PJESMA NAD PJESMAMA
1 Salamunova pjesma nad pjesmama:+
2 “Ljubi me svojim usnama
jer tvoja je ljubav bolja od vina.+
3 Ugodan je miris tvojih ulja.+
Tvoje je ime kao mirisno ulje izliveno na glavu.+
Zato te djevojke vole.
4 Povedi me sa sobom, bježimo!
Kralj me doveo u svoje odaje!
Radujmo se i veselimo zajedno.
Slavimo* tvoju ljubav, koja je bolja od vina.
S pravom te one* vole.
5 Pocrnjela sam, ali sam lijepa, kćeri jeruzalemske.
Nalik sam kedarskim šatorima,+ nalikujem platnima Salamunovog šatora.+
6 Ne gledajte me u čudu zato što mi je put tamna,
zato što sam preplanula od sunca.
Moja su se braća rasrdila na mene,
pa su me poslala da čuvam vinograde,
a svoj vinograd nisam čuvala.
Zašto da lutam među stadima tvojih prijatelja
kao žena koja je lice prekrila velom*?”
8 “Ako to ne znaš, najljepša među ženama,
pođi za tragom stada
i pasi svoje kozliće kraj pastirskih šatora.”
9 “Ljubljena moja, lijepa si poput kobile* upregnute u faraonova kola.+
10 Tvojim obrazima divno pristaje nakit*
i tvom vratu ogrlice.
11 Načinit ćemo ti zlatni nakit*
ukrašen srebrom.”
13 Meni je moj dragi kao vrećica mirisne smirne+
koja mi cijelu noć počiva među grudima.
15 “Kako si lijepa, ljubljena moja!
Kako si lijepa! Oči su ti kao u golubice.”+
16 “Kako si lijep i mio, dragi moj!+
Zelenilo nam je postelja.
17 Cedrovi su grede naše kuće,
stabla borovice naš su krov.
2 “Kao ljiljan među trnjem,
takva je moja ljubljena među djevojkama.”
3 “Kao jabuka među šumskim stablima,
takav je moj dragi među mladićima.
Žarko želim sjediti u njegovoj sjeni
i njegov mi je plod sladak.
4 Uveo me u kuću gdje je gozba*
i razvio nada mnom ljubav kao zastavu.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,
a desnom me grli.+
7 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
gazelama+ i košutama u polju,
ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!+
8 Čujem svog dragog!
Evo ga, dolazi!
Penje se po gorama, preskakuje bregove.
9 Moj je dragi kao gazela, kao jelenče.+
Evo ga, stoji iza našeg zida,
gleda kroz prozore,
zaviruje kroz rešetke.
10 Moj mi dragi govori:
‘Ustani, ljubljena moja,
ljepotice moja, pođi sa mnom!
11 Gle, zima* je prošla.
Kiše su prestale, nema ih više.
13 Dozrele su rane smokve,+
loza je u cvatu i širi svoj miris.
Ustani, ljubljena moja, dođi!
Ljepotice moja, pođi sa mnom!
14 Golubice moja, koja se skrivaš među liticama,+
u pukotinama u stijeni,
daj da te vidim i da ti čujem glas+
jer tvoj je glas ugodan i tvoj je stas prekrasan.’”+
15 “Pohvatajte lisice,
male lisice koje nam uništavaju vinograde,
jer su vinogradi u cvatu.”
16 “Moj dragi pripada meni, a ja njemu.+
On pase stado+ među ljiljanima.+
17 Prije nego povjetarac rashladi dan i sjene pobjegnu,
vrati mi se brzo, dragi moj,
pohitaj kao gazela+ i kao jelenče+ preko gora što nas razdvajaju*.
3 Noću sam na svojoj postelji
mislila na onoga kojeg ljubim.+
Silno sam ga željela vidjeti, ali njega nije bilo.+
2 Ustat ću i obilaziti grad.
Po ulicama i trgovima
tražit ću onoga kojeg ljubim.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3 Zatekli su me stražari koji obilaze grad.+
‘Jeste li vidjeli onoga kojeg ljubim?’
4 Tek što sam otišla od njih,
našla sam onoga kojeg ljubim.
Uhvatila sam ga čvrsto i neću ga pustiti
sve dok ga ne uvedem u kuću svoje majke,+
u sobu one koja me nosila u utrobi.
5 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
gazelama i košutama u polju,
ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+
6 “Što se to uzdiže iz pustinje poput stupova dima,
miriše na smirnu i tamjan,
na svakovrsne mirodije koje donose trgovci?”+
7 “Gle, to je Salamunova nosiljka.
Oko nje je šezdeset junaka
odabranih između izraelskih junaka.+
8 Svi su naoružani mačem,
svi su uvježbani za ratovanje,
svaki uz bok nosi mač
da brani kralja od strahota koje se zbivaju noću.”
9 “To je nosiljka kralja Salamuna
koju je sebi načinio od libanonskih stabala.+
10 Stupove joj je načinio od srebra,
naslone od zlata.
Sjedište joj je od purpurne vune,
unutrašnjost su joj s ljubavlju ukrasile
kćeri jeruzalemske.”
11 “Izađite, kćeri sionske,
gledajte kralja Salamuna!
On nosi svadbenu krunu* koju mu je majka+ načinila
na dan njegove svadbe,
na dan kad mu je srce bilo puno radosti.”
4 “Kako si lijepa, ljubljena moja!
Kako si lijepa!
Ispod koprene oči su ti kao u golubice.
Kosa ti je kao stado koza
koje silazi niz gileadska brda.+
2 Zubi su ti kao stado tek ostriženih ovaca
koje s kupanja dolaze.
Svaka ima svog blizanca,
nijedna nije ostala sama.
3 Usne su ti poput grimizne vrpce
i riječi su ti ugodne.
Tvoji se obrazi* rumene ispod koprene
kao kriške šipka.
Na njoj visi tisuću štitova,
okruglih štitova samih junaka.+
6 “Prije nego povjetarac rashladi dan i sjene pobjegnu,
poći ću do brda punog smirne
i do brežuljka punog tamjana.”+
7 “Sva si lijepa, ljubljena moja,+
na tebi nema mane.
8 Siđi sa mnom s Libanona, nevjesto moja,
siđi sa mnom s Libanona!+
Spusti se s vrha Amane*,
s vrha Senira, s vrha Hermona,+
s gora na kojima prebivaju lavovi i leopardi.
9 Zarobila si mi srce,+ sestro moja, nevjesto moja,
zarobila si mi srce jednim jedinim pogledom,
jednim jedinim privjeskom svoje ogrlice.
10 Kako je slatka tvoja ljubav,+ sestro moja, nevjesto moja!
11 S tvojih usana, nevjesto moja, kaplje med iz saća.+
Pod jezikom su ti med i mlijeko,+
a tvoje haljine mirišu kao libanonska šuma.
12 Moja sestra, nevjesta moja, nalik je zaključanom vrtu,
zaključanom vrtu, zapečaćenom zdencu.
13 Ti si* poput rajskog vrta punog stabala šipka
s najboljim plodovima, u kojem rastu kana i nard,
14 nard+ i šafran, mirisna trska+ i cimet,+
sve vrste tamjanovog drveta, smirna i aloja+
i sve drugo najmirisnije bilje.+
15 Ti si zdenac u vrtu, vrelo pitke vode,
potok što teče s Libanona.+
16 Probudi se, vjetre sjeverni,
dođi i ti, vjetre južni!
Lagano zapuši nad mojim vrtom.
Neka se šire njegovi mirisi.”
“Neka moj dragi dođe u svoj vrt
i neka jede njegove najbolje plodove.”
5 “Došao sam u svoj vrt,+
sestro moja, nevjesto moja!
Ubrao sam svoju smirnu i svoje mirisno bilje.+
Jeo sam svoje saće i svoj med,
pio sam svoje vino i svoje mlijeko.”+
“Jedite, dragi prijatelji!
Pijte i opijte se ljubavlju!”+
2 “Ja spavam, ali srce mi bdije.+
Čujem svog dragog kako kuca!
‘Otvori mi, sestro moja, ljubljena moja,
golubice moja, ti koja mane nemaš!
Jer glava mi je mokra od rose,
uvojci su mi puni noćne rose.’+
3 Već sam svukla haljinu.
Zar da je opet oblačim?
Već sam oprala noge.
Zar da ih opet prljam?
4 Moj je dragi povukao ruku iz otvora kraj zasuna na vratima,
a meni je srce uzdrhtalo.
5 Ustala sam da otvorim svom dragom,
a s ruku mi je prokapala smirna,
s prstiju mi je potekla smirna,
na ručku zasuna.
6 Otvorila sam svom dragom,
ali moj je dragi već otišao, nestao je.
Bila sam očajna kad je otišao.*
Tražila sam ga, ali nisam ga našla.+
Zvala sam ga, ali nije se odazvao.
7 Zatekli su me stražari koji obilaze grad.
Istukli su me, izranili.
Stražari sa zidina uzeli su mi maramu*.
8 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ako nađete mog dragog,
recite mu da bolujem od ljubavi.”
9 “Po čemu je tvoj dragi bolji od drugih,
najljepša među ženama?
Po čemu je tvoj dragi bolji od drugih,
pa tražiš od nas da ti se tako zakunemo?”
10 “Moj je dragi prekrasan i rumen,
ističe se među deset tisuća.
11 Glava mu je zlato, suho zlato.
Uvojci su mu poput palminih listova na vjetru*,
crni kao gavran.
13 Obrazi su mu kao gredice začina,+
gredice mirisnog bilja.
Usne su mu ljiljani, s njih kaplje smirna.+
14 Prsti su mu od zlata, ukrašeni krizolitom.
Trbuh mu je ulaštena bjelokost posuta safirima.
15 Noge su mu mramorni stupovi na postoljima od suhog zlata.
Stas mu je kao Libanon, visok je poput cedra.+
Takav je moj dragi, takav je moj ljubljeni, kćeri jeruzalemske.”
6 “Kamo je otišao tvoj dragi,
najljepša među ženama?
Kojim je putem krenuo tvoj dragi?
Hajde da ga tražimo s tobom.”
2 “Moj je dragi otišao u svoj vrt,
do gredica mirisnog bilja,
da pase stado među vrtovima
i da bere ljiljane.+
3 Ja pripadam svom dragom,
a moj dragi pripada meni.+
On pase stado među ljiljanima.”+
4 “Lijepa si kao Tirsa*,+ ljubljena moja,+
krasna kao Jeruzalem,+
oduzimaš dah kao vojska okupljena pod zastavama.+
5 Odvrati pogled+ od mene
jer zbog tvojih očiju nemam mira.
Kosa ti je kao stado koza
koje silazi niz gileadske brežuljke.+
6 Zubi su ti kao stado ovaca
koje s kupanja dolaze.
Svaka ima svog blizanca,
nijedna nije ostala sama.
7 Tvoji se obrazi* rumene ispod koprene
kao kriške šipka.
8 Neka je i šezdeset kraljica,
osamdeset inoča
i bezbroj djevojaka,+
9 ali samo je jedna moja golubica,+ ona koja nema mane.
Ona je jedinica svoje majke,
miljenica* one koja ju je rodila.
Kad je vide djevojke, sretnom je nazivaju.
Kad je vide kraljice i inoče, hvale je.
10 ‘Tko je ova koja sja* poput zore,
koja je lijepa kao puni mjesec,
čista kao sunčev sjaj
i oduzima dah kao vojska okupljena pod zastavama?’”+
11 “Otišla sam u vrt u kojem rastu orasi+
da vidim pupoljke na stablima u dolini*,
da vidim je li loza potjerala mladice,
je li šipak procvjetao.
12 Ni sama ne znam kako,
moja me želja odvela
na kola mog plemenitog naroda.”
13 “Vrati se, vrati se, Sulamko!
Vrati se, vrati se
da te gledamo!”
“Zašto tako zadivljeno gledate Sulamku?”+
“Ona je poput plesa dvaju tabora*!”
7 “Kako su krasne tvoje noge u sandalama,
kćeri plemenita!
Tvoja obla bedra nalik su nakitu,
djelo su umjetničkih ruku.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša.
Neka u njoj nikad ne ponestane začinjenog vina.
Trbuh ti je kao kup pšenice
okružen ljiljanima.
3 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta,
gazelina blizanca.+
4 Vrat+ ti je kao bjelokosna kula.+
Nos ti je kao libanonska kula,
koja gleda prema Damasku.
Kralja je očarala* tvoja bujna kosa.
6 Kako si lijepa, kako si ljupka,
ljubljena moja, najveća od svih divota!
7 Stas ti je nalik palmi,
a grudi su ti kao grozdovi datulja.+
8 Rekao sam: ‘Popet ću se na palmu
da dohvatim njene grane s datuljama.’
Neka tvoje grudi budu kao grozdovi grožđa,
miris tvog daha kao jabuke
9 i tvoja usta* kao najbolje vino.”
“Neka ono glatko klizi niz grlo mog dragog,
poput vina koje čovjeku lagano teče preko usana i uspavljuje ga.
10 Ja pripadam svom dragom,+
a on žudi za mnom.
11 Dođi, dragi moj,
pođimo u polje!
Počivajmo među grmovima kane.+
12 Ustanimo rano i pođimo u vinograde
da vidimo je li loza potjerala mladice,
jesu li se cvjetovi otvorili,+
je li šipak procvjetao.+
Ondje ću ti pokazati koliko te volim.+
I svježe i sušeno* voće
sačuvala sam za tebe, dragi moj.
8 Da si mi barem kao brat,
kojeg je moja majka dojila!
Kad bih te srela vani, poljubila bih te+
i nitko me ne bi osuđivao.
Dala bih ti da piješ začinjeno vino,
svježi sok od šipaka.
3 Njegova bi mi lijeva ruka bila pod glavom,
a desnom bi me grlio.+
4 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+
5 “Tko je djevojka koja dolazi iz pustinje,
naslonjena na svoga dragog?”
“Pod jabukom sam te probudila.
Ondje je tvoja majka bila u porođajnim bolovima.
Ondje te u porođajnim bolovima rodila.
Njezin je plam razbuktala vatra, plamen Jahov*.+
Kad bi čovjek sve blago iz svoje kuće ponudio u zamjenu za ljubav,
na to* bi se gledalo s prezirom.”
8 “Imamo malu sestru+
koja još nema grudi.
Što ćemo učiniti sa svojom sestrom
kad je dođu prositi?”
9 “Ako bude poput zida,
sagradit ćemo na njemu krunište od srebra,
a ako bude poput vrata,
utvrdit ćemo ih cedrovim daskama.”
10 “Ja sam zid
i grudi su mi kao kule.
Zato on vidi
da imam mir u srcu.
11 Salamun je imao vinograd+ u Baal-Hamonu.
Povjerio je vinograd čuvarima.
Svaki je za njegov urod morao donijeti tisuću srebrnjaka.
12 Ja imam svoj vinograd i on je samo moj.
Ti imaš tisuću srebrnjaka*, Salamune,
a oni koji čuvaju vinogradarski urod imaju dvije stotine.”
Daj da ga i ja čujem!”+
Ili: “Pričajmo o”.
Misli se na djevojke.
Ili: “zavijena u tugu”.
Ili: “moje kobile”.
Moguće i: “Ljupki su tvoji obrazi među pletenicama”.
Ili: “zlatne kolutove”.
Ili: “moj nard”.
Ili: “iz Šarona”.
Dosl.: “vino”.
Ili: “kišno doba”.
Moguće i: “razdvojenih gora”. Ili: “gora Betera”.
Ili: “vijenac”.
Ili: “sljepoočnice”.
Ili: “Antilibanona”.
Moguće i: “Koža ti je”.
Moguće i: “Ostala sam bez daha kad je progovorio.”
Ili: “veo”.
Moguće i: “grozdova datulja”.
Moguće i: “uz rub jezerca”.
Dosl.: “Nepce”.
Ili: “Divni Grad”.
Ili: “sljepoočnice”.
Ili: “čestita kći”.
Dosl.: “gleda odozgo”.
Ili: “vadiju”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Ili: “mahanajimskog plesa”.
Dosl.: “uvojci na glavi”.
Ili: “zarobila”.
Dosl.: “nepce”.
Dosl.: “staro”.
Ili: “nepopustljiva”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
“Jah” je skraćeni oblik imena “Jehova”.
Moguće i: “na tog čovjeka”.
Dosl.: “Ti imaš tisuću”.
Moguće i: “tvoji”.