutradan je Bog dopustio da Šaula uhvati zlovolja*,+ pa se on počeo neobično ponašati u kući*, a David je svirao harfu+ kao i prije. Šaul je u ruci imao koplje+ 11 te ga je bacio,+ misleći: “Pribit ću Davida uza zid!” Ali David je dvaput pobjegao od njega. 12 I Šaul se počeo bojati Davida jer je Jehova bio s njim,+ a Šaula je napustio.+ 13 Zato ga je Šaul udaljio od sebe i postavio ga za tisućnika te je David vodio vojsku u ratne pohode.+ 14 David je imao uspjeha*+ u svakom pothvatu i Jehova je bio s njim.+ 15 Kad je Šaul vidio da David ima puno uspjeha u svemu što čini, počeo ga se bojati. 16 Ali svi u Izraelu i Judi voljeli su Davida jer ih je uspješno predvodio u ratnim pohodima.
17 Kasnije je Šaul rekao Davidu: “Dat ću ti za ženu+ svoju najstariju kćer Merabu.+ Ali i dalje mi hrabro služi i vodi Jehovine ratove!”+ No Šaul je zapravo mislio: “Neka ne pogine od moje ruke. Neka pogine od ruke Filistejaca.”+ 18 A David je odvratio Šaulu: “Tko sam ja i po čemu se obitelj mog oca ističe u Izraelu da bih imao čast postati kraljev zet?”+ 19 Ali kad je došao dan da se David oženi Šaulovom kćeri Merabom, saznao je da ju je Šaul već dao za ženu Meholjaninu Adrielu.+
20 A Šaulova kći Mikala+ bila je zaljubljena u Davida. Kad su to javili Šaulu, bilo mu je drago. 21 Šaul je pomislio: “Dat ću mu je da ga preko nje namamim u zamku, pa će poginuti od filistejske ruke.”+ Stoga je Šaul po drugi put rekao Davidu: “Danas ćeš mi postati zet.” 22 Tada je Šaul naredio svojim slugama: “Razgovarajte s Davidom nasamo i recite mu: ‘Gle, drag si kralju i svi te njegovi sluge vole. Zato postani kraljev zet!’” 23 Kad su Šaulovi sluge rekli to Davidu, on je odvratio: “Mislite li da je za siromašnog i neznatnog čovjeka kao što sam ja mala stvar postati kraljev zet?”+ 24 Tada su sluge obavijestili Šaula o tome što je David rekao.
25 A Šaul je odvratio: “Ovako recite Davidu: ‘Kralj ne želi novac za nevjestu,+ nego 100 kožica s vrha uda+ filistejskih ratnika da se kralj osveti svojim neprijateljima.’” Šaul je to rekao jer je mislio da će David poginuti u borbi s Filistejcima. 26 Kad su sluge javili Davidu te riječi, njemu je bilo po volji da postane kraljev zet.+ Još prije zadanog roka 27 David je otišao sa svojim ljudima i pobio 200 filistejskih ratnika. I David je donio kožice s njihovih udova i sve ih predao kralju da bi postao kraljev zet. Tada mu je Šaul dao za ženu svoju kćer Mikalu.+ 28 Šaul je shvatio da je Jehova s Davidom+ i da ga njegova kći Mikala voli.+ 29 Zato se Šaul još više uplašio Davida, te mu je otada pa do kraja svog života bio neprijatelj.+
30 Kad bi filistejski vođe otišli u rat, David bi svaki put imao više uspjeha u boju* od svih Šaulovih ljudi.+ I njegovo je ime postalo vrlo slavno.+
19 Šaul je kasnije rekao svom sinu Jonatanu i svim svojim slugama da namjerava ubiti Davida.+ 2 Šaulov sin Jonatan jako je volio Davida.+ Zato mu je rekao: “Moj otac Šaul namjerava te ubiti. Molim te, budi na oprezu sutra ujutro, sakrij se nekamo i ostani ondje. 3 Ja ću izaći van sa svojim ocem i stajat ću pored njega ondje gdje ti budeš. Govorit ću o tebi svom ocu, pa ako bilo što saznam, javit ću ti.”+
4 I Jonatan je svom ocu Šaulu govorio dobro o Davidu.+ Rekao mu je: “Neka se kralj ne ogriješi o svog slugu Davida jer se on nije ogriješio o tebe i ono što je radio bilo je dobro za tebe. 5 Svoj je život doveo u opasnost* kako bi ubio Filistejca,+ pa je Jehova donio veliku pobjedu cijelom Izraelu. Vidio si to i radovao si se. Zašto bi onda zgriješio tako da bez razloga ubiješ Davida i time proliješ nevinu krv?”+ 6 Šaul je poslušao Jonatana i zakleo se: “Tako mi Jehove, živog Boga, neću ga ubiti!” 7 Tada je Jonatan pozvao Davida i prenio mu sve te riječi. Stoga je Jonatan doveo Davida Šaulu i David mu je služio kao i prije.+
8 Poslije nekog vremena opet je izbio rat i David je krenuo u boj protiv Filistejaca. Pobio ih je vrlo mnogo te su se oni dali u bijeg pred njim.
9 Jednog je dana Jehova dopustio da Šaula uhvati zlovolja*+ dok je on sjedio u svojoj kući s kopljem u ruci, a David je svirao harfu.+ 10 Šaul je pokušao kopljem pribiti Davida uza zid, ali on se izmaknuo Šaulu te se koplje zabilo u zid. David je te noći pobjegao. 11 A Šaul je poslao ljude da nadziru Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju.+ Ali Davidu je njegova žena Mikala rekla: “Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.” 12 Tada je Mikala pomogla Davidu da se spusti kroz prozor te je on pobjegao i spasio se. 13 Mikala je zatim uzela kip kućnog boga* i položila ga u krevet, stavila tkaninu od kozje dlake ondje gdje je Davidu trebala biti glava i pokrila kip pokrivačem.
14 Šaul je poslao ljude da uhvate Davida, no ona je kazala: “Bolestan je.” 15 Ali Šaul je ponovno poslao ljude da vide Davida i rekao im: “Donesite mi ga zajedno s njegovom posteljom da ga ubijem!”+ 16 Kad su ljudi ušli, vidjeli su da je u krevetu kip kućnog boga i da se na mjestu gdje je Davidu trebala biti glava nalazi tkanina od kozje dlake. 17 I Šaul je kazao Mikali: “Zašto si me tako prevarila i pustila mog neprijatelja+ da pobjegne?” Mikala je odgovorila Šaulu: “On mi je rekao: ‘Pusti me da odem ili ću te ubiti!’”
18 Tako je David pobjegao i spasio se. Otišao je k Samuelu u Ramu+ i ispričao mu sve što mu je učinio Šaul. Potom su on i Samuel otišli te su ostali u Najotu.+ 19 Nakon nekog vremena javili su Šaulu: “Eno Davida u Najotu u Rami!” 20 Šaul je odmah poslao ljude da uhvate Davida. Kad su Šaulovi ljudi vidjeli skupinu starijih proroka koji su prorokovali na čelu sa Samuelom, Božji duh došao je na njih, pa su i oni počeli prorokovati*.
21 Kad su to javili Šaulu, on je odmah poslao druge ljude, ali i oni su počeli prorokovati. Tada je Šaul poslao i treću skupinu ljudi, ali i oni su počeli prorokovati. 22 Naposljetku je i on otišao u Ramu. Kad je došao do velike nakapnice u Sekuu, upitao je ljude: “Gdje su Samuel i David?” Oni su mu odgovorili: “Eno ih u Najotu+ u Rami!” 23 I Šaul se odande uputio prema Najotu u Rami. A Božji duh došao je i na njega te je cijelim putem prorokovao sve dok nije došao u Najot u Rami. 24 Tada je i on skinuo svoje haljine pa je i on prorokovao pred Samuelom. Zatim je ondje legao oskudno odjeven* i ležao tako cijeli taj dan i cijelu noć. Zato se kaže: “Sad je i Šaul postao prorok!”+
20 David je pobjegao iz Najota u Rami. Došao je pred Jonatana te ga upitao: “Što sam učinio?+ Što sam skrivio i kako sam zgriješio tvom ocu da me želi ubiti*?” 2 Jonatan mu je odgovorio: “Ti nipošto nećeš umrijeti!+ Evo, moj otac ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da mi to ne otkrije. Zašto bi moj otac sakrio takvo što od mene? Neće se to dogoditi!” 3 Ali David mu je nato rekao: “Tvoj otac sigurno zna da sam stekao tvoju naklonost,+ pa misli: ‘Jonatan ne treba ništa znati o tome da se ne uznemiri.’ Istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, samo me korak dijeli od smrti!”+
4 Nato je Jonatan kazao Davidu: “Učinit ću za tebe što god želiš.” 5 A David je rekao Jonatanu: “Evo, sutra je mlađak+ i ja bih trebao s kraljem sjediti za stolom i jesti. Učinimo ovako: ti me pusti da odem, a ja ću se sakriti negdje izvan grada do prekosutra navečer. 6 Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu: ‘David me zamolio da ga pustim da odmah ode u svoj grad Betlehem+ kako bi sa svojom obitelji prinio godišnju žrtvu.’+ 7 Ako on kaže: ‘Dobro!’ onda tvoj sluga može biti miran. Ali ako se razgnjevi, budi uvjeren da mi sprema zlo. 8 Iskaži vjernu ljubav svom sluzi+ jer si sa svojim slugom sklopio savez pred Jehovom.+ Ali ako sam nešto skrivio,+ ubij me ti sam! Zašto bi me predao svom ocu?”
9 A Jonatan mu je odgovorio: “Nikada ti ne bih učinio takvo što! Znaš da bih ti javio kad bih doznao da ti moj otac sprema zlo.”+ 10 Nato je David upitao Jonatana: “Tko će mi javiti ako ti tvoj otac ljutito odgovori?” 11 A Jonatan mu je odgovorio: “Hajde, pođimo izvan grada!” Tako su obojica otišla izvan grada. 12 I Jonatan je rekao Davidu: “Neka Jehova, Izraelov Bog, bude svjedok da ću do sutra ili prekosutra otkriti što misli moj otac! Ako ti je moj otac naklonjen, poslat ću nekoga da ti to javi. 13 Ali ako ti moj otac sprema zlo, neka me Jehova strogo kazni ako ti to ne javim i ne pustim te da odeš u miru. Neka Jehova bude s tobom,+ kao što je bio s mojim ocem!+ 14 Nećeš li i ti meni iskazivati vjernu ljubav kakvu iskazuje Jehova dokle god budem živ, pa čak i nakon što umrem?+ 15 Nikad nemoj uskratiti svoju vjernu ljubav mojim potomcima,+ čak ni onda kad Jehova istrijebi sve Davidove neprijatelje s lica zemlje.” 16 Tada je Jonatan sklopio savez s Davidom i njegovim potomcima te je rekao: “Neka Jehova kazni Davidove neprijatelje!” 17 Tako je Jonatan potaknuo Davida da se još jednom zakune svojom ljubavlju prema njemu jer ga je volio kao samog sebe.+
18 I Jonatan mu je rekao: “Sutra je mlađak+ i sigurno će se primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. 19 A prekosutra će se još više primijetiti da te nema. Zato otiđi na mjesto na kojem si se sakrio nekidan* i ostani ondje kod kamena. 20 A ja ću odapeti tri strijele pokraj kamena kao da gađam metu. 21 I poslat ću slugu i reći mu: ‘Idi, pronađi strijele!’ Ako kažem sluzi: ‘Gle, strijele su ti s ove strane, donesi ih!’ onda se možeš vratiti jer je sve dobro i ne prijeti ti nikakva opasnost, tako mi Jehove, živog Boga! 22 Ali ako kažem mladiću: ‘Gle, strijele su dalje od tebe!’ ti onda idi, jer te Jehova šalje odavde. 23 A što se tiče obećanja koje smo dali jedan drugome,+ neka nam Jehova zauvijek bude svjedok.”+
24 I David se sakrio izvan grada. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede.+ 25 Sjeo je na svoje uobičajeno mjesto uza zid. Jonatan je bio nasuprot njemu, Abner+ je sjedio kraj Šaula, a Davidovo mjesto bilo je prazno. 26 Šaul nije ništa rekao taj dan jer je pomislio: “Nešto se dogodilo, pa nije čist.+ Da, sigurno je nečist.” 27 A sutradan, dan poslije mlađaka, Davidovo je mjesto i dalje bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: “Zašto Jišajev sin+ nije došao na objed ni jučer ni danas?” 28 Jonatan je odgovorio Šaulu: “David me zamolio da ga pustim da ode u Betlehem.+ 29 Kazao je: ‘Molim te, dopusti mi da idem jer u gradu trebamo prinijeti obiteljsku žrtvu i brat mi je rekao da moram doći. Stoga, ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, pusti me da odem i vidim svoju braću.’ Zato nije došao za kraljev stol.” 30 Tada se Šaul razgnjevio na Jonatana pa mu je rekao: “Buntovniče! Zar misliš da ne znam da si se udružio s Jišajevim sinom na svoju sramotu i na sramotu svoje majke? 31 Jer sve dok je Jišajev sin živ tvoja se kraljevska vlast neće učvrstiti.+ A sada pošalji ljude da mi ga dovedu jer mora umrijeti!”+
32 Ali Jonatan je upitao svog oca Šaula: “Zašto mora umrijeti?+ Što je učinio?” 33 Nato je Šaul bacio koplje na njega da ga probode.+ Tako je Jonatan shvatio da je njegov otac odlučio ubiti Davida.+ 34 Tada je Jonatan ustao od stola silno gnjevan i tog dana nije ništa jeo jer se uznemirio zbog Davida,+ zbog toga što ga je njegov otac osramotio.
35 Ujutro je Jonatan otišao izvan grada kako bi se prema dogovoru našao s Davidom, a s njim je išao i jedan mladi sluga.+ 36 I on je rekao svom sluzi: “Molim te, otrči i pronađi strijele koje ću odapeti!” I sluga je otrčao, a Jonatan je odapeo strijelu tako da je preletjela preko njega. 37 Kad je sluga došao do mjesta na kojem je bila strijela koju je Jonatan odapeo, Jonatan je doviknuo sluzi: “Nije li strijela dalje od tebe?” 38 I Jonatan je vikao za slugom: “Brže! Požuri! Ne zastajkuj!” Jonatanov sluga pokupio je strijele i vratio se svom gospodaru. 39 No sluga nije razumio o čemu se radi. Samo su Jonatan i David znali što to znači. 40 Tada je Jonatan dao sluzi svoje oružje i rekao mu: “Idi, odnesi to u grad!”
41 Kad je sluga otišao, David je ustao s mjesta na kojem je bio, na južnoj strani. Zatim je pao ničice i poklonio se tri puta. Potom su poljubili jedan drugoga i obojica su zaplakala, a David je naročito gorko plakao. 42 I Jonatan je rekao Davidu: “Idi u miru! Jer obojica smo se zakleli+ u Jehovino ime: ‘Neka Jehova zauvijek bude svjedok saveza između tebe i mene i između tvog potomstva i mog potomstva.’”+
Potom je David otišao odande, a Jonatan se vratio u grad.
21 David je zatim došao u Nob+ k svećeniku Ahimeleku. A Ahimelek se uplašio kad je susreo Davida te ga je upitao: “Zašto si sam i nema nikoga s tobom?”+ 2 David je kazao svećeniku Ahimeleku: “Kralj mi je zapovjedio da nešto učinim, ali mi je rekao: ‘Nitko ne smije ništa znati o zadatku na koji te šaljem i o zapovijedima koje sam ti dao.’ Dogovorio sam se sa svojim ljudima da se nađemo na određenom mjestu. 3 A sad, ako imaš pri ruci pet kruhova ili bilo što drugo od hrane, daj mi!” 4 No svećenik je odgovorio Davidu: “Nemam pri ruci običan kruh, nego samo sveti kruh+ – ali možete ga jesti ako su se ljudi uzdržavali od žena*.”+ 5 David je rekao svećeniku: “Uzdržavali smo se od žena kao i prije kad sam odlazio u vojne pohode.+ Ljudi su čisti* i kad idu na običan zadatak, a kamoli ne danas kad su na posebnom zadatku!” 6 Stoga mu je svećenik dao sveti kruh,+ jer ondje nije bilo drugog kruha osim toga koji je bio stavljen pred Jehovu, a potom uklonjen i istog dana zamijenjen svježim kruhom.
7 A tog je dana ondje bio jedan Šaulov sluga, koji je morao ostati pred Jehovom*. Zvao se Doeg,+ a bio je Edomac.+ On je bio Šaulov glavni pastir.
8 David je tada kazao Ahimeleku: “Imaš li pri ruci kakvo koplje ili mač? Nisam uzeo sa sobom ni svoj mač ni svoje oružje jer je zadatak na koji me kralj poslao bio hitan.” 9 Nato je svećenik rekao: “Ovdje je mač Filistejca Golijata,+ kojeg si ubio u dolini Eli,+ umotan je u platno i leži iza svećeničke pregače.+ Ako ga želiš uzeti, uzmi ga, jer ovdje nema drugog oružja.” David je kazao: “Nema mača kao što je taj. Daj mi ga!”
10 David je tog dana otišao odande i nastavio bježati od Šaula.+ Nakon nekog vremena došao je gatskom kralju Akišu.+ 11 A Akiševi sluge rekli su kralju: “Nije li to David, kralj izraelske zemlje? Nije li se o njemu uz ples pjevalo:
‘Šaul je pobio tisuće,
a David desetke tisuća svojih neprijatelja’?”+
12 David se zamislio nad tim riječima i veoma se uplašio+ gatskog kralja Akiša. 13 Zato se pred njima počeo pretvarati da je lud+ i ponašao se kao luđak dok je bio među njima*. Šarao je po gradskim vratima i puštao da mu se slina cijedi niz bradu. 14 Naposljetku je Akiš rekao svojim slugama: “Vidite da je čovjek lud! Zašto ste mi ga doveli? 15 Zar nemam dosta ludih, pa ste mi morali dovesti još i ovoga? Zar će taj čovjek ući u moju kuću?”
22 I David je otišao odande+ i sklonio se u pećinu kod Adulama.+ Kad su to čula njegova braća i cijela njegova obitelj, otišli su k njemu. 2 Pridružili su mu se svi koji su bili u nevolji, koji su bili u dugovima i koji su bili ogorčeni zbog nepravde te im je on postao vođa. Uz njega je pristalo oko 400 ljudi.
3 Potom je David odande otišao u Mispu u Moabu i rekao moapskom kralju:+ “Molim te, dopusti da moj otac i moja majka ostanu kod vas dok ne saznam što će Bog učiniti za mene.” 4 I tako ih je ostavio kod moapskog kralja te su oni boravili kod njega sve dok je David bio u svom skrovištu.+
5 Nakon nekog vremena prorok Gad+ rekao je Davidu: “Nemoj ostati u svom skrovištu, nego otiđi u Judu.”+ Tako je David otišao u heretsku šumu.
6 Šaul je čuo da je otkriveno gdje se nalaze David i ljudi koji su bili s njim. A Šaul je tada bio u Gibei.+ Sjedio je pod stablom tamarisa na uzvišici, s kopljem u ruci, a svi njegovi vojni zapovjednici stajali su oko njega. 7 Tada je Šaul rekao zapovjednicima koji su stajali oko njega: “Čujte, Benjaminovci! Hoće li i Jišajev sin+ svima vama dati polja i vinograde? Hoće li sve vas postaviti za tisućnike i stotnike?+ 8 Svi ste se urotili protiv mene! Nitko mi nije javio da je moj vlastiti sin sklopio savez s Jišajevim sinom!+ Nitko od vas ne suosjeća sa mnom i nitko mi nije javio da je moj vlastiti sin naveo mog slugu da se okrene protiv mene, pa mi on sad radi o glavi.”
9 Tada je Edomac Doeg,+ koji je bio ondje i zapovijedao Šaulovim ljudima, kazao:+ “Vidio sam da je Jišajev sin došao u Nob k Ahitubovom sinu Ahimeleku.+ 10 I on je u njegovo ime zatražio savjet od Jehove te mu dao hranu. Dao mu je čak i mač Filistejca Golijata.”+ 11 Nato je kralj zapovjedio da mu dovedu svećenika Ahimeleka, Ahitubovog sina, i sve svećenike iz loze njegovog oca, koji su bili u Nobu. I svi su došli pred kralja.
12 I Šaul je rekao: “Slušaj, Ahitubov sine!” On je odvratio: “Slušam, gospodaru!” 13 Šaul ga je zatim upitao: “Zašto ste se ti i Jišajev sin urotili protiv mene? Zašto si mu dao kruh i mač te u njegovo ime tražio savjet od Boga? On se okrenuo protiv mene, pa mi sad radi o glavi.” 14 Tada je Ahimelek odgovorio kralju: “Tko je među svim tvojim slugama tako pouzdan* kao David?+ On je kraljev zet,+ zapovjednik je tvoje tjelesne straže i poštovan je u tvojoj kući.+ 15 Zar sam danas prvi put u njegovo ime tražio savjet od Boga?+ Nikad se ne bih urotio protiv tebe! Neka kralj ni za što ne okrivljuje svog slugu i sve potomke mog oca jer tvoj sluga o svemu tome nije znao baš ništa.”+
16 Ali kralj je rekao: “Umrijet ćeš,+ Ahimeleče, i ti i svi potomci tvog oca!”+ 17 I kralj je zapovjedio stražarima koji su stajali oko njega: “Idite i pogubite Jehovine svećenike jer su pristali uz Davida! Znali su da je u bijegu, a nisu mi javili da su ga vidjeli.” Ali kraljevi ljudi nisu htjeli dignuti ruku na Jehovine svećenike i pogubiti ih. 18 Tada je kralj kazao Doegu:+ “Ti pogubi svećenike!” Nato je Edomac+ Doeg prišao svećenicima i sam ih pogubio. Tog je dana smaknuo 85 ljudi koji su nosili lanenu svećeničku pregaču.+ 19 I mačem je pobio stanovnike svećeničkog grada Noba.+ Pobio je muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda, magarce i ovce.
20 Ali jedan sin Ahimeleka, Ahitubovog sina, po imenu Ebjatar,+ uspio je umaknuti te je pobjegao k Davidu. 21 Ebjatar je rekao Davidu: “Šaul je pobio Jehovine svećenike.” 22 A David je kazao Ebjataru: “Onog dana kad sam ondje vidio Edomca Doega+ znao sam da će on to sigurno javiti Šaulu. Ja sam kriv za smrt svih* potomaka tvog oca. 23 Ostani sa mnom i ne boj se jer tko god bude htio ubiti tebe, morat će najprije ubiti mene. Pod mojom si zaštitom!”+
23 Poslije nekog vremena javili su Davidu: “Filistejci ratuju protiv Keile+ i otimaju žito na gumnima!” 2 Zato je David upitao Jehovu:+ “Da li da krenem na Filistejce i napadnem ih?” A Jehova je odgovorio Davidu: “Idi, napadni Filistejce i izbavi Keilu!” 3 Ali Davidu su njegovi ljudi rekli: “Gle, strah nas je i ovdje u Judi,+ a što će tek biti ako odemo u Keilu i napadnemo filistejske čete!”+ 4 Zato je David još jednom upitao Jehovu za savjet.+ Jehova mu je odgovorio: “Idi u Keilu jer ću predati Filistejce u tvoje ruke!”+ 5 I David je sa svojim ljudima otišao u Keilu i borio se protiv Filistejaca. Odveo je njihovu stoku i pobio mnogo njihovih ljudi. Tako je David izbavio stanovnike Keile.+
6 (Kad je Ahimelekov sin Ebjatar+ pobjegao k Davidu u Keilu, ponio je sa sobom svećeničku pregaču.) 7 I Šaulu su javili: “David je došao u Keilu.” Nato je Šaul rekao: “Bog mi ga je predao* u ruke,+ jer se sam uhvatio u zamku došavši u grad koji ima vrata i zasune.” 8 Tada je Šaul pozvao sve ljude da krenu u rat – da pođu na Keilu i opkole Davida i njegove ljude. 9 Kad je David saznao da mu Šaul smišlja zlo, kazao je svećeniku Ebjataru: “Donesi ovamo svećeničku pregaču!”+ 10 David je zatim rekao: “Jehova, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul namjerava doći u Keilu da razori grad zbog mene.+ 11 Hoće li me poglavari* Keile predati u njegove ruke? Hoće li Šaul doći, kao što je čuo tvoj sluga? Jehova, Bože Izraelov, molim te, reci svom sluzi!” A Jehova je odgovorio: “Doći će.” 12 David je zatim upitao: “Hoće li poglavari Keile predati mene i moje ljude u Šaulove ruke?” Jehova je odgovorio: “Predat će vas.”
13 Tada su David i njegovi ljudi, kojih je bilo oko 600,+ otišli iz Keile te su se selili iz mjesta u mjesto, gdje god je bilo sigurno. Kad su Šaulu javili da je David pobjegao iz Keile, on nije krenuo u potjeru za njim. 14 David je boravio u pustinji, na teško dostupnim mjestima, u brdovitim predjelima zifske+ pustinje. Šaul ga je neprestano tražio,+ ali Jehova ga nije predao u njegove ruke. 15 A David je znao da ga Šaul traži* i želi ga* ubiti. U to vrijeme David je bio u zifskoj pustinji, u Horešu.
16 Tada je Šaulov sin Jonatan otišao k Davidu u Horeš i pomogao mu da ojača svoje pouzdanje u Jehovu.+ 17 Rekao mu je: “Ne boj se jer te moj otac Šaul neće pronaći. Ti ćeš kraljevati nad Izraelom,+ a ja ću biti prvi do tebe. To zna i moj otac Šaul.”+ 18 Tada su njih dvojica sklopila savez+ pred Jehovom. I David je ostao u Horešu, a Jonatan je otišao svojoj kući.
19 Jednog su dana ljudi iz Zifa došli k Šaulu u Gibeu+ i rekli mu: “Ne krije li se David blizu nas,+ na teško dostupnim mjestima u Horešu,+ na brdu Hakili,+ južno od* Ješimona*?+ 20 Kad god poželiš doći, kralju, ti dođi, i mi ćemo ga predati u tvoje ruke.”+ 21 A Šaul je odvratio: “Neka vas Jehova blagoslovi zato što suosjećate sa mnom! 22 Molim vas, idite i saznajte gdje točno boravi i tko ga je ondje vidio jer su mi rekli da je vrlo lukav. 23 Pažljivo ispitajte gdje se nalaze sva njegova skrovišta pa se vratite k meni kad sve pouzdano saznate. Tada ću poći s vama! Ako je u zemlji, pretražit ću zbog njega sve Judine rodove*.”
24 Tako su otišli u Zif+ prije Šaula, a David je sa svojim ljudima bio u maonskoj+ pustinji u Arabi,+ južno od Ješimona. 25 Potom je Šaul došao sa svojim ljudima da ga traži.+ Kad su to javili Davidu, on se odmah povukao do neke litice+ koja se nalazila dublje u maonskoj pustinji i ostao je ondje. Šaul je to čuo, pa je krenuo u potjeru za Davidom u maonsku pustinju. 26 Šaul je išao jednom stranom brda, a David je sa svojim ljudima išao drugom stranom brda. David se žurio da umakne+ Šaulu, ali Šaul se sa svojim ljudima sve više približavao Davidu i njegovim ljudima kako bi ih uhvatio.+ 27 No Šaulu je došao glasnik i rekao mu: “Brzo dođi, jer su Filistejci napali zemlju!” 28 Stoga je Šaul odustao od potjere za Davidom+ i otišao boriti se s Filistejcima. Zato su ono mjesto prozvali Litica razdvajanja.
29 A David je otišao odande i boravio na teško dostupnim mjestima u En-Gediju.+
24 Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javili su mu: “Eno Davida u engedskoj pustinji!”+
2 I Šaul je s 3000 ljudi koje je izabrao iz cijelog Izraela pošao u potragu za Davidom i njegovim ljudima po strmim stijenama na kojima obitavaju kozorozi. 3 Došao je do kamenih torova pokraj puta, gdje je bila neka pećina. I Šaul je ušao da obavi nuždu, a David i njegovi ljudi sjedili su na skrovitom mjestu u dnu pećine.+ 4 Tada su Davidu njegovi ljudi rekli: “Ovo je dan u koji ti Jehova kaže: ‘Evo, predajem tvog neprijatelja u tvoje ruke!+ Učini s njim što god želiš!’” David je prišao Šaulu i neprimjetno odrezao rub njegovog ogrtača. 5 Ali poslije je Davida osuđivalo njegovo srce*+ zato što je odrezao rub Šaulovog ogrtača. 6 I rekao je svojim ljudima: “Nezamislivo mi je da dignem ruku na Jehovinog pomazanika, da učinim takvo što svom gospodaru, jer on je Jehovin pomazanik.+ U Jehovinim bi očima to bilo zlo.” 7 David je tim riječima zaustavio* svoje ljude i nije im dopustio da napadnu Šaula. A Šaul je izašao iz pećine i pošao svojim putem.
8 Potom je David izašao iz pećine i povikao za Šaulom: “Gospodaru, kralju!”+ Kad se Šaul osvrnuo, David se poklonio i pao ničice, licem do zemlje. 9 I David je rekao Šaulu: “Zašto slušaš ljude koji ti govore: ‘David ti želi nanijeti zlo’?+ 10 Ovog si dana na svoje oči vidio da te Jehova u pećini predao meni u ruke! Ali kad su mi rekli da te ubijem,+ ja sam ti se smilovao i kazao sam: ‘Neću dignuti ruku na svog gospodara jer je on Jehovin pomazanik.’+ 11 Evo, oče moj, pogledaj rub svog ogrtača u mojoj ruci. Kad sam odrezao rub tvog ogrtača, mogao sam te i ubiti, ali nisam! Sada možeš vidjeti i uvjeriti se da ti ne želim nauditi niti se buniti protiv tebe i da se nisam ogriješio o tebe.+ A ti me progoniš i želiš mi oduzeti život*!+ 12 Neka Jehova sudi između tebe i mene!+ Neka Jehova izvrši osvetu nad tobom za ono što si mi učinio,+ ali moja se ruka neće dignuti na tebe.+ 13 Stara izreka kaže: ‘Od zloga dolazi zlo.’ Zato se moja ruka neće dignuti na tebe. 14 Za kim je izraelski kralj izašao u potjeru? Koga progoniš? Zar mrtvog psa, običnu buhu?+ 15 Neka nam Jehova bude sudac! On će suditi između tebe i mene. On će sve vidjeti i vodit će moju parnicu.+ On će mi suditi i izbaviti me iz tvoje ruke.”
16 Kad je David izgovorio te riječi, Šaul mu je odvratio: “Je li to tvoj glas, Davide, sine moj?”+ I Šaul je glasno zaplakao. 17 Zatim je rekao Davidu: “Pravedniji si od mene, jer ti si meni činio dobro, a ja sam ti uzvratio zlom.+ 18 Evo, sam si danas rekao da si mi učinio dobro time što me nisi ubio kad me Jehova predao tebi u ruke.+ 19 Kad čovjek pronađe svog neprijatelja, zar ga pusti da mirno ode svojim putem? Jehova će ti uzvratiti dobrom+ za ovo što si mi danas učinio. 20 Evo, sada znam da ćeš sigurno biti kralj+ i da će kraljevska vlast nad Izraelom ostati u tvojoj ruci! 21 Zato mi se sada zakuni Jehovom+ da nećeš istrijebiti moje potomke poslije mene i da nećeš izbrisati moje ime iz loze mog oca.”+ 22 I David se zakleo Šaulu. Tada je Šaul otišao kući,+ a David je sa svojim ljudima otišao u svoje skrovište.+
25 Poslije nekog vremena umro je Samuel.+ Svi su se Izraelci okupili da bi ga oplakali te su ga pokopali kraj njegove kuće u Rami.+ Zatim je David otišao u pustinju Paran.
2 A u Maonu+ je bio neki čovjek koji je imao stoku u Karmelu*.+ Bio je jako bogat, imao je 3000 ovaca i 1000 koza. Upravo je strigao svoje ovce u Karmelu. 3 Čovjek se zvao Nabal,+ a žena mu se zvala Abigajila.+ Žena je bila razborita i lijepa, ali muž je bio grub i zao.+ Bio je Kalebov potomak.+ 4 David je u pustinji čuo da Nabal striže ovce. 5 Stoga je k njemu poslao desetoricu svojih ljudi, rekavši im: “Idite u Karmel i otiđite k Nabalu pa ga u moje ime pozdravite. 6 Kažite mu: ‘Želim ti dug život! Mir tebi i tvom domu, mir svemu što imaš! 7 Evo, čuo sam da strižeš ovce. Kad su tvoji pastiri bili kod nas, mi im nismo naudili+ i ništa im nije nestalo sve dok su bili u Karmelu. 8 Pitaj svoje ljude i oni će ti reći! Neka moji ljudi nađu milost u tvojim očima jer smo došli u vrijeme veselja*. Molim te, daj svojim slugama i svom sinu Davidu ono što ti bude višak.’”+
9 Tako su Davidovi ljudi došli i rekli Nabalu sve te riječi u Davidovo ime. Kad su rekli što su imali, 10 Nabal je ovako odgovorio Davidovim slugama: “Tko je David? Tko je taj Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji bježe od svojih gospodara.+ 11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu i meso od stoke koju sam poklao za one što mi strigu ovce i dam to ljudima za koje ne znam ni odakle su?”
12 Tada su se Davidovi ljudi vratili i prenijeli Davidu sve te riječi. 13 David je nato rekao svojim ljudima: “Neka svatko pripaše svoj mač!”+ I svi su pripasali mačeve, a i David je pripasao svoj mač. Oko 400 ljudi pošlo je s Davidom, dok ih je 200 ostalo kod prtljage.
14 U međuvremenu je jedan sluga javio Nabalovoj ženi Abigajili: “Evo, David je iz pustinje poslao glasnike da zažele dobro našem gospodaru, ali on se izvikao na njih i izvrijeđao ih.+ 15 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam naudili i ništa nam nije nestalo sve dok smo bili s njima u polju.+ 16 Štitili su nas poput bedema danju i noću, sve dok smo bili s njima i pasli stada. 17 Sada odluči što ćeš učiniti jer se sprema zlo našem gospodaru, cijeloj njegovoj obitelji i njegovim slugama,+ a on je tako zao čovjek+ da se s njim ne može ni razgovarati.”
18 Stoga je Abigajila+ brzo uzela 200 kruhova, dva velika ćupa vina, pet zaklanih ovaca, pet seaha* prženog zrnja, 100 gruda grožđica i 200 gruda suhih smokava pa je sve to natovarila na magarce.+ 19 I rekla je svojim slugama: “Pođite ispred mene, a ja ću ići za vama!” Ali svom mužu Nabalu nije ništa rekla.
20 Dok je ona jahala na magarcu, David i njegovi ljudi spuštali su se prema njoj, ali nisu je vidjeli jer ju je gora skrivala od njihovog pogleda. Na koncu su se susreli. 21 A David je ranije kazao: “Uzalud sam u pustinji čuvao sve što pripada tom čovjeku. Nije mu nestalo ništa od svega što posjeduje,+ a on mi sada vraća zlo za dobro.+ 22 Neka Bog strogo kazni Davidove neprijatelje* ako tom čovjeku do sutra ujutro ostavim na životu ijedno muško*!”
23 Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo je sišla s magarca te kleknula pred njim i poklonila mu se do zemlje. 24 Potom mu se bacila pred noge i rekla: “Gospodaru, neka na mene padne krivnja! Dopusti da ti tvoja sluškinja nešto kaže i poslušaj riječi svoje sluškinje! 25 Molim te, neka moj gospodar ne obraća pažnju na tu ništariju Nabala,+ jer kakvo mu je ime, takav je i on. Nabal* mu je ime i prati ga bezumlje. A ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela ljude koje si ti poslao, gospodaru moj. 26 Zato sada, gospodaru, istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, Jehova te sprečava+ da navučeš na sebe krivnju za krvoproliće+ i da se osvetiš*. Neka tvojim neprijateljima i svima koji žele zlo mom gospodaru bude kao Nabalu! 27 A ovaj dar*+ koji je tvoja sluškinja donijela svom gospodaru neka se da ljudima koji slijede mog gospodara.+ 28 Oprosti, molim te, prijestup svojoj sluškinji, jer će Jehova sigurno dati da tvoji potomci, gospodaru moj, dugo budu kraljevi+ zato što ti vodiš Jehovine ratove+ i zato što se nikakvo zlo nije našlo na tebi za cijelog tvog života.+ 29 Ako te netko krene progoniti i poželi te ubiti, život mog gospodara bit će pohranjen na sigurnom* kod Jehove, tvog Boga, a živote tvojih neprijatelja on će baciti kao što se kamen baca iz praćke. 30 I kad Jehova tebi, mom gospodaru, učini sve dobro koje ti je obećao i postavi te za vođu Izraelu,+ 31 nećeš osjećati grižnju savjesti i neće te mučiti krivnja jer ćeš znati da nisi prolio nevinu krv i da se nisi osvetio.+ Kad Jehova učini dobro mom gospodaru, sjeti se svoje sluškinje.”
32 Nato je David rekao Abigajili: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji te danas poslao meni u susret! 33 Blagoslovljena bila tvoja razumnost i blagoslovljena bila ti jer si me spriječila danas da navučem na sebe krivnju za krvoproliće+ i da se osvetim. 34 Ali zaklinjem se Jehovom, živim Izraelovim Bogom, koji me spriječio da ti učinim zlo,+ da mi nisi tako brzo došla u susret,+ Nabalu do jutra ne bi ostalo nijedno muško*!”+ 35 Tada je David uzeo od nje ono što mu je donijela i rekao joj: “Idi u miru svojoj kući! Evo, saslušao sam te i učinit ću onako kako si rekla.”
36 Abigajila se zatim vratila k Nabalu, a on se gostio poput kralja u svojoj kući. Bio je dobre volje* i potpuno pijan. I ona mu nije rekla ništa dok nije svanulo jutro. 37 A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, žena mu je rekla što se dogodilo. Nato mu je obamrlo srce i ostao je ležati nepomično kao kamen. 38 Desetak dana kasnije Jehova je kaznio Nabala i on je umro.
39 Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: “Neka je hvaljen Jehova koji se zauzeo za mene+ i skinuo s mene sramotu koju mi je nanio Nabal.+ Jehova je spriječio svog slugu da učini kakvo zlo,+ a Nabala je kaznio zbog njegove zloće!” Potom je David poslao sluge k Abigajili da joj poruče kako je želi uzeti za ženu. 40 Tako su Davidovi sluge došli k Abigajili u Karmel i rekli joj: “David nas je poslao k tebi jer bi te htio uzeti za ženu.” 41 A ona je odmah ustala, poklonila se licem do zemlje i rekla: “Evo tvoje robinje koja će kao sluškinja prati noge+ slugama svog gospodara!” 42 Abigajila+ se brzo spremila i sjela na magarca, a sa sobom je povela pet svojih sluškinja. Otišla je s Davidovim glasnicima i postala mu žena.
43 David se već bio oženio i Ahinoamom+ iz Jizreela,+ pa su tako obje bile njegove žene.+
44 A Šaul je svoju kćer Mikalu,+ Davidovu ženu, dao Lajiševom sinu Paltiju,+ koji je bio iz Galima.
26 Poslije nekog vremena došli su ljudi iz Zifa+ k Šaulu u Gibeu+ i rekli mu: “Ne krije li se David na brdu Hakili, nasuprot Ješimonu*?”+ 2 Stoga je Šaul otišao u zifsku pustinju s 3000 probranih izraelskih vojnika da ondje traži Davida.+ 3 Šaul se utaborio kraj puta, na brdu Hakili, koje je nasuprot Ješimonu. David je tada boravio u pustinji i doznao je da je Šaul došao za njim u pustinju. 4 Zato je David poslao uhode da provjeri je li Šaul zaista došao. 5 David je kasnije otišao do mjesta na kojem se Šaul utaborio. I David je vidio mjesto gdje su spavali Šaul i Nerov sin Abner,+ zapovjednik vojske. Šaul je spavao u ograđenom dijelu tabora, a vojska je bila utaborena oko njega. 6 Tada je David upitao Hetita+ Ahimeleka i Joabovog brata Abišaja,+ Serujinog sina:+ “Tko će sa mnom ići k Šaulu u tabor?” A Abišaj je odgovorio: “Ja ću ići s tobom.” 7 Tako su David i Abišaj po noći otišli do Šaulovog tabora. I pronašli su Šaula kako spava u ograđenom dijelu tabora, a koplje mu je bilo zabijeno u zemlju pored glave. Abner i vojnici ležali su oko njega.
8 Abišaj je rekao Davidu: “Bog ti je danas predao u ruke tvog neprijatelja.+ Molim te, dopusti mi da ga kopljem pribijem za zemlju jednim udarcem! Drugi mi udarac neće ni trebati!” 9 Ali David je odvratio Abišaju: “Nemoj ga ubiti! Jer tko može dignuti ruku na Jehovinog pomazanika+ i ostati nedužan?”+ 10 David je zatim rekao: “Tako mi Jehove, živog Boga, Jehova će ga ubiti+ ili će doći njegov dan da umre+ ili će pak otići u bitku i poginuti!+ 11 Nezamislivo mi je dignuti ruku na Jehovinog pomazanika jer bi to bilo zlo u Jehovinim očima!+ Molim te, uzmi sada koplje što mu je pored glave i vrč za vodu pa hajdemo odavde.” 12 I David je uzeo koplje i vrč za vodu koji su bili pored Šaulove glave, a zatim su otišli. Nitko ih nije vidio+ niti opazio i nitko se nije probudio. Naime, svi su spavali zato što je Jehova prouzročio da utonu u dubok san. 13 Tada je David prešao na drugu stranu i stao podalje navrh gore, tako da su bili na velikoj udaljenosti jedni od drugih.
14 I David je stao dozivati vojnike i Nerovog sina Abnera,+ govoreći: “Zar se nećeš odazvati, Abnere?” A Abner je odgovorio: “Tko si ti što dozivaš kralja?” 15 Nato je David rekao Abneru: “Nisi li ti junak? Tko je kao ti u Izraelu? Zašto onda nisi čuvao svog gospodara, kralja? Jer jedan od vojnika došao je da ubije tvog gospodara, kralja.+ 16 Nisi izvršio svoju dužnost. Tako mi Jehove, živog Boga, zaslužili ste smrt jer niste čuvali svog gospodara, Jehovinog pomazanika!+ Osvrni se oko sebe! Gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu+ koji su mu bili pored glave?”
17 Šaul je prepoznao Davidov glas, pa je rekao: “Je li to tvoj glas, Davide, sine moj?”+ A David je odgovorio: “Da, to je moj glas, gospodaru moj, kralju!” 18 Zatim je dodao: “Zašto moj gospodar progoni svog slugu?+ Što sam učinio i što sam skrivio?+ 19 Molim te, gospodaru moj, kralju, poslušaj riječi svog sluge! Ako te Jehova potaknuo da kreneš na mene, neka prihvati moju žitnu žrtvu. Ali ako su to učinili ljudi,+ neka su prokleti pred Jehovom jer su me danas otjerali od Jehovinog naroda*+ i time kao da su rekli: ‘Idi, služi drugim bogovima!’ 20 Zato nemoj dopustiti da moja krv bude prolivena na zemlju daleko od Jehovinog lica. Izraelski kralju, ti si pošao tražiti običnu buhu,+ progoniš me kao da loviš jarebicu po brdima.”
21 Tada je Šaul rekao: “Zgriješio sam!+ Vrati se, Davide, sine moj! Neću ti više činiti zla zato što si danas pokazao da ti je moj život dragocjen.+ Evo, ludo sam postupio i učinio sam veliku grešku.” 22 A David je odvratio: “Evo kraljevog koplja! Neka dođe netko od tvojih ljudi i uzme ga! 23 Jehova će svakoga nagraditi prema njegovoj pravednosti+ i njegovoj vjernosti. Premda te Jehova danas predao meni u ruke, nisam htio dignuti ruku na Jehovinog pomazanika.+ 24 I zato, kao što je meni danas bio dragocjen tvoj život, tako neka moj život bude dragocjen Jehovi i neka me on izbavi iz svih nevolja.”+ 25 Nato je Šaul rekao Davidu: “Blagoslovljen bio, Davide, sine moj! Ti ćeš sigurno činiti velika djela i sigurno ćeš izvršiti sve što naumiš.”+ Potom je David otišao svojim putem, a Šaul se vratio kući.+
27 Ali David je rekao u sebi: “Prije ili kasnije Šaul će me ubiti. Bilo bi najbolje za mene da pobjegnem+ u Filisteju. Tada će Šaul odustati od toga da me traži po svim izraelskim krajevima+ i ja ću se izbaviti iz njegove ruke.” 2 Stoga su David i 600 ljudi+ koji su bili s njim otišli gatskom kralju Akišu,+ Maokovom sinu. 3 I David se nastanio kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji. S Davidom su bile njegove dvije žene – Ahinoama+ iz Jizreela i Abigajila+ iz Karmela, Nabalova udovica. 4 Kad su Šaulu javili da je David pobjegao u Gat, on ga je prestao tražiti.+
5 A David je rekao Akišu: “Ako sam stekao tvoju naklonost, daj mi da se naselim u jednom gradu u zemlji. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?” 6 I Akiš mu je tog dana dao Siklag.+ Zato Siklag pripada Judinim kraljevima sve do današnjeg dana.
7 David je ostao u filistejskoj zemlji godinu dana i četiri mjeseca.+ 8 Sa svojim je ljudima išao u vojne pohode na Gešurce,+ Girzijce i Amalečane+ jer su oni živjeli na području od Telama do Šura+ pa sve do Egipta. 9 Kad bi David napao zemlju, ne bi ostavio na životu ni muškarca ni žene.+ Uzeo bi sitnu i krupnu stoku, magarce, deve i odjeću, a potom bi se vratio k Akišu. 10 I Akiš bi ga pitao: “Kamo ste danas išli u pohod?” A David bi mu odgovorio: “Na jug* Jude”+ ili “Na jug zemlje Jerahmeelovaca”+ ili “Na jug zemlje Kenijaca”.+ 11 David nije ostavljao na životu ni muškarca ni žene da ih ne bi morao dovesti u Gat, jer je mislio: “Mogli bi nas odati i ispričati što sam učinio.” (I tako je činio sve dok je boravio u filistejskoj zemlji.) 12 A Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: “Doista je postao mrzak svom narodu Izraelu. Zato će mi zauvijek biti sluga!”
28 U ono su vrijeme Filistejci skupili vojsku za rat protiv Izraelaca.+ Akiš je rekao Davidu: “Ti, naravno, znaš da ćete ti i tvoji ljudi ići sa mnom u rat.”+ 2 A David je kazao Akišu: “Dobro znaš što će učiniti tvoj sluga.” Nato je Akiš odvratio Davidu: “Zato ću te postaviti da zauvijek budeš moj čuvar.”+
3 U to vrijeme Samuel je već bio mrtav i sav ga je Izrael oplakao i pokopao u njegovom gradu Rami.+ A Šaul je istrijebio iz zemlje one koji su prizivali duhove i proricali budućnost.+
4 Filistejci su se skupili te su otišli u Šunem+ i utaborili se ondje. A Šaul je skupio svu izraelsku vojsku te su se utaborili na Gilboi.+ 5 Kad je vidio filistejski tabor, uplašio se i srce mu je počelo jako lupati.+ 6 Iako je Šaul pitao Jehovu za savjet,+ Jehova mu nije odgovarao – ni u snovima, ni preko Urima,+ ni preko proroka. 7 Na koncu je Šaul rekao svojim slugama: “Potražite mi ženu koja priziva duhove,+ pa ću otići k njoj i upitati je za savjet.” A sluge su mu kazali: “Evo, u En-Doru+ ima jedna žena koja priziva duhove.”
8 Tada se Šaul prerušio i obukao druge haljine te je sa svoja dva čovjeka po noći otišao k toj ženi. I rekao joj je: “Ženo koja prizivaš duhove,+ molim te, otkrij mi budućnost i dozovi mi onoga koga ti kažem.” 9 Ali žena mu je kazala: “Sigurno znaš što je učinio Šaul, kako je istrijebio iz zemlje one koji prizivaju duhove i proriču budućnost.+ Zašto me onda pokušavaš uhvatiti u zamku da me pogube?”+ 10 A Šaul joj se zakleo Jehovom: “Tako mi Jehove, živog Boga, nećeš biti kriva za ovo!” 11 Nato je žena upitala: “Koga da ti dozovem?” On je odgovorio: “Dozovi mi Samuela!” 12 Kad je žena ugledala “Samuela”*,+ povikala je iz svega glasa i rekla Šaulu: “Zašto si me prevario? Pa ti si Šaul!” 13 A kralj joj je odgovorio: “Ne boj se, reci što vidiš!” Žena je nato kazala Šaulu: “Vidim neko nadljudsko biće* kako izlazi iz zemlje.” 14 Šaul ju je upitao: “Kako izgleda?” Ona je odgovorila: “Vidim starca zaogrnutog ogrtačem.”+ Tada je Šaul zaključio da je to Samuel, pa se poklonio i pao ničice, licem do zemlje.
15 A “Samuel” je upitao Šaula: “Zašto si me uznemirio dozvavši me gore?” Šaul je odgovorio: “U velikoj sam nevolji. Filistejci su se zaratili sa mnom, a Bog me napustio i više mi ne odgovara ni preko proroka ni u snovima.+ Zato sam dozvao tebe da mi kažeš što da radim.”+
16 “Samuel” je odvratio: “Zašto mene pitaš za savjet kad te Jehova napustio+ i postao ti protivnik? 17 Jehova će učiniti onako kako je prorekao preko mene: Istrgnut će Jehova kraljevstvo iz tvoje ruke i dati ga jednom od tvojih bližnjih, Davidu.+ 18 Ti nisi poslušao Jehovu i nisi istrijebio Amalečane+ koji su izazvali njegovu žestoku srdžbu i zato Jehova danas ovako postupa s tobom. 19 Osim toga, Jehova će i Izraelce i tebe predati u ruke Filistejcima,+ pa ćete ti+ i tvoji sinovi+ sutra biti sa mnom. Jehova će i izraelsku vojsku predati u ruke Filistejcima.”+
20 Nato je Šaul pao na zemlju koliko je dug i širok jer se jako uplašio zbog “Samuelovih” riječi. Ponestalo mu je snage jer cijeli dan i cijelu noć nije ništa jeo. 21 Kad je žena prišla Šaulu, vidjela je da je jako potresen, pa mu je rekla: “Evo, tvoja te sluškinja poslušala. Izložila sam svoj život opasnosti*+ i učinila sam što si mi rekao. 22 A sada te molim da ti poslušaš svoju sluškinju! Dopusti da pred tebe stavim komad kruha, pa jedi da ti se vrati snaga i da možeš poći svojim putem.” 23 Ali on nije htio, nego je rekao: “Neću jesti!” No njegovi sluge i ta žena nagovarali su ga te ih je na koncu poslušao. Ustao je sa zemlje i sjeo na ležaj. 24 A žena je u kući imala ugojeno tele. Brzo ga je zaklala* te uzela brašna, umijesila tijesto i ispekla beskvasni kruh. 25 Sve je to stavila pred Šaula i njegove sluge te su jeli. Potom su ustali i iste noći otišli.+
29 Filistejci+ su skupili svu svoju vojsku kod Afeka, a Izraelci su se utaborili kod izvora u Jizreelu.+ 2 Filistejski vladari išli su sa svojim stotinama i tisućama, a David i njegovi ljudi išli su na začelju s Akišem.+ 3 I filistejski vođe upitali su: “Što ti Hebreji rade ovdje?” Nato je Akiš odgovorio filistejskim vođama: “To je David, sluga izraelskog kralja Šaula, koji je kod mene već godinu dana ili više.+ Nisam mu našao nikakve zamjerke od onog dana kad je prebjegao k meni pa sve do danas.” 4 Ali filistejski vođe naljutili su se na njega i rekli mu: “Pošalji tog čovjeka natrag!+ Neka se vrati u mjesto koje si mu dao! Neka ne ide s nama u boj da se u boju ne bi okrenuo protiv nas.+ Čime bi on mogao opet steći naklonost svog gospodara ako ne glavama naših ljudi? 5 Nije li to onaj David o kojem se uz ples pjevalo:
‘Šaul je pobio tisuće,
a David desetke tisuća svojih neprijatelja’?”+
6 Tada je Akiš+ pozvao Davida i rekao mu: “Tako mi Jehove, živog Boga, ti si čestit čovjek i volio bih da ideš u boj s mojom vojskom+ jer ti nisam našao nikakve zamjerke od onog dana kad si došao k meni pa sve do danas.+ Ali drugi vladari ti ne vjeruju.+ 7 Zato se vrati u miru i nemoj učiniti ništa čime bi razljutio filistejske vladare.” 8 David je odvratio Akišu: “Zašto? Što sam učinio? Kakvu si zamjerku našao svom sluzi od onog dana kad sam došao k tebi pa sve do danas? Zašto ne mogu ići s tobom i boriti se protiv neprijatelja svog gospodara, kralja?” 9 A Akiš je odgovorio Davidu: “Po mom mišljenju, ti si dobar kao Božji anđeo.+ Ali filistejski vođe rekli su: ‘Ne daj mu da ide s nama u boj!’ 10 Zato ustani rano ujutro, ti i sluge tvog gospodara koji su došli s tobom. Ustanite rano ujutro, čim svane, pa idite.”
11 I tako su David i njegovi ljudi ustali rano ujutro i zaputili se u Filisteju. A Filistejci su otišli prema Jizreelu.+
30 David je sa svojim ljudima treći dan stigao u Siklag.+ A Amalečani+ su bili otišli u pljačkaški pohod na jug* i u Siklag te su napali Siklag i spalili ga. 2 Zarobili su žene+ i sve koji su bili ondje, od najmanjeg do najvećeg. Nikoga nisu ubili, nego su ih odveli sa sobom i otišli svojim putem. 3 Kad su David i njegovi ljudi došli u grad, vidjeli su da je grad spaljen te da su njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u zarobljeništvo. 4 Tada su David i ljudi koji su bili s njim počeli glasno plakati i tako su plakali do iznemoglosti. 5 Bile su zarobljene i obje Davidove žene – Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, udovica Nabala iz Karmela.+ 6 David se našao na velikoj muci jer su ljudi govorili da će ga kamenovati. Naime, svi su bili ogorčeni jer su izgubili svoje sinove i kćeri. Ali David se ohrabrio uz pomoć Jehove, svog Boga.+
7 Tada je David rekao svećeniku Ebjataru,+ Ahimelekovom sinu: “Molim te, donesi ovamo svećeničku pregaču.”+ I Ebjatar je donio pregaču Davidu. 8 Tada je David upitao Jehovu:+ “Da li da pođem u potjeru za tim razbojnicima? Hoću li ih stići?” A on mu je odgovorio: “Idi u potjeru jer ćeš ih sigurno stići i izbavit ćeš zarobljene!”+
9 Nato je David krenuo u potjeru sa 600 ljudi+ koji su bili s njim i došli su do potoka* Besora. Ondje su ostavili dio ljudi. 10 David je nastavio potjeru s 400 ljudi, a 200 onih koji su bili toliko umorni da nisu mogli prijeći potok Besor ostalo je ondje.+
11 U polju su našli nekog Egipćanina i odveli ga k Davidu. Dali su mu kruha da jede i vode da pije. 12 Dali su mu i grudu suhih smokava te dvije grude grožđica. Kad je to pojeo, vratila mu se snaga*, jer tri dana i tri noći nije ništa jeo ni pio. 13 Tada ga je David upitao: “Čiji si ti i odakle si?” A on mu je odgovorio: “Ja sam Egipćanin, rob jednog Amalečanina, ali moj me gospodar ostavio jer sam se prije tri dana razbolio. 14 Napali smo južni dio kerećanske+ zemlje i područje Jude i južni dio Kalebove zemlje,+ a Siklag smo spalili.” 15 Nato ga je David upitao: “Hoćeš li me odvesti k tim razbojnicima?” On mu je odgovorio: “Zakuni mi se Bogom da me nećeš pogubiti i da me nećeš predati mom gospodaru, pa ću te odvesti k njima!”
16 I tako ga je on odveo k tim razbojnicima. A oni su se bili raširili po cijelom onom kraju te su jeli, pili i veselili se zato što su oteli velik plijen iz Filisteje i iz Jude. 17 I David ih je ubijao od zore pa sve do večeri, tako da nije umaknuo nitko+ osim 400 ljudi koji su pobjegli na devama. 18 David je uzeo od Amalečana sve što su bili oteli+ i izbavio je svoje obje žene. 19 Njemu i njegovim ljudima ništa nije nestalo, ni malo ni veliko. Izbavili su svoje sinove i kćeri i uzeli sav plijen.+ David je vratio sve što im je bilo oteto. 20 A David je uzeo i svu njihovu sitnu i krupnu stoku. Njegovi ljudi gonili su je pred svojom stokom. Rekli su: “Ovo je Davidov plijen!”
21 I David se vratio k onih 200 ljudi koji nisu mogli ići s njim jer su bili preumorni te su ostali kod potoka Besora.+ A oni su došli u susret Davidu i ljudima koji su bili s njim. Kad im se David približio, pozdravio ih je. 22 Tada su svi zlikovci i ništarije među onima koji su išli s Davidom rekli: “Budući da oni nisu išli s nama, nećemo im dati ništa od plijena koji smo uzeli. Neka svatko od njih uzme sa sobom samo svoju ženu i djecu pa neka ide!” 23 Ali David je odvratio: “Braćo moja, ne činite tako s onim što nam je dao Jehova! On nas je zaštitio i dao nam u ruke razbojnike koji su nas napali.+ 24 Kako bi se itko mogao složiti s tim što ste rekli? Onaj koji je sjedio kod prtljage+ dobit će jednaki dio kao i onaj koji je išao u boj. Svi će dobiti jednako!”+ 25 I to je postalo uredba i zakon u Izraelu. Po tome se postupa sve do današnjeg dana.
26 Kad se David vratio u Siklag, poslao je dio plijena Judinim starješinama koji su mu bili prijatelji i poručio im: “Evo vam dar* od plijena koji smo uzeli Jehovinim neprijateljima!” 27 I poslao je taj dar onima u Betelu,+ onima u Ramotu u Negebu*, onima u Jatiru,+ 28 onima u Aroeru, onima u Sifmotu, onima u Eštemoi,+ 29 onima u Rakalu, onima u gradovima gdje su Jerahmeelovci,+ onima u gradovima gdje su Kenijci,+ 30 onima u Hormi,+ onima u Borašanu, onima u Ataku, 31 onima u Hebronu+ i onima u svim mjestima u koja je David dolazio sa svojim ljudima.
31 Filistejci su se zaratili s Izraelcima.+ A Izraelci su pobjegli pred Filistejcima i mnogi su bili pobijeni na gori Gilboi.+ 2 Filistejci su sustigli Šaula i njegove sinove te su ubili Šaulove sinove Jonatana,+ Abinadaba i Malki-Šuu.+ 3 Oko Šaula je boj postajao sve žešći. Strijelci su ga pronašli i teško ranili.+ 4 Tada je Šaul rekao svom štitonoši: “Izvuci mač i probodi me njime da ti neobrezani ljudi+ ne bi okrutno postupali sa mnom* i ubili me!” Ali štitonoša nije htio to učiniti jer se veoma bojao. Zato je Šaul uzeo mač i bacio se na njega.+ 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav,+ i on se bacio na svoj mač i umro s njim. 6 Tako su tog dana zajedno poginuli Šaul, tri njegova sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi.+ 7 Kad su Izraelci koji su bili u dolini i oni koji su bili u jordanskom kraju saznali da je izraelska vojska pobjegla te da su Šaul i njegovi sinovi poginuli, počeli su napuštati gradove i bježati.+ Potom su Filistejci došli i naselili se u njima.
8 Kad su sutradan Filistejci došli oplijeniti pobijene, našli su Šaula i tri njegova sina kako leže na gori Gilboi.+ 9 Šaulu su odsjekli glavu i skinuli s njega oklop* te su poslali glasnike po cijeloj Filisteji da objave vijest+ u hramovima svojih idola+ i u narodu. 10 Na koncu su njegov oklop stavili u Aštartin hram, a njegovo su tijelo pribili na zid grada Bet-Šana.+ 11 Kad su stanovnici Jabeš-Gileada+ čuli što su Filistejci učinili Šaulu, 12 skupili su se svi ratnici i putovali cijelu noć kako bi skinuli Šaulovo tijelo i tijela njegovih sinova sa zida Bet-Šana. I vratili su se u Jabeš i ondje ih spalili. 13 Potom su uzeli njihove kosti+ te ih pokopali pod tamarisom u Jabešu.+ I postili su sedam dana.
Ili: “U Rami, u efrajimskim brdima, živio je Sufovac”.
Ili: “da iskaže štovanje”.
Dosl.: “Jehova joj je zatvorio maternicu”.
Ili: “zašto ti je srce žalosno”.
Odnosno svetog šatora.
Dosl.: “u svom srcu”.
Ili: “očajna u duhu”.
Vidi Rječnik.
Moguće i: “Kad je došlo vrijeme”.
“Samuel” znači “Božje ime”.
Dosl.: “odvest ću ga da se pokaže pred Jehovom”.
Efa je imala 22 litre. Vidi dodatak B14.
Ili: “Tako živa bila tvoja duša”.
Dosl.: “Jehova je uzdignuo moj rog”. Vidi izraz “rog” u Rječniku.
Dosl.: “usahnula je”.
Ili: “vraća u život”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Moguće i: “sa smetlišta”.
Moguće i: “Uplašit će se oni koji se protive Jehovi”.
Dosl.: “uzdignut će rog”.
Ili: “pred Jehovom”.
Moguće i: “Bog će se zauzeti za njega”.
Dosl.: “faraonovom domu”.
Moguće i: “da na mom žrtveniku spaljuje žrtve”.
Dosl.: “odsjeći ruku”.
Ili: “sve činiti po mom srcu i po mojoj duši”.
Ili: “Sagradit ću mu trajan dom”.
Odnosno svetom šatoru.
Dosl.: “nešto od čega će svima koji za to čuju zujati u oba uha”.
Dosl.: “padne na zemlju”.
Dosl.: “Zašto nas je Jehova danas porazio pred Filistejcima?”
Moguće i: “između”.
Dosl.: “svaki u svoj šator”.
“Ikabod” znači “gdje je slava”.
Vidi Rječnik.
Ili: “Jehovina ruka oborila se na”.
Dosl.: “dajte slavu”.
Ili: “tvrda srca”.
Dosl.: “70 muškaraca, 50 000 muškaraca”.
Ili: “žaliti za Jehovom”.
“Ebenezer” znači “kamen pomoći”.
Dosl.: “Ali u Samuelovim očima bilo je zlo”.
Ili: “imati pravo”.
Šekel je imao 11,4 grama. Vidi dodatak B14.
Dosl.: “preda mnom”.
Dosl.: “što ti je na srcu”.
Ili: “vlasništvu”.
Po svemu sudeći, riječ je o Šaulu i njegovom sluzi.
Dosl.: “tisućama”.
Jutarnja straža počinjala je otprilike u 2 sata, a završavala u 6 sati.
Dosl.: “poslušao sam vaš glas u svemu”.
Dosl.: “koji ide pred vama”.
Dosl.: “ništa u mojoj ruci”.
Moguće i: “Božji pomazanik”.
Dosl.: “prodao”.
Ili: “iskreno”.
U hebrejskom tekstu nedostaje broj.
Ili: “podrume; rupe u zemlji”.
Ili: “nisam smekšao lice Jehovi”.
Dosl.: “po srcu”.
Stara mjera za težinu, iznosila je otprilike dvije trećine šekela, odnosno otprilike 8 grama. Vidi dodatak B14.
Ili: “straža”.
Ili: “nalik zubu”.
Ili: “spasenje”.
Odnosno četvrt hektara. Jutro (ral) mjera je za površinu zemljišta koje jedan par bikova može izorati u jednom danu.
Dosl.: “tog je dana”.
Dosl.: “Povuci ruku!”
Ili: “Nemoj im se smilovati”.
Ili: “vadiju”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Dosl.: “kipovima terafa”. Terafi su bili kućni bogovi.
Ili: “niti će požaliti”.
Ili: “da zbog čega požali”.
Moguće i: “samouvjereno”.
Dosl.: “gorčina smrti”.
Dosl.: “uznemirava zao duh”.
Oko 290 centimetara. Vidi dodatak B14.
Oko 57 kilograma. Vidi dodatak B14.
Nešto manje od 7 kilograma. Vidi dodatak B14.
Ili: “izvrgavam ruglu”.
Efa je imala 22 litre. Vidi dodatak B14.
Dosl.: “mjera mlijeka”.
Ili: “da bi izazivao Izraela”.
Ili: “da izaziva čete”.
Dosl.: “srce”.
Ili: “čeljust”. Dosl.: “bradu”.
Ili: “jer izaziva čete”.
Ili: “vadija”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Ili: “kratkim kopljem”.
Ili: “kojeg si izazivao”.
Ili: “sva ova skupština”. Vidi izraz “skupština” u Rječniku.
Ili: “Tako živa bila tvoja duša”.
Ili: “on bi postupao mudro”.
Dosl.: “uznemirava zao duh”.
Ili: “pa se on u kući počeo ponašati kao da je pao u proročki zanos”.
Ili: “postupao mudro”.
Ili: “postupio mudrije”.
Ili: “Svoju je dušu stavio na dlan”.
Dosl.: “uznemirava zao duh”.
Ili: “terafa”.
Ili: “pa su se i oni počeli ponašati kao proroci”.
Dosl.: “gol”.
Ili: “da traži moju dušu”.
Dosl.: “onog radnog dana”.
Ili: “ako ljudi nisu spavali sa ženama”.
Ili: “sveti”.
Odnosno kod svetog šatora. Moguće je da je to bilo zbog nekog zavjeta, nečistoće ili sumnje da boluje od gube.
Dosl.: “u njihovim rukama”.
Ili: “vjeran”.
Ili: “svake duše”.
Dosl.: “prodao”.
Moguće i: “građani”.
Moguće i: “David se bojao zato što ga Šaul traži”.
Ili: “njegovu dušu”.
Dosl.: “s desne strane”.
Moguće i: “pustinje”.
Dosl.: “tisuće”.
Ili: “savjest”.
Moguće i: “rastjerao”.
Ili: “dušu”.
Karmel je grad u Judi. Ne treba ga brkati s gorom Karmelom.
Dosl.: “u dobar dan”.
Seah je imao 7,33 litre. Vidi dodatak B14.
Moguće i: “Davida”.
Dosl.: “ikoga tko mokri uza zid”. Riječ je o pogrdnom hebrejskom izrazu koji se odnosio na osobe muškog spola.
“Nabal” znači “bezuman; lud”.
Dosl.: “da svojom rukom doneseš spasenje”.
Dosl.: “blagoslov”.
Ili: “pohranjen na sigurnom u svežnju života”.
Dosl.: “nitko tko mokri uza zid”.
Ili: “vesela srca”.
Moguće i: “pustinji”.
Ili: “vlasništva”. Taj izraz može se odnositi na narod, a i na zemlju koju su dobili u nasljedstvo.
Ili: “U Negeb”.
Ili: “onoga koji je izgledao kao Samuel”.
Ili: “nekoga poput boga”.
Ili: “Stavila sam svoju dušu na dlan”.
Ili: “žrtvovala”.
Ili: “Negeb”.
Ili: “vadija”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Dosl.: “duh”.
Dosl.: “blagoslov”.
Ili: “na jugu”.
Ili: “da mi se (...) ne bi rugali”.
Ili: “oružje”.