DRUGA KNJIGA O KRALJEVIMA

1 Nakon Ahabove smrti Moab+ se pobunio protiv Izraela.

2 Jednog dana Ahazija je pao kroz rešetku u gornjoj sobi svoje kuće u Samariji i ozlijedio se. Stoga je poslao glasnike i rekao im: “Idite i pitajte ekronskog+ boga Baal-Zebuba hoću li se oporaviti od ove ozljede.”+ 3 Ali Jehovin anđeo rekao je Tišbijcu Iliji*:+ “Hajde, pođi u susret glasnicima samarijskog kralja i kaži im: ‘Zar u Izraelu nema Boga, pa idete pitati za savjet ekronskog boga Baal-Zebuba?+ 4 Zato ovako kaže Jehova: “Nećeš ustati iz postelje na kojoj ležiš, nego ćeš umrijeti!”’” Potom je Ilija otišao.

5 Kad su se glasnici vratili kralju, on ih je upitao: “Zašto ste se vratili?” 6 A oni su mu odgovorili: “Došao nam je u susret neki čovjek i rekao nam: ‘Idite i vratite se kralju koji vas je poslao te mu recite: “Ovako kaže Jehova: ‘Zar u Izraelu nema Boga, pa šalješ ljude da pitaju za savjet ekronskog boga Baal-Zebuba? Zato nećeš ustati iz postelje na kojoj ležiš, nego ćeš umrijeti!’”’”+ 7 Nato ih je kralj upitao: “Kako je izgledao taj čovjek koji vam je došao u susret i to vam rekao?” 8 A oni su mu odgovorili: “Imao je ogrtač od dlake+ i kožni pojas opasan oko struka.”+ On je odmah rekao: “To je Tišbijac Ilija.”

9 Tada je kralj poslao k Iliji pedesetnika s njegovih 50 vojnika. Kad je on došao k njemu, našao ga je kako sjedi na vrhu brda. I rekao mu je: “Slugo pravog Boga,+ kralj je naredio: ‘Siđi!’” 10 Ali Ilija je odvratio pedesetniku: “Ako sam ja Božji sluga, neka vatra siđe s neba+ te proguta tebe i tvojih 50 vojnika!” I vatra je sišla s neba te progutala njega i njegovih 50 vojnika.

11 Potom je kralj poslao k njemu drugog pedesetnika s njegovih 50 vojnika. I on je otišao i rekao mu: “Slugo pravog Boga, kralj je ovako naredio: ‘Brzo siđi!’” 12 Ali Ilija im je odvratio: “Ako sam ja sluga pravog Boga, neka vatra siđe s neba te proguta tebe i tvojih 50 vojnika!” I Božja je vatra sišla s neba te progutala njega i njegovih 50 vojnika.

13 Tada je kralj poslao i trećeg pedesetnika s njegovih 50 vojnika. A treći je pedesetnik otišao gore i pao na koljena pred Ilijom te ga zamolio za milost: “Slugo pravog Boga, molim te, poštedi život meni i ovoj pedesetorici svojih slugu! 14 Vatra je sišla s neba te progutala prvu dvojicu pedesetnika i njihovih 50 vojnika, ali ti sada budi milostiv i poštedi mi život!”

15 Tada je Jehovin anđeo rekao Iliji: “Siđi s njim! Ne boj ga se!” Tako je on ustao i otišao s njim pred kralja. 16 I Ilija je kazao kralju: “Ovako kaže Jehova: ‘Poslao si glasnike da pitaju za savjet ekronskog+ boga Baal-Zebuba. Zar u Izraelu nema Boga?+ Zašto njega nisi pitao za savjet? Zato nećeš ustati iz postelje na kojoj ležiš, nego ćeš umrijeti!’” 17 Tako je i umro, kao što je Jehova objavio preko Ilije. Budući da nije imao sina, nakon njega počeo je vladati Joram*.+ Bilo je to druge godine vladavine Judinog kralja Jorama,+ Jošafatovog sina.

18 A ostali događaji iz Ahazijinog+ života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva.

2 Prije nego što je Jehova u olujnom vjetru uzeo Iliju+ na nebo,+ Ilija i Elizej+ otišli su iz Gilgala.+ 2 I Ilija je rekao Elizeju: “Molim te, ostani ovdje! Mene Jehova šalje u Betel.” Ali Elizej je kazao: “Zaklinjem se pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, neću te ostaviti!” I otišli su u Betel.+ 3 A proročki sinovi* koji su bili u Betelu došli su k Elizeju i rekli mu: “Znaš li da će danas Jehova uzeti tvog gospodara, pa ti više neće biti učitelj?”+ On je odgovorio: “Znam! Nemojte govoriti o tome.”

4 Potom mu je Ilija rekao: “Elizeju, molim te, ostani ovdje! Mene Jehova šalje u Jerihon.”+ Ali on je kazao: “Zaklinjem se pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, neću te ostaviti!” I otišli su u Jerihon. 5 A proročki sinovi koji su bili u Jerihonu pristupili su Elizeju i rekli mu: “Znaš li da će danas Jehova uzeti tvog gospodara, pa ti više neće biti učitelj?” On je odgovorio: “Znam! Nemojte govoriti o tome.”

6 Ilija je opet rekao Elizeju: “Molim te, ostani ovdje! Mene Jehova šalje do Jordana.” Ali on je rekao: “Zaklinjem se pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, neću te ostaviti!” I obojica su otišla. 7 A 50 proročkih sinova pošlo je za njima. Kad su se njih dvojica zaustavila kraj Jordana, oni su stali podalje i promatrali ih. 8 Tada je Ilija uzeo svoj proročki ogrtač,+ smotao ga i udario njime po vodi, a voda se razdijelila te su obojica prešla po suhom.+

9 A kad su došli na drugu stranu, Ilija je rekao Elizeju: “Reci što želiš da ti učinim prije nego što me Bog uzme od tebe!” I Elizej je kazao: “Molim te, mogu li dobiti dvostruki dio+ tvog duha?”+ 10 A on je odgovorio: “Mnogo tražiš. Ako budeš vidio kako me Bog uzima od tebe, dobit ćeš to što tražiš. A ako to ne budeš vidio, nećeš dobiti to što tražiš.”

11 I dok su tako išli i razgovarali, vatrena bojna kola s vatrenim konjima+ najednom su stala između njih i Ilija je u olujnom vjetru uzašao na nebo.+ 12 A Elizej je to gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Gle, Izraelova bojna kola i njegovi konjanici!”+ Kad ga više nije mogao vidjeti, uhvatio je svoje haljine i razderao ih.+ 13 Nakon toga podignuo je Ilijin proročki ogrtač+ koji je bio pao s njega te je krenuo natrag i došao do obale Jordana. 14 Tada je uzeo Ilijin proročki ogrtač koji je bio pao s njega, udario njime po vodi i rekao: “Gdje je Jehova, Ilijin Bog?” Kad je udario po vodi, voda se razdijelila i Elizej je prešao na drugu stranu.+

15 Kad su ga izdaleka vidjeli proročki sinovi iz Jerihona, rekli su: “Ilijin duh sišao je na Elizeja.”+ Stoga su mu izašli u susret i poklonili mu se do zemlje. 16 I kazali su mu: “Među tvojim je slugama 50 hrabrih ljudi. Dopusti im da idu tražiti tvog gospodara! Možda ga je Jehovin duh* podignuo i bacio na kakvu goru ili u kakvu dolinu.”+ Ali Elizej je rekao: “Ne šaljite ih!” 17 No oni su ga uporno nagovarali dok mu nije postalo neugodno, te je rekao: “Pošaljite ih!” I poslali su pedesetoricu. Oni su ga tražili tri dana, ali ga nisu našli. 18 Kad su se vratili k Elizeju u Jerihon,+ gdje je boravio, on im je kazao: “Zar vam nisam rekao da ne idete?”

19 Nakon nekog vremena ljudi iz grada rekli su Elizeju: “Gospodaru, kao što vidiš, grad je na dobrom položaju,+ ali voda je loša i zemlja je neplodna*.” 20 Nato je on kazao: “Donesite mi novu zdjelicu i stavite u nju soli.” I donijeli su mu je. 21 A on je otišao na izvor vode, bacio u njega soli+ i rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Učinio sam da ova voda bude zdrava. Više neće uzrokovati ni smrt ni neplodnost*.’” 22 I voda je zdrava sve do današnjeg dana, prema riječi koju je izrekao Elizej.

23 Odande je Elizej otišao u Betel. Dok je išao putem, iz grada su izašli neki dječaci te su mu se počeli rugati+ i govoriti: “Idi, ćelavi! Idi, ćelavi!” 24 A on se naposljetku okrenuo, pogledao ih i prokleo u Jehovino ime. Tada su iz šume izašle dvije medvjedice+ i rastrgale četrdeset i dvoje djece.+ 25 Potom je Elizej otišao na goru Karmel,+ a odande se vratio u Samariju.

3 Ahabov sin Joram+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom osamnaeste godine vladavine Judinog kralja Jošafata i vladao je 12 godina. 2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, ali ne onoliko koliko su to činili njegov otac i njegova majka. Naime, on je uklonio Baalov obredni stup koji je bio napravio njegov otac.+ 3 No činio je iste grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ Nije ih prestao činiti.

4 Moapski kralj Meša bavio se ovčarstvom i plaćao je izraelskom kralju danak od 100 000 janjaca i 100 000 nestriženih ovnova. 5 No čim je Ahab umro,+ moapski kralj pobunio se protiv izraelskog kralja.+ 6 Stoga je u to vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i okupio sve Izraelce. 7 Potom je poslao glasnike Judinom kralju Jošafatu i poručio mu: “Moapski kralj pobunio se protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u rat protiv Moaba?” A ovaj je odgovorio: “Poći ću!+ Ti i ja smo jedno. Moj će narod ići s tvojim narodom. Moji će konji ići s tvojim konjima.”+ 8 Zatim je upitao: “Kojim ćemo putem ići?” A on je odgovorio: “Kroz edomsku pustinju.”

9 Tako je izraelski kralj krenuo u vojni pohod s Judinim kraljem i edomskim+ kraljem. Nakon što su sedam dana išli zaobilaznim putem, ponestalo im je vode za vojsku i za stoku koju su vodili sa sobom. 10 Tada je izraelski kralj povikao: “Jao nama! Jehova je pozvao nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima!” 11 A Jošafat je rekao: “Zar ovdje nema nijednog Jehovinog proroka da preko njega pitamo Jehovu za savjet?”+ Tada je jedan od slugu izraelskog kralja odgovorio: “Tu je Šafatov sin Elizej,+ koji je bio Ilijin sluga*.”+ 12 A Jošafat je rekao: “Jehova govori preko njega.” Tako su izraelski kralj te Jošafat i edomski kralj otišli k njemu.

13 A Elizej je rekao izraelskom kralju: “Zašto si došao k meni?*+ Idi k prorocima svog oca i k prorocima svoje majke!”+ Ali izraelski kralj kazao mu je: “Nemoj me odbiti jer Jehova je pozvao nas trojicu kraljeva da nas preda u ruke Moapcima.” 14 A Elizej je odvratio: “Zaklinjem se Jehovom nad vojskama, živim Bogom kojem služim*, ne bih te ni pogledao niti bih se obazirao na tebe da ne poštujem Judinog kralja Jošafata!+ 15 Dovedite mi sada nekog čovjeka koji svira harfu!”+ Čim je svirač počeo svirati, Jehovin duh* došao je na Elizeja.+ 16 I on je rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Iskopajte u ovoj dolini* mnogo jaraka 17 jer ovako kaže Jehova: “Nećete vidjeti vjetra niti ćete vidjeti kiše, a ova će se dolina ipak napuniti vodom,+ pa ćete piti i vi i vaša stoka i ostale vaše životinje.”’ 18 No to je sitnica za Jehovu+ – on će vam još i Moapce predati u ruke.+ 19 A vi razorite sve utvrđene gradove+ i sve važne gradove, posijecite sva dobra stabla, zatrpajte sve izvore vode i zaspite kamenjem svaku plodnu njivu, tako da na njoj više ništa ne može rasti!”+

20 I ujutro, u vrijeme prinošenja žitne žrtve,+ odjednom je došla voda iz smjera Edoma i zemlja se napunila vodom.

21 Svi su Moapci čuli da su se kraljevi došli boriti protiv njih, pa su sazvali sve koji su bili sposobni za rat te su postavili vojnike na granicu. 22 Kad su rano ujutro ustali i kad je sunce zasjalo nad vodom, Moapcima sa suprotne strane voda se učinila crvena kao krv. 23 I rekli su: “To je krv! Zacijelo su se kraljevi pobili mačem. Zato sad pođi u pljačku,+ Moabe!” 24 Ali kad su Moapci došli u izraelski tabor, Izraelci su navalili na njih, pa su se oni dali u bijeg.+ I Izraelci su ih progonili i prodrli u Moab, ubijajući Moapce pred sobom. 25 Srušili su gradove, bacili su svaki po kamen na svaku plodnu njivu dok je nisu zasuli, zatrpali su sve izvore vode+ i posjekli sva dobra stabla.+ Ostao je samo Kir-Hareset,+ opasan kamenim zidinama. I njega su praćkari opkolili i napali.

26 Kad je moapski kralj vidio da je izgubio bitku, uzeo je sa sobom 700 ljudi naoružanih mačem i pokušao se probiti do edomskog kralja,+ ali nije uspio. 27 Stoga je uzeo svog prvorođenca, koji je trebao vladati nakon njega, te ga je na zidu prinio kao žrtvu paljenicu.+ Tada se podignuo silan gnjev na Izraelce, pa su oni otišli od moapskog kralja i vratili se u svoju zemlju.

4 Jednom je žena jednog od proročkih sinova+ zavapila k Elizeju: “Moj muž, tvoj sluga, umro je, a ti dobro znaš da se tvoj sluga uvijek bojao Jehove!+ Sada je došao vjerovnik da oba moja sina uzme sebi za robove.” 2 Elizej joj je nato rekao: “Kako da ti pomognem? Reci mi što imaš u kući.” A ona je odgovorila: “Tvoja sluškinja nema u kući ništa osim vrča ulja.”+ 3 Tada joj je Elizej rekao: “Idi i posudi od svih svojih susjeda prazne posude! Uzmi ih što više. 4 Onda se zatvori u kuću sa svojim sinovima. Nalijevaj ulje u sve te posude, a pune stavljaj na stranu.” 5 I ona je otišla od njega.

Kad se zatvorila u kuću sa svojim sinovima, oni su joj dodavali posude, a ona ih je punila.+ 6 Kad je napunila posude, rekla je jednom od svojih sinova: “Donesi mi još koju posudu!”+ Ali on joj je odvratio: “Nema ih više.” Tada je ulje prestalo teći.+ 7 I ona je otišla i javila to sluzi pravog Boga, a on je rekao: “Idi, prodaj ulje i podmiri dugove, a od ostatka ćete moći živjeti ti i tvoji sinovi.”

8 Jednog je dana Elizej stigao u Šunem+ i ondje ga je jedna ugledna žena nagovorila da dođe k njoj nešto pojesti.+ I kad god bi išao u Šunem, svratio bi k njoj na jelo. 9 Stoga je ona rekla svom mužu: “Znam da je ovaj čovjek koji često navraća k nama sveti Božji sluga. 10 Načinimo mu sobicu na krovu+ i stavimo mu ondje krevet, stol, stolicu i svijećnjak. Ondje će moći boraviti svaki put kad dođe k nama.”+

11 Jednog je dana opet došao k njima te je otišao u sobu na krovu da ondje počine. 12 Potom je svom sluzi Gehaziju+ rekao: “Pozovi Šunamku!”+ I on ju je pozvao da dođe k njemu. 13 Tada je kazao Gehaziju: “Molim te, reci joj ovako: ‘Toliko si toga učinila za nas!+ Što da ja učinim za tebe?+ Želiš li da kažem što za tebe kralju+ ili zapovjedniku vojske?’” A ona je odgovorila: “Ne treba. Dobro mi je jer živim među svojim narodom.” 14 Potom je on rekao: “Što bi se onda moglo učiniti za nju?” Tada je Gehazi kazao: “Ona nema sina,+ a muž joj je star.” 15 Nato mu je Elizej kazao: “Pozovi je!” I on ju je pozvao, a ona je stala kod vrata. 16 Tada joj je rekao: “Dogodine u ovo doba u naručju ćeš držati sina!”+ A ona je odgovorila: “Ne, gospodaru moj, slugo pravog Boga! Nemoj lagati svojoj sluškinji!”

17 No žena je zatrudnjela i rodila sina dogodine u isto doba, kao što joj je Elizej i rekao. 18 Kad je dječak porastao, jednog je dana otišao k svom ocu, koji je bio sa žeteocima. 19 I žalio se ocu: “Moja glava! Boli me glava!” Tada je otac kazao sluzi: “Odnesi ga njegovoj majci!” 20 I sluga ga je odnio njegovoj majci. Dječak je do podneva sjedio majci u krilu, a onda je umro.+ 21 Ona ga je tada odnijela gore u sobu i položila na postelju sluge pravog Boga,+ a zatim je zatvorila vrata i otišla. 22 Potom je pozvala svog muža i rekla mu: “Molim te, pošalji mi jednog slugu i jednu magaricu i dopusti mi da brzo odem k sluzi pravog Boga pa se vratim!” 23 Ali on je upitao: “Zašto danas ideš k njemu? Nije ni mlađak+ ni dan počinka.” A ona je odgovorila: “Ne brini se, sve je u redu!” 24 Tako je osedlala magaricu i kazala sluzi: “Požuri! Nemoj zbog mene zastajati, osim ako ti ne kažem!”

25 Tako je otišla k sluzi pravog Boga na goru Karmel. Kad ju je izdaleka ugledao sluga pravog Boga, rekao je svom sluzi Gehaziju: “Eno ide ona Šunamka! 26 Molim te, otrči joj u susret i upitaj je: ‘Jesi li dobro? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete dobro?’” A ona je odgovorila: “Sve je u redu.” 27 Kad je došla na goru k sluzi pravog Boga, uhvatila mu se za noge.+ Nato je Gehazi prišao da je odgurne, ali je sluga pravog Boga rekao: “Pusti je jer je jako žalosna, a Jehova je to sakrio od mene i nije mi kazao!” 28 Ona je tada kazala: “Jesam li tražila od svog gospodara da dobijem sina? Nisam li ti rekla: ‘Nemoj mi buditi lažnu nadu’?”+

29 A on je odmah rekao Gehaziju: “Zatakni skute svoje haljine za pojas,+ uzmi u ruku moj štap i kreni! Ako koga sretneš, nemoj ga pozdravljati, a ako tko tebe pozdravi, nemoj mu odgovarati! Moj štap položi dječaku na lice!” 30 Nato je dječakova majka kazala: “Zaklinjem se pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, neću poći bez tebe!”+ Tada je Elizej ustao i otišao s njom. 31 A Gehazi je otišao pred njima. Kad je došao do dječaka, stavio mu je štap na lice, ali on se nije ni pomaknuo niti je išta rekao.+ Zato se Gehazi vratio Elizeju i rekao mu: “Dječak se nije probudio.”

32 Kad je Elizej došao u kuću, dječak je mrtav ležao na njegovoj postelji.+ 33 Elizej je ušao u sobu, zatvorio vrata i počeo se moliti Jehovi.+ 34 Zatim je došao do postelje, legao na dijete te prislonio svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči i svoje dlanove na njegove dlanove. I dok je bio tako ispružen nad njim, djetetovo se tijelo ugrijalo.+ 35 Potom je ustao i počeo hodati amo-tamo po kući, a onda je opet prišao postelji i ispružio se nad dječakom. I dječak je kihnuo sedam puta, a zatim je otvorio oči.+ 36 Onda je Elizej pozvao Gehazija i rekao mu: “Pozovi Šunamku!” On ju je pozvao i ona je došla k njemu. Tada joj je kazao: “Uzmi svog sina!”+ 37 A ona mu je prišla i pala pred njegove noge te mu se poklonila do zemlje. Zatim je uzela svog sina i izašla.

38 Kad se Elizej vratio u Gilgal, u zemlji je vladala glad.+ Dok su proročki sinovi+ sjedili pred njim, on je rekao svom sluzi:+ “Pristavi veliki lonac i skuhaj varivo za proročke sinove!” 39 Tada je jedan od njih otišao u polje da nabere sljeza, ali je našao neku divlju biljku penjačicu te je nabrao s nje divljih tikvica koliko mu je stalo u nabore haljine. Kad se vratio, narezao ih je u lonac, ne znajući kakve su. 40 Potom su poslužili ljudima da jedu. No kad su oni počeli jesti varivo, povikali su: “Slugo Božji, u loncu je otrov*!” I nisu mogli to jesti. 41 A Elizej je rekao: “Donesite malo brašna!” Kad ga je bacio u lonac, rekao je: “Dajte ljudima da jedu!” I ono što je bilo u loncu više nije bilo otrovno.+

42 Neki je čovjek došao iz Baal-Šališe+ i donio sluzi pravog Boga 20 ječmenih kruhova+ načinjenih od prvina žetve i vreću novog žita.+ A Elizej je rekao: “Daj ljudima da jedu!” 43 No njegov je sluga upitao: “Kako da to stavim pred stotinu ljudi?”+ A on je odgovorio: “Daj ljudima da jedu jer ovako kaže Jehova: ‘Jest će i još će ostati.’”+ 44 Tada je stavio jelo pred njih te su jeli i još im je ostalo,+ kao što je Jehova i rekao.

5 Naaman, zapovjednik vojske sirijskog kralja, bio je ugledan čovjek kojeg je njegov gospodar jako cijenio jer je preko njega Jehova dao pobjedu Siriji. Bio je odvažan ratnik, ali bolovao je od gube*. 2 Jednom su Sirijci išli u pljačku te su u izraelskoj zemlji zarobili jednu djevojčicu i ona je postala sluškinja Naamanovoj ženi. 3 Djevojčica je rekla svojoj gospodarici: “Kad bi samo moj gospodar otišao k proroku+ koji živi u Samariji! On bi ga izliječio od gube.”+ 4 Stoga je on* otišao svom gospodaru i rekao mu što je kazala djevojčica iz Izraela.

5 A sirijski je kralj rekao: “Hajde, idi! Ja ću poslati pismo izraelskom kralju.” Tako je on otišao i ponio sa sobom 10 talenata* srebra, 6000 zlatnika i 10 haljina. 6 I donio je izraelskom kralju pismo u kojem je stajalo: “S ovim pismom šaljem ti i svog slugu Naamana da ga izliječiš od gube.” 7 Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razderao je svoje haljine i rekao: “Zar sam ja Bog, pa da mogu koga ubiti ili mu spasiti život?+ Evo, ovaj šalje k meni čovjeka da ga izliječim od gube! Pogledajte samo kako traži povod za svađu sa mnom!”

8 A kad je Elizej, sluga pravog Boga, čuo da je izraelski kralj razderao svoje haljine, odmah mu je poručio: “Zašto si razderao svoje haljine? Molim te, neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da postoji prorok u Izraelu!”+ 9 Tako je Naaman došao sa svojim konjima i bojnim kolima i stao na ulazu u Elizejevu kuću. 10 No Elizej je poslao k njemu glasnika i poručio mu: “Idi i okupaj se sedam puta+ u Jordanu,+ pa ćeš ozdraviti i bit ćeš čist!” 11 Nato se Naaman razljutio i okrenuo se da ode te je rekao: “Ja sam mislio da će izaći pred mene pa će stati i zazvati ime Jehove, svog Boga, te će prelaziti rukom iznad oboljelog mjesta i izliječiti gubu. 12 Nisu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku,+ bolje od svih izraelskih voda? Zar se ne mogu u njima okupati i očistiti se?” Potom se okrenuo i otišao jako ljut.

13 Ali tada su mu pristupili njegovi sluge i rekli: “Oče, da je prorok zatražio od tebe nešto teško, zar ne bi to učinio? Ne bi li ga onda još prije trebao poslušati kad ti je jednostavno rekao: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?” 14 Tada je Naaman sišao do Jordana i zaronio u vodu sedam puta, kao što mu je rekao sluga pravog Boga.+ I koža mu je postala kao u malog djeteta+ te se očistio.+

15 Potom se vratio sluzi pravog Boga+ sa svom svojom pratnjom. Stao je pred njega i rekao mu: “Sad znam da nema Boga nigdje na zemlji osim u Izraelu.+ Molim te, prihvati dar od svog sluge.” 16 Ali Elizej je odvratio: “Zaklinjem se Jehovom, živim Bogom kojem služim*, neću ga prihvatiti!”+ Naaman ga je nagovarao da prihvati dar, ali on nije htio. 17 Na koncu je Naaman rekao: “Ako je tako, molim te, dopusti da tvoj sluga uzme izraelske zemlje koliko mogu ponijeti dvije mule, jer tvoj sluga neće više prinositi paljenice ni druge žrtve nijednom drugom bogu osim Jehovi. 18 Ali neka Jehova oprosti ovo tvom sluzi: Kad moj gospodar ulazi u Rimonov hram da se ondje pokloni, oslanja se na moju ruku, pa se i ja moram pokloniti u Rimonovom hramu. Molim te, neka Jehova oprosti tvom sluzi kad se pokloni u Rimonovom hramu!” 19 Nato mu je rekao: “Idi u miru!” Kad je Naaman otišao od njega i već dobrano odmaknuo, 20 Gehazi,+ sluga Božjeg proroka+ Elizeja, pomislio je: “Moj je gospodar pustio tog Sirijca Naamana+ da ode i nije htio prihvatiti od njega ono što je donio. Tako mi Jehove, živog Boga, ja ću potrčati za njim i uzeti štogod od njega!” 21 I Gehazi je potrčao za Naamanom. Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je sa svojih kola i pošao mu u susret te upitao: “Je li sve dobro?” 22 A on je odgovorio: “Sve je dobro. Moj gospodar šalje me da ti kažem: ‘Upravo su k meni došla dva mladića iz efrajimskih brda, dvojica proročkih sinova. Molim te, daj mi za njih talenat srebra i dvije haljine.’”+ 23 A Naaman je rekao: “Evo uzmi dva talenta!” I stao ga je nagovarati da uzme.+ Stavio je dva talenta srebra i dvije haljine u dvije vreće te je sve to dao dvojici svojih slugu da nose pred njim.

24 Kad je Gehazi došao do Ofela*, uzeo je od njih stvari i spremio ih u kuću, a ljude je poslao natrag. Nakon što su otišli, 25 on je ušao i stao pred svog gospodara. I Elizej ga je upitao: “Odakle dolaziš, Gehazi?” On je odgovorio: “Tvoj sluga nije nikamo išao.”+ 26 No Elizej mu je rekao: “Nisam li u duhu bio s tobom kad je čovjek sišao sa svojih kola i pošao ti u susret? Zar je sad vrijeme da se prihvaća srebro ili da se prihvaćaju haljine, maslinici, vinogradi, ovce, stoka, sluge ili sluškinje?+ 27 Zato će guba od koje je Naaman bolovao+ biti zauvijek na tebi i tvojim potomcima!” I Gehazi je otišao od njega gubav, bijel kao snijeg.+

6 Proročki sinovi+ rekli su Elizeju: “Gle, pretijesno nam je živjeti ovdje kod tebe. 2 Molimo te, dopusti nam da odemo do Jordana i uzmemo svaki po brvno te načinimo sebi ondje mjesto gdje ćemo stanovati.” A on je kazao: “Idite!” 3 Jedan od njih rekao mu je: “Molim te, pođi sa svojim slugama!” A on je odvratio: “Poći ću.” 4 I tako je otišao s njima. Kad su došli do Jordana, počeli su sjeći drva. 5 I dok je jedan od njih sjekao drvo, sjekira mu je pala u vodu. A on je povikao: “Jao, gospodaru, bila je posuđena!” 6 Tada je sluga pravog Boga upitao: “Gdje je pala?” Kad mu je pokazao gdje je pala, on je odsjekao komad drva te ga bacio onamo i učinio da sjekira ispliva. 7 I rekao je: “Izvadi je!” Nato je čovjek pružio ruku i uzeo je.

8 A sirijski kralj zaratio se s Izraelom.+ Posavjetovao se sa svojim slugama i rekao im: “Utaborit ćemo se na tom i tom mjestu!” 9 Tada je sluga pravog Boga+ poručio izraelskom kralju: “Čuvaj se da ne prolaziš pored tog mjesta jer će onamo sići Sirijci!” 10 Stoga je izraelski kralj poslao poruku u ono mjesto za koje mu je rekao sluga pravog Boga. Tako je Elizej nekoliko puta upozorio kralja, a on se svaki put držao podalje od tih mjesta.+

11 Sirijski kralj* razgnjevio se zbog toga, pa je pozvao svoje sluge i kazao im: “Recite mi, tko je od naših na strani izraelskog kralja?” 12 A jedan od njegovih slugu odgovorio je: “Nitko od nas, gospodaru moj, kralju. Eno Elizej, prorok u Izraelu, govori izraelskom kralju i ono što ti kažeš u svojoj spavaćoj sobi.”+ 13 Nato je kralj rekao: “Pođite i doznajte gdje je, pa ću poslati ljude da ga uhvate.” Kasnije su mu javili da je u Dotanu.+ 14 Kralj je odmah poslao onamo konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.

15 Kad je rano ujutro sluga proroka pravog Boga ustao i izašao van, vidio je da je vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. I sluga je rekao proroku: “Jao, gospodaru! Što da učinimo?” 16 A on je odgovorio: “Ne boj se,+ jer naših ima više nego njihovih!”+ 17 Tada se Elizej pomolio: “Jehova, molim te, otvori mu oči da vidi!”+ Jehova je odmah otvorio oči Elizejevom sluzi i on je vidio da su brda oko Elizeja+ puna vatrenih konja i kola.+

18 Kad su Sirijci sišli k njemu, Elizej se pomolio Jehovi: “Molim te, oslijepi ove ljude!”+ I on ih je oslijepio, kao što ga je Elizej i zamolio. 19 Tada im je Elizej kazao: “Ovo nije pravi put niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti do čovjeka kojeg tražite!” Ali odveo ih je u Samariju.+

20 Kad su stigli u Samariju, Elizej je rekao: “Jehova, otvori im oči da vide!” I Jehova im je otvorio oči te su vidjeli da su usred Samarije. 21 A kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: “Da ih pobijem, oče moj? Da ih pobijem?” 22 Ali on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti! Zar bi ti ubio one koje si zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi pred njih kruha i vode da jedu i piju,+ pa neka se vrate svom gospodaru!” 23 Tako im je priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je te su se vratili svom gospodaru. Otad sirijske čete više nisu dolazile pljačkati+ izraelsku zemlju.

24 Poslije toga sirijski kralj Ben-Hadad skupio je svu svoju vojsku, krenuo na Samariju i opkolio je.+ 25 I u Samariji je zavladala velika glad.+ Opsada je trajala sve dok magareća glava+ nije dosegnula cijenu od 80 srebrnjaka, a četvrtina kaba* golubinjeg izmeta 5 srebrnjaka. 26 Kad je jednom izraelski kralj hodao po zidinama, neka mu je žena doviknula: “Gospodaru moj, kralju, pomozi nam!” 27 A on je odgovorio: “Ako vam Jehova ne pomogne, kako ću vam ja pomoći? Misliš li da vam mogu dati žita ili vina ili ulja?” 28 Potom ju je kralj upitao: “Što te muči?” A ona je odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svog sina da ga pojedemo danas, a mog ćemo pojesti sutra!’+ 29 Tako smo skuhale mog sina i pojele ga.+ A sutradan sam joj rekla: ‘Daj ovamo svog sina da ga pojedemo!’ Ali ona je sakrila svog sina.”

30 Kad je kralj čuo što je ta žena kazala, razderao je svoje haljine.+ I dok je hodao po zidinama, ljudi su vidjeli da ispod odjeće* nosi kostrijet. 31 Tada je kralj rekao: “Neka me Bog strogo kazni ako Šafatovom sinu Elizeju danas ostane glava na ramenu!”+

32 A Elizej je sjedio u svojoj kući i starješine su sjedili s njim. Tada je kralj poslao pred sobom jednog od svojih ljudi. Ali prije nego što je taj glasnik došao k Elizeju, on je kazao starješinama: “Znate li da je onaj krvnikov sin+ poslao čovjeka da mi skine glavu? Pazite! Kad dođe glasnik, zatvorite vrata i uprite se o njih da se ne mogu otvoriti. Ne čujete li već korake njegovog gospodara koji dolazi za njim?” 33 Dok im je on još govorio, k njemu je došao glasnik. Potom je došao i kralj te je rekao: “Ova je nevolja od Jehove. Zašto da onda i dalje čekam Jehovinu pomoć?”

7 Tada je Elizej rekao: “Čujte Jehovinu riječ! Ovako kaže Jehova: ‘Sutra će u ovo doba na samarijskim vratima* seah* finog brašna stajati samo 1 šekel*, a i 2 seaha ječma stajat će samo 1 šekel.’”+ 2 Nato je pobočnik u kojeg je kralj imao povjerenja odgovorio sluzi pravog Boga: “Čak i kad bi Jehova otvorio nebeske ustave, bi li se to moglo dogoditi?”+ A on je odgovorio: “Vidjet ćeš to svojim očima,+ ali nećeš jesti!”+

3 A kod gradskih vrata bila su četiri gubavca.+ I rekli su jedan drugome: “Zašto da sjedimo ovdje dok ne umremo? 4 Ako odemo u grad dok u njemu vlada glad,+ umrijet ćemo. A ako ostanemo ovdje, isto ćemo umrijeti. Zato pođimo u sirijski tabor! Ako nam poštede život, živjet ćemo, a ako to ne učine, umrijet ćemo.” 5 Nakon što se smračilo, ustali su i uputili se u sirijski tabor. Kad su došli do ruba tabora, u njemu nije bilo nikoga.

6 Naime, Jehova je učinio da se u sirijskom taboru čuje tutnjava bojnih kola i topot konja, buka velike vojske.+ Stoga su Sirijci govorili jedan drugome: “Gle, izraelski kralj platio je hetitskim kraljevima i egipatskim kraljevima da nas napadnu!” 7 I u sumrak su ustali i pobjegli. Ostavili su svoje šatore, konje, magarce i sav tabor kakav je bio te su pobjegli da spase živu glavu*.

8 Kad su oni gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator te su se najeli i napili. Pokupili su iz njega srebro, zlato i haljine, a onda su otišli i to sakrili. Potom su se vratili, ušli u drugi šator, odnijeli stvari iz njega te otišli i sakrili ih.

9 Na koncu su rekli jedan drugome: “Nije dobro ovo što radimo. Danas je sretan dan i trebamo drugima javiti dobre vijesti! Budemo li oklijevali i čekali dok ne svane jutro, snaći će nas zaslužena kazna. Zato sada pođimo i javimo to kraljevom dvoru!” 10 Tako su otišli i pozvali gradske vratare te im kazali: “Otišli smo u sirijski tabor, ali ondje nije bilo nikoga niti se čuo ičiji glas. Vidjeli smo samo privezane konje i magarce te napuštene šatore.” 11 Nato su gradski vratari dozvali ljude u kraljevom dvoru i javili im što su čuli.

12 Iako je bila noć, kralj je odmah ustao i kazao svojim slugama: “Reći ću vam što Sirijci namjeravaju učiniti. Znaju da smo gladni+ i zato su otišli iz tabora i sakrili se u polju. Oni govore: ‘Kad izađu iz grada, uhvatit ćemo ih žive i ući u grad!’”+ 13 Nato je jedan od njegovih slugu rekao: “Molim te, izaberi ljude koji će uzeti pet konja od onih što su još preostali u gradu. Pošaljimo ih da vidimo što se događa! Ako poginu, neće im biti ništa gore nego svim Izraelcima koji su ostali ovdje i svim Izraelcima koji su već pomrli.” 14 Tako su uzeli dvoja kola s konjima i kralj ih je poslao u sirijski tabor, rekavši im: “Idite i izvidite!” 15 Oni su išli za Sirijcima sve do Jordana. Cijeli je put bio prekriven haljinama i stvarima koje su Sirijci pobacali dok su u strahu bježali. Glasnici su se vratili i javili to kralju.

16 Potom je narod izašao i opljačkao sirijski tabor. I tako je seah finog brašna stajao samo 1 šekel, a i 2 seaha ječma stajala su samo 1 šekel, kao što je Jehova i rekao.+ 17 A kralj je onog pobočnika u kojeg je imao povjerenja postavio da nadgleda gradska vrata, ali narod ga je izgazio na vratima te je umro, kao što je sluga pravog Boga i rekao kralju kad je on došao k njemu. 18 Tako se ispunilo ono što je sluga pravog Boga kazao kralju: “Sutra će u ovo doba na samarijskim vratima 2 seaha ječma stajati samo 1 šekel, a i seah finog brašna stajat će samo 1 šekel.”+ 19 Ali pobočnik je ovako bio odgovorio sluzi pravog Boga: “Čak i kad bi Jehova otvorio nebeske ustave, bi li se takvo što moglo dogoditi?” Nato mu je Elizej rekao: “Vidjet ćeš to svojim očima, ali nećeš jesti!” 20 Upravo se to i dogodilo. Naime, narod ga je izgazio na vratima te je umro.

8 Elizej je rekao ženi kojoj je oživio sina:+ “Pođi sa svojom obitelji i nastani se negdje u tuđini jer Jehova je objavio da će zemlju zadesiti glad+ koja će trajati sedam godina.” 2 I žena je učinila ono što joj je kazao sluga pravog Boga. Otišla je sa svojom obitelji i nastanila se kao tuđinka u filistejskoj zemlji+ te je živjela ondje sedam godina.

3 Kad je prošlo sedam godina, žena se vratila iz filistejske zemlje i otišla zamoliti kralja da dobije natrag svoju kuću i svoje polje. 4 A kralj je upravo razgovarao s Gehazijem, slugom Božjeg proroka, i rekao mu: “Molim te, ispričaj mi sva velika djela koja je učinio Elizej!”+ 5 I dok je pričao kralju kako je Elizej oživio mrtvoga, došla je žena čijeg je sina oživio+ kako bi zamolila kralja da dobije natrag svoju kuću i svoje polje.+ Tada je Gehazi rekao: “Gospodaru moj, kralju, ovo je ta žena i ovo je njen sin kojeg je Elizej oživio!” 6 Nato je kralj upitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala. Tada je kralj pozvao jednog dvoranina i rekao mu: “Vrati joj sve što joj pripada i sav prihod od njenog polja od dana kad je napustila zemlju do sada!”

7 Kad je Elizej došao u Damask,+ sirijski kralj Ben-Hadad+ bio je bolestan. Stoga su mu javili: “Sluga pravog Boga+ došao je ovamo.” 8 Nato je kralj kazao Hazaelu:+ “Uzmi dar pa otiđi u susret sluzi pravog Boga.+ Preko njega pitaj Jehovu hoću li se oporaviti od ove bolesti.” 9 Tako mu je Hazael otišao u susret, a sa sobom je ponio na dar svakojaka dobra iz Damaska koja je natovario na 40 deva. Kad je došao, stao je pred Elizeja i rekao: “Tvoj sin, sirijski kralj Ben-Hadad, poslao me k tebi da pita hoće li se oporaviti od bolesti.” 10 Elizej mu je odvratio: “Idi i reci mu: ‘Oporavit ćeš se.’ Ali Jehova mi je otkrio da će umrijeti!”+ 11 Elizej je netremice gledao u Hazaela sve dok njemu nije postalo neugodno. A onda je sluga pravog Boga zaplakao. 12 Hazael je upitao: “Zašto moj gospodar plače?” A on je odgovorio: “Zato što znam kakvo ćeš zlo nanijeti Izraelcima.+ Njihove ćeš utvrde spaliti vatrom, njihove ćeš najbolje vojnike pobiti mačem, njihovu ćeš djecu smrskati, a njihove trudne žene rasporiti.”+ 13 Nato je Hazael rekao: “Ali tvoj je sluga običan pas! Kako bi onda mogao učiniti takvo što?” A Elizej je odgovorio: “Jehova mi je otkrio da ćeš ti kraljevati nad Sirijom.”+

14 Potom je Hazael otišao od Elizeja i vratio se svom gospodaru. On ga je upitao: “Što ti je rekao Elizej?” Nato mu je Hazael odgovorio: “Rekao mi je da ćeš se oporaviti.”+ 15 Ali sutradan je Hazael uzeo pokrivač, umočio ga u vodu te ga stavio kralju na lice i tako ga ugušio.+ I Hazael je počeo vladati umjesto njega.+

16 A pete godine vladavine izraelskog kralja Jorama,+ Ahabovog sina, dok je Jošafat još bio kralj nad Judom, počeo je kraljevati Joram,+ sin Judinog kralja Jošafata. 17 Imao je 32 godine kad je postao kralj i vladao je osam godina u Jeruzalemu. 18 Išao je stopama izraelskih kraljeva,+ kao što su to činili i članovi Ahabove obitelji,+ jer mu je Ahabova kći bila žena.+ Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima.+ 19 Ali Jehova nije htio zatrti Judu zbog svog sluge Davida,+ jer mu je obećao da će dati svjetiljku* njemu+ i njegovim sinovima zauvijek.

20 U Joramovo se vrijeme Edom pobunio protiv Jude+ i postavio je sebi kralja.+ 21 Zato je Joram otišao u Sair sa svim svojim bojnim kolima te je po noći napao i porazio Edomce koji su opkolili njega i zapovjednike kola. A vojnici su pobjegli u svoje šatore. 22 No Edom se nastavio buniti protiv Jude sve do današnjeg dana. U to se vrijeme pobunila i Libna.+

23 A ostali događaji iz Joramovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 24 Naposljetku je Joram umro* i bio je pokopan među svojim precima u Davidovom gradu.+ A nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahazija.+

25 Dvanaeste godine vladavine izraelskog kralja Jorama, Ahabovog sina, počeo je kraljevati Ahazija, sin Judinog kralja Jorama.+ 26 Ahazija je imao 22 godine kad je postao kralj i vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Atalija+ i bila je unuka izraelskog kralja Omrija.+ 27 On je išao stopama Ahaba+ i njegovih potomaka te je činio ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što su to činili Ahab i njegova obitelj, jer je ženidbom došao u srodstvo s Ahabovom obitelji.+ 28 Zato je s Ahabovim sinom Joramom krenuo u rat protiv sirijskog kralja Hazaela kod Ramot-Gileada.+ Ali Sirijci su ranili Jorama.+ 29 Stoga se kralj Joram vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu Sirijci zadali kod Rame* kad se borio protiv sirijskog kralja Hazaela.+ A Judin kralj Ahazija, Joramov sin, otišao je u Jizreel da posjeti Ahabovog sina Jorama jer je on bio ranjen*.

9 Prorok Elizej pozvao je jednog od proročkih sinova te mu rekao: “Zatakni skute svoje haljine za pojas i brzo uzmi u ruku ovu bocu s uljem pa idi u Ramot-Gilead!+ 2 Kad dođeš onamo, potraži Jošafatovog sina Jehua,+ Nimšijevog unuka. Odvedi ga od njegove braće i otiđi s njim u najskrovitiju sobu. 3 Potom uzmi bocu s uljem i izlij mu je na glavu te reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Pomazujem te za kralja nad Izraelom!”’+ Zatim otvori vrata i odmah pobjegni!”

4 Tako je prorokov sluga otišao u Ramot-Gilead. 5 Kad je stigao, zapovjednici vojske sjedili su na okupu. I on je rekao: “Imam ti nešto reći, zapovjedniče!” A Jehu je upitao: “Kome od nas?” On je odgovorio: “Tebi, zapovjedniče!” 6 Jehu je tada ustao i ušao u kuću, a prorokov sluga izlio mu je ulje na glavu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Pomazujem te za kralja nad Jehovinim narodom, nad Izraelom!+ 7 Pobij potomke svog gospodara Ahaba jer ću osvetiti krv svojih slugu proroka i svih Jehovinih slugu koje je ubila Izebela!+ 8 Svi će Ahabovi potomci biti pobijeni. Istrijebit ću u Ahabovoj obitelji sve što je muško*, pa tako i one najbjednije u Izraelu.+ 9 I učinit ću da Ahabova obitelj bude kao obitelj Nebatovog sina Jeroboama+ i kao obitelj Ahijinog sina Baše.+ 10 A Izebelu će proždrijeti psi na jizreelskom polju+ i nitko je neće pokopati.’” Tada je otvorio vrata i pobjegao.+

11 Kad se Jehu vratio k ostalim zapovjednicima kraljeve vojske, oni su ga upitali: “Je li sve u redu? Zašto je taj luđak došao k tebi?” A on im je odgovorio: “Znate kakav je to čovjek i kako on govori!” 12 No oni su rekli: “Nisi nam rekao istinu! Hajde, kaži nam što se dogodilo!” Tada je kazao: “Govorio mi je tako i tako, a potom je rekao: ‘Ovako kaže Jehova: “Pomazujem te za kralja nad Izraelom!”’”+ 13 Nato je svaki od njih brzo uzeo svoju haljinu i prostro je pred njim po golim stepenicama.+ Zapuhali su u rog i rekli: “Jehu je postao kralj!”+ 14 Potom je Jošafatov sin Jehu,+ Nimšijev unuk, skovao urotu protiv Jorama.

A Joram je u to vrijeme sa svom izraelskom vojskom bio u Ramot-Gileadu+ i štitio Izraelce od napada sirijskog kralja Hazaela.+ 15 Kasnije se kralj Joram vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu zadali Sirijci kad se borio protiv sirijskog kralja Hazaela.+

Tada je Jehu rekao: “Ako vam je po volji, ne dajte nikome da pobjegne iz grada i ode to javiti u Jizreel!” 16 I Jehu se popeo na kola i otišao u Jizreel jer je Joram ondje ležao ranjen. A Judin kralj Ahazija došao je posjetiti Jorama. 17 Dok je stražar stajao na kuli u Jizreelu, vidio je kako se približava mnoštvo Jehuovih ljudi. Stoga je odmah javio: “Vidim mnoštvo ljudi.” A Joram je rekao: “Pošalji konjanika da im izađe u susret i pita ih dolaze li u miru!” 18 Tako im je konjanik došao u susret i rekao: “Kralj pita dolazite li u miru.” Ali Jehu je odgovorio: “Što je tebe briga dolazim li u miru? Hajde za mnom!”

Stražar je potom javio: “Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.” 19 Tada je poslao drugog konjanika, koji je došao do njih i rekao: “Kralj pita dolazite li u miru.” Ali Jehu je odgovorio: “Što je tebe briga dolazim li u miru? Hajde za mnom!”

20 I stražar je tada javio: “Došao je do njih, ali se ne vraća. A jedan od njih vozi kao Nimšijev unuk Jehu jer vozi mahnito.” 21 Tada je Joram naredio: “Upregnite mi kola!” I upregnuli su njegova bojna kola te su izraelski kralj Joram i Judin kralj Ahazija+ izašli svaki u svojim bojnim kolima i krenuli u susret Jehuu. Susreli su se s njim na zemlji Jizreelca Nabota.+

22 Kad je Joram ugledao Jehua, upitao je: “Dolaziš li u miru, Jehu?” Ali on je odgovorio: “Kako može biti mir dok se tvoja majka Izebela odaje bludu+ i toliko se bavi vračanjem?”+ 23 Nato je Joram okrenuo svoja kola da pobjegne te je doviknuo Ahaziji: “Prevareni smo, Ahazija!” 24 A Jehu je dohvatio svoj luk i ustrijelio Jorama u pleća tako da mu je strijela prošla kroz srce, i on se srušio u svojim kolima. 25 Tada je Jehu rekao svom pobočniku Bidkaru: “Podigni ga i baci na polje Jizreelca Nabota!+ Sjeti se da smo ti i ja vozili kola* iza njegovog oca Ahaba kad je sam Jehova izrekao protiv njega ovu objavu:+ 26 ‘“Jučer sam vidio Nabotovu krv+ i krv njegovih sinova”, kaže Jehova. “Budi uvjeren da ćeš mi platiti+ za njihovu krv na ovom polju!” kaže Jehova.’ Zato ga sada podigni i baci na ovo polje, da se ispuni ono što je Jehova rekao.”+

27 Kad je Judin kralj Ahazija+ vidio što se događa, pobjegao je putem koji vodi prema kući u vrtu. (Kasnije je Jehu krenuo u potjeru za njim i kazao: “Ubijte i njega!” I ranili su ga dok je bio u kolima na putu prema Guru, koji se nalazi kraj Ibleama.+ Ali uspio je pobjeći u Megido, gdje je na koncu umro. 28 Sluge su ga kolima prevezli u Jeruzalem i pokopali u njegovom grobu s njegovim precima u Davidovom gradu.+ 29 A Ahazija+ je bio postao kralj u Judi jedanaeste godine kraljevanja Ahabovog sina Jorama.)

30 Poslije toga Jehu je došao u Jizreel.+ Kad je to čula Izebela,+ namazala je oči crnom bojom i lijepo uredila kosu, pa je gledala s prozora. 31 Kad je Jehu ulazio na gradska vrata, rekla je: “Je li dobro prošao Zimri, ubojica svog gospodara?”+ 32 Nato je on pogledao prema prozoru i upitao: “Tko je na mojoj strani? Tko?”+ Tada su dva ili tri dvoranina pogledala prema njemu. 33 A on je kazao: “Bacite je dolje!” I bacili su je, a njena je krv poprskala zid i konje. I njegovi su je konji pregazili. 34 Potom je ušao te jeo i pio. Zatim je rekao: “Pobrinite se za tu prokletnicu i pokopajte je. Ona je ipak kraljeva kći.”+ 35 No kad su otišli da je pokopaju, nisu našli ništa osim njene lubanje, stopala i šaka.+ 36 Kad su se vratili i javili mu to, on je kazao: “Time se ispunilo ono što je Jehova rekao+ preko Tišbijca Ilije, svog sluge: ‘Na jizreelskom polju psi će proždrijeti Izebelino tijelo.+ 37 Izebelino će truplo biti kao gnoj na jizreelskom polju, pa se neće moći reći: “To je Izebela.”’”

10 Ahab+ je imao 70 sinova u Samariji. Stoga je Jehu napisao pisma i poslao ih u Samariju jizreelskim glavarima, starješinama+ i skrbnicima Ahabove djece. Poručio im je: 2 “Kod vas su sinovi vašeg gospodara, imate bojna kola, konje i oružje, a grad vam je utvrđen zidinama. Kad vam stigne ovo pismo, 3 izaberite najboljeg i najdostojnijeg među sinovima svog gospodara te ga postavite na prijestolje njegovog oca i borite se za dom svog gospodara!”

4 A oni su se jako uplašili i rekli: “Ako mu se dva kralja nisu mogla oduprijeti,+ kako ćemo mu se mi oduprijeti?” 5 Stoga su upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poručili Jehuu: “Mi smo tvoji sluge i učinit ćemo sve što nam kažeš. Nikog nećemo postaviti za kralja. Učini što misliš da je dobro!”

6 Potom im je napisao drugo pismo i u njemu rekao: “Ako ste na mojoj strani i spremni ste poslušati me, sutra u ovo doba dođite k meni u Jizreel i donesite mi glave sinova svog gospodara!”

A 70 kraljevih sinova bilo je kod uglednih ljudi u gradu koji su ih odgajali. 7 Čim su primili pismo, odveli su 70 kraljevih sinova i sve ih pobili.+ Potom su njihove glave stavili u košare i poslali mu u Jizreel. 8 I došao je glasnik i javio mu: “Donijeli su glave kraljevih sinova.” A on je rekao: “Stavite ih u dvije hrpe kod gradskih vrata, neka stoje ondje do jutra.” 9 A ujutro je izašao, stao pred narod i kazao: “Vi ste nedužni! Ja sam skovao urotu protiv svog gospodara i ubio ga,+ ali tko je pobio sve ove? 10 Znajte, dakle, da neće ostati neispunjena* nijedna Jehovina riječ koju je Jehova izrekao+ protiv Ahabove obitelji! Jehova je učinio ono što je rekao preko svog sluge Ilije.”+ 11 I Jehu je pobio sve koji su preostali od Ahabove obitelji u Jizreelu, sve uglednike koji su bili u Ahabovoj službi te njegove znance i njegove svećenike.+ Nikoga od njih nije ostavio na životu.+

12 Potom je Jehu krenuo u Samariju. Na putu je prošao pokraj pastirske kolibe u kojoj se strigu ovce. 13 Ondje je naišao na braću Judinog kralja Ahazije.+ Upitao ih je: “Tko ste vi?” A oni su odgovorili: “Mi smo Ahazijina braća i idemo vidjeti jesu li dobro kraljevi sinovi i sinovi kraljice majke.” 14 Tada je Jehu naredio: “Pohvatajte ih žive!” I pohvatali su ih žive te su ih pobili kraj nakapnice uz kolibu u kojoj se strigu ovce, njih četrdeset i dvojicu. Jehu nije niti jednoga ostavio na životu.+

15 Kad je otišao odande, naišao je na Rekabovog+ sina Jonadaba,+ koji mu je izašao u susret. Nakon što ga je pozdravio, upitao ga je: “Jesi li svim srcem uz mene kao što sam ja svim srcem uz tebe?”

A Jonadab je odgovorio: “Jesam!”

Jehu mu je nato rekao: “Ako je tako, pruži mi ruku!”

I pružio mu je ruku, a Jehu ga je uzeo k sebi u kola. 16 I rekao je: “Pođi sa mnom, pa ćeš vidjeti kako ne dopuštam da se štuje ijedan drugi bog osim Jehove*.”+ Tako ga je poveo sa sobom u svojim bojnim kolima. 17 Potom je došao u Samariju i počeo ubijati sve koji su preostali iz Ahabove obitelji u Samariji. Sve ih je istrijebio,+ i tako se ispunilo ono što je Jehova rekao Iliji.+

18 Potom je Jehu skupio sav narod i kazao mu: “Ahab je malo štovao Baala,+ no Jehu će ga štovati mnogo više. 19 Zato sada pozovite k meni sve Baalove proroke,+ sve njegove štovatelje i sve njegove svećenike.+ Neka ne izostane niti jedan jer ću prinijeti Baalu veliku žrtvu. Tko god izostane, izgubit će život!” A Jehu je postupao lukavo jer je htio istrijebiti Baalove štovatelje.

20 Jehu je nadalje rekao: “Oglasite svečani skup u čast Baalu!” I oni su ga oglasili. 21 Potom je Jehu poslao glasnike po cijelom Izraelu te su došli svi Baalovi štovatelji. Nije izostao nijedan. Svi su oni ušli u Baalov hram,+ tako da je Baalov hram bio dupkom pun. 22 Tada je Jehu kazao čuvaru odjeće: “Iznesi haljine za sve Baalove štovatelje!” I on im je iznio odjeću. 23 Potom je Jehu s Rekabovim sinom Jonadabom+ ušao u Baalov hram i rekao Baalovim štovateljima: “Pogledajte pažljivo jesu li među vama samo Baalovi štovatelji ili ima i nekih koji štuju Jehovu.” 24 I oni su počeli prinositi žrtve paljenice i druge žrtve. A Jehu je vani bio postavio 80 svojih ljudi te im rekao: “Ako pobjegne tko od ovih ljudi koje predajem u vaše ruke, svojom ćete glavom platiti za njega!”

25 Kad je završio prinošenje žrtve paljenice, Jehu je naredio stražarima i pobočnicima: “Uđite i pobijte ih! Ne dajte da ijedan pobjegne!”+ Tako su ih stražari i pobočnici pobili mačem i pobacali ih van. Prodrli su sve do svetišta* Baalovog hrama. 26 Iznijeli su obredne stupove+ iz Baalovog hrama i sve ih spalili.+ 27 Zatim su srušili Baalov obredni stup+ i razrušili Baalov hram+ te ga pretvorili u zahode, koji postoje sve do danas.

28 Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baala iz Izraela. 29 Ali Jehu nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela. Naime, nije iskorijenio štovanje zlatnog teleta u Betelu i u Danu.+ 30 I Jehova je rekao Jehuu: “Zato što si dobro postupio te učinio ono što je ispravno u mojim očima i izvršio sve što sam odlučio učiniti Ahabovoj obitelji,+ četiri naraštaja tvojih potomaka sjedit će na izraelskom prijestolju.”+ 31 Ali Jehu se nije trudio svim srcem postupati po zakonu Jehove, Izraelovog Boga.+ Nije prestao činiti grijehe na koje je Jeroboam navodio Izraela.+

32 U to je vrijeme Jehova počeo Izraelcima oduzimati* zemlju dio po dio. I Hazael je napadao Izraelce na cijelom njihovom području,+ 33 od Jordana prema istoku, cijeli gileadski kraj – Gadovce, Rubenovce i Manašeovce+ – od Aroera, koji leži na rubu doline* Arnona, do Gileada i Bašana.+

34 A ostali događaji iz Jehuovog života, sva njegova djela i svi njegovi pothvati, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 35 Naposljetku je Jehu umro* i pokopali su ga u Samariji, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Joahaz.+ 36 Jehu je iz Samarije vladao nad Izraelom 28 godina.

11 Kad je Ahazijina majka Atalija+ vidjela da joj je sin mrtav,+ odlučila je pobiti sve pripadnike kraljevske loze.+ 2 Ali Ahazijina sestra Jošeba, kći kralja Jorama, potajno je odvela Ahazijinog sina Joaša+ od kraljevih sinova koji su trebali biti ubijeni te je njega i njegovu dadilju sklonila u spavaću sobu. Tako su ga sakrili od Atalije, pa nije bio pogubljen. 3 Šest je godina ostao sakriven u Jehovinom domu dok je Atalija vladala zemljom.

4 A sedme je godine Jojada poslao po stotnike kraljevskih stražara* i dvorskih stražara+ te ih doveo k sebi u Jehovin dom. Sklopio je savez s njima i zatražio od njih da se u Jehovinom domu zakunu da će se držati tog saveza. Potom im je pokazao kraljevog sina.+ 5 I zapovjedio im je: “Ovako učinite: Jedna trećina vas koji ćete biti na dužnosti u subotu* neka čuva stražu u kraljevom dvoru,+ 6 druga trećina neka bude kod Vrata temelja, a posljednja trećina neka bude kod vrata koja su iza dvorskih stražara. Tako ćete naizmjence čuvati hram*. 7 Vaše dvije skupine koje ne bi trebale biti na dužnosti u subotu neka ostanu čuvati stražu u Jehovinom domu kako bi štitile kralja. 8 Okružite kralja, svaki s oružjem u ruci. Pogubite svakoga tko pokuša proći kroz vaše redove. Budite uz kralja kuda god bude išao.”

9 Stotnici+ su učinili upravo onako kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki od njih poveo je svoje ljude koji su bili na dužnosti u subotu i one koji nisu bili na dužnosti u subotu, te su došli k svećeniku Jojadi.+ 10 Svećenik je tada dao stotnicima koplja i okrugle štitove kralja Davida, koji su bili u Jehovinom domu. 11 A dvorski su se stražari,+ svaki s oružjem u ruci, postavili od desne strane doma do lijeve strane doma, kod žrtvenika+ i kod doma, tako da su okružili budućeg kralja. 12 Tada je Jojada izveo kraljevog sina+ i stavio mu na glavu krunu*, a iznad njegove glave držao je svitak u kojem je bio zapisan Božji zakon*.+ Tako su ga postavili za kralja i pomazali ga. Pljeskali su i uzvikivali: “Živio kralj!”+

13 Kad je Atalija čula ljude kako trče i viču, pohitala je k narodu u Jehovin dom.+ 14 Ugledala je kralja kako stoji kod stupa, kao što je to bio običaj.+ Uz njega su bili zapovjednici i trubači,+ a sav se narod veselio i trubio u trube. Tada je Atalija razderala svoje haljine i povikala: “Urota! Urota!” 15 A svećenik Jojada naredio je stotnicima,+ koji su zapovijedali vojskom: “Izvedite je iz redova stražara i ako bi tko pošao za njom, pogubite ga mačem!” Naime, svećenik je bio naredio: “Nemojte je pogubiti u Jehovinom domu!” 16 Tako su je uhvatili i odveli do ulaza za konje kod kraljevog dvora+ te su je ondje pogubili.

17 Tada je Jojada sklopio savez između Jehove, kralja i naroda,+ kojim su se oni obavezali da će i dalje biti Jehovin narod, a sklopio je i savez između kralja i naroda.+ 18 Zatim je sav narod otišao u Baalov hram te porušio njegove žrtvenike+ i porazbijao njegove kipove,+ a Baalovog svećenika+ Matana pogubio je pred žrtvenicima.

Potom je svećenik postavio nadglednike nad Jehovinim domom.+ 19 I poveo je stotnike,+ kraljevske stražare, dvorske stražare+ i sav narod da otprate kralja iz Jehovinog doma. I ušli su u kraljev dvor kroz vrata dvorskih stražara. I kralj je sjeo na svoje prijestolje.+ 20 Sav se narod radovao i grad je bio u miru jer su Ataliju pogubili mačem u kraljevom dvoru.

21 Joaš+ je imao sedam godina kad je postao kralj.+

12 Sedme godine Jehuovog kraljevanja+ Joaš+ je postao kralj i vladao je 40 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer-Šebe.+ 2 Joaš je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima dokle god ga je poučavao svećenik Jojada. 3 No obredne uzvišice+ nisu bile uklonjene te je narod još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.

4 Joaš je rekao svećenicima: “Uzmite sav novac od svetih prinosa koji se donosi u Jehovin dom:+ novac koji je svakome određen kao porez,+ novac skupljen od onih* što su dali zavjete i sav novac koji netko donese u Jehovin dom jer ga na to potiče srce.+ 5 Neka svećenici uzmu novac od onih koji ga donesu i neka taj novac upotrijebe za popravak doma, gdje god se nađu kakva oštećenja.”+

6 Ali do dvadeset i treće godine Joaševog kraljevanja svećenici još nisu bili popravili oštećenja na domu.+ 7 Stoga je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu+ i ostale svećenike te ih upitao: “Zašto ne popravljate oštećenja na domu? Odsad više nemojte skupljati novac od onih koji ga donose ako se on neće upotrijebiti za popravak doma.”+ 8 I svećenici su pristali na to da više ne skupljaju novac od naroda i da više ne vode brigu o popravljanju oštećenja na domu.

9 Tada je svećenik Jojada uzeo jedan kovčeg,+ prorezao rupu na njegovom poklopcu i stavio ga kraj žrtvenika, da bude s desne strane onome tko ulazi u Jehovin dom. U njega su svećenici koji su služili kao vratari stavljali sav novac koji se donosio u Jehovin dom.+ 10 Kad bi vidjeli da u kovčegu ima mnogo novca, kraljev pisar i veliki svećenik došli bi pokupiti* i prebrojiti novac koji je bio donesen u Jehovin dom.+ 11 Prebrojeni novac predali bi ljudima koji su bili postavljeni da nadgledaju radove u Jehovinom domu, a oni su ga isplaćivali tesarima i graditeljima koji su radili na Jehovinom domu+ 12 te zidarima i klesarima. Tim su novcem ujedno kupovali drvenu građu i klesani kamen za popravak oštećenja na Jehovinom domu te podmirivali sve druge troškove oko popravka doma.

13 Ali novac koji se donosio u Jehovin dom nije se koristio za izradu srebrnih posuda, podrezivača stijenja, zdjela, truba+ niti bilo kakvih zlatnih ili srebrnih predmeta za Jehovin dom.+ 14 Taj su novac davali ljudima koji su nadgledali radove da njime poprave Jehovin dom. 15 Od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima nisu tražili da polažu račune za to kako ga troše jer su oni bili dostojni povjerenja.+ 16 Ali novac od žrtava za krivnju+ i novac od žrtava za grijeh nije se donosio u Jehovin dom. On je pripadao svećenicima.+

17 U to je vrijeme sirijski kralj Hazael+ krenuo u rat protiv Gata+ i osvojio ga. Potom je odlučio napasti Jeruzalem.+ 18 A Judin kralj Joaš uzeo je sve svete prinose koje su posvetili njegovi preci Jošafat, Joram i Ahazija, Judini kraljevi, te svoje svete prinose i sve zlato koje se nalazilo u riznici Jehovinog doma i u riznici kraljevog dvora i poslao ih sirijskom kralju Hazaelu.+ Tako je on otišao od Jeruzalema.

19 A ostali događaji iz Joaševog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 20 Na koncu su se Joaševi sluge urotili protiv njega+ i ubili ga u tvrđavi Milu*,+ koja se nalazila na putu što vodi u Silu. 21 Ubili su ga Šimeatin sin Jozakar i Šomerov sin Jozabad.+ Bio je pokopan među svojim precima u Davidovom gradu, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Amasija.+

13 Dvadeset i treće godine vladavine Judinog kralja Joaša,+ Ahazijinog+ sina, Jehuov sin Joahaz+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je 17 godina. 2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. Uporno je činio grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ Nije prestao griješiti. 3 Zato se Jehova žestoko rasrdio+ na Izraelce+ i predao ih je u ruke sirijskom kralju Hazaelu+ i u ruke Hazaelovom sinu Ben-Hadadu+ te je dopustio da ih oni stalno tlače.

4 Ali Joahaz je molio Jehovu za milost* i Jehova ga je uslišio jer je vidio kako sirijski kralj tlači Izraela.+ 5 Jehova je dao Izraelcima spasitelja+ kako bi ih izbavio iz sirijske ruke, pa su Izraelci mogli mirno živjeti u svojim domovima kao i prije. 6 (Ali nisu prestali činiti grijehe koje je činila Jeroboamova obitelj i na koje je Jeroboam navodio Izraela.+ Nastavili su tako griješiti, a obredno deblo*+ i dalje je stajalo u Samariji.) 7 Joahazu je od vojske ostalo samo 50 konjanika, 10 bojnih kola i 10 000 pješaka jer je ostalu vojsku sirijski kralj potukao+ i pregazio kao što se prah gazi za vrijeme vršidbe.+

8 A ostali događaji iz Joahazovog života, sva njegova djela i pothvati, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 9 Naposljetku je Joahaz umro* i pokopali su ga u Samariji,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Joaš.

10 Trideset i sedme godine vladavine Judinog kralja Joaša Joahazov sin Joaš+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je 16 godina. 11 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ Nastavio je činiti sve te grijehe.

12 A ostali događaji iz Joaševog života, sva njegova djela i njegovi pothvati te izvještaj o tome kako je ratovao s Judinim kraljem Amasijom,+ sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 13 Naposljetku je Joaš umro*, a na njegovo je prijestolje sjeo Jeroboam*.+ Joaš je bio pokopan u Samariji među izraelskim kraljevima.+

14 Kad se Elizej+ razbolio od bolesti od koje je kasnije i umro, došao mu je izraelski kralj Joaš, zagrlio ga te mu plačući rekao: “Oče moj, oče moj! Izraelova bojna kola i njegovi konjanici!”+ 15 A Elizej mu je rekao: “Uzmi luk i strijele!” I on je uzeo luk i strijele. 16 Tada je Elizej rekao izraelskom kralju: “Uzmi luk u ruku!” I on je uzeo luk u ruku, a Elizej je stavio svoje ruke na kraljeve ruke. 17 I rekao je: “Otvori prozor prema istoku!” I on ga je otvorio. “Odapni!” rekao je Elizej. I on je odapeo strijelu. Zatim je Elizej rekao: “Jehovina strijela koja donosi pobjedu*, strijela koja donosi pobjedu nad Sirijom*! Kod Afeka+ ćeš potpuno poraziti Siriju!”

18 Potom je Elizej rekao: “Uzmi strijele!” I kralj ih je uzeo. Tada je rekao izraelskom kralju: “Udaraj o tlo!” I on je udario tri puta, a onda je stao. 19 Tada se sluga pravog Boga razljutio na njega i rekao: “Trebao si udariti pet ili šest puta! Tada bi potpuno porazio Siriju, a ovako ćeš je poraziti samo tri puta.”+

20 Potom je Elizej umro i bio pokopan. A čete moapskih razbojnika+ obično su početkom godine* napadale zemlju. 21 Kad su jednom ljudi htjeli pokopati nekog čovjeka, ugledali su razbojnike, pa su brzo bacili mrtvaca u Elizejev grob i pobjegli. Kad se mrtvac dotaknuo Elizejevih kostiju, oživio je+ i stao na noge.

22 A sirijski kralj Hazael+ tlačio je Izraelce+ sve dane Joahazovog kraljevanja. 23 Ali Jehova im je iskazao naklonost i smilovao im se.+ I pokazao je da mu je stalo do njih zbog saveza koji je sklopio s Abrahamom,+ Izakom+ i Jakovom.+ Nije ih htio zatrti i nije ih odbacio* sve do danas. 24 Kad je umro sirijski kralj Hazael, počeo je vladati njegov sin Ben-Hadad. 25 Joahazov sin Joaš tada je Hazaelovom sinu Ben-Hadadu preoteo gradove koje je Hazael bio uzeo u ratu njegovom ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta porazio+ i tako je vratio izraelske gradove.

14 Druge godine vladavine izraelskog kralja Joaša,+ Joahazovog sina, Amasija, sin Judinog kralja Joaša, postao je kralj. 2 Imao je 25 godina kad je postao kralj i vladao je 29 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadina i bila je iz Jeruzalema.+ 3 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, ali ne kao njegov predak David.+ Činio je sve kao i njegov otac Joaš.+ 4 No obredne uzvišice nisu bile uklonjene+ te je narod još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 5 A kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pobio je svoje sluge koji su ubili kralja, njegovog oca.+ 6 Ali sinove tih ubojica nije pogubio, nego je postupio prema Jehovinoj zapovijedi koja je zapisana u knjizi Mojsijevog zakona: “Neka očevi ne budu pogubljeni zbog svojih sinova i neka sinovi ne budu pogubljeni zbog svojih očeva! Neka svatko bude pogubljen zbog vlastitog grijeha!”+ 7 On je pobio 10 000 Edomaca+ u Slanoj dolini+ i u ratu je osvojio grad Selu+ te mu je dao ime Jokteel, koje nosi sve do danas.

8 Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu, Jehuovom unuku, i poručio mu: “Dođi da odmjerimo snage u boju*!”+ 9 Izraelski kralj Joaš poslao je Judinom kralju Amasiji ovakav odgovor: “Trnoviti korov na Libanonu poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu!’ Ali neka libanonska divlja životinja prošla je onuda i izgazila trnoviti korov. 10 Potukao si Edomce,+ pa ti se srce uzoholilo. Uživaj u svojoj slavi, ali ostani kod kuće! Zašto izazivaš nevolju? Zar hoćeš da propadnete i ti i Juda s tobom?” 11 Ali Amasija nije poslušao.+

Tako je došao izraelski kralj Joaš te su se on i Judin kralj Amasija sukobili kod Bet-Šemeša,+ koji pripada Judi.+ 12 I Izrael je porazio Judu, tako da su Judini vojnici pobjegli svaki svojoj kući*. 13 Izraelski kralj Joaš zarobio je kod Bet-Šemeša Judinog kralja Amasiju, Joaševog sina, Ahazijinog unuka. Potom ga je doveo u Jeruzalem te je srušio dio jeruzalemskog zida od Efrajimovih vrata+ pa do Ugaonih vrata,+ ukupno 400 lakata*. 14 Uzeo je sve zlato i srebro te sve predmete koji su bili u Jehovinom domu i u riznici kraljevog dvora, a usto je odveo taoce. Potom se vratio u Samariju.

15 A ostali događaji iz Joaševog života, njegova djela i njegovi pothvati te izvještaj o tome kako je ratovao s Judinim kraljem Amasijom, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 16 Naposljetku je Joaš umro* i bio je pokopan u Samariji+ među izraelskim kraljevima, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Jeroboam*.+

17 Judin kralj Amasija,+ Joašev sin, živio je još 15 godina nakon smrti izraelskog kralja Joaša,+ Joahazovog sina.+ 18 A ostali događaji iz Amasijinog života zapisani su u ljetopisima Judinih kraljeva. 19 Kasnije su protiv njega skovali urotu+ u Jeruzalemu, pa je on pobjegao u Lakiš. Ali za njim su u Lakiš poslali ljude koji su ga ondje ubili. 20 Odande su ga dovezli na kolima i bio je pokopan u Jeruzalemu među svojim precima u Davidovom gradu.+ 21 Tada su svi Judejci doveli Azariju*,+ koji je imao 16 godina,+ i postavili ga za kralja umjesto njegovog oca Amasije.+ 22 On je Judi vratio Elat+ i obnovio ga nakon što je kralj* umro*.+

23 Petnaeste godine vladavine Judinog kralja Amasije, Joaševog sina, Jeroboam,+ sin izraelskog kralja Joaša, postao je kralj u Samariji i vladao je 41 godinu. 24 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. Nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ 25 On je ponovno uspostavio izraelsku granicu od Lebo-Hamata*+ do mora Arabe*,+ prema riječi koju je Jehova, Izraelov Bog, objavio preko svog sluge Jone,+ Amitajevog sina, proroka iz Gat-Hefera.+ 26 Jer Jehova je vidio Izraelovu tešku nevolju.+ Nije ostalo nikoga tko bi pomogao Izraelu, čak ni bespomoćnih ni jadnih. 27 Ali Jehova je bio obećao da Izraelovo ime neće izbrisati s lica zemlje.+ Zato ih je spasio rukom Joaševog sina Jeroboama.+

28 A ostali događaji iz Jeroboamovog života, sva njegova djela i njegovi pothvati te izvještaji o tome kako je ratovao i kako je vratio Damask+ i Hamat+ pod Judinu i Izraelovu vlast, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 29 Naposljetku je Jeroboam umro* te je bio pokopan među izraelskim kraljevima, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Zaharija.+

15 Dvadeset i sedme godine vladavine izraelskog kralja Jeroboama* Azarija*,+ sin Judinog kralja Amasije,+ postao je kralj.+ 2 Imao je 16 godina kad je postao kralj i vladao je 52 godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. 3 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Amasija.+ 4 No obredne uzvišice nisu bile uklonjene+ te je narod još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 5 A Jehova je kaznio kralja gubom, pa je on ostao gubav+ sve do svoje smrti. I živio je u zasebnoj kući,+ a kraljev sin Jotam+ upravljao je dvorom i sudio narodu.+ 6 A ostali događaji iz Azarijinog života,+ sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 7 Naposljetku je Azarija umro*+ i pokopali su ga među njegovim precima u Davidovom gradu, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Jotam.

8 Trideset i osme godine vladavine Judinog kralja Azarije+ Jeroboamov sin Zaharija+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je šest mjeseci. 9 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što su to činili i njegovi preci. Nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ 10 Tada je Jabešev sin Šalum skovao urotu protiv njega i ubio ga+ u Ibleamu.+ Nakon što ga je ubio, počeo je kraljevati umjesto njega. 11 A ostali događaji iz Zaharijinog života zapisani su u ljetopisima izraelskih kraljeva. 12 Tako se ispunilo ono što je Jehova rekao Jehuu: “Četiri naraštaja tvojih potomaka+ sjedit će na izraelskom prijestolju.”+ Tako je i bilo.

13 Jabešev sin Šalum postao je kralj trideset i devete godine vladavine Judinog kralja Uzije+ i vladao je mjesec dana u Samariji. 14 Tada je Gadijev sin Menahem došao iz Tirse+ u Samariju te je ondje ubio Jabeševog sina Šaluma.+ Nakon što ga je ubio, počeo je kraljevati umjesto njega. 15 A ostali događaji iz Šalumovog života i izvještaj o uroti koju je skovao, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 16 Kad je Menahem došao iz Tirse, razorio je Tifsah i pobio sve koji su bili u njemu i njegovoj okolici jer mu nisu otvorili gradska vrata. Razorio je grad i rasporio je sve trudne žene u njemu.

17 Trideset i devete godine vladavine Judinog kralja Azarije Gadijev sin Menahem postao je kralj u Izraelu i vladao je deset godina u Samariji. 18 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. Cijelog svog života nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ 19 Tada je zemlju napao asirski kralj Pul+ i Menahem je dao Pulu 1000 talenata* srebra da mu on pomogne učvrstiti vlast nad kraljevstvom.+ 20 Menahem je to srebro pribavio od Izraelaca, iznudivši ga od svih uglednih i bogatih ljudi.+ Dao je asirskom kralju 50 šekela* srebra po čovjeku. Tada je asirski kralj povukao vojsku i nije ostao u zemlji. 21 A ostali događaji iz Menahemovog+ života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 22 Naposljetku je Menahem umro*, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Pekahija.

23 Pedesete godine vladavine Judinog kralja Azarije Menahemov sin Pekahija u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je dvije godine. 24 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. Nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ 25 No tada je njegov pobočnik Pekah,+ Remalijin sin, skovao urotu protiv njega i ubio ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, zajedno s Argobom i Arjeom. Uz njega je bilo 50 ljudi iz Gileada. Nakon što ga je ubio, počeo je kraljevati umjesto njega. 26 A ostali događaji iz Pekahijinog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva.

27 Pedeset i druge godine vladavine Judinog kralja Azarije Remalijin sin Pekah+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je 20 godina. 28 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. Nije prestao činiti grijehe na koje je Nebatov sin Jeroboam navodio Izraela.+ 29 Za vladavine izraelskog kralja Pekaha asirski je kralj Tiglat-Pileser+ napao i osvojio Ijon, Abel-Bet-Maaku,+ Janoah, Kedeš,+ Hasor i Gilead+ te Galileju, to jest svu Naftalijevu zemlju,+ a njihove je stanovnike odveo u izgnanstvo u Asiriju.+ 30 Tada je Elin sin Hošea+ skovao urotu protiv Remalijinog sina Pekaha te ga je napao i ubio. I počeo je kraljevati umjesto njega dvadesete godine vladavine Uzijinog sina Jotama.+ 31 A ostali događaji iz Pekahovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva.

32 Druge godine vladavine izraelskog kralja Pekaha, Remalijinog sina, Jotam,+ sin Judinog kralja Uzije,+ postao je kralj. 33 Imao je 25 godina kad je postao kralj i vladao je 16 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruša, a bila je Sadokova kći.+ 34 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Uzija.+ 35 No obredne uzvišice nisu bile uklonjene te je narod još uvijek na tim uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ Jotam je sagradio gornja vrata na Jehovinom domu.+ 36 A ostali događaji iz Jotamovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 37 U to je vrijeme Jehova potaknuo sirijskog kralja Resina i Remalijinog sina Pekaha+ da počnu napadati Judu.+ 38 Naposljetku je Jotam umro* i bio je pokopan među svojim precima u gradu svog pretka Davida, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahaz.

16 Sedamnaeste godine vladavine Remalijinog sina Pekaha Ahaz,+ sin Judinog kralja Jotama, postao je kralj. 2 Ahaz je imao 20 godina kad je postao kralj i vladao je 16 godina u Jeruzalemu. Nije činio ono što je ispravno u očima Jehove, njegovog Boga, kao što je to činio njegov predak David.+ 3 Naprotiv, išao je stopama izraelskih kraljeva+ i čak je svog sina žrtvovao u vatri*,+ po odvratnom običaju naroda+ koje je Jehova otjerao pred Izraelcima. 4 Ujedno je prinosio žrtve i spaljivao prinose na obrednim uzvišicama,+ na bregovima i pod svakim stablom koje se zeleni.+

5 U to su vrijeme sirijski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, Remalijin sin, došli ratovati protiv Jeruzalema.+ Opkolili su Ahaza, ali nisu uspjeli osvojiti grad. 6 Tada je sirijski kralj Resin vratio Edomu Elat,+ a potom je Židove* protjerao iz Elata. I Edomci su ušli u Elat i žive u njemu sve do danas. 7 Stoga je Ahaz poslao glasnike asirskom kralju Tiglat-Pileseru+ i poručio mu: “Ja sam tvoj sluga i tvoj sin. Dođi i izbavi me iz ruke sirijskog kralja i iz ruke izraelskog kralja, koji su me napali!” 8 Tada je Ahaz uzeo srebro i zlato koje se nalazilo u Jehovinom domu i u riznici kraljevog dvora te ga je poslao asirskom kralju na dar.+ 9 Asirski kralj udovoljio je njegovoj molbi pa je otišao u Damask, osvojio ga i odveo njegove stanovnike u izgnanstvo u Kir,+ a Resina je pogubio.+

10 Tada je kralj Ahaz otišao u Damask da se sastane s asirskim kraljem Tiglat-Pileserom. Kad je kralj Ahaz vidio žrtvenik koji se nalazio u Damasku, poslao je svećeniku Uriji nacrt žrtvenika i prikaz svih pojedinosti na njemu.+ 11 Svećenik Urija+ načinio je žrtvenik+ točno po uputama koje mu je kralj Ahaz poslao iz Damaska. I tako je svećenik Urija dovršio žrtvenik prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 12 Kad se kralj vratio iz Damaska i vidio žrtvenik, pristupio mu je i prinio žrtve na njemu.+ 13 Na tom je žrtveniku spalio svoje žrtve paljenice i svoje žitne žrtve. Na njega je ujedno izlio svoje žrtve ljevanice te ga je poškropio krvlju žrtava zajedništva koje je prinio. 14 A bakreni žrtvenik+ koji je bio pred Jehovom ispred doma – između novog žrtvenika i Jehovinog doma – dao je maknuti s njegovog mjesta te ga je postavio sa sjeverne strane svog žrtvenika. 15 Kralj Ahaz zapovjedio je svećeniku Uriji:+ “Na velikom žrtveniku spaljuj jutarnju žrtvu paljenicu+ i večernju žitnu žrtvu,+ kraljevu žrtvu paljenicu i njegovu žitnu žrtvu te žrtve paljenice, žitne žrtve i žrtve ljevanice cijelog naroda. Škropi žrtvenik krvlju svih žrtava paljenica i svih drugih žrtava. A o bakrenom ću žrtveniku još razmisliti.” 16 Svećenik Urija učinio je sve što mu je zapovjedio kralj Ahaz.+

17 Povrh toga, kralj Ahaz isjekao je na komade stranice kolica+ i skinuo s kolica spremnike za vodu,+ a more je skinuo s bakrenih bikova+ na kojima je stajalo te ga je stavio na kameni pod.+ 18 Iz Jehovinog doma uklonio je natkriveni hodnik koji je bio sagrađen u domu i koristio se subotom* te vanjski prilaz za kralja. Učinio je to zbog asirskog kralja.

19 A ostali događaji iz Ahazovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva.+ 20 Naposljetku je Ahaz umro* i bio je pokopan među svojim precima u Davidovom gradu, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Ezekija*.+

17 Dvanaeste godine vladavine Judinog kralja Ahaza Elin sin Hošea+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je devet godina. 2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, ali ne onoliko koliko su to činili izraelski kraljevi koji su bili prije njega. 3 Asirski kralj Salmanasar napao je Hošeu+ te mu je on postao sluga i plaćao mu danak.+ 4 Ali asirski kralj otkrio je da Hošea kuje urotu, jer je Hošea bio poslao glasnike egipatskom+ kralju Sou i nije donio danak asirskom kralju kao što je to činio svake godine. Zato ga je asirski kralj zatvorio i svezanog držao u zatvoru.

5 Asirski kralj napao je svu zemlju, a kad je došao do Samarije, opsjedao ju je tri godine. 6 Devete godine Hošeine vladavine asirski kralj osvojio je Samariju.+ Odveo je Izraelce u izgnanstvo+ u Asiriju te ih je naselio u Halahu i Haboru na rijeci Gozanu+ i u medijskim gradovima.+

7 To se dogodilo zato što su Izraelci griješili Jehovi, svom Bogu, koji ih je izveo iz Egipta i izbavio od vlasti faraona, egipatskog kralja.+ Izraelci su štovali druge bogove+ 8 i živjeli su po običajima naroda koje je Jehova otjerao pred njima i po običajima koje su uveli izraelski kraljevi.

9 Izraelci su činili ono što nije ispravno u očima Jehove, njihovog Boga. Gradili su obredne uzvišice po svim svojim naseljima,+ od stražarskih kula do utvrđenih gradova*. 10 Podizali su sebi obredne stupove i obredna debla*+ na svakom visokom brijegu i pod svakim stablom koje se zeleni.+ 11 I na svim su obrednim uzvišicama spaljivali prinose kao što su to činili narodi koje je Jehova bio otjerao pred njima.+ Činili su zla djela kojima su vrijeđali Jehovu.

12 Štovali su odvratne idole*+ iako im je Jehova bio rekao: “Ne činite to!”+ 13 Jehova je upozoravao Izraela i Judu preko svih svojih proroka i svih svojih vidjelaca:+ “Prestanite činiti zlo!+ Držite se mojih zapovijedi i mojih odredbi, svega što je zapisano u zakonu koji sam dao vašim precima i koji sam vam prenio preko svojih slugu, proroka.” 14 Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdoglavi* kao i njihovi preci koji nisu vjerovali Jehovi, svom Bogu.+ 15 Odbacili su njegove uredbe i savez+ koji je sklopio s njihovim precima. Zanemarivali su upozorenja koja im je davao.+ Štovali su bezvrijedne idole,+ pa su i sami postali bezvrijedni.+ Oponašali su okolne narode premda im je Jehova zapovjedio da ih ne oponašaju.+

16 Odbacili su sve zapovijedi Jehove, svog Boga, i načinili su dva lijevana* kipa teleta+ i obredno deblo*+ te su se klanjali svoj nebeskoj vojsci*+ i štovali Baala.+ 17 Osim toga, svoje su sinove i svoje kćeri žrtvovali u vatri*,+ gatali su+ i proricali po znamenju te su svjesno činili* ono što je zlo u Jehovinim očima i tako ga vrijeđali.

18 Zato se Jehova jako rasrdio na Izraela, pa ga je odbacio da ga više ne gleda.+ Nije ostavio nikog osim Judinog plemena.

19 Ni Juda nije slušao zapovijedi Jehove, svog Boga,+ nego se držao istih običaja kao i Izrael.+ 20 Jehova je odbacio sve Izraelove potomke te im je nanosio sramotu i predavao ih u ruke pljačkašima sve dok ih nije posve napustio. 21 Otrgnuo je Izraelce od Davidovog doma, a oni su sebi za kralja postavili Nebatovog sina Jeroboama.+ No Jeroboam je naveo Izraelce da ostave Jehovu i da učine velik grijeh. 22 Izraelci su činili sve grijehe koje je činio i Jeroboam.+ Nisu ih prestali činiti 23 sve dok Jehova nije odbacio Izraela da ga više ne gleda, kao što je bio rekao preko svih svojih slugu, proroka.+ Tako je Izrael bio odveden iz svoje zemlje i izgnan u Asiriju,+ gdje se nalazi i danas.

24 Potom je asirski kralj doveo ljude iz Babilona, Kute, Ave, Hamata i Sefarvajima+ i naselio ih u samarijskim gradovima umjesto Izraelaca. Oni su zauzeli Samariju i živjeli u njenim gradovima. 25 Kad su počeli ondje živjeti, nisu štovali Jehovu*. Stoga je Jehova poslao među njih lavove,+ koji su ih ubijali. 26 Tada su javili asirskom kralju: “Narodi koje si odveo u izgnanstvo i naselio po gradovima u Samariji ne znaju kako treba štovati Boga* te zemlje. Zato on šalje na njih lavove koji ih ubijaju, jer nitko ne zna kako treba štovati Boga te zemlje.”

27 Nato je asirski kralj zapovjedio: “Pošaljite u tu zemlju jednog od svećenika koje ste odande odveli u izgnanstvo. Neka se vrati i nastani se ondje i neka ih pouči kako trebaju štovati Boga one zemlje.” 28 Tako se jedan od svećenika koji su iz Samarije bili odvedeni u izgnanstvo vratio u Betel+ i nastanio se u njemu. I on ih je učio kako da štuju Jehovu*.+

29 Ali svaki je narod načinio svog boga* i postavio ga u svetišta na uzvišicama koje su bili načinili Samarićani. Svaki je narod to učinio u gradovima u kojima je živio. 30 Tako su ljudi iz Babilona načinili Sukot-Benota, oni iz Kuta načinili su Nergala, oni iz Hamata+ načinili su Ašimu, 31 a Avijci su načinili Nibhaza i Tartaka. Sefarvajimci su u vatri spaljivali svoje sinove u čast sefarvajimskim bogovima+ Adrameleku i Anameleku. 32 Iako su štovali Jehovu, postavili su ljude iz svog naroda da služe kao svećenici na obrednim uzvišicama, pa su oni za njih vršili službu u svetištima na uzvišicama.+ 33 Štovali su Jehovu, ali su obožavali i svoje bogove kao što su to činili narodi* u zemljama iz kojih su bili preseljeni.+

34 Oni se sve do današnjeg dana drže svojih starih vjerskih običaja. Ne štuju Jehovu niti postupaju prema odredbama, naredbama, zakonima i zapovijedima što ih je Jehova dao sinovima Jakova, kojem je promijenio ime u Izrael.+ 35 Kad je Jehova sklopio savez s njima,+ zapovjedio im je: “Nemojte štovati druge bogove, ne klanjajte im se, ne služite im niti im prinosite žrtve.+ 36 Štujte Jehovu,+ koji vas je izveo iz Egipta velikom silom i snažnom rukom,+ njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve. 37 Uvijek se vjerno držite uredbi, naredbi, zakona i zapovijedi koje vam je napisao.+ Nemojte štovati druge bogove. 38 Nemojte zaboraviti savez koji sam sklopio s vama+ i nemojte štovati druge bogove. 39 Štujte Jehovu, svog Boga, jer će vas on izbaviti od svih vaših neprijatelja.”

40 Ali ti narodi nisu poslušali, nego su se držali svojih starih vjerskih običaja.+ 41 Tako su štovali Jehovu,+ ali štovali su i svoje rezbarene kipove. Njihovi sinovi i njihovi unuci sve do današnjeg dana čine sve kako su činili i njihovi preci.

18 Treće godine vladavine izraelskog kralja Hošee,+ Elinog sina, počeo je kraljevati Ezekija,+ sin Judinog kralja Ahaza.+ 2 Imao je 25 godina kad je postao kralj i vladao je 29 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abi*, a bila je Zaharijina kći.+ 3 Ezekija je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima,+ kao što je to činio i njegov predak David.+ 4 Uklonio je obredne uzvišice,+ porazbijao obredne stupove i posjekao obredno deblo*.+ Razbio je i bakrenu zmiju koju je bio načinio Mojsije+ jer su joj sve do tada Izraelci spaljivali prinose. Zvali su je Nehuštan.* 5 Ezekija se uzdao u Jehovu,+ Izraelovog Boga. Nije bilo takvog kralja među svim Judinim kraljevima poslije njega, a ni među onima prije njega. 6 Čvrsto se držao Jehove+ i nije mu okrenuo leđa, nego je postupao po zapovijedima koje je Jehova dao Mojsiju. 7 I Jehova je bio uz njega. Ezekija je postupao razborito u svemu što je poduzimao. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više htio služiti.+ 8 Usto je porazio Filistejce+ i redom osvojio njihova naselja sve do Gaze i njenog područja, od stražarskih kula do utvrđenih gradova*.

9 Četvrte godine vladavine kralja Ezekije, odnosno sedme godine vladavine izraelskog kralja Hošee,+ Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo u pohod na Samariju i opkolio je.+ 10 Osvojio ju je+ nakon tri godine. Šeste godine vladavine kralja Ezekije, odnosno devete godine vladavine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. 11 Potom je asirski kralj odveo Izraelce u izgnanstvo+ u Asiriju te ih je naselio u Halahu i Haboru na rijeci Gozanu i u medijskim gradovima.+ 12 To se dogodilo zato što nisu poslušali Jehovu, svog Boga, nego su kršili njegov savez, sve što je zapovjedio Jehovin sluga Mojsije.+ Nisu to slušali niti izvršavali.

13 Četrnaeste godine Ezekijinog kraljevanja asirski kralj Sanherib+ napao je sve Judine utvrđene gradove i osvojio ih.+ 14 Tada je Judin kralj Ezekija poručio asirskom kralju u Lakiš: “Pogriješio sam! Povuci svoju vojsku, pa ću ti dati što god zatražiš od mene.” Asirski kralj zatražio je od Judinog kralja Ezekije da mu da 300 talenata* srebra i 30 talenata zlata. 15 I Ezekija je dao sve srebro koje se našlo u Jehovinom domu i u riznici kraljevog dvora.+ 16 Tada je Judin kralj Ezekija skinuo vrata Jehovinog hrama+ i dovratnike koje je sam bio obložio zlatom+ te je zlato s njih dao asirskom kralju.

17 Potom je asirski kralj poslao kralju Ezekiji tartana*, rabsarisa* i rabšaka* s velikom vojskom. Oni su došli iz Lakiša+ u Jeruzalem+ i zauzeli položaj kod vodovoda gornjeg jezerca, na cesti koja vodi do polja perača* rublja.+ 18 Kad su pozvali kralja, k njima su došli dvorski upravitelj Elijakim,+ Hilkijin sin, te pisar Šebna+ i ljetopisac Joah, Asafov sin.

19 I rabšak im je kazao: “Recite Ezekiji: ‘Ovako kaže veliki kralj, kralj Asirije: “U što se ti to uzdaš?+ 20 Govoriš: ‘Imam vještinu i vojnu silu potrebnu za rat’, ali to su samo prazne riječi. U koga se to uzdaš da si se usudio pobuniti protiv mene?+ 21 Gle, uzdaš se u podršku Egipta,+ te slomljene trske koja probada dlan onome tko se na nju nasloni. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se uzdaju u njega. 22 A ako mi kažete: ‘Uzdamo se u Jehovu, svog Boga’,+ nije li upravo njegove uzvišice i žrtvenike Ezekija uklonio,+ pa sada govori Judi i Jeruzalemu: ‘Klanjajte se Bogu pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu’?”’+ 23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem. Dat ću ti 2000 konja ako možeš naći jahače za njih.+ 24 Kako ćeš, dakle, poraziti i najmanjeg upravitelja među slugama mog gospodara kad se uzdaš u to da će ti Egipat dati kola i konjanike? 25 Uostalom, jesam li bez Jehovinog odobrenja krenuo u pohod na ovo mjesto da ga opustošim? Sam Jehova rekao mi je: ‘Napadni tu zemlju i opustoši je!’”

26 Nato su Hilkijin sin Elijakim te Šebna+ i Joah rekli rabšaku:+ “Molimo te, govori svojim slugama aramejskim* jezikom+ jer mi ga razumijemo! Nemoj nam govoriti jezikom Židova pred ovim ljudima koji su na zidu!”+ 27 Ali rabšak im je rekao: “Zar me moj gospodar poslao da ove riječi kažem samo tvom gospodaru i tebi? Nije li me poslao i ljudima koji stoje na zidu, koji će zajedno s vama jesti svoj izmet i piti svoju mokraću?”

28 Potom je rabšak počeo vikati na sav glas na jeziku Židova: “Čujte što vam poručuje veliki kralj, kralj Asirije!+ 29 Ovako kaže kralj: ‘Ne dajte da vas zavara Ezekija jer on vas ne može izbaviti iz moje ruke!+ 30 I ne dajte da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u Jehovu govoreći vam: “Jehova će nas sigurno izbaviti i ovaj grad neće biti predan u ruke asirskom kralju.”+ 31 Ne slušajte Ezekiju! Ovako kaže asirski kralj: “Sklopite mir sa mnom i predajte mi se, pa će svaki od vas jesti sa svog trsa i sa svoje smokve i pit će vodu iz svoje nakapnice 32 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša,+ zemlju u kojoj ima obilje žita i mladog vina, kruha i vinograda, maslina i meda. Tako ćete ostati živi i nećete umrijeti. Ne slušajte Ezekiju jer on vas zavarava govoreći: ‘Jehova će nas izbaviti!’ 33 Je li ijedan od bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke asirskog kralja? 34 Gdje su hamatski+ i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski,+ henski i ivski bogovi? Jesu li oni izbavili Samariju iz moje ruke?+ 35 Koji je od svih bogova tih zemalja izbavio svoju zemlju iz moje ruke? Zar će onda Jehova izbaviti Jeruzalem iz moje ruke?”’”+

36 A ljudi su šutjeli i nisu mu odgovorili ni riječi jer je kralj bio zapovjedio: “Nemojte mu odgovarati!”+ 37 Potom su dvorski upravitelj Elijakim, Hilkijin sin, te pisar Šebna i ljetopisac Joah, Asafov sin, razderali svoje haljine i otišli k Ezekiji te mu prenijeli rabšakove riječi.

19 Čim je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoje haljine, ogrnuo kostrijet i otišao u Jehovin dom.+ 2 Potom je dvorskog upravitelja Elijakima, pisara Šebnu i svećeničke starješine poslao ogrnute kostrijeću k proroku Izaiji,+ Amosovom sinu. 3 Oni su mu rekli: “Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, ukora* i sramote, jer mi smo poput žene kojoj je došlo vrijeme da rodi, a nema snage za to.+ 4 Možda će Jehova, tvoj Bog, čuti sve riječi rabšaka, kojeg je asirski kralj, njegov gospodar, poslao da se ruga živom Bogu,+ pa će ga Jehova, tvoj Bog, pozvati na odgovornost zbog riječi koje je čuo. Pomoli se+ za ostatak naroda koji je još živ.’”

5 Nakon što su sluge kralja Ezekije prenijeli Izaiji njegovu poruku,+ 6 Izaija im je rekao: “Recite svom gospodaru: ‘Ovako kaže Jehova: “Ne boj se+ riječi koje si čuo, kojima su sluge asirskog kralja hulili na mene!+ 7 Ja ću tom kralju staviti u um misao* da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest. I učinit ću da bude ubijen mačem u svojoj zemlji.”’”+

8 Kad je rabšak čuo da je asirski kralj prekinuo opsadu Lakiša,+ vratio se k njemu i našao ga kako se bori protiv Libne.+ 9 A kralj je čuo vijest da je etiopski kralj Tirhaka krenuo u rat protiv njega. Stoga je ponovno poslao glasnike+ Ezekiji, rekavši im: 10 “Ovako recite Judinom kralju Ezekiji: ‘Ne daj da te tvoj Bog u kojeg se uzdaš zavara riječima: “Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.”+ 11 Eto, čuo si što su asirski kraljevi učinili svim zemljama koje su opustošili.+ Zar ćeš se samo ti izbaviti? 12 Jesu li narode koje su moji preci zatrli spasili njihovi bogovi? Gdje su Gozanci, Haranci,+ Resefci i Edenci koji su bili u Tel-Asaru? 13 Gdje su kralj Hamata i kralj Arpada te kraljevi gradova Sefarvajima, Hene i Ive?’”+

14 Ezekija je primio pisma koja su mu donijeli glasnici i pročitao ih. Potom je otišao u Jehovin dom i raširio ih pred Jehovom.+ 15 Tada se Ezekija obratio Jehovi u molitvi+ i rekao mu: “Jehova, Bože Izraelov, koji sjediš na prijestolju iznad* keruba,+ ti si jedini pravi Bog, Bog svih kraljevstava na zemlji.+ Ti si stvorio nebo i zemlju. 16 Jehova, prigni uho i čuj!+ Jehova, otvori oči+ i vidi! Čuj riječi koje nam je Sanherib uputio da bi se rugao živom Bogu. 17 Istina je, Jehova, da su asirski kraljevi opustošili narode i njihovu zemlju.+ 18 I pobacali su njihove bogove u vatru jer to nisu bili bogovi,+ nego djelo ljudskih ruku,+ drvo i kamen. Zato su ih i mogli uništiti. 19 A sada, Jehova, Bože naš, molim te, izbavi nas iz njegove ruke kako bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti, Jehova, jedini Bog!”+

20 Tada je Amosov sin Izaija poručio Ezekiji: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Čuo sam molitvu+ koju si mi uputio zbog asirskog kralja Sanheriba.+ 21 Evo riječi koje Jehova objavljuje protiv njega:

“Djevica, kći sionska, prezire te i ruga ti se.

Kći jeruzalemska odmahuje glavom i podsmjehuje ti se.

22 Kome se rugaš i na koga huliš?+

Svetog Izraelovog Boga!+

23 Preko svojih glasnika+ rugaš se Jehovi+ i kažeš:

Posjeći ću njegove visoke cedrove, njegove krasne borovice.

Doći ću u njegova najudaljenija skrovišta, u njegove najgušće šume.

24 Iskopat ću bunare i pit ću tuđe vode.

Svojim ću stopalima isušiti sve potoke* u Egiptu.’

25 Nisi li čuo što od davnine namjeravam učiniti?+

Davnih dana to sam smislio.+

Sada ću to ostvariti.+

Ti ćeš opustošiti utvrđene gradove i pretvoriti ih u ruševine.+

29 A ovo će ti* biti znak da će se to dogoditi: Ove godine jest ćete ono što samo naraste*, iduće godine jest ćete žito koje iznikne od toga,+ a treće godine sijat ćete i žeti, sadit ćete vinograde i jesti njihov rod.+ 30 Preživjeli iz Judinog naroda, oni koji preostanu,+ pustit će korijen u dubinu i rađati plod u visinu. 31 Jer ostatak će doći iz Jeruzalema i preživjeli s gore Siona. To će u svojoj revnosti učiniti Jehova nad vojskama.+

32 Zato Jehova ovako kaže za asirskog kralja:+

33 Vratit će se putem kojim je došao.

Neće ući u ovaj grad”, kaže Jehova.

35 Te iste noći došao je Jehovin anđeo i pobio 185 000 vojnika u asirskom taboru.+ Kad su rano ujutro ljudi ustali, oko njih su bili sve sami mrtvaci.+ 36 Stoga je asirski kralj Sanherib otišao odande i vratio se u Ninivu+ te ostao u njoj.+ 37 Kad se jednom klanjao u hramu svog boga Nisroka, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ubili su ga mačem+ i potom pobjegli u zemlju Ararat.+ A umjesto njega počeo je kraljevati njegov sin Esar-Hadon.+

20 U to vrijeme Ezekija se teško razbolio i bio je na samrti.+ Tada je prorok Izaija, Amosov sin, došao k njemu i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Izdaj potrebne zapovijedi svojoj obitelji* jer ćeš umrijeti. Nećeš se oporaviti.’”+ 2 Nato se Ezekija okrenuo licem prema zidu i pomolio se Jehovi: 3 “Preklinjem te, Jehova, sjeti se da sam ti vjerno služio i bio ti odan cijelim srcem te činio ono što je dobro u tvojim očima.”+ I Ezekija je počeo gorko plakati.

4 Izaija još nije došao ni do središnjeg dvorišta kad mu je stigla Jehovina objava:+ 5 “Vrati se i reci Ezekiji, vođi mog naroda: ‘Ovako kaže Jehova, Bog tvog pretka Davida: “Čuo sam tvoju molitvu i vidio sam tvoje suze.+ Evo, izliječit ću te+ i prekosutra* ćeš otići u Jehovin dom.+ 6 Produžit ću ti život za 15 godina i izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruke asirskog kralja+ i branit ću ovaj grad radi sebe i radi svog sluge Davida.”’”+

7 Izaija je potom rekao: “Donesite oblog od suhih smokava!” I oni su ga donijeli i stavili Ezekiji na čir, tako da je ozdravio.+

8 Ezekija je prije toga upitao Izaiju: “Što će biti znak+ po kojem ću znati da će me Jehova izliječiti i da ću prekosutra otići u Jehovin dom?” 9 A Izaija je odgovorio: “Ovo će biti znak od Jehove po kojem ćeš znati da će Jehova ispuniti ono što je rekao: Želiš li da se sjena na stepeništu pomakne deset stepenica* naprijed ili deset stepenica unatrag?”+ 10 Ezekija je odgovorio: “Lako je učiniti da se sjena produži za deset stepenica, ali nije lako učiniti da se pomakne deset stepenica unatrag.” 11 Tada je prorok Izaija zazvao Jehovu te je on sjenu na Ahazovom stepeništu pomaknuo deset stepenica unatrag nakon što se ona već bila spustila niza stepenište.+

12 U to je vrijeme babilonski kralj Berodak-Baladan, Baladanov sin, poslao pisma i dar Ezekiji jer je čuo da je Ezekija bio bolestan.+ 13 A Ezekija je srdačno dočekao* njegove poslanike i pokazao im cijelu svoju riznicu+ – srebro, zlato, balzam, skupocjeno ulje, oružje i sve ostalo što je bilo u njegovoj riznici. Nije bilo ničega u Ezekijinom dvoru i u cijelom njegovom kraljevstvu što im on nije pokazao.

14 Potom je prorok Izaija došao kralju Ezekiji i upitao ga: “Što su rekli ti ljudi i odakle su došli?” A Ezekija je odgovorio: “Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona.”+ 15 Nato ga je on upitao: “Što su vidjeli u tvom dvoru?” A Ezekija je odgovorio: “Vidjeli su sve što je u mom dvoru. U mojoj riznici nema ničega što im nisam pokazao.”

16 Tada je Izaija rekao Ezekiji: “Čuj Jehovinu objavu:+ 17 ‘Evo dolaze dani kad će sve što je u tvom dvoru i sve što su tvoji preci do danas nakupili biti odneseno u Babilon.+ Ništa neće ostati’, kaže Jehova. 18 ‘I neki tvoji potomci bit će odvedeni u zarobljeništvo+ i postat će dvorani u palači babilonskog kralja.’”+

19 Nato je Ezekija rekao Izaiji: “Dobro* je to što je Jehova rekao.”+ Potom je dodao: “Dobro je ako će mir i spokojstvo* trajati za mog života.”+

20 Ostali događaji iz Ezekijinog života i svi njegovi pothvati, kako je načinio jezerce+ i sagradio vodovod te doveo vodu u grad,+ sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 21 Naposljetku je Ezekija umro*,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Manaše.+

21 Manaše+ je imao 12 godina kad je postao kralj i vladao je 55 godina u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Hefsiba. 2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i radio iste gadosti kao i narodi+ koje je Jehova otjerao pred Izraelcima.+ 3 Ponovno je načinio obredne uzvišice koje je uništio njegov otac Ezekija,+ podignuo je žrtvenike Baalu i načinio obredno deblo*,+ kao što je bio učinio i izraelski kralj Ahab.+ Klanjao se svoj nebeskoj vojsci* i štovao je.+ 4 Načinio je i žrtvenike u Jehovinom domu,+ za koji je Jehova rekao: “U Jeruzalemu će se slaviti moje ime.”+ 5 I načinio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci+ u oba dvorišta Jehovinog doma.+ 6 Vlastitog je sina žrtvovao u vatri*, vračao je, proricao po znamenju+ i postavio ljude da prizivaju duhove i proriču budućnost.+ Činio je mnogo toga što je zlo u Jehovinim očima i tako ga je vrijeđao.

7 Načinio je i rezbareni kip Ašere*+ te ga postavio u dom za koji je Jehova rekao Davidu i njegovom sinu Salamunu: “U ovom domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih gradova izraelskih plemena, vječno će se slaviti moje ime.+ 8 I nikad više neću dati da Izraelci budu otjerani iz zemlje koju sam dao njihovim precima+ budu li se savjesno držali svega što sam im zapovjedio,+ cijelog zakona koji im je dao moj sluga Mojsije.” 9 Ali Izraelci nisu poslušali i Manaše ih je odveo na krivi put. Naveo ih je da čine još veće zlo nego narodi koje je Jehova istrijebio pred njima.+

10 A Jehova je ovako govorio preko svojih slugu, proroka:+ 11 “Judin kralj Manaše činio je sve te gadosti. Činio je veće zlo nego svi Amorejci+ prije njega,+ a i Judu je naveo na grijeh svojim odvratnim idolima*. 12 Zato ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Nanijet ću Jeruzalemu i Judi takvu nevolju+ da će se svatko tko čuje za nju zaprepastiti*.+ 13 Rastegnut ću nad Jeruzalemom isto mjerno uže+ kao nad Samarijom+ i upotrijebiti istu mjernu spravu* kao nad Ahabovom obitelji.+ I izbrisat ću Jeruzalem kao što se briše zdjela – obriše se pa se preokrene.+ 14 Napustit ću ostatak onih koji su moje vlasništvo+ i predat ću ih u ruke njihovim neprijateljima, pa će oni i njihova imovina postati plijen svim njihovim neprijateljima+ 15 jer su činili ono što je zlo u mojim očima i vrijeđali me od dana kad su njihovi preci izašli iz Egipta pa sve do danas.’”+

16 Osim toga, Manaše je prolio mnogo nevine krvi, toliko da je njome napunio Jeruzalem od jednog kraja do drugoga.+ Usto je sagriješio tako što je Judu naveo da griješi, da čini ono što je zlo u Jehovinim očima. 17 A ostali događaji iz Manašeovog života, sva njegova djela i grijesi koje je počinio, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 18 Naposljetku je Manaše umro* i bio je pokopan u vrtu svog dvora, u Uzinom vrtu.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Amon.

19 Amon+ je imao 22 godine kad je postao kralj i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Mešulemeta i bila je kći Harusa iz Jotbe. 20 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Manaše.+ 21 U svemu je išao stopama svog oca te je štovao odvratne idole koje je štovao i njegov otac i klanjao im se.+ 22 Tako je ostavio Jehovu, Boga svojih predaka, i nije išao Jehovinim putem.+ 23 Na koncu su se sluge kralja Amona urotili protiv njega i ubili ga u njegovom dvoru. 24 No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona te je umjesto njega postavio za kralja njegovog sina Jošiju.+ 25 A ostali događaji iz Amonovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 26 Pokopali su ga u njegovom grobu u Uzinom vrtu,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Jošija.+

22 Jošija+ je imao osam godina kad je postao kralj i vladao je 31 godinu u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Jedida i bila je kći Adaje iz Boskata.+ 2 Jošija je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima i u svemu je išao stopama svog pretka Davida,+ nije skretao ni nadesno ni nalijevo.

3 Osamnaeste godine svoje vladavine kralj Jošija poslao je svog pisara Šafana, Asalijinog sina, Mešulamovog unuka, u Jehovin dom+ i rekao mu: 4 “Idi k velikom svećeniku Hilkiji.+ Neka uzme sav novac koji je donesen u Jehovin dom,+ koji su vratari skupili od naroda.+ 5 Neka se novac uruči onima koji su postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu, a oni neka ga daju radnicima u Jehovinom domu koji trebaju popraviti oštećenja na domu,+ 6 naime graditeljima, zidarima i drugim zanatlijama. Oni neka njime kupe drvenu građu i klesani kamen za popravak doma.+ 7 Ali neka se od njih ne traži da polažu račune za to kako troše novac koji im je uručen, jer su oni bili dostojni povjerenja.”+

8 Kasnije je veliki svećenik Hilkija rekao pisaru Šafanu:+ “Pronašao sam knjigu Zakona+ u Jehovinom domu.” I Hilkija je knjigu dao Šafanu te ju je on počeo čitati.+ 9 Tada je pisar Šafan otišao kralju i rekao mu: “Tvoji su sluge istresli iz kovčega novac donesen u dom i predali ga onima koji su postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu.”+ 10 Pisar Šafan još je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je ovu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

11 Kad je kralj čuo riječi zapisane u knjizi Zakona, razderao je svoje haljine.+ 12 I zapovjedio je svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu,+ Mikajinom sinu Akboru, pisaru Šafanu i kraljevom sluzi Asaji: 13 “Idite i upitajte Jehovu za mene, za narod i za svu Judinu zemlju. Pitajte što znače riječi zapisane u ovoj knjizi koja je pronađena, jer Jehova se jako razgnjevio na nas+ zato što naši preci nisu slušali riječi ove knjige i nisu činili ono što je za nas napisano u njoj.”

14 Tako su svećenik Hilkija te Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli k proročici+ Huldi. Ona je bila žena Tikvinog sina Šaluma, Harhasovog unuka, čuvara odjeće, i živjela je u novom dijelu Jeruzalema. Kad su došli k njoj, kazali su joj što se dogodilo.+ 15 Ona im je nato rekla: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 16 “Ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću nevolju ovom mjestu i njegovim stanovnicima i ispunit ću sve što stoji u knjizi koju je pročitao Judin kralj.+ 17 Budući da su me ostavili te sada spaljuju prinose drugim bogovima+ i vrijeđaju me svime što čine,+ moj će gnjev planuti na ovo mjesto i neće se ugasiti.’”+ 18 A Judinom kralju, koji vas je poslao da pitate Jehovu, recite ovo: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za riječi koje si čuo: 19 ‘Budući da je tvoje srce prihvatilo moje opomene pa si se ponizio+ pred Jehovom kad si čuo što sam objavio protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika – da će ih snaći prokletstvo i da će se ljudi zgražati nad njima – te si razderao svoje haljine+ i plakao preda mnom, ja sam te uslišio’, kaže Jehova. 20 ‘Zato ću te pribrati k tvojim precima* i u miru ćeš biti položen u svoj grob, pa tvoje oči neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti ovom mjestu.’”’” I javili su kralju taj odgovor.

23 Tada je kralj poslao glasnike da sazovu k njemu sve Judine i jeruzalemske starješine.+ 2 Potom je kralj otišao u Jehovin dom, a s njim i svi Judejci, svi stanovnici Jeruzalema, svećenici i proroci – svi ljudi, od najvećeg do najmanjeg. Pročitao je pred njima sve riječi knjige+ saveza+ koja je bila pronađena u Jehovinom domu.+ 3 Stojeći kraj stupa, kralj je sklopio* savez pred Jehovom+ i obećao da će svim srcem i svom dušom* slušati Jehovu i držati se njegovih zapovijedi, opomena i odredbi te da će izvršavati riječi saveza koje su zapisane u toj knjizi. I sav je narod prihvatio savez.+

4 Potom je kralj zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji+ te ostalim svećenicima i vratarima da iznesu iz Jehovinog hrama sve predmete načinjene za Baala, za obredno deblo*+ i za svu nebesku vojsku*. I spalio ih je izvan Jeruzalema u kidronskim poljima, a njihov je pepeo odnio u Betel.+ 5 Raspustio je svećenike tuđih bogova, koje su Judini kraljevi bili postavili da spaljuju prinose na obrednim uzvišicama u Judinim gradovima i u okolici Jeruzalema, a tako i one koji su spaljivali prinose Baalu, suncu, mjesecu, zviježđima* i svoj nebeskoj vojsci.+ 6 Iznio je iz Jehovinog doma obredno deblo+ i odnio ga izvan Jeruzalema, u dolinu Kidron, te ga spalio+ u dolini Kidronu i satro u prah, a prah je prosuo po grobovima običnog naroda.+ 7 Osim toga, porušio je stanove hramskih bludnika,+ koji su se nalazili u Jehovinom domu i u kojima su žene tkale platno za svetišta obrednog debla.

8 Potom je doveo sve svećenike iz Judinih gradova te je oskvrnuo obredne uzvišice na kojima su ti svećenici spaljivali prinose, od Gebe+ do Beer-Šebe.+ Usto je porušio obredne uzvišice na vratima, one koje su bile kod vrata gradskog zapovjednika Jošue, s lijeve strane kad se uđe na gradska vrata. 9 Svećenici s obrednih uzvišica nisu služili kod Jehovinog žrtvenika u Jeruzalemu,+ ali jeli su beskvasne kruhove sa svojom braćom. 10 Jošija je oskvrnuo i Tofet,+ koji se nalazi u Dolini Hinomovih sinova*,+ da više nitko ne bi svog sina ili svoju kćer žrtvovao u vatri* u čast Moleku.+ 11 I zabranio je da konji koje su Judini kraljevi posvetili suncu ulaze u Jehovin dom kroz odaju* dvoranina Natan-Meleka, koja se nalazila u trijemu, a kola posvećena suncu+ spalio je vatrom. 12 Kralj je ujedno porušio žrtvenike koje su Judini kraljevi bili načinili na krovu+ Ahazove gornje sobe i žrtvenike koje je Manaše načinio u oba dvorišta Jehovinog doma.+ Satro ih je, a njihov je prah razasuo u dolini Kidronu. 13 Kralj je oskvrnuo obredne uzvišice nasuprot Jeruzalemu, na južnom* dijelu Gore uništenja*, koje je izraelski kralj Salamun bio načinio odvratnoj sidonskoj božici Aštarti, odvratnom moapskom bogu Kemošu i odvratnom amonskom bogu Milkomu.+ 14 Porazbijao je obredne stupove i posjekao obredna debla,+ a mjesta na kojima su stajali napunio je ljudskim kostima. 15 Srušio je i žrtvenik u Betelu i obrednu uzvišicu što ih je bio načinio Nebatov sin Jeroboam i tako naveo Izraela na grijeh.+ Nakon što je srušio žrtvenik i obrednu uzvišicu, spalio je uzvišicu i satro je u prah, a spalio je i obredno deblo.+

16 Kad se Jošija okrenuo i vidio grobove na gori, poslao je ljude da izvade kosti iz grobova te ih je spalio na žrtveniku i tako ga oskvrnuo, čime se ispunila Jehovina riječ što ju je objavio sluga pravog Boga, koji je prorekao da će se to dogoditi.+ 17 Potom je upitao: “Kakav je ono nadgrobni spomenik što ga vidim?” A ljudi iz grada odgovorili su mu: “To je grob sluge pravog Boga iz Jude+ koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom.” 18 Nato je Jošija rekao: “Pustite ga da počiva! Neka nitko ne dira njegove kosti!” Tako nisu dirali njegove kosti, a ni kosti proroka koji je došao iz Samarije.+

19 Jošija je uklonio i sva svetišta na uzvišicama u samarijskim gradovima+ koja su podignuli izraelski kraljevi i tako vrijeđali Boga. Učinio je s njima sve što je učinio i u Betelu.+ 20 Na žrtvenicima je pogubio sve svećenike s obrednih uzvišica koji su bili ondje i spalio je na njima ljudske kosti.+ Potom se vratio u Jeruzalem.

21 Tada je kralj zapovjedio svemu narodu: “Proslavite Pashu+ u čast Jehovi, svom Bogu, kako je zapisano u ovoj knjizi saveza.”+ 22 Takva se Pasha nije slavila od vremena kad su suci sudili Izraelu niti tijekom cijelog razdoblja u kojem su nad Izraelom i Judom vladali kraljevi.+ 23 Ta Pasha u čast Jehovi bila je proslavljena u Jeruzalemu osamnaeste godine Jošijinog kraljevanja.

24 Jošija je ujedno uklonio one koji su prizivali duhove i proricali budućnost,+ kipove kućnih bogova*,+ odvratne idole* i sve gadosti koje su se mogle vidjeti u Judinoj zemlji i u Jeruzalemu da bi izvršio riječi Zakona+ zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u Jehovinom domu.+ 25 Prije njega nije bilo takvog kralja koji se vratio Jehovi i služio mu svim srcem, svom dušom*+ i svom snagom, čineći sve prema Mojsijevom zakonu, a ni poslije njega nije bilo takvog kralja kao što je bio on.

26 Ipak, Jehova se nije prestao gnjeviti na Judu, nego je njegova srdžba i dalje plamtjela zbog svih gadosti kojima ga je Manaše vrijeđao.+ 27 Jehova je rekao: “Udaljit ću Judu od sebe da ga više ne gledam,+ kao što sam i Izraela udaljio od sebe.+ Odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i dom za koji sam rekao: ‘Ondje će se slaviti* moje ime.’”+

28 A ostali događaji iz Jošijinog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 29 U njegovo je vrijeme faraon Neho, egipatski kralj, pošao prema rijeci Eufratu kako bi se ondje našao s asirskim kraljem. Kralj Jošija krenuo je u boj protiv Neha, ali on ga je ubio kod Megida+ čim ga je ugledao. 30 Njegovi sluge položili su njegovo mrtvo tijelo na kola i odvezli ga iz Megida u Jeruzalem te ga pokopali u njegovom grobu. Potom je narod doveo Jošijinog sina Joahaza te ga pomazao i postavio za kralja nakon njegovog oca.+

31 Joahaz+ je imao 23 godine kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne. 32 Joahaz je činio ono što je zlo u Jehovinim očima, sve kako su činili i njegovi preci.+ 33 Faraon Neho+ bacio ga je u zatvor u Ribli,+ u hamatskoj zemlji, kako više ne bi vladao u Jeruzalemu, a zemlji je nametnuo danak od 100 talenata* srebra i jednog talenta zlata.+ 34 Potom je faraon Neho postavio Jošijinog sina Elijakima da kraljuje umjesto svog oca Jošije i promijenio mu je ime u Jojakim. A Joahaza je odveo u Egipat,+ gdje je on na koncu i umro.+ 35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali morao je nametnuti narodu porez da bi faraonu mogao dati novac koji je on zahtijevao. Svakome iz naroda uzimao je procijenjenu količinu srebra i zlata da bi ga dao faraonu Nehu.

36 Jojakim+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Zebida, a bila je kći Pedaje iz Rume. 37 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima,+ sve kako su činili i njegovi preci.+

24 U Jojakimovo je vrijeme babilonski kralj Nebukadnezar*+ napao zemlju. Jojakim mu je bio sluga tri godine, a potom se pobunio protiv njega i odmetnuo se. 2 Tada je Jehova počeo slati na Jojakima čete kaldejskih,+ sirijskih, moapskih i amonskih razbojnika. Slao ih je na Judinu zemlju da je unište, prema riječi koju je Jehova objavio+ preko svojih slugu, proroka. 3 To je snašlo Judu zato što je Jehova tako naredio. On je odbacio taj narod i više ga nije htio gledati+ zbog svih grijeha koje je Manaše učinio,+ 4 a i zbog nevine krvi koju je prolio+ i kojom je napunio Jeruzalem. Jehova mu to nije htio oprostiti.+

5 A ostali događaji iz Jojakimovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva.+ 6 Naposljetku je Jojakim umro*,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Jojakin.

7 Egipatski kralj nije više izlazio s vojskom iz svoje zemlje jer je babilonski kralj zauzeo sva područja koja su pripadala egipatskom kralju,+ od potoka* Egipta+ do rijeke Eufrata.+

8 Jojakin+ je imao 18 godina kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu.+ Majka mu se zvala Nehušta, a bila je kći Elnatana iz Jeruzalema. 9 Jojakin je činio ono što je zlo u Jehovinim očima, sve kako je činio i njegov otac. 10 U to je vrijeme vojska babilonskog kralja Nebukadnezara došla napasti Jeruzalem i opkolila je grad.+ 11 Babilonski kralj Nebukadnezar došao je do grada dok ga je njegova vojska opsjedala.

12 Judin kralj Jojakin izašao je pred babilonskog kralja+ sa svojom majkom, svojim slugama, svojim velikodostojnicima* i svojim dvoranima.+ I babilonski kralj zarobio ga je osme godine svog kraljevanja.+ 13 Potom je odnio sve blago iz Jehovinog doma i blago iz kraljevog dvora.+ Polomio je sav zlatni pribor koji je izraelski kralj Salamun načinio za Jehovin hram.+ Sve se to dogodilo upravo onako kako je Jehova bio prorekao. 14 Babilonski je kralj odveo u izgnanstvo sve stanovnike Jeruzalema, sve velikodostojnike*,+ sve hrabre ratnike, sve zanatlije i kovače*+ – 10 000 ljudi odveo je u izgnanstvo. Nitko nije ostao u zemlji osim najsiromašnijeg naroda.+ 15 Tako je odveo Jojakina+ u izgnanstvo u Babilon.+ A i kraljevu majku, kraljeve žene, njegove dvorane i najistaknutije ljude u zemlji odveo je iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon. 16 Babilonski kralj odveo je u izgnanstvo u Babilon i sve ratnike, njih 7000, te 1000 zanatlija i kovača*. Sve su to bili odvažni ljudi, sposobni za rat. 17 Babilonski je kralj umjesto Jojakina postavio za kralja njegovog strica+ Mataniju i promijenio mu ime u Sidkija.+

18 Sidkija je imao 21 godinu kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne. 19 Sidkija je činio ono što je zlo u Jehovinim očima, sve kako je činio i Jojakim.+ 20 Sve se to dogodilo u Jeruzalemu i Judi jer se Jehova razgnjevio na njih, pa ih je odbacio da ih više ne gleda.+ A Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.+

25 Devete godine Sidkijinog kraljevanja, desetog dana desetog mjeseca te godine, babilonski kralj Nebukadnezar+ došao je sa svom svojom vojskom napasti Jeruzalem.+ Utaborio se pred gradom i sagradio opsadni zid oko njega.+ 2 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijinog kraljevanja. 3 Devetog dana četvrtog mjeseca, dok je u gradu vladala tako velika glad+ da narod nije imao što jesti,+ 4 gradski zid bio je provaljen.+ Iako su Kaldejci bili posvuda oko grada, svi su vojnici po noći pobjegli kroz vrata između dvostrukog zida koji je bio blizu kraljevog vrta. I kralj Sidkija krenuo je prema Arabi.+ 5 Ali kaldejska vojska krenula je u potjeru za kraljem i stigla ga u pustoj ravnici kod Jerihona, a sva se njegova vojska razbježala i ostavila ga. 6 Uhvatili su kralja+ i odveli ga babilonskom kralju u Riblu te su mu ondje sudili. 7 Sidkijine sinove pogubili su pred njegovim očima. Potom je Nebukadnezar oslijepio Sidkiju, okovao ga u bakrene okove i odveo u Babilon.+

8 Devetnaeste godine vladavine babilonskog kralja Nebukadnezara, sedmog dana petog mjeseca te godine, došao je u Jeruzalem+ zapovjednik straže Nebuzaradan,+ sluga babilonskog kralja. 9 On je spalio Jehovin dom,+ kraljev dvor+ i sve kuće u Jeruzalemu.+ Spalio je i kuće svih velikaša.+ 10 Sva kaldejska vojska koja je došla sa zapovjednikom straže srušila je zidine oko Jeruzalema.+ 11 Zapovjednik straže Nebuzaradan odveo je u izgnanstvo ljude koji su preostali u gradu, one koji su prebjegli babilonskom kralju i ostalo stanovništvo.+ 12 No neke od najsiromašnijih ljudi zapovjednik straže ostavio je u zemlji i odredio da rade kao vinogradari i ratari.+ 13 Kaldejci su porazbijali bakrene stupove+ u Jehovinom domu te kolica+ i bakreno more+ što su bili u Jehovinom domu i sav su bakar odnijeli u Babilon.+ 14 Uzeli su i lonce, lopate, podrezivače stijenja, čaše i sav bakreni pribor koji se koristio za službu u hramu. 15 Zapovjednik straže uzeo je pepeonike i zdjele, sve od čistog zlata+ i srebra.+ 16 A bakar od kojeg su bila izrađena dva stupa, more i kolica – predmeti koje je Salamun bio načinio za Jehovin dom – nije se mogao izvagati.+ 17 Svaki stup bio je visok 18 lakata*+ i imao je glavu* od bakra. Glava je bila visoka 3 lakta, a mrežasti oplet i šipci oko glave bili su od bakra.+ Takav je bio i drugi stup s mrežastim opletom.

18 Osim toga, zapovjednik straže odveo je svećeničkog glavara Seraju,+ svećenika Sefaniju,+ koji je bio njegov pomoćnik, i trojicu vratara.+ 19 Iz grada je odveo i jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, pet kraljevih savjetnika koji su se zatekli u gradu, zatim pisara vojnog zapovjednika, onoga koji je narod pozivao u vojsku, i 60 ljudi iz običnog naroda što su još uvijek bili u gradu. 20 Zapovjednik straže Nebuzaradan+ odveo ih je babilonskom kralju u Riblu.+ 21 Babilonski kralj pogubio ih je u Ribli, u hamatskoj zemlji.+ Tako je Judin narod otišao u izgnanstvo iz svoje zemlje.+

22 Babilonski kralj Nebukadnezar postavio je Ahikamovog+ sina Gedaliju,+ Šafanovog+ unuka, da bude upravitelj nad narodom koji je ostavio u Judinoj zemlji.+ 23 Kad su svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi čuli da je babilonski kralj postavio Gedaliju za upravitelja, odmah su došli Gedaliji u Mispu. Došli su Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan te Seraja, sin Netofljanina Tanhumeta, i Jaazanija, sin nekog Maakaćanina – oni i njihovi ljudi.+ 24 Gedalija se zakleo njima i njihovim ljudima te im je rekao: “Ne bojte se služiti Kaldejcima. Ostanite u zemlji i služite babilonskom kralju, pa će vam biti dobro.”+

25 Sedmog mjeseca došao je Netanijin sin Jišmael,+ Elišamin unuk, koji je bio kraljevskog roda, a s njim je došlo još deset ljudi. Oni su napali i ubili Gedaliju te Židove i Kaldejce koji su bili s njim u Mispi.+ 26 Tada su svi ljudi, od najmanjeg do najvećeg, zajedno s vojnim zapovjednicima, otišli u Egipat+ jer su se uplašili Kaldejaca.+

27 Trideset i sedme godine izgnanstva Judinog kralja Jojakina,+ dvadeset i sedmog dana dvanaestog mjeseca te godine, babilonski je kralj Evil-Merodak u prvoj godini svog kraljevanja pustio iz zatvora Judinog kralja Jojakina.+ 28 Ljubazno je razgovarao s njim i dao mu viši položaj nego svim drugim kraljevima koji su bili s njim u Babilonu. 29 Tako je Jojakin skinuo zatvorske haljine i jeo je za njegovim stolom do kraja svog života. 30 Svaki dan do kraja svog života dobivao je od kralja hrane koliko mu je trebalo.