JEREMIJA
1 Ovo su riječi Jeremije*, sina Hilkije, jednog od svećenika koji su živjeli u Anatotu,+ u Benjaminovoj zemlji. 2 Njemu je došla Jehovina objava u danima Judinog kralja Jošije,+ Amonovog+ sina, trinaeste godine njegovog kraljevanja. 3 Objave su mu dolazile i u danima Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, pa sve do kraja jedanaeste godine vladavine Judinog kralja Sidkije,+ Jošijinog sina, sve dok u petom mjesecu Jeruzalemljani nisu otišli u izgnanstvo.+
4 Došla mi je Jehovina objava:
5 “Prije nego što sam te oblikovao u utrobi tvoje majke, poznavao* sam te.+
Prije nego što si se rodio, posvetio* sam te.+
Postavio sam te za proroka narodima.”
6 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova!
Ja ne znam govoriti+ jer još sam dijete*.”+
7 A Jehova mi je odvratio:
“Ne govori: ‘Još sam dijete’,
nego idi k svima kojima te pošaljem
i reci im sve što ću ti zapovjediti.+
8 Ne boj ih se*+ jer Jehova ti kaže:
‘Ja sam s tobom da te izbavim.’”+
9 Tada je Jehova pružio ruku i njome dotaknuo moja usta.+ I Jehova mi je rekao: “Stavljam ti u usta svoje riječi.+ 10 Danas te postavljam nad narodima i nad kraljevstvima da iskorjenjuješ i rušiš, da uništavaš i obaraš, da gradiš i sadiš.”+
11 Potom me Jehova upitao: “Što vidiš, Jeremija?” Odgovorio sam: “Vidim bademovu* granu.”
12 Nato mi je Jehova rekao: “Dobro vidiš, jer ja bdijem da bih izvršio svoju riječ.”
13 I Jehova me po drugi put upitao: “Što vidiš?” Odgovorio sam: “Vidim uzavreli kotao* koji se nalazi na sjeveru, a otvor mu je okrenut prema jugu.” 14 Tada mi je Jehova rekao:
“Sa sjevera će doći nevolja
koja će snaći sve stanovnike ove zemlje.+
15 Jer ovako kaže Jehova: ‘Pozivam sva plemena iz sjevernih kraljevstava+
i ona će doći. Svako će od njih postaviti svoje prijestolje
pred jeruzalemskim vratima+
i napast će njegove zidine sa svih strana
i sve Judine gradove.+
16 I izreći ću im presudu za svu njihovu zloću
jer su me ostavili+
te spaljuju prinose drugim bogovima+
i klanjaju se djelima svojih ruku.’+
17 A ti se pripremi za ono što te čeka*
pa pođi i reci im sve što ću ti zapovjediti.
Ne boj ih se,+
jer inače ću ti ja dati razloga da ih se bojiš.
18 Ja sam te danas učinio utvrđenim gradom,
željeznim stupom i bakrenim zidom da se možeš suprotstaviti cijeloj zemlji+
– Judinim kraljevima, njegovim poglavarima,
njegovim svećenicima i narodu.+
19 Oni će se boriti protiv tebe,
ali neće te nadvladati* jer Jehova ti kaže:
‘Ja sam s tobom+ da te izbavim.’”
2 Došla mi je Jehovina objava. Bilo mi je rečeno: 2 “Idi i objavi Jeruzalemu: ‘Ovako kaže Jehova:
“Dobro se sjećam odanosti* koju si pokazivala* u svojoj mladosti,+
ljubavi koju si iskazivala dok si bila zaručena+
i kako si me slijedila dok sam te vodio po pustinji,
po zemlji u kojoj se ne sije.+
3 Izrael je bio svet Jehovi,+ prvina njegove žetve.”’
‘Tko ga je god htio proždrijeti, navukao je na sebe krivnju.
Snašla ga je nevolja’, kaže Jehova.”+
4 Čujte Jehovinu objavu, Jakovljevi potomci,
sve porodice izraelskog naroda.
5 Ovako kaže Jehova:
“Kakvu su to manu vaši preci našli na meni+
da su se toliko udaljili od mene
i počeli štovati bezvrijedne idole+ te tako i sami postali bezvrijedni?+
6 Nisu pitali: ‘Gdje je Jehova,
koji nas je izveo iz Egipta,+
koji nas je vodio kroz pustinju,
kroz pustu zemlju+ punu jama,
kroz bezvodnu+ i mračnu zemlju,
kroz zemlju kojom nitko od ljudi ne putuje
i u kojoj nitko ne živi?’
7 A ja sam vas doveo u zemlju punu voćnjaka
da jedete njen urod i njena dobra.+
Ali kad ste došli, okaljali ste moju zemlju,
pretvorili ste moje vlasništvo u nešto odvratno.+
8 Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je Jehova?’+
Oni koji se bave Zakonom nisu me poznavali,
pastiri su se bunili protiv mene,+
proroci su prorokovali u Baalovo ime+
i štovali su bogove od kojih nema koristi.
9 ‘Zato ću opet iznijeti optužbe protiv vas’,+ kaže Jehova,
‘iznijet ću optužbe i protiv sinova vaših sinova.’
10 ‘Otiđite na kitimske+ obale* i promatrajte.
Pošaljite ljude u Kedar+ i dobro razmislite.
Ispitajte da li se ikad dogodilo takvo što.
11 Je li koji narod ikada zamijenio svoje bogove nekim drugima koji nisu bogovi?
A moj je narod zamijenio moju slavu onim što je beskorisno.+
12 Čudite se tome, nebesa,
pretrnite od silnog užasa’, kaže Jehova,
13 ‘jer je moj narod učinio dva zla:
ostavili su mene, izvor vode života,+
i iskopali su sebi nakapnice*,
ispucane nakapnice, koje ne mogu držati vodu.’
14 ‘Je li Izrael sluga? Je li on rob rođen u kući?
Zašto je onda postao plijen?
15 Na njega mladi lavovi riču,+
podižu svoj glas.
Njegovu zemlju pretvorili su u grozan prizor.
Njegovi su gradovi spaljeni, pa u njima nema stanovnika.
16 Stanovnici Nofa*+ i Tafnisa+ ogolili su tvoje tjeme.
19 Neka te tvoja zloća pouči,
neka te tvoja nevjernost ukori.
Shvati i uvidi koliko je zlo i bolno*+
ostaviti mene, Jehovu, svog Boga.
Nisi me se bojala’,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.
20 ‘Davno sam slomio tvoj jaram+
i raskinuo tvoje okove.
Ali ti si rekla: “Neću ti služiti”,
i na svakom visokom brdu i pod svakim drvetom koje se zeleni+
ležala si kao bludnica i činila blud.+
21 Posadio sam te kao plemenitu crvenu lozu,+ koja je izrasla iz najboljeg sjemena.
Kako to da si se onda izopačila i pretvorila u mladicu divlje loze?’+
22 ‘Da se opereš lužinom* i potrošiš mnogo sapuna,
u mojim bi očima i dalje bila prljava zbog svog prijestupa’,+ kaže Svevišnji Gospodin Jehova.
23 Kako možeš reći: ‘Nisam se okaljala,
nisam štovala Baale’?
Promisli kako si se ponašala u dolini.
Sjeti se što si činila.
Ti si kao brza mlada deva
koja besciljno trči amo-tamo,
24 kao divlja magarica navikla na pustinju
koja u silnoj žudnji njuši vjetar.
Tko je može obuzdati dok se tjera?
Mužjaci se neće umoriti tražeći je.
Lako će je naći u vrijeme kad se tjera*.
25 Pazi da ne ostaneš bosih nogu
i da ti se grlo ne osuši od žeđi.
No ti si rekla: ‘Neću se predomisliti!+
Nipošto! Zaljubila sam se u tuđince*+
i za njima ću ići.’+
26 Kao što je lopov posramljen kad ga uhvate,
tako je posramljen i izraelski narod
– oni, njihovi kraljevi i poglavari,
njihovi svećenici i proroci.+
27 Oni drvetu govore: ‘Ti si moj otac’,+
i kamenu: ‘Ti si me rodio.’
A meni su okrenuli leđa umjesto da su se okrenuli prema meni.+
Ali kad ih snađe nevolja, reći će:
‘Ustani, spasi nas!’+
28 Gdje su sada vaši bogovi koje ste načinili?+
Neka ustanu i neka vas spase iz nevolje ako mogu,
jer vaših je bogova, Judejci, koliko i vaših gradova.+
29 ‘Zašto iznosite optužbe protiv mene?
Zašto se svi bunite protiv mene?’+ kaže Jehova.
30 Uzalud sam kažnjavao vaše sinove.+
Nisu izvukli nikakvu pouku.+
Vaš je mač proždirao vaše proroke+
kao razjareni lav.
31 Ljudi ovog naraštaja, promislite o onome što Jehova govori.
Zar sam Izraelu postao poput pustinje
ili poput zemlje nad kojom se nadvila teška tama?
Zašto moj narod govori: ‘Idemo kamo hoćemo,
više nikad nećemo doći k tebi’?+
32 Može li djevica zaboraviti svoj nakit,
nevjesta svoje ukrasne vrpce*?
A mene je moj narod odavno zaboravio.*+
33 Itekako dobro znaš što trebaš činiti da bi dobila ljubav!
Postala si vješta u činjenju zla.+
34 Tvoje su haljine uprljane krvlju nevinih siromaha.+
Iako ih nisam zatekao kako provaljuju u tvoju kuću,
vidim njihovu krv posvuda na tvojim skutima.+
35 A ti kažeš: ‘Nedužna sam.
On se sigurno prestao gnjeviti na mene.’
Ja ću izvršiti presudu nad tobom
zato što govoriš: ‘Nisam zgriješila.’
36 Zašto misliš da nema ništa loše u tvom prevrtljivom ponašanju?
Oni ti neće pomoći.”
3 Kaže se: “Ako čovjek otpusti svoju ženu te ona ode od njega i postane žena drugom čovjeku, može li joj se on opet vratiti?”
Nije li ta zemlja sasvim onečišćena?+
“Ti si bludničila s mnogim ljubavnicima.+
Možeš li se onda vratiti meni?” kaže Jehova.
2 “Podigni oči prema golim brdima i pogledaj.
Gdje se sve nisi odavala bludu?
Sjedila si uz puteve čekajući svoje ljubavnike,
kao što nomad* sjedi u pustinji.
Onečišćuješ zemlju
svojim bludom i svojom zloćom.+
3 Zato su prestali obilni pljuskovi+
i nema više proljetne kiše.
Ponašaš se besramno, poput žene koja čini blud.
Nemaš nimalo srama.+
4 A sada me dozivaš:
‘Oče moj, ti si mi od mladosti bliski prijatelj!+
5 Hoćeš li se zauvijek gnjeviti?
Hoćeš li se vječno ljutiti?’
Tako govoriš,
a i dalje činiš zlo koliko god možeš.”+
6 Ovako mi je rekao Jehova u danima kralja Jošije:+ “‘Jesi li vidio što čini nevjernica Izrael? Odlazi na svaku visoku goru i pod svako drvo koje se zeleni kako bi se odavala bludu.+ 7 Čak i nakon svega što je učinila, govorio sam joj neka mi se vrati,+ ali nije se vratila. A Juda je promatrala svoju nevjernu sestru.+ 8 Kad sam to vidio, dao sam nevjernici Izraelu potvrdu o razvodu i otpustio je+ zbog njenog preljuba.+ Ali njena nevjerna sestra Juda nije se uplašila, nego je i ona počela činiti blud.+ 9 Ona* nije vidjela ništa loše u svom bludničenju. Skvrnila je zemlju i činila preljub s kamenjem i drvećem.+ 10 Unatoč svemu tome nevjerna sestra Juda nije mi se vratila cijelim srcem, nego se samo pretvarala’, kaže Jehova.”
11 I Jehova mi je rekao: “Nevjernica Izrael pokazala se pravednijom od nevjerne Jude.+ 12 Idi i objavi ove riječi sjeveru:+
‘“Vrati se, odmetnice, Izraele!” kaže Jehova.+ “Neću se ljutiti na tebe+ jer ja sam vjeran”, kaže Jehova. “Neću se zauvijek gnjeviti. 13 Samo priznaj svoju krivnju jer pobunila si se protiv Jehove, svog Boga. Bludničila si s tuđincima* pod svakim drvetom koje se zeleni i nisi mi bila poslušna”, kaže Jehova.’”
14 “Vratite se, odmetnički sinovi!” kaže Jehova. “Jer ja sam vaš pravi gospodar* i ja ću vas uzeti, po jednoga iz svakog grada i po dvojicu iz svakog plemena, i dovest ću vas na Sion.+ 15 Dat ću vam pastire koji su mi po volji*+ i oni će vas hraniti znanjem i razboritošću. 16 U te dane namnožit ćete se u zemlji i imati puno djece”, kaže Jehova.+ “Nećete više govoriti: ‘Kovčeg Jehovinog saveza!’ Nećete više o njemu razmišljati, nećete ga se sjećati, neće vam nedostajati i nikad ga više nećete napraviti. 17 U to će se vrijeme Jeruzalem zvati Jehovino prijestolje.+ I svi će se narodi skupljati u Jeruzalemu da ondje hvale Jehovino ime.+ Oni više neće postupati tvrdoglavo i slušati svoje zlo srce.”
18 “U te će dane judejski narod ići uz izraelski narod+ i zajedno će krenuti iz sjeverne zemlje u zemlju koju sam dao u nasljedstvo vašim precima.+ 19 A ja sam pomislio: ‘S kakvom sam vas samo radošću ubrojio među svoje sinove i dao vam prekrasnu zemlju, najljepše nasljedstvo među narodima!’+ Mislio sam da ćete me zvati: ‘Oče moj!’ i da mi nećete prestati služiti. 20 ‘Ali kao što žena iznevjeri svog muža i ode od njega, tako ste i vi, izraelski narode, iznevjerili mene’,+ kaže Jehova.”
21 S golih brda dopire zvuk,
čuju se plač i usrdne molbe Izraelaca,
jer su se iskvarili,
zaboravili su Jehovu, svog Boga.+
22 “Vratite se, odmetnički sinovi!
Izliječit ću vaše odmetničko srce.”+
“Evo nas! Dolazimo k tebi
jer si ti, Jehova, naš Bog.+
23 Doista, graja na bregovima i gorama – sve je to lažno.+
Doista, od Jehove, našeg Boga, dolazi spasenje Izraelu.+
24 A sramotni je bog još od naše mladosti proždirao plodove napornog rada naših predaka,+
njihovu sitnu i krupnu stoku,
njihove sinove i kćeri.
Griješili smo i mi i naši preci od naše mladosti do današnjeg dana+
i nismo bili poslušni Jehovi, svom Bogu.”
4 “Ako se vratiš, Izraele”, kaže Jehova,
“ako mi se vratiš
i ako mi makneš s očiju svoje odvratne idole,
nećeš živjeti u tuđoj zemlji.+
2 Ako se zakuneš
istinito, pošteno i pravedno: ‘Tako mi Jehove, živog Boga!’
onda će on blagosloviti narode
i oni će se njime dičiti.”+
3 Jer ovako kaže Jehova Judejcima i Jeruzalemljanima:
“Izorite neobrađenu zemlju
i nemojte više sijati među trnje.+
4 Obrežite se da biste ugodili Jehovi,
obrežite svoje srce,+
Judejci i stanovnici Jeruzalema,
da zbog vaših zlih djela
moj gnjev ne plane kao vatra
i ne razgori se tako da ga nitko ne može ugasiti.”+
5 Objavite ovo u Judi, razglasite u Jeruzalemu,
vičite i pušite u rog po cijeloj zemlji,+
vičite iz sveg glasa i recite: “Skupite se!
Bježimo u utvrđene gradove!+
6 Podignite zborni znak* prema Sionu.
Nađite zaklon, nemojte zastajati.”
Jer ja ću dati da na vas dođe nevolja sa sjevera,+ velika propast.
Pošao je sa svog mjesta da pretvori vašu zemlju u grozan prizor.
Vaši će gradovi biti razoreni i ostat će bez stanovnika.+
Svećenici će se prestraviti i proroci će se zapanjiti.”+
10 Tada sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Doista si prevario ovaj narod+ i Jeruzalem, rekavši: ‘Imat ćete mir’,+ a mač nam je pod grlom.”
11 U to će se vrijeme reći ovom narodu i Jeruzalemu:
“Vruć vjetar s ogoljelih brda u pustinji
zapuhat će prema mojoj kćeri*, mom narodu,
ali ne da bi se vijalo ili pročišćavalo žito.
12 Silni vjetar puše odande na moju zapovijed.
Sad ću im izreći osudu.
13 Gle, neprijatelj će doći kao kišni oblaci.
Reći ćete: ‘Teško nama, propali smo!’
14 Jeruzaleme, speri zloću sa svog srca da se spasiš.+
Dokle ćeš nositi u sebi zle misli?
15 Jer glas donosi vijesti iz Dana+
i javlja nevolju s efrajimskih brda.
16 Govorite o tome narodima.
Objavite to Jeruzalemu.”
“Izvidnice dolaze iz daleke zemlje,
oglasit će poziv na boj protiv Judinih gradova.
18 “Platit ćeš za svoje vladanje i svoja djela.+
Snaći će te teška nevolja
jer je tvoja buntovnost zahvatila tvoje srce.”
19 Muko moja, muko moja!
Od teške boli razdire mi se srce.
Srce mi snažno lupa.
20 Vijesti o razaranju stižu jedna za drugom
jer je cijela zemlja opustošena.
Moji su šatori u času opustošeni,
u trenu su uništena moja šatorska platna.+
21 Dokle ću gledati zborni znak,
slušati zvuk roga?+
22 Bog kaže: “Moj je narod nerazuman.+
Ne slušaju me.
Oni su bezumni sinovi i nemaju razboritosti.
Pametni* su samo kad se čini zlo,
ali dobro ne znaju činiti.”
23 Pogledao sam njihovu zemlju i vidio da je prazna i pusta.+
Pogledao sam u nebo, ali njegova je svjetlost nestala.+
24 Pogledao sam brda i vidio da se tresu,
vidio sam da bregovi podrhtavaju.+
25 Pogledao sam i vidio da nema nijednog čovjeka
i da su sve ptice odletjele.+
26 Pogledao sam i vidio da se plodna zemlja pretvorila u pustinju
i da su svi njeni gradovi razoreni.+
Jehova je to učinio
jer se silno razgnjevio.
27 Jer ovako kaže Jehova: “Cijela će zemlja opustjeti,+
ali neću je sasvim uništiti.
29 Pred vikom konjanika i strijelaca
bježi sav grad.+
Skrivaju se po šikarama
i penju na stijene.+
Svi su gradovi napušteni,
nitko ne živi u njima.”
30 Što ćeš učiniti sad kad si opustošena?
Nekad si se oblačila u grimiz,
ukrašavala se zlatnim nakitom
i isticala svoje oči crnom bojom.
Ali uzalud si se uljepšavala+
jer su te odbacili oni koji su žudjeli za tobom.
Sada ti žele oduzeti život.+
31 Čujem stenjanje kao kod bolesne žene,
čujem krikove kao kod žene koja prvi put rađa,
čujem glas kćeri sionske koja s mukom hvata dah.
Ona podiže ruke, govoreći:+
“Teško meni! Iznemogla sam zbog ubojica!”
5 Prođite jeruzalemskim ulicama.
Dobro sve pregledajte.
Pretražite jeruzalemske trgove
da vidite ima li čovjeka koji čini ono što je pravedno,+
koji se trudi biti vjeran,
pa ću oprostiti ovom gradu.
2 Ako i kažu: “Tako mi Jehove, živog Boga!”
lažno se zaklinju.+
3 Jehova, ne tražiš li svojim očima one koji su ti vjerni?+
Kažnjavao si svoj narod, ali to nije djelovalo na njih.
Zatirao si ih, ali oni nisu htjeli prihvatiti pouku.+
4 A ja sam pomislio: “To su sigurno neuki ljudi.
Ludo postupaju jer ne znaju što je Jehovina volja*,
ne znaju zakone svog Boga.
5 Poći ću k uglednim ljudima i njima ću govoriti
jer oni sigurno znaju što je Jehovina volja,
znaju zakone svog Boga.+
Ali svi su oni slomili jaram*
i raskinuli okove.”
6 Zato ih napada lav iz šume,
vuk iz pustinje nasrće na njih,
leopard vreba pred njihovim gradovima
i razdire svakoga tko izlazi iz njih.
Jer mnogo je njihovih prijestupa,
puno su te puta iznevjerili.+
7 Kako da ti* to oprostim?
Davao sam im sve što im je bilo potrebno,
ali oni su i dalje činili preljub
i hrlili u kuću bludnice.
8 Oni su kao neobuzdani, uspaljeni konji,
svaki rže za ženom svog bližnjeg.+
9 “Neću li ih pozvati na odgovornost zbog toga?” kaže Jehova.
“Neću li se* osvetiti takvom narodu?”+
10 “Navalite na njegove vinograde i pustošite ih,
ali nemojte ih sasvim uništiti.+
Uklonite njegove mladice
jer one nisu Jehovine.
11 Izraelski narod i judejski narod
potpuno su me iznevjerili”, kaže Jehova.+
12 “Odrekli su se Jehove i govore:
Neće nas zadesiti nikakva nevolja,
nećemo vidjeti ni mača ni gladi.’+
13 Proroci govore prazne riječi,
Božje riječi nisu im u srcu.
Neka propadnu kao i njihove prazne riječi.”
14 Stoga ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama:
Ovaj je narod poput drva
i vatra će ga progutati.”+
15 “Izraele, dovodim na tebe narod koji dolazi izdaleka”,+ kaže Jehova.
“To je narod koji dugo postoji.
16 Njihov je tobolac kao otvoreni grob.
Svi su oni ratnici.
17 Oni će proždrijeti tvoju žetvu i tvoj kruh.+
Proždrijet će tvoje sinove i tvoje kćeri.
Proždrijet će tvoje ovce i tvoja goveda.
Proždrijet će tvoju lozu i tvoje smokve.
Opustošit će mačem tvoje utvrđene gradove u koje se uzdaš.”
18 “Ali ni tada”, kaže Jehova, “neću vas sasvim istrijebiti.+ 19 I kad upitaju: ‘Zašto nam je Jehova, naš Bog, sve to učinio?’ ti im reci: ‘Vi ste me ostavili da biste u svojoj zemlji služili tuđem bogu. Zato ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.’”+
20 Objavite ovo Jakovljevim potomcima
i razglasite u Judi:
21 “Čuj ovo, bezumni i nerazumni narode:+
22 ‘Zar me se ne bojite?’ kaže Jehova.
‘Ne biste li trebali drhtati preda mnom?
Ja sam moru postavio pijesak za među,
za vječnu granicu koju ne može prijeći.
Iako se njegovi valovi valjaju, ne mogu preko nje,
iako huče, ne mogu je prijeći.+
23 Ali ovaj narod ima tvrdokorno i buntovno srce.
Zastranili su i idu svojim putem.+
24 Nisu rekli u svom srcu:
“Bojmo se Jehove, svog Boga,
onoga koji daje kišu u pravo vrijeme,
i jesenju i proljetnu kišu,
onoga koji se brine da kiša ne pada u tjednima određenima za žetvu.”+
25 Zbog svojih prijestupa ne dobivate ništa od toga,
zbog vaših grijeha uskraćeno vam je ono što je dobro.+
26 Jer u mom narodu ima zlikovaca.
Oni vrebaju poput ptičara koji čuče u zasjedi.
Postavljaju smrtonosne zamke.
Oni hvataju ljude.
27 Kao što je krletka puna ptica,
tako su njihove kuće pune onoga što su stekli prijevarom.+
Zato su postali moćni i bogati.
28 Ugojili su se i koža im je glatka.
Ogrezli su u zlu.
Na sudu ne brane djecu bez oca+
jer misle samo na svoju korist.
Uskraćuju pravdu siromašnima.’”+
29 “Neću li ih pozvati na odgovornost zbog toga?” kaže Jehova.
“Neću li se* osvetiti takvom narodu?
30 Strahote i grozote događaju se u zemlji:
31 Proroci proriču laži,+
a svećenici koriste svoju moć kako bi gospodarili narodom.
A moj narod to voli.+
No što ćete učiniti kad dođe kraj?”
6 Sklonite se, Benjaminovci, bježite iz Jeruzalema.
na Bet-Hakeremu dajte znak vatrom
jer sa sjevera stiže nevolja, velika propast.+
2 Kći sionska nalik je lijepoj i nježnoj ženi.+
3 Doći će pastiri sa svojim stadima.
4 “Spremite se za* rat protiv nje!
Pođimo, napadnimo je usred bijela dana!”
“Teško nama jer se dan primiče kraju
i večernje se sjene produžuju!”
5 “Pođimo, napadnimo je po noći
i uništimo njene utvrde.”+
6 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Posijecite stabla i podignite opsadni nasip oko Jeruzalema.+
To je grad koji treba pozvati na odgovornost.
U njemu posvuda ima tlačenja.+
7 Kao što nakapnica u sebi čuva vodu,
tako on u sebi čuva zlo.
U njemu se čuju zvuci nasilja i pustošenja.+
Bolesti i nevolje stalno su mi pred očima.
8 Poslušaj moje upozorenje, Jeruzaleme, da se ne bih s gađenjem okrenuo od tebe+
i da te ne bih pretvorio u pustoš, u nenastanjenu zemlju.”+
9 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Izraelov ostatak bit će temeljito popabirčen, kao kad se s trsa pokupe posljednji grozdovi.
Još jednom prođi kroz trsove kao onaj tko bere grožđe.”
10 “Kome da govorim i koga da upozorim?
Tko će me saslušati?
Gle, uši su im začepljene*, pa ne mogu čuti.+
Gle, rugaju se Jehovinoj riječi,+
ona im nije po volji.
11 Zato sam pun Jehovinog gnjeva,
ne mogu više šutjeti.”+
“Govori o mom gnjevu djeci na ulicama+
i okupljenim mladićima.
Svi će biti zarobljeni – muškarci i njihove žene,
vremešni ljudi i oni u dubokoj starosti.+
12 Njihove kuće pripast će drugima,
a tako i njihova polja i njihove žene.+
Podignut ću svoju ruku na stanovnike ove zemlje”, kaže Jehova.
13 “Jer od najmanjega do najvećega, svi nepošteno zgrću dobitak.+
Od proroka do svećenika, svi su varalice.+
14 I površno liječe rane mog naroda, govoreći:
‘Mir je! Mir je!’
a mira nema.+
15 Srame li se zbog gadosti koje čine?
Nimalo se ne srame!
Uopće ne znaju što znači osjećati sram!+
Zato će pasti s pobijenima.
Posrnut će kad ih kaznim”, kaže Jehova.
16 Ovako kaže Jehova:
“Stanite na raskrižju i gledajte.
Ali narod govori: “Nećemo ići njime!”+
17 “I postavio sam stražare,+ koji su govorili:
‘Obratite pažnju na zvuk roga!’”+
Ali narod je rekao: “Nećemo obratiti pažnju!”+
18 “Zato čujte, narodi!
Znajte, okupljena mnoštva,
što će im se dogoditi.
19 Slušaj, zemljo!
Nanijet ću nevolju ovom narodu+
zbog njihovih zlih zamisli,
jer nisu slušali moje riječi
te su odbacili moj zakon*.”
20 “Što će mi tamjan koji donosite iz Sabe
i mirisna trska iz daleke zemlje?
Vaše cijele paljenice nisu mi po volji,
vaše žrtve nisu mi mile.”+
21 Zato ovako kaže Jehova:
“Evo, postavljam ovom narodu kamenove spoticanja
i oni će se spotaknuti o njih
– očevi i sinovi,
susjed i njegov prijatelj.
Svi će oni poginuti.”+
22 Ovako kaže Jehova:
“Gle, dolazi narod iz sjeverne zemlje,
velik narod podiže se iz najdaljih dijelova zemlje.+
23 Oni nose luk i koplje,
okrutni su i nemilosrdni.
Njihov glas huči kao more,
jašu na konjima.+
Kao ratnici postrojili su se za boj protiv tebe, kćeri sionska.”
24 Čuli smo glas o njima.
Ruke su nam klonule.+
25 Ne izlazite u polje
i ne idite putem
jer neprijateljski mač prijeti.
Posvuda vlada strah.
26 Kćeri moja, narode moj,
ogrni se kostrijeću+ i valjaj se u pepelu.
27 “Postavio sam te* da pročistiš moj narod poput srebra,
da ga pomno ispitaš.
Pažljivo promatraj ono što čine.
Oni su poput bakra i željeza.
Svi su pokvareni.
29 Kovački su mjehovi nagorjeli,
a iz vatre koju potpiruju izlazi samo olovo.
30 Ljudi će ih zvati odbačenim srebrom
jer ih je Jehova odbacio.”+
7 Ovo je Jehova rekao Jeremiji: 2 “Stani na vrata Jehovinog doma i objavi ondje ovu poruku: ‘Čujte Jehovine riječi, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jehovi. 3 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Popravite se i počnite ispravno postupati, pa ću vam dopustiti da ostanete živjeti u ovoj zemlji.+ 4 Ne uzdajte se u lažne riječi i ne govorite: ‘Ovo je Jehovin hram, Jehovin hram, Jehovin hram!’+ 5 Jer ako se doista popravite i počnete ispravno postupati, ako budete pravedno sudili između čovjeka i njegovog bližnjeg,+ 6 ako ne budete tlačili došljake, siročad* i udovice,+ ako ne budete prolijevali nevinu krv u ovoj zemlji i ako ne budete štovali druge bogove na svoju štetu,+ 7 tada ću vam dopustiti da ostanete živjeti u ovoj zemlji, koju sam dao vašim precima za sva vremena*.”’”
8 “A vi se uzdate u lažne riječi,+ ali od toga nema nikakve koristi. 9 Vi kradete,+ ubijate, činite preljub, lažno se zaklinjete,+ prinosite žrtve Baalu+ i štujete bogove koje prije niste poznavali. 10 Mislite li da možete činiti sve te gadosti, a onda doći i stati pred mene u ovom domu koji nosi moje ime pa reći: ‘Bit ćemo izbavljeni’? 11 Zar je ovaj dom koji nosi moje ime u vašim očima postao razbojnička pećina?+ Znajte da ja sve to vidim”, kaže Jehova.
12 “‘Pođite u moje svetište u Šilu,+ koje sam u početku izabrao da se ondje slavi* moje ime,+ i pogledajte što sam od njega učinio zbog zloće svog naroda Izraela.+ 13 Ali vi ste i dalje činili sva ta nedjela’, kaže Jehova, ‘i iako sam vas uvijek iznova opominjao*, vi niste slušali.+ Dozivao sam vas, ali vi se niste odazvali.+ 14 Zato ću od doma koji nosi moje ime,+ a u koji se vi uzdate,+ i od mjesta koje sam dao vama i vašim precima učiniti isto što sam učinio i od Šila.+ 15 Odbacit ću vas kao što sam odbacio svu vašu braću, sve Efrajimove potomke.’+
16 A ti se nemoj moliti za ovaj narod. Nemoj vapiti k meni, obraćati mi se u molitvi niti me preklinjati za njih+ jer te neću uslišiti.+ 17 Ne vidiš li što čine po judejskim gradovima i po jeruzalemskim ulicama? 18 Sinovi skupljaju drva, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto da naprave žrtvene kolače Kraljici Neba*.+ Oni izlijevaju žrtve ljevanice drugim bogovima da me uvrijede.+ 19 ‘Ali zar time vrijeđaju* mene?’ kaže Jehova. ‘Ne vrijeđaju li sami sebe i ne nanose li sramotu samima sebi?’+ 20 Zato ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: ‘Iskalit ću svoju srdžbu i svoj gnjev na ovoj zemlji,+ na ljudima i na stoci, na voćkama i na plodovima zemlje. Moj će gnjev gorjeti poput vatre i neće se ugasiti.’+
21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Samo vi gomilajte svoje cijele paljenice na druge žrtve i jedite meso.+ 22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, ništa im nisam rekao o cijelim paljenicama i drugim žrtvama niti sam im išta o tome zapovjedio.+ 23 No dao sam im ovu zapovijed: “Slušajte me, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod.+ U svemu postupajte onako kako sam vam zapovjedio da vam bude dobro.”’+ 24 Ali oni nisu slušali, nisu se obazirali na ono što sam govorio*,+ nego su se vodili vlastitim zamislima, postupali tvrdoglavo i slušali svoje zlo srce,+ pa su nazadovali umjesto da napreduju. 25 Tako je otkad su vaši preci izišli iz Egipta pa sve do danas.+ A ja sam vam slao sve svoje sluge, proroke. Slao sam ih svaki dan, uvijek iznova.*+ 26 Ali ovaj me narod nije slušao i nije se obazirao na ono što sam govorio.+ Naprotiv, bili su tvrdoglavi* i postupali su gore od svojih predaka!
27 Govorit ćeš im sve ove riječi,+ ali oni te neće slušati. Dozivat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. 28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša Jehovu, svog Boga, i ne da se poučiti. Nestalo je vjernosti, više je i ne spominju*.’+
29 Odreži* svoju dugu* kosu i baci je pa zapjevaj tužaljku na golim brdima, jer sam ja, Jehova, odbacio ovaj naraštaj na koji sam se razgnjevio i ostavit ću ga. 30 ‘Jer Judejci čine ono što je zlo u mojim očima’, kaže Jehova. ‘Postavili su svoje odvratne idole u domu koji nosi moje ime kako bi ga oskvrnuli.+ 31 Sagradili su obredne uzvišice u Tofetu, koji je u Dolini Hinomovog sina*,+ kako bi ondje spaljivali svoje sinove i kćeri,+ što nikad nisam zapovjedio niti mi je to ikad došlo na um*.’+
32 ‘Zato dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se to mjesto više neće zvati Tofet ni Dolina Hinomovog sina, nego Dolina pokolja. U Tofetu će se pokapati mrtvi sve dok ondje više ne bude mjesta.+ 33 Mrtva tijela ovog naroda bit će hrana pticama i zvijerima, a neće biti nikoga da ih otjera.+ 34 Uklonit ću iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica radost i veselje, učinit ću da se više ne čuje glas mladoženje ni glas nevjeste,+ jer će ova zemlja postati pustoš.’”+
8 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “izvadit će se iz grobova kosti Judinih kraljeva, kosti poglavara, kosti svećenika, kosti proroka i kosti stanovnika Jeruzalema. 2 Bit će razasute pred suncem i pred mjesecom i pred svom nebeskom vojskom koje su voljeli, kojima su služili, koje su štovali, koje su zazivali i kojima su se klanjali.+ Neće biti pokupljene niti sahranjene. Bit će kao gnoj po zemlji.”+
3 “Sav preživjeli ostatak ovog zlog naroda radije će izabrati smrt nego život u svim mjestima u koja ih rasijem”, kaže Jehova nad vojskama.
4 “Reci im: ‘Ovako kaže Jehova:
“Zar će pasti i neće više ustati?
Ako se netko odvrati od svog puta, zar se neće odvratiti i onaj drugi?
5 Zašto je ovaj narod, narod koji živi u Jeruzalemu, nevjeran i uporan u svojoj nevjernosti?
Ne odustaju od prijevare,
ne žele se promijeniti.+
6 Pazio sam i slušao, ali nisu govorili istinu.
Nitko se nije pokajao za svoju zloću niti se zapitao: ‘Što sam to učinio?’+
Svatko se brzo vraća na put kojim svi idu, poput konja koji juri u bitku.
A moj narod ne prepoznaje vrijeme kad ću im ja, Jehova, suditi.”’+
8 ‘Kako možete reći: “Mudri smo i imamo Jehovin zakon*”?
Jer očito je da pisari lažljivom pisaljkom+ pišu samo laži.
9 Mudraci će biti osramoćeni.+
Uplašit će se i bit će uhvaćeni u zamku.
Odbacili su Jehovine riječi,
pa kakva je onda njihova mudrost?
10 Zato ću njihove žene dati drugima,
njihova polja novim vlasnicima.+
Jer od najmanjega do najvećega, svi nepošteno zgrću dobitak.+
Od proroka do svećenika, svi su varalice.+
11 I površno liječe ranu moje kćeri, mog naroda, govoreći:
“Mir je! Mir je!”
a mira nema.+
12 Srame li se zbog gadosti koje čine?
Nimalo se ne srame!
Uopće ne znaju što znači osjećati sram!+
Zato će pasti s pobijenima.
Posrnut će kad ih kaznim’,+ kaže Jehova.
13 ‘Kad ih poberem, uništit ću ih’, kaže Jehova.
‘Više neće biti grožđa na trsu niti smokava na smokvi, a lišće će uvenuti.
Ostat će bez onog što sam im dao.’”
14 “Zašto sjedimo ovdje?
Skupimo se i otiđimo u utvrđene gradove+ da ondje umremo.
Jer Jehova, naš Bog, osudio nas je na smrt.
Jehova nam daje da pijemo zatrovanu vodu+
jer smo mu zgriješili.
15 Nadali smo se miru, ali nije se dogodilo ništa dobro.
Čekali smo izlječenje, ali obuzeo nas je strah.+
16 Iz Dana se čuje frktanje neprijateljskih konja.
Od njištanja njihovih pastuha
trese se cijela zemlja.
Dolaze i proždiru zemlju i sve što je na njoj,
grad i njegove stanovnike.”
17 “Evo, šaljem na vas zmije,
otrovnice koje nije moguće ukrotiti*,
i one će vas ujedati”, kaže Jehova.
18 Moja je tuga neizlječiva.
Srce mi je puno boli.
19 Moja kći, moj narod,
vapi iz daleke zemlje:
“Zar Jehova nije na Sionu?
Zar njegov kralj nije na njemu?”
“Zašto me vrijeđaju svojim rezbarenim kipovima,
bezvrijednim tuđim bogovima?”
20 “Žetva je prošla, ljeto je završilo,
a mi nismo spašeni!”
21 Potresen sam zbog propasti moje kćeri, mog naroda.+
Žalostan sam.
Obuzeo me silan strah.
22 Zar nema balzama* u Gileadu?+
Zar ondje nema liječnika?+
Zašto onda nije izliječena moja kći, moj narod?+
9 Kad bi barem moja glava postala izvor vode,
a moje oči vrelo suza!+
Tada bih danju i noću plakao
za pobijenima iz svog naroda.
2 Kad bih barem znao gdje pronaći prenoćište u pustinji!
3 Svoj jezik napinju kao luk.
Zemlja je puna laži, nema u njoj vjernosti.+
“Čine zlo za zlom,
a na mene se ne obaziru”,+ kaže Jehova.
4 “Neka se svatko čuva svog bližnjeg,
ne vjerujte ni svom bratu.
5 Svatko vara svog bližnjeg,
nitko ne govori istinu.
Svoj su jezik naučili da govori laži.+
Čine zlo do iznemoglosti.
6 Ti živiš okružen lažima.
Zbog svojih laži ne žele znati za mene”, kaže Jehova.
7 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Rastalit ću ih i iskušati,+
jer što drugo da učinim sa svojom kćeri, svojim narodom?
8 Njihov je jezik smrtonosna strijela i govori laži.
Čovjek svojim ustima miroljubivo govori sa svojim bližnjim,
a u sebi smišlja kako da mu postavi zasjedu.”
9 “Neću li ih pozvati na odgovornost zbog toga?” kaže Jehova.
“Neću li se* osvetiti takvom narodu?+
10 Zaplakat ću i naricati za gorama
i zapjevat ću tužaljku za pašnjacima u pustoši
jer će biti spaljeni i nitko neće njima prolaziti
niti će se ondje čuti glasanje stoke.
Ptice i zvijeri pobjeći će, otići će odande.+
11 Jeruzalem ću pretvoriti u hrpu kamenja,+ u šakalski brlog.+
Judejske gradove pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.+
12 Tko je dovoljno mudar da to razumije?
Kome su Jehovina usta govorila, pa da to objavi?
Zašto će zemlja propasti?
Zašto će biti spaljena kao pustinja
te nitko neće njome prolaziti?”
13 A Jehova je odgovorio: “Zato što su odbacili zakon* koji sam im dao, nisu živjeli po njemu i nisu me slušali. 14 Umjesto toga postupali su tvrdoglavo i slušali svoje srce+ te su štovali Baalove kipove, kako su ih naučili njihovi očevi.+ 15 Zato Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, kaže: ‘Natjerat ću ovaj narod da jede pelin i pije zatrovanu vodu.+ 16 Rasijat ću ih po narodima koje ni oni ni njihovi preci nisu poznavali+ i poslat ću za njima mač da ih istrijebim.’+
17 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
‘Budite razboriti.
Pozovite žene koje nariču,+
pošaljite po one koje su vješte u tome.
19 Jer naricanje se čuje sa Siona:+
“Opustošeni smo!
Jako smo osramoćeni!
Moramo napustiti svoju zemlju, neprijatelji su uništili naše domove.”+
20 Žene, čujte Jehovine riječi,
prihvatite ono što vam on govori.
Naučite svoje kćeri naricati,
učite jedna drugu ovu tužaljku.+
21 Jer smrt se penje kroz naše prozore,
ulazi u naše kule
da istrijebi djecu s ulica
i mladiće s trgova.’+
22 Reci: ‘Ovako kaže Jehova:
“Mrtva ljudska tijela ležat će kao gnoj na polju,
kao žito koje je žetelac tek požeo,
a koje nema tko skupiti.”’”+
23 Ovako kaže Jehova:
“Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću.+
Neka se snažan čovjek ne hvali svojom snagom.
Neka se bogataš ne hvali svojim bogatstvom.”+
24 “Tko se hvali, neka se hvali
time što je razborit i što me pozna,+
što zna da sam ja Jehova, onaj koji iskazuje vjernu ljubav, pravdu i pravednost na zemlji,+
jer to je ono što me raduje”,+ kaže Jehova.
25 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću na odgovornost pozvati sve koji su obrezani, ali su ipak neobrezani:+ 26 Egipćane,+ Judejce,+ Edomce,+ Amonce,+ Moapce+ i sve koji briju* kosu uz sljepoočnice i žive u pustinji.+ Svi su ti narodi neobrezani i sav je izraelski narod neobrezanog srca.”+
10 Izraele, poslušaj što ti govori Jehova! 2 Ovako kaže Jehova:
“Ne učite se običajima drugih naroda+
i ne plašite se nebeskih znakova
samo zato što ih se plaše narodi.+
3 Običaji naroda potpuno su besmisleni*.
Njihovi su idoli obično drvo koje je netko posjekao u šumi
i koje je zanatlija izrezbario svojom alatkom.+
5 Oni su kao strašilo u polju krastavaca, ne mogu govoriti.+
Treba ih nositi jer ne mogu hodati.+
Ne bojte ih se jer ne mogu učiniti nikakvo zlo
niti mogu učiniti išta dobro.”+
6 Nitko nije kao ti, Jehova!+
Ti si velik i tvoje je ime veliko i moćno.
7 Tko se ne bi bojao tebe koji kraljuješ nad narodima!+ Ti to doista zaslužuješ!
Jer među svim mudracima u narodima i u svim njihovim kraljevstvima
nema nikoga tko je kao ti.+
8 Svi su oni nerazumni i ludi.+
Ono čemu ih drvo uči sasvim je besmisleno.+
9 Kovano srebro donosi se iz Taršiša,+ a zlato iz Ufaza.
Zanatlije i zlatari njima oblažu drvo.
Svojim idolima prave odjeću od plavog prediva i purpurne vune.
Svi su ti idoli djelo vještih ljudi.
10 A Jehova je pravi Bog.
On je živi Bog+ i vječni kralj.+
Od njegovog gnjeva zemlja će se potresti,+
narodi neće opstati pred njegovom srdžbom.
11 * Ovako im recite:
“Bogovi koji nisu načinili nebo i zemlju
nestat će sa zemlje i ispod neba.”+
12 On je načinio zemlju svojom silom,
učvrstio je plodno tlo svojom mudrošću+
i razapeo nebesa svojim razborom.+
13 Kad se začuje njegov glas,
zahuče vode na nebesima.+
On podiže oblake* sa svih krajeva zemlje,+
šalje munje dok pada kiša*
i izvodi vjetar iz svojih spremišta.+
14 Svaki se čovjek vlada nerazumno, ništa ne shvaća.
15 Bezvrijedni su, tvorevine koje zaslužuju prezir.+
Propast će kad dođe dan da se Bog obračuna s njima.
16 Ali onaj koji je Jakovljeva baština nije poput njih.
On je Tvorac svega,
a Izrael je njegova palica, njegovo vlasništvo.+
Ime mu je Jehova nad vojskama.+
17 Ženo*, pokupi sa zemlje svoj zavežljaj,
ti koja živiš pod opsadom.
18 Jer ovako kaže Jehova:
19 Teško meni zbog moje propasti!+
Moja je rana neizlječiva.
Rekao sam: “Doista, ovo je moja bol, moram je podnositi.
20 Moj je šator opustošen, pokidana je sva užad mog šatora.+
Moji su sinovi otišli od mene, nema ih više.+
Nema nikoga tko bi razapeo moj šator ni podignuo moja šatorska platna.
Zato ne postupaju razborito
i sva su im se stada razbježala.”+
22 Čujte! Stiže vijest!
Iz sjeverne zemlje dopire strašna buka.+
Pretvorit će judejske gradove u pustoš, u šakalski brlog.+
23 Dobro znam, Jehova, da čovjekov životni put nije u njegovoj vlasti*.
Čovjeku nije dano čak ni da upravlja svojim koracima.+
25 Izlij svoj gnjev na narode koji se ne obaziru na tebe+
i na plemena koja ne prizivaju tvoje ime.
Jer oni su proždrli Jakova.+
11 Ovo je Jehova rekao Jeremiji: 2 “Čujte svi riječi ovog saveza!
Objavi ih Judejcima i stanovnicima Jeruzalema. 3 Reci im: ‘Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Proklet bio čovjek koji ne sluša riječi ovog saveza,+ 4 koje sam zapovjedio vašim precima kad sam ih izveo iz Egipta,+ iz peći u kojoj se tali željezo,+ govoreći: ‘Slušajte me i činite sve što vam zapovijedam, pa ćete biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog.+ 5 Tako ću ispuniti zakletvu koju sam dao vašim precima – zakletvu da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ u kojoj vi i dan-danas živite.’”’”
A ja sam odgovorio: “Neka bude tako*, Jehova.”
6 Zatim mi je Jehova rekao: “Objavi sve ove riječi po judejskim gradovima i po jeruzalemskim ulicama: ‘Čujte riječi ovog saveza i izvršavajte ih! 7 Jer odlučno sam opominjao vaše pretke od dana kad sam ih izveo iz Egipta pa sve do danas, uvijek sam ih iznova opominjao*: “Slušajte me!”+ 8 Ali oni nisu slušali, nisu se obazirali na ono što sam govorio*, nego su svi postupali tvrdoglavo i slušali svoje zlo srce.+ Zato sam pustio da se na njima izvrše sve riječi ovog saveza za koji sam im zapovjedio da ga se drže, a kojeg se oni nisu htjeli držati.’”
9 Jehova mi je potom rekao: “Judejci i stanovnici Jeruzalema urotili su se protiv mene. 10 Čine iste prijestupe kao i njihovi preci iz drevnog doba, koji nisu htjeli slušati moje riječi.+ I oni štuju druge bogove i služe im.+ Izraelci i Judejci prekršili su savez koji sam sklopio s njihovim precima.+ 11 Zato ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću im nevolju+ kojoj neće umaknuti. Zvat će me u pomoć, ali ja ih neću slušati.+ 12 Tada će se judejski gradovi i stanovnici Jeruzalema obratiti bogovima kojima prinose žrtve i zvat će ih u pomoć,+ ali oni ih neće spasiti u vrijeme nevolje. 13 Jer tvojih bogova, Juda, ima koliko i tvojih gradova. Koliko u Jeruzalemu ima ulica, toliko ste žrtvenika postavili sramotnom bogu Baalu, žrtvenika na kojima mu prinosite žrtve.’+
14 A ti se nemoj moliti za ovaj narod. Nemoj vapiti k meni i nemoj mi se obraćati u molitvi za njih+ jer neću slušati kad zavape k meni zbog nevolje koja će ih zadesiti.
15 Voljeni narode, otkud ti pravo da budeš u mom domu,
kad mnogi od vas čine zlo?
Hoćete li životinjskim žrtvama* izbjeći nevolju kad dođe na vas?
Hoćete li se tada radovati?
16 Jehova te nekad nazivao zelenom maslinom,
lijepom i rodnom.
Ali sad ju je uz snažnu huku zapalio,
a njene su grane polomljene.
17 Jehova nad vojskama, onaj koji te posadio,+ najavio je da će te snaći nevolja zbog zla koje su činili Izraelci i Judejci, koji su me vrijeđali prinoseći žrtve Baalu.”+
18 Jehova, ti si mi to objavio da znam.
Tada si mi, Bože, pokazao što su činili.
19 A ja sam bio kao poslušno janje koje se vodi na klanje.
Nisam znao da kuju zavjeru protiv mene i govore:+
“Uništimo drvo i njegov plod,
iskorijenimo ga iz zemlje živih,
da se njegovo ime više nikad ne spomene.”
20 Ali ti, Jehova nad vojskama, sudiš pravedno.
Ti ispituješ najskrovitije misli* i srce.+
Daj da vidim kako im se osvećuješ
jer sam tebi povjerio svoju parnicu.
21 Zato ovako kaže Jehova za ljude iz Anatota+ koji mi žele oduzeti život i govore: “Nemoj prorokovati u Jehovino ime,+ inače ćemo te ubiti”, 22 da, ovako kaže Jehova nad vojskama: “Ja ću se razračunati s njima. Njihovi mladići poginut će od mača,+ a njihovi sinovi i njihove kćeri pomrijet će od gladi.+ 23 Nitko od njih neće preostati jer ću nanijeti nevolju ljudima iz Anatota+ u godini u kojoj ću se razračunati s njima.”
12 Jehova, ti postupaš pravedno+ kad ti iznosim svoje tužbe,
kad ti postavljam pitanja o provođenju pravde.
Zašto onda zlikovci dobro prolaze u životu,+
zašto izdajice žive bezbrižno?
2 Ti si ih posadio i oni su se ukorijenili.
Rastu i donose plod.
Stalno si im na usnama, ali nema te u njihovim najskrovitijim mislima*.+
3 Jehova, ti me dobro znaš+ i vidiš me.
Ispitao si moje srce i vidio da sam ti odan.+
Izdvoji ih kao ovce za klanje,
odvoji ih za dan pokolja.
4 Dokle će zemlja sahnuti
i sve poljsko bilje venuti?+
Zbog zloće njenih stanovnika
nestaje stoke i ptica.
Oni govore: “Ne vidi on što će biti s nama.”
5 Ako se izmoriš kad trčiš s pješacima,
kako ćeš se utrkivati s konjima?+
Osjećaš se sigurnim u mirnoj zemlji,
no što ćeš učiniti kad se nađeš u gustim jordanskim šikarama?
6 Jer iznevjerila su te
čak i tvoja braća, potomci tvog oca.+
Viču za tobom na sav glas.
Ne vjeruj im,
čak ni ako ti lijepo govore.
7 “Napustio sam svoj dom,+ ostavio sam onu koja je moje vlasništvo.+
Onu koju jako volim* predao sam u ruke njenim neprijateljima.+
8 Ona koja je moje vlasništvo postala mi je kao lav u šumi.
Riče na mene
i zato sam je zamrzio.
9 Ona koja je moje vlasništvo postala mi je kao šarena* ptica grabljivica.
Druge ptice grabljivice okružuju je i napadaju.+
Dođite, skupite se, sve zvijeri,
dođite jesti.+
Moju dragocjenu zemlju pretvorili su u golu pustoš.
11 Pretvorili su je u pustoš.
Sva je zemlja pretvorena u pustoš,
ali nitko to ne uzima k srcu.+
12 Pustošitelji su došli po svim utabanim stazama koje vode kroz pustinju.
Jehovin mač proždire ljude od jednog kraja zemlje do drugoga.+
Nema mira nikome.
13 Siju pšenicu, a žanju trnje.+
Rade do iznemoglosti, ali od toga nemaju nikakve koristi.
Posramit će se svog uroda
zbog Jehovine žestoke srdžbe.”
14 Ovako kaže Jehova za sve svoje zle susjede, koji diraju u nasljedstvo koje je on dao svom narodu, Izraelu:+ “Iščupat ću ih iz njihove zemlje,+ a i Judin narod iščupat ću iz njihove sredine. 15 Ali nakon što ih iščupam, opet ću im se smilovati i svakoga od njih dovest ću natrag na njegov posjed i u njegovu zemlju.”
16 “I ako nauče postupati poput mog naroda i zaklinjati se mojim imenom: ‘Tako mi Jehove, živog Boga!’ kao što su moj narod učili zaklinjati se Baalom, tada će dobiti mjesto usred mog naroda. 17 A ako ne budu htjeli slušati, iščupat ću ih, iščupat ću ih i zatrti”, kaže Jehova.+
13 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i kupi sebi laneni pojas i opaši ga oko struka, ali nemoj ga umočiti u vodu.” 2 I kupio sam pojas, kao što mi je Jehova rekao, i opasao sam ga oko struka. 3 Jehova mi se opet obratio te rekao: 4 “Uzmi pojas koji si kupio i koji nosiš pa pođi do Eufrata i sakrij ga ondje u neku pukotinu u stijeni.” 5 I otišao sam i sakrio ga kraj Eufrata, kao što mi je Jehova zapovjedio.
6 A poslije mnogo dana Jehova mi je rekao: “Pođi do Eufrata i uzmi pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ.” 7 I otišao sam do Eufrata i izvukao pojas iz pukotine u koju sam ga bio sakrio. Vidio sam da je pojas istrunuo, da više nije nizašto.
8 Tada mi je došla Jehovina objava: 9 “Ovako kaže Jehova: ‘Tako ću uništiti Judin ponos i silan jeruzalemski ponos.+ 10 Ti zli ljudi koji ne žele poslušati moje riječi,+ već postupaju tvrdoglavo i slušaju svoje srce+ te štuju druge bogove, služe im i klanjaju im se, postat će kao taj pojas koji više nije nizašto.’ 11 ‘Jer kao što čovjek veže pojas oko struka, tako sam ja uza se privezao sav Izrael i Judu kako bi bili moj narod,+ meni na slavu,+ hvalu i čast’, kaže Jehova. ‘No oni nisu slušali.’+
12 Reci im i ovo: ‘Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Svaki se ćup puni vinom.”’ A oni će ti odvratiti: ‘Zar mi ne znamo da se svaki ćup puni vinom?’ 13 Tada im reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Opit ću* sve stanovnike ove zemlje,+ kraljeve koji sjede na Davidovom prijestolju, svećenike i proroke te sve stanovnike Jeruzalema. 14 Razbit ću ih jedne o druge, i očeve i sinove”, kaže Jehova.+ “Neću im se smilovati niti ću ih žaliti i neću imati milosti prema njima. Ništa me neće spriječiti da ih zatrem.”’+
15 Čujte! Poslušajte me!
Ne budite oholi, jer Jehova je rekao svoje.
16 Iskažite čast* Jehovi, svom Bogu,
prije nego što pošalje mrak,
prije nego što počnete posrtati po gorama u sumrak.
17 Ako ovo ne poslušate,
potajno ću plakati zbog vašeg ponosa.
Mnogo ću suza proliti, suze će mi u potocima teći iz očiju+
jer Jehovino će stado+ biti odvedeno u zarobljeništvo.
18 Recite kralju i kraljici majci:+ ‘Sjednite na niže mjesto
jer će vam s glave pasti vaša krasna kruna.’
19 Južni su gradovi zatvoreni*, a nema nikoga da ih otvori.
Sav je Judin narod odveden u izgnanstvo, svi su u izgnanstvo odvedeni.+
20 Podigni oči i pogledaj one koji dolaze sa sjevera.+
Gdje je stado koje ti je dano, tvoje krasne ovce?+
21 Što ćeš reći kad te kazne
oni prema kojima si se uvijek odnosio kao prema bliskim prijateljima?+
Neće li te obuzeti strašna bol kao ženu koja rađa?+
22 I upitat ćeš se: ‘Zašto me to zadesilo?’+
Zbog tvog velikog prijestupa skinute su ti haljine,+
izranjene su ti pete.
23 Može li Kušanin* promijeniti svoju kožu ili leopard svoje pjege?+
Tako ni vi, koji ste se naviknuli činiti zlo,
ne možete činiti dobro.
24 Zato ću raspršiti svoj narod kao slamu koju raznosi pustinjski vjetar.+
26 Zato ću ti podignuti haljine i prebaciti ih preko tvog lica,
pa će se vidjeti tvoja sramota,+
27 tvoje preljubništvo+ i tvoje požudno uzdisanje*,
tvoje odvratno* bludničenje.
Na bregovima, u polju,
vidio sam tvoje ogavno ponašanje.+
Teško tebi, Jeruzaleme!
Dokle ćeš biti nečist?”+
14 Ovo je Jehova rekao proroku Jeremiji o suši:+
2 Juda tuguje,+ njegova su vrata oronula.
Klonula leže na zemlji,
iz Jeruzalema se čuje jauk.
3 Gospodari šalju svoje sluge* po vodu.
Oni dolaze do bunara*, ali u njima ne nalaze vodu.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni su i razočarani,
pokrivaju glave.
4 Tlo je ispucalo
jer kiša ne pada na zemlju.+
Zato su ratari očajni, pokrivaju glave.
5 Čak i košuta u polju ostavlja svoje mlado
jer ondje nema trave.
6 Divlji magarci stoje na golim brdima.
Dahću kao šakali
i muti im se pred očima jer nema zelenila.+
7 Premda naši prijestupi svjedoče protiv nas,
pomozi nam, Jehova, radi svog imena.+
Jer mnogo smo te puta iznevjerili,+
tebi smo zgriješili.
8 Ti si Izraelova nada, njegov spasitelj+ u vrijeme nevolje.
Zašto se ponašaš kao došljak u ovoj zemlji,
kao putnik koji je svratio samo da prenoći?
9 Zašto se ponašaš kao preneražen čovjek,
kao junak koji ne može spasiti?
Nemoj nas ostaviti!
10 Ovako kaže Jehova za ovaj narod: “Oni vole lutati,+ ne obuzdavaju svoje noge.+ Zato nisu mili Jehovi.+ Sada će se on sjetiti njihovog prijestupa i kaznit će ih za njihove grijehe.”+
11 Tada mi je Jehova rekao: “Ne moli se za to da ovom narodu bude dobro.+ 12 Kad poste, ne slušam njihove molbe.+ Kad prinose cijele paljenice i žitne žrtve, meni to nije milo.+ Pobit ću ih mačem, glađu i pošašću*.”+
13 A ja sam rekao: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača i neće vas snaći glad, nego će vam Bog ovdje dati pravi mir.’”+
14 Nato mi je Jehova rekao: “Ti proroci prorokuju laži u moje ime.+ Nisam ih poslao, nisam im dao nikakvu zapovijed niti sam im išta rekao.+ Oni vam proriču lažna viđenja, isprazne objave do kojih su došli gatanjem i obmane koje su sami smislili*.+ 15 Zato ovako kaže Jehova za proroke koji prorokuju u njegovo ime, premda ih on nije poslao, i koji govore da na ovu zemlju neće doći mač i da u njoj neće biti gladi: ‘Od mača i od gladi poginut će ti proroci.+ 16 A ovaj narod kojem oni prorokuju ležat će po jeruzalemskim ulicama pokošen glađu i mačem i neće biti nikoga da ih pokopa+ – ni njih, ni njihove žene, ni njihove sinove i kćeri – jer ću na njih poslati nevolju koju zaslužuju.’+
17 A ti im reci ovako:
‘Neka moje oči liju suze noću i danju, bez prestanka,+
jer je mojoj kćeri koja je djevica, mojem narodu, zadan žestok udarac,+
zadobila je teške rane.
18 Izađem li u polje i pogledam uokolo,
vidim one koji su pobijeni mačem.+
Uđem li u grad,
vidim one koje mori glad.+
I prorok i svećenik lutaju po zemlji koju ne poznaju.’”+
19 Zar si sasvim odbacio Judu? Zar ti je* Sion postao mrzak?+
Zašto si nas udario? Sad nam više nema lijeka.+
Nadali smo se miru, ali nije se dogodilo ništa dobro.
Čekali smo izlječenje, ali obuzeo nas je strah.+
21 Radi svog imena nemoj nas odbaciti,+
nemoj prezreti svoje veličanstveno prijestolje.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama, nemoj ga raskinuti.+
22 Može li ikoji od bezvrijednih idola koje štuju narodi dati kišu?
Mogu li nebesa sama od sebe dati pljusak?
Nisi li ti, Jehova, Bože naš, jedini koji to može?+
U tebe se uzdamo
jer samo ti činiš sve to.
15 Tada mi je Jehova rekao: “Čak i kad bi Mojsije i Samuel stali pred mene,+ ne bih se smilovao* tom narodu. Otjerat ću ih od sebe. Neka idu od mene! 2 Ako ti kažu: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako kaže Jehova:
“Tko je god zaslužio smrtonosnu pošast, u smrt od pošasti!
Tko je god zaslužio mač, pod mač!+
Tko je god zaslužio glad, u smrt od gladi!
Tko je god zaslužio zarobljeništvo, u zarobljeništvo!”’+
3 ‘Pustit ću na njih četiri nevolje*,’+ kaže Jehova, ‘mač da ih ubija, pse da odvlače njihova trupla te ptice i zvijeri da ih jedu i uništavaju.+ 4 I učinit ću da se sva kraljevstva na zemlji zgražaju nad njima.+ Postupit ću tako zbog onoga što je Judin kralj Manaše, Ezekijin sin, učinio u Jeruzalemu.+
5 Tko će ti se smilovati, Jeruzaleme?
Tko će suosjećati s tobom?
Tko će svratiti da pita kako ti je?
6 ‘Ti si me ostavio’, kaže Jehova.+
Zato ću podignuti ruku na tebe i zatrt ću te.+
Dojadilo mi je sažalijevati te.
7 Po gradovima diljem zemlje* vijat ću ih vilama kao pšenicu.
Pobit ću njihovu djecu.+
Zatrt ću svoj narod
jer ne želi prestati činiti zlo.+
8 Njihovih udovica bit će više nego morskog pijeska.
Usred bijela dana dovest ću pustošitelja na majke i na sinove.
Učinit ću da među njima iznenada zavlada strah i pomutnja.
9 Iznemogla je žena koja je rodila sedmero djece,
bori se da dođe do daha.
Sunce joj je zašlo još za dana,
posramljena je i ponižena*.’
‘A one malobrojne koji preostanu
predat ću njihovim neprijateljima da ih pobiju mačem’, kaže Jehova.”+
10 Majko moja, teško meni što si me rodila.+
Rodila si čovjeka koji se mora prepirati i svađati sa svom zemljom.
Nikome nisam davao u zajam niti sam od ikoga išta posuđivao,
a svi me proklinju.
11 Jehova mi je rekao: “Doista ću ti činiti dobro.
Doista ću te braniti od neprijatelja
u vrijeme nevolje, u vrijeme tjeskobe.
12 Može li itko razlomiti željezo,
željezo sa sjevera, i bakar?
13 Tvoje bogatstvo i tvoje blago dat ću nizašto,
neka se opljačka+ zbog svih grijeha koje si činio po cijeloj svojoj zemlji.
14 Dat ću ga tvojim neprijateljima
da ga odnesu u zemlju koju ne poznaješ.+
Jer moj se gnjev raspalio poput vatre,
na vas se raspalio.”+
15 Jehova, ti znaš moju nevolju.
Sjeti me se i zauzmi se za mene.
Osveti se mojim progoniteljima u moje ime.+
Ne daj da poginem zato što si ti strpljiv* s njima.
Sjeti se da radi tebe trpim ruganje.+
16 Kad su mi došle tvoje riječi, pojeo sam ih.+
Tvoja me riječ obradovala i razveselila mi srce,
jer ja nosim tvoje ime, Jehova, Bože nad vojskama.
17 Ne sjedim u društvu onih kojima je samo do zabave i ne veselim se s njima.+
18 Zašto stalno trpim bol i zašto je moja rana neizlječiva?
Nikako da zacijeli.
Zar ćeš mi postati kao izvor za koji čovjek nije siguran ima li u njemu vode,
pa se ne može u njega pouzdati?
19 Zato ovako kaže Jehova:
“Ako promijeniš stav, opet ćeš biti u mojoj milosti
i služit ćeš mi.
Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga,
opet ću govoriti preko tebe.
Oni će morati obratiti pažnju na tvoje riječi,
ali ti nemoj obraćati pažnju na njihove riječi.*”
20 “Učinit ću da ovom narodu budeš neosvojiv bakreni zid.+
Oni će se boriti protiv tebe,
ali neće te nadvladati+
jer ja sam s tobom da te spasim i izbavim”, kaže Jehova.
21 “Izbavit ću te iz ruke zlikovaca,
spasit ću* te iz ruke nasilnika.”
16 Potom mi je došla Jehovina objava: 2 “Nemoj se ženiti i nemoj imati sinove i kćeri u ovoj zemlji. 3 Jer ovako kaže Jehova za sinove i kćeri koji se ovdje rađaju, za njihove majke koje ih rađaju i za očeve koji ih dobivaju u ovoj zemlji: 4 ‘Oni će pomrijeti od smrtonosnih bolesti,+ ali nitko ih neće oplakivati niti će ih pokopati. Postat će kao gnoj po zemlji.+ Izginut će od mača i gladi,+ a njihova mrtva tijela bit će hrana pticama i zvijerima.’
5 Ovako kaže Jehova:
‘Ne ulazi u kuću u kojoj su se okupili ožalošćeni,
nemoj ići onamo da bi žalovao i izrazio im sućut.’+
‘Jer ja sam tom narodu oduzeo svoj mir’, kaže Jehova,
‘i uskratio mu svoju vjernu ljubav i milosrđe.+
6 Pomrijet će i ugledni i neznatni u ovoj zemlji.
Nitko ih neće pokopati,
nitko ih neće oplakivati
i nitko se zbog njih neće rezati po tijelu niti brijati glavu*.
7 Nitko neće dati hrane ožalošćenima
da bi se utješili za pokojnikom.
Nitko im neće dati čašu vina
da bi se utješili za ocem ili majkom.
8 Ne ulazi ni u kuću u kojoj je gozba
da sjediš s ljudima te jedeš i piješ.’
9 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Za vašeg života i pred vašim očima učinit ću da ovdje nestane radosti i veselja, da se više ne čuje glas mladoženje ni glas nevjeste.’+
10 A kad objaviš tom narodu sve te riječi, oni će te upitati: ‘Zašto nam je Jehova najavio svu tu veliku nevolju? Koji smo prijestup učinili i u čemu smo zgriješili Jehovi, svom Bogu?’+ 11 Tada im reci: ‘“Vaši su me preci ostavili”,+ kaže Jehova, “i počeli su štovati druge bogove, služiti im i klanjati im se.+ Mene su ostavili i nisu se držali mog zakona.+ 12 A vi postupate puno gore nego vaši preci+ – ne slušate mene, nego svoje prkosno i zlo srce.+ 13 Zato ću vas istjerati iz ove zemlje i odvesti u zemlju koju ne poznajete, a nisu je poznavali ni vaši preci.+ Ondje ćete danju i noću štovati druge bogove+ jer vam se neću smilovati.”’
14 ‘No dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad se više neće govoriti: “Tako mi Jehove, živog Boga, koji je izveo Izraelce iz Egipta!”+ 15 nego će se govoriti: “Tako mi Jehove, živog Boga, koji je izveo Izraelce iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja po kojima ih je bio rasijao!” I vratit ću ih u njihovu zemlju, koju sam dao njihovim precima.’+
16 ‘Poslat ću mnogo ribara’, kaže Jehova,
‘koji će ih loviti.
Potom ću poslati mnogo lovaca
pa će ih oni loviti po svim gorama i po svim bregovima
i izvlačiti iz procjepa u liticama.
17 Jer moje oči vide sve što oni rade.
Ne mogu se sakriti od mene
niti mogu sakriti svoj prijestup od mog pogleda.
18 Prije nego što im iskažem milost, kaznit ću ih u punoj mjeri za njihov prijestup i njihov grijeh+
jer su oskvrnuli moju zemlju beživotnim kipovima* svojih odvratnih bogova
i ispunili moju zemlju odvratnim idolima.’”+
19 Jehova, snago moja i utvrdo moja,
utočište moje u dan nevolje,+
k tebi će narodi doći iz svih krajeva zemlje
i reći će: “Naši su preci, kao i mnogi ljudi prije njih, štovali lažne bogove*,
koji su ništavni i od kojih nema nikakve koristi.”+
20 Može li čovjek načiniti sebi bogove?
To nisu pravi bogovi.+
21 “Zato ću ih naučiti,
ovaj put pokazat ću im svoju snagu i moć,
pa će znati tko sam ja, da se zovem Jehova.”
17 “Grijeh Judejaca zapisan je željeznom pisaljkom.
Dijamantnim vrhom urezan je na ploču njihovog srca
i na rogove njihovih žrtvenika.
2 Njihovi sinovi misle na te žrtvenike i obredna debla*+
pokraj svakog drveta koje se zeleni, na visokim brdima,+
3 na gorama koje se uzdižu iznad ravnica.
Dat ću da se opljačka tvoje bogatstvo, sve tvoje blago.+
Dat ću da se opljačkaju tvoje obredne uzvišice zbog grijeha koji se čine po cijeloj tvojoj zemlji.+
4 Sam ćeš ostaviti zemlju koju sam ti dao u nasljedstvo.+
Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ.+
Jer raspalili ste moj gnjev kao vatru.*+
Zauvijek će plamtjeti.”
5 Ovako kaže Jehova:
“Proklet bio čovjek koji se uzda u ljude,+
koji se oslanja na ljudsku snagu+
i kojem je srce daleko od Jehove.
6 On će biti kao osamljeno drvo u pustinji.
Neće doživjeti bolja vremena,
nego će prebivati u spaljenom kraju, u pustinji,
na slanoj zemlji na kojoj nitko ne može živjeti.
7 Blagoslovljen bio čovjek koji se uzda u Jehovu,
kojem je Jehova uzdanica.+
8 On će biti kao drvo posađeno pokraj vode,
koje pušta svoje korijenje kraj potoka.
Neće osjetiti žegu kada dođe,
nego će mu lišće uvijek biti zeleno.+
U sušnoj godini neće se brinuti
i neće prestati donositi plod.
9 Srce je podmuklije od svega* i na sve je spremno*.+
Tko može proniknuti u njega?
10 Ja, Jehova, istražujem srce+
i ispitujem najskrovitije misli*,
da bih svakome dao ono što zaslužuje zbog svojih djela,
11 Kao jarebica što skuplja jaja koja nije snijela,
takav je onaj koji stječe bogatstvo na nepošten način.+
S vremenom* će ostati bez njega
i na kraju će se pokazati da je bio bezuman.”
12 Božje veličanstveno prijestolje uzvišeno je od početka.
Ono je naše svetište.+
13 Jehova, nado Izraelova,
svi koji te ostave bit će posramljeni.
14 Izliječi me, Jehova, i bit ću izliječen.
Spasi me, i bit ću spašen,+
jer tebe ja hvalim.
15 Neki mi govore:
“Što je s onim što je Jehova objavio?+
Hajde, neka se to ispuni!”
16 A ja te kao pastir nisam prestao slijediti
i nisam čeznuo za danom nevolje.
Ti dobro znaš sve što izlazi iz mojih usta,
sve se to odigrava pred tobom*.
17 Nemoj me strašiti!
Ti si moje utočište u dan nevolje.
18 Neka se osramote moji progonitelji,+
ali ne daj da se ja osramotim.
Neka ih obuzme strah,
ali ne daj da mene obuzme strah.
19 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i stani kod glavnih vrata* na koja Judini kraljevi ulaze i izlaze, a potom i kod svih drugih jeruzalemskih vrata.+ 20 I reci im: ‘Čujte Jehovinu objavu, Judini kraljevi i svi Judejci i svi stanovnici Jeruzalema, koji ulazite na ova vrata! 21 Ovako kaže Jehova: “Pazite da na dan počinka ne nosite nikakav teret i ne unosite ga kroz jeruzalemska vrata.+ 22 Nemojte na dan počinka iznositi iz svoje kuće nikakav teret i nemojte raditi nikakav posao.+ Neka vam dan počinka bude svet, kao što sam zapovjedio vašim precima.+ 23 Ali oni nisu slušali i nisu se obazirali na ono što su čuli*, nego su bili tvrdoglavi* i nisu htjeli poslušati ni prihvatiti pouku.”’+
24 ‘“No budete li se vi savjesno držali onoga što sam vam rekao”, kaže Jehova, “i ako ne budete na dan počinka unosili teret kroz vrata ovog grada niti radili ikakav posao, nego vam dan počinka bude svet,+ 25 tada će kraljevi i velikodostojnici koji sjede na Davidovom prijestolju+ ulaziti na vrata ovoga grada, vozeći se na kolima i jašući na konjima. Ulazit će kraljevi i velikodostojnici, Judejci i stanovnici Jeruzalema.+ I ovaj će grad zauvijek biti nastanjen. 26 Dolazit će ljudi iz judejskih gradova, iz okolice Jeruzalema, iz Benjaminove zemlje,+ iz nizine,+ iz gorskog kraja i iz Negeba* i donosit će u Jehovin dom cijele paljenice,+ žrtve,+ žitne prinose,+ tamjan i žrtve zahvalnice.+
27 Ali ako me ne poslušate – ako vam dan počinka ne bude svet i ako na dan počinka budete nosili terete i ulazili s njima na jeruzalemska vrata – zapalit ću gradska vrata te će vatra progutati jeruzalemske utvrde+ i neće se ugasiti.”’”+
18 Ovo je Jehova rekao Jeremiji: 2 “Otiđi u lončarevu+ kuću. Ondje ću ti objaviti svoje riječi.”
3 I otišao sam u lončarevu kuću i zatekao ga kako radi na lončarskom kolu. 4 No posuda koju je lončar pravio od gline nije ispala kako treba*. Zato je od nje načinio drugu posudu, onakvu kakvu je htio.
5 Potom mi je došla Jehovina objava: 6 “‘Izraelski narode, ne mogu li ja postupiti s vama kao ovaj lončar?’ kaže Jehova. ‘Kao što je glina u lončarevoj ruci, tako ste vi u mojoj ruci, izraelski narode.+ 7 Kad nekom narodu ili kraljevstvu kažem da ću ga iskorijeniti, zatrti i uništiti,+ 8 pa taj narod prestane činiti zla djela zbog kojih sam mu zaprijetio, predomislit ću se i neću mu nanijeti nevolju koju sam mu htio nanijeti*.+ 9 No kad nekom narodu ili kraljevstvu kažem da ću ga izgraditi i zasaditi, 10 a taj narod počne činiti ono što je zlo u mojim očima i ogluši se na moje zapovijedi, predomislit ću se i neću mu učiniti dobro kao što sam namjeravao*.’
11 Zato reci, molim te, Judinom narodu i stanovnicima Jeruzalema: ‘Ovako kaže Jehova: “Spremam vam nevolju i smišljam kako da vas kaznim. Molim vas, prestanite činiti zlo, popravite se i počnite ispravno postupati.”’”+
12 A oni kažu: “Nećemo to učiniti!+ Radit ćemo po svom i svatko od nas činit će ono što mu kaže njegovo prkosno i zlo srce.”+
13 Zato ovako kaže Jehova:
“Molim vas, raspitajte se među narodima
je li itko čuo takvo što.
Djevica Izrael učinila je strašno zlo.+
14 Zar će nestati snijega sa stjenovitih obronaka Libanona?
Zar će presušiti hladne vode koje teku iz dalekih krajeva?
15 A moj je narod mene zaboravio.+
Prinose* žrtve bezvrijednim bogovima+
i obaraju ljude na njihovim putevima, na drevnim stazama,+
te ih navode na stranputicu, na puteve koji su neravni i nenasuti.
16 Zbog toga će njihova zemlja postati grozan prizor+
Svaki će se prolaznik zgražati nad njom i odmahivati glavom.+
17 Kao istočni vjetar raspršit ću ih pred neprijateljem.
U dan njihove propasti okrenut ću im leđa i neću na njih pogledati.”+
18 A oni su rekli: “Hajde da skujemo zavjeru protiv Jeremije+ jer našim svećenicima neće ponestati znanja da nam tumače zakon*, mudracima neće ponestati savjeta, a ni prorocima objava. Optužimo ga* i ne obraćajmo pažnju na njegove riječi.”
19 Poslušaj me, Jehova,
i čuj što govore moji protivnici!
20 Treba li za dobro uzvratiti zlo?
A oni kopaju jamu da me* u nju uhvate i ubiju.+
Sjeti se kako sam se pred tobom zauzimao za njih i dobro govorio o njima
da bi se ti prestao gnjeviti na njih.
21 Zato predaj njihove sinove gladi,
izruči ih maču.+
Neka njihove žene ostanu bez djece i postanu udovice.+
Neka njihove muškarce pobije smrtonosna pošast,
njihovi mladići neka padnu od mača u boju.+
22 Neka se začuje vika iz njihovih kuća
kad na njih iznenada dovedeš razbojnike.
Jer oni kopaju jamu da me uhvate
i postavljaju zamke mojim nogama.+
23 Ali ti, Jehova,
dobro znaš što su sve naumili kako bi me ubili.+
Nemoj im oprostiti njihov prijestup,
nemoj izbrisati njihov grijeh koji je zapisan pred tobom.
19 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i kupi od lončara+ zemljani vrč. Pozovi nekoliko narodnih starješina i nekoliko svećeničkih starješina 2 te s njima pođi u Dolinu Hinomovog sina,+ koja se prostire pred Vratima lončarskih otpadaka. Ondje objavi riječi koje ću ti sad kazati. 3 Reci: ‘Čujte Jehovinu objavu, Judini kraljevi i stanovnici Jeruzalema! Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog:
“Nanijet ću nevolju ovom gradu i svi će se zaprepastiti* kad čuju za nju. 4 Postupit ću tako zato što su me ostavili+ i učinili ovaj grad neprepoznatljivim.+ U njemu su prinosili žrtve drugim bogovima – koje prije nisu poznavali ni oni, ni njihovi preci, ni Judini kraljevi – te su napunili ovaj grad krvlju nevinih.+ 5 Sagradili su obredne uzvišice Baalu kako bi ondje spaljivali svoje sinove prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice,+ što nikad nisam zapovjedio niti sam o tome govorio niti mi je to ikad došlo na um*.”’+
6 ‘“Zato dolaze dani”, kaže Jehova, “kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ni Dolina Hinomovog sina, nego Dolina pokolja.+ 7 Osujetit ću na ovom mjestu namjere Jude i Jeruzalema i učinit ću da ih mačem pobiju njihovi neprijatelji i da ih pogube oni koji im žele oduzeti život. A njihova mrtva tijela dat ću za hranu pticama i zvijerima.+ 8 Učinit ću da ovaj grad postane grozan prizor i da se ljudi podsmjehuju kad ga vide*. Svaki će se prolaznik zgražati nad njim i podsmjehivati se zbog svih njegovih nevolja.+ 9 I učinit ću da jedu meso svojih sinova i kćeri i svatko od njih jest će meso svog bližnjeg jer će biti pod opsadom i obuzet će ih očaj kad ih pritisnu neprijatelji i oni koji im žele oduzeti život.”’+
10 Potom razbij vrč pred onima koji će ići s tobom 11 i reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Tako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad. Razbit ću ih kao što čovjek razbije lončarsku posudu, pa se ona više ne može popraviti. U Tofetu će se pokapati mrtvi sve dok ne ponestane mjesta za ukop.”’+
12 ‘Tako ću postupiti s ovim gradom i njegovim stanovnicima,’ kaže Jehova, ‘učinit ću da ovaj grad bude kao Tofet. 13 I jeruzalemske kuće i kuće Judinih kraljeva bit će nečiste kao Tofet.+ Nečiste će biti sve kuće na čijim su krovovima prinosili žrtve svoj nebeskoj vojsci*+ i izlijevali žrtve ljevanice drugim bogovima.’”+
14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga je Jehova poslao da prorokuje, otišao je u dvorište Jehovinog doma i rekao svim ljudima: 15 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Nanijet ću ovom gradu i svim mjestima oko njega svu nevolju koju sam mu najavio jer su ljudi koji u njima žive tvrdoglavi* i ne žele slušati moje riječi.’”+
20 A svećenik Pašhur, Imerov sin, koji je bio glavni nadzornik u Jehovinom domu, slušao je Jeremiju dok je prorokovao o tome. 2 Tada je Pašhur udario proroka Jeremiju i stavio ga u klade+ kod Gornjih Benjaminovih vrata, koja su bila u Jehovinom domu. 3 A sutradan, kad je Pašhur pustio Jeremiju iz klada, Jeremija mu je rekao:
“Jehova te više neće zvati Pašhur*, nego Strah Svuda Unaokolo.+ 4 Jer ovako kaže Jehova: ‘Učinit ću da ulijevaš strah u kosti sebi i svim svojim prijateljima. Oni će pred tvojim očima pasti od mača svojih neprijatelja.+ Sve Judejce predat ću u ruke babilonskom kralju, a on će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i pobiti mačem.+ 5 Dat ću da sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov imetak, sve njegove dragocjenosti i sva blaga Judinih kraljeva padnu u ruke njihovim neprijateljima.+ Oni će sve to opljačkati, oteti i odnijeti u Babilon.+ 6 A ti ćeš, Pašhure, otići u zarobljeništvo zajedno sa svima koji žive u tvojoj kući. Otići ćeš u Babilon i ondje ćeš umrijeti i biti pokopan zajedno sa svim svojim prijateljima jer si im proricao laži.’”+
7 Prevario si me, Jehova, prevaren sam.
Svoju si snagu upotrijebio protiv mene i nadvladao me.+
Smiju mi se po cijele dane,
svatko mi se ruga.+
8 Jer kad god progovorim, vapim i objavljujem:
“Bit će nasilja i pustošenja!”*
Zbog Jehovinih riječi vrijeđaju me i rugaju mi se po cijele dane.+
9 Stoga sam rekao: “Neću ga spominjati
i neću više govoriti u njegovo ime.”+
Ali u mom su srcu njegove riječi bile poput rasplamtjele vatre, bile su poput vatre zatvorene u mojim kostima.
Zato više nisam mogao šutjeti,
nisam mogao izdržati.+
10 Jer čuo sam mnoge zlobne glasine.
Posvuda je vladao strah.+
“Optužite ga! Hajde, optužimo ga!”
Svi koji su mi govorili: “Mir s tobom!” samo su čekali da posrnem.+
Govorili su: “Možda učini kakvu grešku*,
pa ćemo ga nadvladati i osvetiti mu se.”
11 Ali Jehova je bio uz mene kao silan ratnik*.+
Zato će moji progonitelji posrnuti i neće me nadvladati.+
Snaći će ih velika sramota jer neće ostvariti svoje namjere.
Bit će poniženi za sva vremena, i to se nikad neće zaboraviti.+
13 Pjevajte Jehovi! Hvalite Jehovu!
Jer izbavio je siromaha iz ruku zlikovaca.
14 Proklet bio dan u koji sam se rodio!
Ne bio blagoslovljen dan u koji me majka rodila!+
15 Proklet bio čovjek koji je mom ocu donio vijest:
“Muško je! Dobio si sina!”
i time ga jako obradovao.
16 Neka taj čovjek bude kao gradovi koje je Jehova uništio a da nije požalio zbog toga.
Neka čuje zapomaganje* ujutro i znak za uzbunu u podne.
17 Zašto me nije ubio još u majčinoj utrobi,
pa bi mi moja majka postala grob
21 Jeremiji je došla Jehovina objava kad je kralj Sidkija+ poslao k njemu Malkijinog sina Pašhura+ i svećenika Sefaniju,+ Maasejinog sina, te mu poručio: 2 “Molim te, obrati se Jehovi i upitaj ga što će biti s nama jer se babilonski kralj Nebukadnezar* zaratio s nama.+ Možda će Jehova učiniti za nas kakvo čudesno djelo kao nekada, pa će neprijatelj otići od nas.”+
3 A Jeremija im je kazao: “Recite Sidkiji: 4 ‘Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Okrenut ću na vas oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv babilonskog kralja+ i protiv Kaldejaca što su pred vašim zidinama i opsjedaju vas. I skupit ću ga* usred ovog grada. 5 Ja ću se boriti protiv vas+ snažnom i moćnom rukom, u gnjevu, u srdžbi, u velikoj ljutnji.+ 6 Pobit ću sve što živi u ovom gradu, i ljude i životinje. Oni će pomrijeti od velike pošasti*.”’+
7 ‘“A poslije toga”, kaže Jehova, “Judinog ću kralja Sidkiju, njegove sluge i stanovnike ovoga grada – one koji ne izginu od pošasti, mača i gladi – predati u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru, njihovim neprijateljima i onima koji im žele oduzeti život.+ On će ih pobiti mačem. Neće se sažaliti na njih. Prema njima neće imati samilosti ni trunke milosrđa.”’+
8 A ovom narodu reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Dajem vam da izaberete hoćete li ići putem koji vodi u život ili putem koji vodi u smrt. 9 Oni koji ostanu u ovom gradu izginut će od mača, gladi i pošasti. A svi koji izađu iz grada i predaju se Kaldejcima koji vas opsjedaju ostat će živi i dobit će svoj život kao nagradu*.”’+
10 ‘“Odlučio sam kazniti ovaj grad i zato će on iskusiti nevolju, a ne ništa dobro”,+ kaže Jehova. “Bit će predan u ruke babilonskom kralju+ i on će ga spaliti.”+
11 Dome Judinog kralja, čuj Jehovinu objavu! 12 Dome Davidov, ovako kaže Jehova:
“Svako jutro sudite* pravedno
i izbavljajte iz ruku pljačkaša one kojima se otima imovina,+
da zbog vaših zlih djela+
moj gnjev ne plane kao vatra
i ne razgori se tako da ga nitko ne može ugasiti.”’+
13 ‘Borit ću se protiv tebe, grade u dolini,
stijeno u ravnici’, kaže Jehova.
‘Vi govorite: “Tko će nas napasti?
Tko će zaposjesti naše domove?”
14 Pozvat ću vas na odgovornost
zbog vaših djela’,+ kaže Jehova.
‘Zapalit ću vašu šumu
i vatra će progutati sve što je oko vas.’”+
22 Ovako kaže Jehova: “Otiđi u dvor Judinog kralja i prenesi mu ovu objavu. 2 Reci: ‘Čuj Jehovine riječi, kralju Jude, ti koji sjediš na Davidovom prijestolju! Neka ih čuju i tvoji sluge i tvoj narod, oni koji ulaze na ova vrata! 3 Ovako kaže Jehova: “Postupajte pravedno i pošteno. Izbavljajte iz ruku pljačkaša one kojima se otima imovina. Nemojte loše postupati s došljacima, nemojte činiti zlo djeci bez oca* i udovicama.+ I nemojte prolijevati nevinu krv u ovom gradu.+ 4 Budete li se savjesno držali ovih zapovijedi, tada će kraljevi koji sjede na Davidovom prijestolju+ ulaziti na vrata ovog dvora, vozeći se na kolima i jašući na konjima. Ulazit će oni i njihovi sluge i njihov narod.”’+
5 ‘Ali ako ne poslušate ove zapovijedi’, kaže Jehova, ‘zaklinjem se samim sobom da će se ovaj dvor pretvoriti u ruševinu.’+
6 Jer ovako kaže Jehova za dvor Judinog kralja:
‘Ti si mi kao Gilead,
kao vrh Libanona.
Ali pretvorit ću te u pustinju,
svi će tvoji gradovi ostati bez stanovnika.+
Oni će posjeći tvoje najbolje cedrove
i pobacati ih u vatru.+
8 Ljudi iz mnogih naroda prolazit će pokraj ovoga grada i govorit će jedni drugima: “Zašto je Jehova to učinio ovom velikom gradu?”+ 9 Nato će dobiti odgovor: “Zato što su se prestali držati saveza koji je s njima sklopio Jehova, njihov Bog, te su se klanjali drugim bogovima i štovali ih.”’+
10 Ne oplakujte mrtvoga,
ne sažalijevajte ga.
Plačite gorko za onim koji odlazi u izgnanstvo
jer se nikad više neće vratiti da vidi zemlju u kojoj se rodio.
11 Jer ovako kaže Jehova za Judinog kralja Šaluma*,+ Jošijinog sina, koji kraljuje umjesto svog oca Jošije+ i koji je otišao odavde: ‘Nikad se više neće vratiti ovamo. 12 Umrijet će u zemlji u koju su ga odveli u izgnanstvo, a ovu zemlju više nikad neće vidjeti.’+
13 Teško onom koji gradi svoju kuću na nepošten način
i pravi svoje gornje sobe postupajući nepravedno,
koji tjera svog bližnjeg da mu služi besplatno
i ne želi mu dati plaću.+
14 On govori: ‘Sagradit ću sebi veliku kuću
s prostranim gornjim sobama.
Napravit ću na njoj prozore,
a zidove ću obložiti cedrovinom i premazati ih crvenom bojom*.’
15 Misliš li da ćeš i dalje kraljevati samo zato što imaš više cedrovine od drugih?
16 Branio je na sudu one koji su siromašni i one koje je snašla nevolja
i zato mu je bilo dobro.
‘Ne trebaju li tako postupati oni koji kažu da me poznaju?*’ govori Jehova.
17 ‘Ali tvoje oči i srce teže samo za nepoštenim dobitkom,
za time da prolijevaš krv nevinih,
da varaš druge i pljačkaš ih*.’
18 Zato ovako kaže Jehova za Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina:
‘Za njim ljudi neće tugovati govoreći jedni drugima:
“Jao, brate moj! Jao, sestro moja!”
Za njim neće tugovati govoreći:
“Jao, gospodaru! Jao, njegovo veličanstvo!”
19 Sahranit će ga kao što se sahranjuje magarca,+
odvući će njegovo tijelo kroz gradska vrata
i baciti ga izvan Jeruzalema.’+
20 Popni se* na Libanon i viči,
pusti svoj glas na Bašanu,
viči s Abarima,+
jer satrti su svi tvoji ljubavnici.+
21 Savjetovao sam te dok si živio bez straha,
a ti si rekao: ‘Neću poslušati.’+
Tako postupaš od svoje mladosti –
ne slušaš me.+
22 Vjetar će pomesti sve tvoje pastire,+
a tvoji će ljubavnici otići u zarobljeništvo.
Tada ćeš se osjećati posramljeno i poniženo zbog svih svojih nevolja.
23 Ti koji prebivaš na Libanonu,+
koji si se ugnijezdio među cedrovima,+
kako li ćeš stenjati kad te uhvate bolovi,
24 “‘Zaklinjem se samim sobom’, kaže Jehova, ‘čak i kad bi Judin kralj Konija*,+ Jojakimov+ sin, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga skinuo s prsta! 25 Dat ću ga u ruke onima koji mu žele oduzeti život, u ruke onima kojih se boji, u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru i u ruke Kaldejcima.+ 26 Njega i njegovu majku koja ga je donijela na svijet otjerat ću u drugu zemlju, u kojoj se nisu rodili, te će ondje umrijeti. 27 Nikad se neće vratiti u zemlju za kojom će čeznuti.+
28 Je li taj čovjek, Konija, neka prezrena i razbijena posuda,
zdjela koju nitko ne želi?
Zašto će on i njegovi potomci biti oboreni
i otjerani u zemlju koja im je nepoznata?’+
29 Zemljo, zemljo, zemljo, čuj Jehovinu objavu!
30 Ovako kaže Jehova:
‘Zapišite da ovaj čovjek nema djece,
da za svog života ništa neće postići
jer nijedan od njegovih potomaka
neće sjesti na Davidovo prijestolje niti će ikad vladati u Judi.’”+
23 “Teško pastirima koji zatiru i rastjeruju ovce s mog pašnjaka!” kaže Jehova.+
2 Zato ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, pastirima koji pasu njegov narod: “Vi ste rastjerali moje ovce, rasijali ste ih, niste se brinuli za njih.”+
“Stoga ću vas kazniti za vaša zlodjela”, kaže Jehova.
3 “Potom ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja po kojima sam ih rasijao+ i vratit ću ih na njihov pašnjak+ te će biti plodne i namnožit će se.+ 4 I postavit ću im pastire koji će ih pasti kako treba.+ One se više ničega neće bojati ni strašiti i nijedna se neće izgubiti”, kaže Jehova.
5 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću na prijestolje postaviti pravednog kralja, Davidovog potomka*.+ On će kraljevati+ zemljom i postupat će razborito, pravedno i pošteno.+ 6 U njegovim danima Juda će se spasiti,+ a Izrael će živjeti bez straha.+ Tom će kralju ime biti: Jehova Je Naša Pravednost.”+
7 “No dolaze dani”, kaže Jehova, “kad se više neće govoriti: ‘Tako mi Jehove, živog Boga, koji je izveo Izraelce iz Egipta!’+ 8 nego će se govoriti: ‘Tako mi Jehove, živog Boga, koji je Izraelove potomke izveo i vratio iz sjeverne zemlje i iz svih zemalja po kojima ih je bio rasijao’. I oni će živjeti u svojoj zemlji.”+
9 Prorocima kažem:
“Slomljeno mi je srce u grudima.
Sve mi se kosti tresu.
Zbog Jehove i zbog njegovih svetih riječi
nalik sam pijanom čovjeku,
čovjeku kojim je ovladalo vino.
10 Jer zemlja je puna preljubnika.+
Zlo je ono što rade, zloupotrebljavaju svoju moć.
11 ‘Okaljali su se* i prorok i svećenik.+
Njihovu zloću nalazim čak i u svom domu’,+ kaže Jehova.
12 ‘Zato će njihov put postati klizav i mračan.+
Posrnut će i pasti.*
Jer nanijet ću im nevolju,
doći će godina u kojoj ću se obračunati s njima’, kaže Jehova.
13 ‘Vidio sam da samarijski+ proroci čine odvratna djela.
Prorokuju u Baalovo ime
i zavode moj narod, Izraela.
14 Vidio sam da i jeruzalemski proroci čine strašna zla.
Podupiru zlotvore
i ne prestaju činiti zlo.
15 Zato Jehova nad vojskama ovako kaže za proroke:
“Nahranit ću ih pelinom
i napojit ću ih zatrovanom vodom.+
Jer od jeruzalemskih proroka širi se otpadništvo po svoj zemlji.”
16 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju!+
Oni vas obmanjuju.*
17 Onima koji me preziru stalno govore:
‘Jehova je rekao: “Imat ćete mir.”’+
I svima koji slušaju svoje prkosno srce kažu:
‘Neće vas zadesiti nikakva nevolja.’+
18 A tko je bio među Jehovinim bliskim prijateljima,
pa je čuo i razumio* njegove riječi?
Tko je obratio pažnju njegovim riječima i čuo ih?
19 Jehovin će gnjev poput oluje silovito navaliti na zle,
poput vihora obrušit će se na njihovu glavu.+
20 Jehovin se gnjev neće stišati
dok on ne izvrši i ne ostvari ono što je naumio*.
U posljednjim danima to ćete jasno razumjeti.
21 Nisam poslao te proroke, a oni ipak trče.
Nisam im ništa rekao, a oni ipak prorokuju.+
22 No da su bili među mojim bliskim prijateljima,
tada bi omogućili mom narodu da čuje moje riječi
i potaknuli bi ga da se okani svojih zlih djela, da prestane činiti zlo.”+
23 “Zar sam ja Bog samo onda kad sam vam blizu?” kaže Jehova. “Nisam li Bog i onda kad sam daleko?”
24 “Može li se čovjek sakriti na skrovito mjesto na kojem ga ja ne mogu vidjeti?”+ kaže Jehova.
“Ima li išta na nebesima ili na zemlji što je skriveno od mog pogleda?”+ kaže Jehova.
25 “Čujem proroke koji u moje ime prorokuju laži kako govore: ‘Usnio sam san! Usnio sam san!’+ 26 Dokle će proroci prorokovati laži? Oni prorokuju obmane koje su sami smislili*.+ 27 Svojim snovima koje pričaju jedni drugima žele navesti moj narod da zaboravi moje ime, kao što su njihovi očevi zaboravili moje ime zbog Baala.+ 28 Neka prorok koji je usnio san ispriča svoj san, ali onaj koji od mene dobiva objave treba ih vjerno prenositi.”
“Što je zajedničko slami i žitu?” kaže Jehova.
29 “Nije li moja riječ poput vatre”,+ kaže Jehova, “i poput malja koji razbija stijenu?”+
30 “Zato ću kazniti proroke”, kaže Jehova, “koji kradu moje riječi jedan od drugoga.”+
31 “Kaznit ću proroke”, kaže Jehova, “koji objavljuju svoje riječi, a govore: ‘To su Božje riječi!’”+
32 “Kaznit ću proroke koji objavljuju lažne snove”, kaže Jehova, “te svojim lažima i svojim hvalisanjem odvode moj narod na krivi put.”+
“No ja ih nisam poslao niti sam im išta zapovjedio. Zato nisu ni od kakve koristi ovom narodu”,+ kaže Jehova.
33 “A kad te ovaj narod ili prorok ili svećenik upita: ‘Što je Jehovino breme*?’ odgovori mu: ‘“Vi ste breme! Odbacit ću vas”,+ kaže Jehova.’ 34 Ako koji prorok ili svećenik ili netko iz naroda kaže: ‘Ovo je Jehovino breme!’ kaznit ću tog čovjeka i njegov dom. 35 Svatko od vas ovako govori svom bližnjem i svom bratu: ‘Što je odgovorio Jehova? Što je rekao Jehova?’ 36 Ali ne spominjite više Jehovino breme jer svakom je breme njegova vlastita riječ, a vi izvrćete riječi živog Boga, Jehove nad vojskama, našeg Boga.
37 Ovako reci prorocima: ‘Što vam je odgovorio Jehova? Što je rekao Jehova? 38 Budete li i dalje govorili: “Ovo je Jehovino breme!” Jehova vam poručuje: “Zato što govorite: ‘Ova je objava Jehovino breme’, iako sam vam rekao: ‘Ne govorite: “Ovo je Jehovino breme!”’, 39 podignut ću vas i odbaciti od sebe, i vas i grad koji sam dao vama i vašim precima. 40 Osramotit ću vas i poniziti za sva vremena, i to se nikad neće zaboraviti.”’”+
24 Zatim mi je Jehova pokazao dvije košare smokava koje su se nalazile pred Jehovinim hramom. Bilo je to nakon što je babilonski kralj Nebukadnezar odveo u izgnanstvo Judinog kralja Jekoniju*,+ Jojakimovog sina,+ i Judine velikodostojnike, zanatlije i kovače*. Odveo ih je iz Jeruzalema u Babilon.+ 2 U jednoj košari bile su vrlo dobre smokve, nalik ranim smokvama, a u drugoj košari bile su vrlo loše smokve, toliko loše da nisu bile za jelo.
3 I Jehova me upitao: “Što vidiš, Jeremija?” Odgovorio sam: “Smokve. Dobre su smokve vrlo dobre, a loše su vrlo loše, toliko loše da nisu za jelo.”+
4 Tada mi je došla Jehovina objava: 5 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Kao što se ove dobre smokve smatra dobrima, tako će Judini izgnanici, koje sam poslao odavde u kaldejsku zemlju, biti dobri u mojim očima. 6 Pazit ću na njih* da im bude dobro i vratit ću ih u ovu zemlju.+ Izgradit ću ih i neću ih srušiti, zasadit ću ih i neću ih iščupati.+ 7 Pobudit ću u njihovom srcu želju da me dobro upoznaju, da znaju da sam ja Jehova.+ I bit će moj narod, a ja ću biti njihov Bog,+ jer će se vratiti k meni svim svojim srcem.+
8 Ali za loše smokve koje su toliko loše da nisu za jelo+ Jehova kaže: “Tako ću ja gledati na Judinog kralja Sidkiju,+ njegove velikodostojnike i preživjele Jeruzalemljane – one koji su ostali živjeti u ovoj zemlji i one koji žive u Egiptu.+ 9 Nanijet ću im takvu nevolju da će se ljudi iz svih kraljevstava na zemlji+ zgražati nad njima. Podsmjehivat će im se i ismijavati ih*,+ rugat će im se i spominjati ih u kletvama po svim mjestima po kojima ću ih rasijati.+ 10 I slat ću na njih mač,+ glad i pošast*+ dok ne budu istrijebljeni iz zemlje koju sam dao njima i njihovim precima.”’”
25 Ovo je objava čitavom Judinom narodu koja je Jeremiji došla četvrte godine vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, odnosno prve godine vladavine babilonskog kralja Nebukadnezara. 2 Ovo je prorok Jeremija objavio* cijelom Judinom narodu i svim stanovnicima Jeruzalema:
3 “Od trinaeste godine vladavine Judinog kralja Jošije,+ Amonovog sina, pa sve do današnjeg dana, ove 23 godine, dolazile su mi objave od Jehove i ja sam vam ih uvijek iznova prenosio*, ali vi niste htjeli slušati.+ 4 I Jehova vam je slao sve svoje sluge, proroke – slao ih je uvijek iznova* – ali vi niste htjeli slušati niti ste se obazirali* na ono što su govorili.+ 5 Oni su vam prenosili moje riječi: ‘Molim vas, okanite se svojih zlih djela, prestanite činiti zlo,+ pa ćete još dugo živjeti u zemlji koju sam vam ja, Jehova, davno dao vama i vašim precima. 6 I nemojte štovati druge bogove, služiti im niti im se klanjati, vrijeđajući me djelima svojih ruku. Ako ne prestanete tako postupati, nanijet ću vam nevolju.’
7 ‘Ali niste me htjeli slušati’, kaže Jehova, ‘nego ste me vrijeđali djelima svojih ruku i zato vas je snašla nevolja.’+
8 Stoga ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘“Budući da niste htjeli poslušati moje riječi, 9 pozvat ću sve narode sa sjevera”,+ objavljuje Jehova, “i pozvat ću babilonskog kralja Nebukadnezara, svog slugu,+ i dovest ću ih da napadnu ovu zemlju+ i njene stanovnike i sve ove okolne narode.+ Zatrt ću ih i učinit ću da budu grozan prizor, da budu na podsmijeh drugima* i da se pretvore u vječnu pustoš. 10 Učinit ću da nestane radosti i veselja,+ da se više ne čuje glas mladoženje ni glas nevjeste,+ da utihne zvuk ručnog mlina i da se ugasi svjetlost svjetiljke. 11 Sva će se ova zemlja pretvoriti u pustoš i postati grozan prizor. Svi ti narodi služit će babilonskom kralju 70 godina.”’+
12 ‘A kad se navrši 70 godina,+ pozvat ću na odgovornost* babilonskog kralja i njegov narod zbog njihovog prijestupa’,+ kaže Jehova, ‘i cijelu kaldejsku zemlju pretvorit ću u vječnu pustoš.+ 13 Učinit ću da se na toj zemlji ispune sve riječi koje sam izrekao protiv nje, sve što je Jeremija prorokovao protiv svih naroda, objave zapisane u ovoj knjizi. 14 Jer mnogi narodi i veliki kraljevi+ porobit će ih,+ a ja ću njima uzvratiti za ono što su učinili, za djela njihovih ruku.’”+
15 Ovako mi je rekao Jehova, Izraelov Bog: “Uzmi iz moje ruke ovu čašu s vinom gnjeva i napoji njime sve narode kojima ću te poslati. 16 Oni će piti, teturati i ponašati se kao bezumni zbog mača koji ću poslati među njih.”+
17 I uzeo sam čašu iz Jehovine ruke i napojio sve narode kojima me Jehova poslao:+ 18 prvo sam napojio Jeruzalem, Judine gradove,+ njegove kraljeve i njegove poglavare da se pretvore u pustoš i da se ljudi zgražaju nad njima, rugaju im se* i spominju ih u kletvama,+ što će se uskoro i dogoditi; 19 zatim sam napojio faraona, egipatskog kralja, te njegove sluge, njegove upravitelje, cijeli njegov narod+ 20 i sve ljude iz drugih naroda koji su ondje živjeli; sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve filistejske zemlje,+ Aškelona,+ Gaze, Ekrona i preostalih iz Ašdoda; 21 Edomce,+ Moapce+ i Amonce;+ 22 sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona+ i kraljeve morskih otoka*; 23 Dedan,+ Temu, Buz i sve one koji briju* kosu uz sljepoočnice;+ 24 sve arapske+ kraljeve i sve kraljeve drugih naroda koji žive u pustinji; 25 sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama+ i sve kraljeve Medijaca;+ 26 sve kraljeve sjevera koji su blizu i daleko, jednog za drugim, i sva druga kraljevstva na zemlji; a nakon njih pit će kralj Šešaka*.+
27 “I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Pijte i opijte se, bljujte i padnite. Više nećete ustati+ jer ću na vas poslati mač!”’ 28 Ako ne budu htjeli uzeti čašu iz tvoje ruke i piti, reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Morat ćete piti! 29 Jer ako ću nevolju najprije nanijeti gradu koji nosi moje ime,+ zar mislite da ćete vi proći nekažnjeno?”’+
‘Nećete proći nekažnjeno jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’, kaže Jehova nad vojskama.
30 Ti im prorokuj sve ove riječi i reci im:
‘Jehova će s visine riknuti kao lav,
povikat će iz svog svetog prebivališta.
Glasno će riknuti na svoje obitavalište.
Kao što viču oni koji gaze grožđe u tijesku,
tako će on pobjednički klicati nad svim stanovnicima zemlje.’
31 ‘Vika će se čuti do svih krajeva zemlje
jer Jehova ima spor s narodima.
Sam će suditi svakom čovjeku.+
Zle će predati da budu pogubljeni mačem’, kaže Jehova.
32 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
‘Evo nevolja zahvaća narod za narodom+
i velika oluja podignut će se iz najudaljenijih krajeva zemlje.+
33 Onih koje Jehova pobije u taj dan bit će po cijeloj zemlji*. Nitko neće tugovati za njima niti će ih itko pokupiti i sahraniti. Bit će kao gnoj po zemlji.’
34 Pastiri, plačite gorko i vičite!
Vođe stada, valjajte se u prašini
jer je došlo vrijeme da budete poklani i rastjerani.
Popadat ćete kao dragocjene posude!
35 Pastiri nemaju kamo pobjeći,
vođe stada ne mogu se izbaviti.
36 Slušajte viku pastira
i gorak plač vođa stada
jer Jehova pustoši njihov pašnjak!
37 Zbog Jehovine žestoke srdžbe
u mirnim prebivalištima više nema života.
38 On je izašao iz svog skrovišta kao mladi lav+
i njihova je zemlja postala grozan prizor
zbog okrutnog mača
i zbog njegove žestoke srdžbe.”
26 Na početku vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, ova je objava došla od Jehove: 2 “Ovako kaže Jehova: ‘Stani u dvorište Jehovinog doma i obrati se* svim stanovnicima Judinih gradova koji dolaze pokloniti se* u Jehovinom domu. Reci im sve što ću ti zapovjediti. Nemoj izostaviti ni riječ! 3 Možda će poslušati i prestati činiti zlo, pa ću se predomisliti i neću im nanijeti nevolju koju sam im htio nanijeti* zbog njihovih zlih djela.+ 4 Reci im: “Ovako kaže Jehova: ‘Ako me ne poslušate i ne počnete živjeti po zakonu* koji sam vam dao 5 i ne poslušate riječi mojih slugu, proroka, koje vam uvijek iznova šaljem*, onih koje dosad niste slušali,+ 6 učinit ću da ovaj dom bude kao onaj u Šilu+ i da svi narodi na zemlji spominju ovaj grad u kletvama.’”’”+
7 A svećenici i proroci i sav ostali narod slušali su Jeremiju dok je govorio te riječi u Jehovinom domu.+ 8 Kad je Jeremija rekao sve što mu je Jehova zapovjedio da kaže svemu narodu, svećenici i proroci i ostali narod zgrabili su ga i rekli mu: “Umrijet ćeš! 9 Zašto si u Jehovino ime prorokovao: ‘Ovaj će dom biti kao onaj u Šilu i ovaj će grad biti opustošen i ostat će bez stanovnika’?” I sav se narod okupio oko Jeremije u Jehovinom domu.
10 Kad su Judini poglavari čuli te riječi, otišli su iz kraljevog dvora u Jehovin dom i sjeli pred nova vrata Jehovinog doma.+ 11 A svećenici i proroci rekli su poglavarima i ostalom narodu: “Ovaj čovjek zaslužuje smrt+ jer je za ovaj grad prorokovao onako kako ste čuli na svoje uši.”+
12 Tada je Jeremija rekao svim poglavarima i ostalom narodu: “Jehova me poslao da prorokujem za ovaj dom i za ovaj grad sve one riječi koje ste čuli.+ 13 Zato se popravite i počnite ispravno postupati i poslušajte Jehovu, svog Boga, pa će se Jehova predomisliti i neće vam nanijeti* nevolju koju vam je najavio.+ 14 A ja sam u vašim rukama. Učinite sa mnom što god smatrate dobrim i ispravnim. 15 Ali znajte da ćete, ako me pogubite, svaliti nevinu krv na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike, jer doista me Jehova poslao da vam kažem sve te riječi.”
16 Tada su poglavari i ostali narod rekli svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt jer on nam je govorio u ime Jehove, našeg Boga.”
17 Nato su istupili neki od starješina u zemlji i obratili se svim ljudima koji su se ondje okupili: 18 “Mihej+ iz Morešeta prorokovao je u danima Judinog kralja Ezekije+ i rekao je svim Judejcima: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Sion će biti preoran kao polje,
od Jeruzalema će ostati samo ruševine,+
19 Jesu li ga Judin kralj Ezekija i svi Judejci pogubili zbog toga? Nije li se kralj pobojao Jehove i preklinjao Jehovu za milost*, pa se Jehova predomislio i nije im nanio* nevolju koju je najavio?+ Dakle, ako to učinimo*, svalit ćemo na sebe veliko zlo.
20 Bio je još jedan čovjek koji je prorokovao u Jehovino ime – Šemajin sin Urija, koji je bio iz Kirijat-Jearima.+ On je za ovaj grad i ovu zemlju prorokovao isto što i Jeremija. 21 A kralj Jojakim,+ svi njegovi junaci i svi njegovi poglavari čuli su Urijine riječi, pa ga je kralj naumio pogubiti.+ Kad je Urija čuo za to, uplašio se i pobjegao u Egipat. 22 Tada je kralj Jojakim poslao u Egipat Akborovog sina Elnatana+ i druge ljude s njim. 23 Oni su doveli Uriju iz Egipta i odveli ga kralju Jojakimu, koji ga je pogubio mačem+ i bacio njegovo tijelo na groblje običnog naroda.”
24 A Jeremiju je zaštitio Šafanov+ sin Ahikam,+ tako da on nije bio predan u ruke narodu da ga pogubi.+
27 Na početku vladavine Judinog kralja Jojakima, Jošijinog sina, ova je objava došla Jeremiji od Jehove: 2 “Ovako mi je rekao Jehova: ‘Načini sebi užad i jaram i stavi ih sebi na vrat. 3 Potom ih pošalji edomskom+ kralju, moapskom+ kralju, kralju Amonaca,+ tirskom+ kralju i sidonskom+ kralju. Pošalji ih preko glasnika koji su došli u Jeruzalem k Judinom kralju Sidkiji. 4 Zapovjedi im da poruče svojim gospodarima:
“Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, ovako recite svojim gospodarima: 5 ‘Ja sam svojom velikom silom i moćnom rukom načinio zemlju, ljude i životinje što su na zemlji i ja je dajem kome hoću*.+ 6 A sada dajem sve vaše zemlje u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru,+ svom sluzi. Dajem mu i divlje životinje da mu služe. 7 Svi će narodi služiti njemu, njegovom sinu i njegovom unuku dok i njegovoj zemlji ne dođe vrijeme da padne,+ vrijeme kad će njega mnogi narodi i veliki kraljevi učiniti svojim slugom.’+
8 ‘Ako koji narod ili kraljevstvo ne budu htjeli služiti babilonskom kralju Nebukadnezaru i ne budu htjeli staviti svoj vrat pod jaram babilonskog kralja, taj ću narod kažnjavati mačem,+ glađu i pošašću*’, kaže Jehova, ‘dok ih ne istrijebim rukom toga kralja.’
9 ‘Zato nemojte slušati svoje proroke, svoje gataoce, one koji proriču po snovima, svoje čaratelje ni svoje vračare, koji vam govore: “Nećete vi služiti babilonskom kralju!” 10 Oni vam prorokuju laži. Budete li ih slušali, bit ćete odvedeni daleko od svoje zemlje. Ja ću vas rasijati i izginut ćete.
11 A narodu koji stavi svoj vrat pod jaram babilonskog kralja i koji mu bude služio dopustit ću da ostane* na svojoj zemlji’, kaže Jehova, ‘da je obrađuje i živi na njoj.’”’”
12 Sve sam to rekao i Judinom kralju Sidkiji,+ govoreći: “Stavite svoj vrat pod jaram babilonskog kralja i služite njemu i njegovom narodu, pa ćete ostati živi.+ 13 Zašto da ti i tvoj narod poginete od mača,+ gladi+ i pošasti,+ kao što je Jehova rekao da će biti narodu koji ne bude htio služiti babilonskom kralju? 14 Nemojte slušati proroke koji vam govore: ‘Nećete vi služiti babilonskom kralju’,+ jer oni vam prorokuju laži.+
15 ‘Ja ih nisam poslao’, kaže Jehova, ‘a oni u moje ime prorokuju laži. Budete li ih slušali, ja ću vas rasijati i izginut ćete, i vi i proroci koji vam prorokuju.’”+
16 A svećenicima i svemu ovom narodu rekao sam: “Ovako kaže Jehova: ‘Ne slušajte svoje proroke koji vam prorokuju: “Pribor iz Jehovinog doma uskoro će se vratiti iz Babilona!”+ Oni vam prorokuju laži.+ 17 Ne slušajte ih! Služite babilonskom kralju i ostat ćete živi.+ Zašto da se ovaj grad pretvori u ruševine? 18 A ako su oni doista proroci i ako doista objavljuju Jehovine riječi, neka mole Jehovu nad vojskama da pribor koji je preostao u Jehovinom domu, u dvoru Judinog kralja i u Jeruzalemu ne bude odnesen u Babilon.’
19 Jer ovako kaže Jehova za stupove,+ more*,+ kolica+ i drugi pribor koji je ostao u ovom gradu 20 – ono što babilonski kralj Nebukadnezar nije uzeo kad je iz Jeruzalema odveo u izgnanstvo u Babilon Judinog kralja Jekoniju, Jojakimovog sina, zajedno sa svim Judinim i jeruzalemskim dostojanstvenicima+ – 21 doista, ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, za pribor koji je ostao u Jehovinom domu, u dvoru Judinog kralja i u Jeruzalemu: 22 ‘“Odnijet će ga u Babilon+ i ondje će ostati sve do dana kad budem došao po njega”, kaže Jehova. “I donijet ću ga i vratiti na ovo mjesto.”’”+
28 Iste godine, na početku vladavine Judinog kralja Sidkije,+ petog mjeseca četvrte godine, Azurov sin Hananija, prorok iz Gibeona,+ rekao mi je u Jehovinom domu pred svećenicima i pred svim ostalim ljudima: 2 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Slomit ću jaram babilonskog kralja.+ 3 U roku od dvije godine vratit ću ovamo sav pribor iz Jehovinog doma koji je babilonski kralj Nebukadnezar uzeo odavde i odnio u Babilon.’+ 4 ‘I dovest ću natrag Judinog kralja Jekoniju,+ Jojakimovog+ sina, i sve Judine izgnanike koji su otišli u Babilon’,+ kaže Jehova, ‘jer ću slomiti jaram babilonskog kralja.’”
5 Tada se prorok Jeremija obratio proroku Hananiji pred svećenicima i pred svim ostalim ljudima koji su stajali u Jehovinom domu. 6 Ovako je rekao prorok Jeremija: “Neka bude tako!* Neka Jehova tako učini! Neka Jehova ispuni ono što si prorekao i neka vrati ovamo pribor iz Jehovinog doma i sve izgnanike iz Babilona! 7 Ali čuj, molim te, ove riječi koje ću kazati tebi i cijelom narodu. 8 Proroci koji su živjeli davno prije mene i tebe mnogim su zemljama i mnogim velikim kraljevstvima proricali rat, nevolju i pošast*. 9 No ako neki prorok proriče mir, znat će se da ga je doista poslao Jehova tek kad se njegove riječi ispune.”
10 Tada je prorok Hananija skinuo jaram s vrata proroka Jeremije i slomio ga.+ 11 I Hananija je pred svim ljudima rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Ovako ću u roku od dvije godine s vrata svih naroda skinuti jaram babilonskog kralja Nebukadnezara i slomiti ga.’”+ Potom je prorok Jeremija otišao svojim putem.
12 Nakon što je prorok Hananija slomio jaram koji je bio na vratu proroka Jeremije, Jeremiji je došla ova Jehovina objava: 13 “Otiđi Hananiji i reci mu: ‘Ovako kaže Jehova: “Slomio si drveni jaram,+ ali umjesto njega načinit ćeš željezni jaram.” 14 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Stavit ću željezni jaram na vrat svim tim narodima, da služe babilonskom kralju Nebukadnezaru, i morat će mu služiti.+ Dat ću mu i divlje životinje.”’”+
15 Potom je prorok Jeremija rekao proroku Hananiji:+ “Hananija, molim te, poslušaj me! Nije te poslao Jehova. Ti si naveo ovaj narod da se uzda u laž.+ 16 Zato ovako kaže Jehova: ‘Izbrisat ću te s lica zemlje. Ove ćeš godine umrijeti jer si poticao narod na pobunu protiv Jehove.’”+
17 I tako je prorok Hananija umro sedmog mjeseca te godine.
29 Ovo je sadržaj pisma koje je prorok Jeremija poslao iz Jeruzalema ostatku starješina među izgnanima te svećenicima, prorocima i cijelom narodu, svima koje je Nebukadnezar odveo iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon. 2 Bilo je to nakon što su kralj Jekonija,+ kraljica majka,+ dvorani, Judini i jeruzalemski poglavari, zanatlije i kovači* otišli iz Jeruzalema.+ 3 To pismo poslao je u Babilon preko Šafanovog+ sina Elase i Hilkijinog sina Gemarije, koje je Judin kralj Sidkija+ poslao babilonskom kralju Nebukadnezaru. U njemu je stajalo:
4 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, svim izgnanicima koje je poslao iz Jeruzalema u izgnanstvo u Babilon: 5 ‘Gradite kuće i živite u njima, sadite vrtove i jedite njihov rod. 6 Ženite se i neka vam žene rađaju sinove i kćeri. Ženite svoje sinove i udavajte svoje kćeri, pa neka i oni imaju sinove i kćeri. Neka vas ondje bude mnogo, ne dajte da vas bude malo.* 7 I težite za mirom u gradu u koji sam vas izgnao te se molite Jehovi za njega, jer ako u njemu bude mir, i vi ćete živjeti u miru.+ 8 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci i gataoci koji su među vama+ i ne slušajte ih kad vam pričaju o snovima koje sanjaju. 9 ‘Oni vam proriču laži u moje ime. Nisam ih poslao’,+ kaže Jehova.”’”
10 “Ovako kaže Jehova: ‘Kad se navrši 70 godina u Babilonu, pobrinut ću se za vas+ i ispunit ću obećanje koje sam vam dao – vratit ću vas u vašu zemlju.’+
11 ‘Jer ja dobro znam što sam naumio s vama’, kaže Jehova. ‘Želim da živite u miru, a ne da vas snalaze nevolje.+ Želim vam dati nadu i pružiti lijepu budućnost.+ 12 Vi ćete me prizivati, dolaziti k meni i moliti mi se, a ja ću vas slušati.’+
13 ‘Tražit ćete me i naći ćete me,+ jer ćete me tražiti svim svojim srcem.+ 14 I dat ću vam da me nađete’,+ kaže Jehova. ‘Skupit ću vas iz svih naroda i sa svih mjesta po kojima sam vas rasijao, sabrat ću vas koji ste zarobljeni’,+ kaže Jehova. ‘Vratit ću vas onamo odakle sam vas poslao u izgnanstvo.’+
15 Ali vi kažete: ‘Jehova nam je postavio proroke u Babilonu.’
16 Ovako kaže Jehova kralju koji sjedi na Davidovom prijestolju+ i svim ljudima koji žive u ovom gradu, vašoj braći koja nisu s vama otišla u izgnanstvo: 17 ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama: “Poslat ću na njih mač, glad i pošast*+ i učinit ću da budu kao trule* smokve, koje su toliko loše da nisu za jelo.”’+
18 ‘I progonit ću ih mačem,+ glađu i pošašću i učinit ću da se ljudi iz svih kraljevstava na zemlji zgražaju nad njima,+ da ih spominju u kletvama, da im se čude, da im se rugaju*+ i da ih preziru svi narodi po kojima ću ih rasijati’,+ 19 kaže Jehova, ‘jer nisu slušali moje riječi koje sam im uvijek iznova objavljivao* preko svojih slugu, proroka.’+
‘Niste slušali’,+ kaže Jehova.
20 Stoga čujte Jehovinu objavu, svi vi izgnanici koje sam poslao iz Jeruzalema u Babilon! 21 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, za Kolajinog sina Ahaba i za Maasejinog sina Sidkiju, koji vam prorokuju laži u moje ime:+ ‘Predat ću ih u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru i on će ih pogubiti pred vašim očima. 22 I svi Judini izgnanici koji su u Babilonu spominjat će u kletvi ono što se tim ljudima dogodilo, govoreći: “Neka ti Jehova učini kao Sidkiji i kao Ahabu, koje je babilonski kralj spalio u vatri!” 23 Jer oni su činili sramotna djela u Izraelu+ – činili su preljub sa ženama svojih bližnjih i u moje su ime objavljivali lažne riječi, ono što im nisam zapovjedio.+
“Ja to znam i svjedok sam tome”,+ kaže Jehova.’”
24 “A Šemaji+ iz Nehelama reci: 25 ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “U svoje si ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, svećeniku Sefaniji,+ Maasejinom sinu, i svim ostalim svećenicima, napisavši: 26 ‘Jehova te postavio za svećenika umjesto Jojade, da budeš nadglednik u Jehovinom domu, da uhvatiš svakog luđaka koji se ponaša kao prorok te da mu noge, ruke i glavu staviš u klade.+ 27 Zašto onda nisi kaznio Jeremiju iz Anatota,+ koji prorokuje među vama?+ 28 Jer on je poručio nama u Babilon: “Dugo ćete biti tu! Gradite kuće i živite u njima, sadite vrtove i jedite njihov rod...”’”’”+
29 Kad je svećenik Sefanija+ pročitao to pismo pred prorokom Jeremijom, 30 Jehova je rekao Jeremiji: 31 “Pošalji svim izgnanicima ovu poruku: ‘Ovako kaže Jehova za Šemaju iz Nehelama: “Šemaja vam je prorokovao, iako ga ja nisam poslao, i navodio vas da se uzdate u laž.+ 32 Zato ovako kaže Jehova: ‘Razračunat ću se sa Šemajom iz Nehelama i s njegovim potomcima. Nijedan njegov potomak neće preostati u ovom narodu, a ni on sam neće doživjeti sve ono dobro što ću učiniti za svoj narod’, kaže Jehova, ‘jer je poticao ljude na pobunu protiv Jehove.’”’”
30 Ovo je objava koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Napiši u knjigu sve riječi koje ću ti reći. 3 Jer Jehova kaže: “Evo dolaze dani kad ću skupiti svoj zarobljeni narod, Izraela i Judu”,+ kaže Jehova, “i vratit ću ih u zemlju koju sam dao njihovim precima te će je opet nastaniti.”’”+
4 Ovo su riječi koje je Jehova uputio Izraelu i Judi.
5 Ovako kaže Jehova:
“Čuju se krikovi užasa.
Vlada strah i nema mira.
6 Molim vas, pitajte može li muškarac roditi.
Zašto su svima lica problijedjela?
To je vrijeme nevolje za Jakova,
ali bit će izbavljen iz nje.”
8 “U taj dan”, kaže Jehova nad vojskama, “slomit ću jaram koji je na njihovom vratu i pokidat ću njihovo remenje. Neće više biti sluge tuđincima. 9 Služit će Jehovi, svom Bogu, i Davidu, svom kralju, kojeg ću im postaviti.”+
10 “Ne boj se, slugo moj, Jakove!” kaže Jehova.
“Ne plaši se, Izraele!+
Jer izbavit ću te iz daleke zemlje
i tvoje potomke iz zemlje u kojoj žive kao zarobljenici.+
Jakov će se vratiti, živjet će mirno i spokojno
i nitko ga neće plašiti.”+
11 “Jer ja sam s tobom da te spasim”, kaže Jehova.
12 Ovako kaže Jehova:
“Nema lijeka za tvoju propast.+
Tvoja je rana neizlječiva.
13 Nitko se ne zauzima za tebe,
nema lijeka za tvoj čir.
Nitko te ne može izliječiti.
14 Zaboravili su te svi tvoji ljubavnici.+
Više te ne traže.
Jer udario sam te kao što bi te neprijatelj udario,+
kaznio sam te kao što bi te kaznio neki okrutan čovjek.
Učinio sam to zbog tvoje velike krivnje i brojnih grijeha.+
15 Zašto plačeš zbog svoje propasti?
Tvoja je bol neizlječiva!
Ja sam ti to učinio
zbog tvoje velike krivnje i brojnih grijeha.+
Oni koji te pljačkaju bit će opljačkani,
sve koji te plijene predat ću da budu oplijenjeni.”+
17 “Ja ću te izliječiti i zacijelit ću tvoje rane”,+ kaže Jehova,
“iako su te zvali odbačenom i govorili:
‘To je gora Sion, ona koju nitko ne traži.’”+
18 Ovako kaže Jehova:
“Vratit ću se Jakovljevim šatorima i skupit ću njegove zarobljenike,+
smilovat ću se njegovim šatorima.
Grad će se opet sazidati na svom brijegu+
i utvrda će stajati na starom mjestu.
19 Odande će odjekivati zahvale i smijeh.+
Umnožit ću narod, neće ga biti malo.+
20 Jakovljevi će sinovi biti kao prije
i njegov će okupljeni narod čvrsto stajati preda mnom.+
A ja ću se razračunati sa svim njegovim tlačiteljima.+
21 Njegov vođa poteći će od njega,
od njegovih potomaka doći će njegov vladar.
Pozvat ću ga da mi se približi i on će mi pristupiti.”
“Jer tko bi se sam usudio meni pristupiti?” kaže Jehova.
22 “Vi ćete biti moj narod,+ a ja ću biti vaš Bog.”+
23 Jehovin će gnjev navaliti silovito poput oluje,+
poput vihora koji nosi sve pred sobom obrušit će se na glavu zlih.
U posljednjim danima to ćete razumjeti.+
31 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “bit ću Bog svim porodicama Izraelaca, a oni će biti moj narod.”+
2 Ovako kaže Jehova:
“Narod koji je umaknuo maču našao je milost u pustinji,
kad je Izrael išao prema svom počivalištu.”
3 Izdaleka mi se Jehova ukazao i rekao:
“Ljubim te vječnom ljubavlju.
Zato sam te privukao svojom vjernom ljubavlju.*+
4 Opet ću te sazidati i bit ćeš opet sazidana.+
5 Opet ćeš saditi vinograde na samarijskim brdima.+
Vinogradari će ih saditi i jesti njihov rod.+
6 Jer dolazi dan kad će stražari na efrajimskim brdima povikati:
‘Ustanite, popnimo se na Sion, pristupimo Jehovi, svom Bogu!’”+
7 Jer ovako kaže Jehova:
“Kličite radosno Jakovu,
kličite radosno jer ste prvi među narodima.+
Objavljujte to! Iskazujte čast* Bogu i govorite:
‘Jehova, spasi svoj narod, preostale Izraelce!’+
Među njima će biti slijepi i hromi,+
trudnice i porodilje, doći će svi zajedno.
Kao veliko mnoštvo vratit će se ovamo.+
9 Doći će plačući.+
Molit će za milost, a ja ću ih voditi.
ravnim putem na kojem se neće spoticati.
Jer ja sam otac Izraelu, a Efrajim je moj prvorođenac.”+
10 Narodi, čujte Jehovine riječi
i objavite ih po dalekim otocima.+ Recite:
“Onaj koji je rasijao Izraela opet će ga skupiti
i čuvat će ga kao što pastir čuva svoje stado.+
12 Oni će doći i radosno klicati na sionskoj uzvisini+
i blistat će zbog Jehovine dobrote*,
zbog žita, mladog vina+ i ulja,
zbog janjadi i teladi.+
13 “Tada će djevojke radosno plesati
i mladići će plesati sa starcima.+
14 Svećenike ću nasititi obiljem hrane
i moj će se narod nasititi mojom dobrotom”,+ kaže Jehova.
15 “Ovako kaže Jehova:
‘U Rami+ se čuje glas – naricanje i gorak plač.
Rahela plače za svojim sinovima*.+
Ne da se utješiti
jer njenih sinova više nema.’”+
16 Ovako kaže Jehova:
“‘Nemoj plakati i neka tvoje oči ne liju suze
jer dobit ćeš nagradu za svoja djela’, kaže Jehova.
‘Oni će se vratiti iz neprijateljske zemlje.’+
17 ‘Možeš se nadati lijepoj budućnosti’,+ kaže Jehova.
‘Tvoji će se sinovi vratiti u svoj kraj.’”+
18 “Dobro čujem kako Efrajim jadikuje:
‘Ti si me ukorio i ja sam primio ukor,
kao još neukroćeno tele.
Dovedi me natrag i ja ću ti se rado vratiti,
jer ti si Jehova, moj Bog.
19 Kad sam ti se vratio, bilo mi je žao zbog mojih djela.+
Kad si me urazumio, obuzela me tuga*.
Posramio sam se i postidio+
zbog grijeha iz svoje mladosti.’”
20 “Nije li Efrajim moj mili sin, moje voljeno dijete?+
Jer koliko god da ga prekoravam, opet ću ga se sjetiti.
Zato me srce boli* zbog njega.+
Doista ću mu se smilovati”, kaže Jehova.+
21 “Postavi sebi putokaze,
postavi znakove.+
Upravi pogled na cestu, na put kojim trebaš ići.+
Vrati se, izraelska djevice. Vrati se u ove svoje gradove.
22 Dokle ćeš lutati, nevjerna kćeri?
Jer Jehova je stvorio nešto novo na zemlji:
žena će se umiljavati* muškarcu.”
23 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Kad skupim njihov zarobljeni narod, opet će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti: ‘Neka te Jehova blagoslovi, pravedno prebivalište,+ sveta goro!’+ 24 U Judi će zajedno živjeti stanovnici gradova, ratari i pastiri*.+ 25 Jer okrijepit ću umornoga, nasitit ću svakoga tko je klonuo.”+
26 Nato sam se probudio i otvorio oči, a san koji sam sanjao bio mi je sladak.
27 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću u Izraelu i u Judi posijati čovječje sjeme* i sjeme stoke.”+
28 “Kao što sam prije tražio prilike da ih iščupam, porušim, razorim, uništim i oštetim,+ tako ću sada tražiti prilike da ih izgradim i zasadim”,+ kaže Jehova. 29 “U te dane više se neće govoriti: ‘Očevi su jeli kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi.’+ 30 Naprotiv, svatko će umrijeti za svoj prijestup. Tko god bude jeo kiselo grožđe, njemu će trnuti zubi.”
31 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću s Izraelcima i s Judejcima sklopiti novi savez.+ 32 Taj savez neće biti kao onaj koji sam sklopio s njihovim precima u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz Egipta,+ moj savez koji su oni raskinuli,+ iako sam ja bio njihov pravi gospodar*, kaže Jehova.”
33 “Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelcima nakon tih dana”, kaže Jehova. “Stavit ću svoj zakon u njih+ i upisat ću ga u njihovo srce.+ I bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.”+
34 “I nitko više neće učiti svog bližnjeg ni svog brata govoreći: ‘Upoznajte Jehovu!’+ Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega”,+ kaže Jehova. “I oprostit ću im njihov prijestup i neću se više sjećati njihovog grijeha.”+
35 Ovako kaže Jehova,
koji daje sunce da svijetli danju,
koji je postavio zakone* mjesecu i zvijezdama da svijetle noću,
koji podiže valove na moru, silne valove koji huče,
kojem je ime Jehova nad vojskama:+
36 “‘Tek kad bi te uredbe prestale vrijediti’, kaže Jehova,
‘Izraelovi potomci prestali bi za sva vremena postojati kao narod preda mnom.’”+
37 Ovako kaže Jehova: “‘Kad bi se moglo izmjeriti nebesa i istražiti temelje zemlje, onda bih i ja mogao odbaciti sve Izraelove potomke zbog svega što su učinili’, kaže Jehova.”+
38 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad će se Jehovi izgraditi grad+ od Hananelove kule+ do Ugaonih vrata.+ 39 I mjerno uže+ rastegnut će se ravno do brda Gareba, a onda će se okrenuti prema Goi. 40 I cijela dolina u koju se bacaju leševi i pepeo* i sva polja* do doline Kidrona,+ sve do ugla Konjskih vrata+ na istoku, bit će sveti Jehovi.+ Nikad ih se više neće zatrti niti razoriti.”
32 Ovo je Jehovina objava koja je došla Jeremiji desete godine vladavine Judinog kralja Sidkije, odnosno osamnaeste godine Nebukadnezarove vladavine.+ 2 U to je vrijeme vojska babilonskog kralja opsjedala Jeruzalem, a prorok Jeremija bio je zatvoren u Stražarskom dvorištu,+ koje se nalazi u dvoru Judinog kralja. 3 Judin kralj Sidkija zatvorio ga je,+ rekavši: “Zašto tako prorokuješ? Ti govoriš: ‘Ovako kaže Jehova: “Predat ću ovaj grad u ruke babilonskom kralju i on će ga osvojiti,+ 4 a Judin kralj Sidkija neće umaknuti Kaldejcima, nego će biti predan u ruke babilonskom kralju te će razgovarati s njim licem u lice, oči u oči.”+ 5 “Nebukadnezar će odvesti Sidkiju u Babilon i on će ostati ondje dok ne odlučim što ću učiniti s njim”, kaže Jehova. “Vi ratujete protiv Kaldejaca, ali nećete pobijediti.”’”+
6 Jeremija je rekao: “Došla mi je Jehovina objava: 7 ‘K tebi će doći Hanamel, sin tvog strica Šaluma, i reći će ti: “Kupi moje polje u Anatotu+ jer ti prvi imaš pravo otkupiti ga.”’”+
8 Hanamel, sin mog strica, došao je k meni u Stražarsko dvorište, kao što je Jehova i rekao. Kazao mi je: “Molim te, kupi moje polje u Anatotu, u Benjaminovoj zemlji, jer ti imaš pravo uzeti taj posjed i otkupiti ga. Kupi ga.” Tada sam shvatio da Jehova želi da tako bude.
9 I tako sam kupio polje u Anatotu od Hanamela, sina svog strica. Izvagao sam mu novac,+ 7 šekela* i 10 srebrnjaka. 10 Zatim sam napisao ugovor,+ stavio pečat, pozvao svjedoke+ i izvagao novac na vagi. 11 I uzeo sam ugovor o kupnji koji je bio zapečaćen prema propisu i zakonskim odredbama i onaj koji je ostao otvoren 12 te sam ih dao Baruhu,+ Nerijinom+ sinu, Mahsejinom unuku, pred očima Hanamela, sina svog strica, pred očima svjedoka koji su potpisali ugovor i pred očima svih Židova koji su sjedili u Stražarskom dvorištu.+
13 Tada sam pred njima zapovjedio Baruhu: 14 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Uzmi ove ugovore, ovaj zapečaćeni ugovor i onaj koji je ostao otvoren, i stavi ih u zemljanu posudu da ostanu dugo sačuvani.’ 15 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘U ovoj će se zemlji opet kupovati kuće, polja i vinogradi.’”+
16 Nakon što sam Nerijinom sinu Baruhu dao ugovor o kupnji, pomolio sam se Jehovi: 17 “O, Svevišnji Gospodine Jehova! Ti si načinio nebo i zemlju svojom velikom silom+ i svojom podignutom rukom. Ništa nije nemoguće tebi, 18 koji tisućama iskazuješ vjernu ljubav, ali daješ da sinovi snose posljedice grijeha svojih očeva*,+ Bože pravi, veliki i moćni, kojem je ime Jehova nad vojskama. 19 Tvoji su naumi* veličanstveni i tvoja su djela moćna.+ Tvoje oči budno prate sve što ljudi rade+ kako bi svakome dao ono što zaslužuje zbog svojih djela, zbog onoga što čini.+ 20 Ti si u Egiptu činio znakove i čuda za koje se zna još i danas. Tako si u Izraelu i među svim drugim ljudima proslavio svoje ime+ i ono je ostalo slavno sve do današnjeg dana. 21 Svoj narod, Izraela, izveo si iz Egipta znakovima, čudima, snažnom i moćnom rukom te zastrašujućim djelima.+
22 I dao si im ovu zemlju za koju si se zakleo njihovim precima da ćeš im je dati,+ zemlju u kojoj teče med i mlijeko.+ 23 Došli su u nju i zaposjeli je, ali nisu te slušali i nisu živjeli po tvom zakonu. Nisu činili ništa od onoga što si im zapovjedio, pa si im nanio sve ove nevolje.+ 24 Gle, došla je vojska i podignula opsadne nasipe kako bi osvojila grad.+ Zbog mača,+ gladi i pošasti*+ grad će pasti u ruke Kaldejcima koji ga opsjedaju. Događa se sve što si rekao, i sam to vidiš. 25 A ti mi, Svevišnji Gospodine Jehova, kažeš: ‘Kupi polje i pozovi svjedoke’, iako će grad biti predan u ruke Kaldejcima.”
26 Tada je Jeremiji došla Jehovina objava: 27 “Ja sam Jehova, Bog svim ljudima. Zar je meni išta nemoguće? 28 Zato ovako kaže Jehova: ‘Predat ću ovaj grad u ruke Kaldejcima i u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru i on će ga osvojiti.+ 29 Kaldejci koji opsjedaju ovaj grad ući će u njega. Zapalit će ovaj grad+ i spaliti njega i kuće na čijim su krovovima ljudi prinosili žrtve Baalu i izlijevali žrtve ljevanice drugim bogovima i tako me vrijeđali.’+
30 ‘Jer Izraelci i Judejci od svoje mladosti čine samo ono što je zlo u mojim očima.+ Izraelci me vrijeđaju onim što čine’, kaže Jehova. 31 ‘Ovaj grad, od dana kad su ga sagradili pa do današnjeg dana, izaziva u meni samo gnjev i srdžbu,+ i zato ću ga ukloniti da ga više ne gledam.+ 32 Uklonit ću ga zbog sveg zla koje su činili Izraelci i Judejci i tako me vrijeđali. Tako su postupali oni, njihovi kraljevi,+ poglavari,+ svećenici i proroci+ te Judin narod i stanovnici Jeruzalema. 33 Okretali su mi leđa umjesto da su gledali prema meni.+ I premda sam ih uvijek iznova htio poučiti*, nitko od njih nije slušao niti prihvatio pouku.+ 34 Stavljali su svoje odvratne idole u dom koji nosi moje ime kako bi ga oskvrnuli.+ 35 Usto su u Dolini Hinomovog sina*+ sagradili obredne uzvišice Baalu kako bi svoje sinove i kćeri žrtvovali u vatri* Moleku.+ To im nikad nisam zapovjedio+ niti mi je ikad došlo na um* da čine takvu gadost, pa da tako Judu navedu na grijeh.’
36 Zato ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za ovaj grad za koji vi kažete da će zbog mača, gladi i pošasti pasti u ruke babilonskom kralju: 37 ‘Skupit ću ih iz svih zemalja po kojima ih budem rasijao u svom gnjevu, u svom bijesu, u velikoj srdžbi,+ te ću ih vratiti ovamo i dat ću im da žive bez straha*.+ 38 Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog.+ 39 I dat ću im da svi imaju jedno srce+ i da idu istim putem kako bi me se uvijek bojali, što će biti na dobrobit njima i njihovoj djeci.+ 40 I sklopit ću s njima trajan savez+ kojim ću se obavezati da im nikad neću prestati činiti dobro.+ U srce ću im usaditi strahopoštovanje prema meni kako mi ne bi okrenuli leđa.+ 41 Radovat ću im se čineći im dobro+ te ću im svim svojim srcem i svom svojom dušom* dati da budu čvrsto ukorijenjeni u toj zemlji.’”+
42 “Jer ovako kaže Jehova: ‘Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu veliku nevolju, tako ću na njih dovesti sve dobro koje im obećavam.+ 43 U ovoj će se zemlji opet kupovati polja+ iako vi govorite: “Ovo je pustoš u kojoj nema ni ljudi ni stoke. Predana je Kaldejcima.”’
44 ‘Ljudi će kupovati polja, pisati i pečatiti ugovore i pozivati svjedoke u Benjaminovoj zemlji,+ u okolici Jeruzalema, u Judinim gradovima,+ u gorskim gradovima, u nizinskim gradovima+ i u južnim gradovima, jer ću vratiti njihov zarobljeni narod’,+ kaže Jehova.”
33 Dok je Jeremija još bio zatvoren u Stražarskom dvorištu,+ Jehova mu se opet obratio. Rekao mu je: 2 “Ovako kaže Jehova, koji je načinio zemlju, Jehova, koji ju je oblikovao i učvrstio – Jehova je njegovo ime: 3 ‘Prizovi me i odazvat ću ti se i rado ću ti kazati velike i nedokučive stvari koje ti nisu poznate.’”+
4 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za kuće ovoga grada i za kuće Judinih kraljeva koje će ljudi srušiti kako bi se obranili od napada s opsadnih nasipa i od neprijateljskog mača,+ 5 za one koji dolaze boriti se protiv Kaldejaca i za kuće koje su pune mrtvih tijela ljudi koje sam pobio u svom gnjevu i svojoj srdžbi, ljudi zbog čije sam zloće okrenuo svoje lice od ovoga grada: 6 ‘Ja ću mu donijeti oporavak i ozdravljenje.+ Izliječit ću njegove stanovnike i dat ću im obilje mira i istine.+ 7 I vratit ću zarobljene Judejce i Izraelce+ i ojačat ću ih da budu kao što su bili u početku.+ 8 Očistit ću ih od krivnje za sve grijehe kojima su se ogriješili o mene+ i oprostit ću im sve grijehe i prijestupe kojima su se ogriješili o mene.+ 9 Ime toga grada radovat će me i bit će mi na čast i slavu pred svim narodima na zemlji koji će čuti za sve dobro koje im činim.+ I narodi će se uplašiti i drhtat će+ zbog svega dobra i zbog mira koji ću mu dati.’”+
10 “Ovako kaže Jehova: ‘Na ovome mjestu za koje ćete vi govoriti da je pustoš u kojoj nema ljudi ni stoke, u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama koje su opustjele i ostale bez ljudi, stanovnika i stoke, opet će se čuti 11 radost i veselje,+ glas mladoženje i glas nevjeste, glas onih koji će govoriti: “Zahvaljujte Jehovi nad vojskama jer je dobar Jehova+ – njegova vjerna ljubav traje vječno!”’+
‘Oni će donositi žrtve zahvalnice u Jehovin dom+ jer ću vratiti zarobljene stanovnike ove zemlje da im bude kao i u početku’, kaže Jehova.”
12 “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘U ovoj pustoši, u kojoj nema ni ljudi ni stoke, i u svim njenim gradovima opet će biti pašnjaka na koje će pastiri dovoditi svoja stada da ondje počivaju.’+
13 ‘U gorskim gradovima, u nizinskim gradovima, u južnim gradovima, u Benjaminovoj zemlji, u okolici Jeruzalema+ i u Judinim gradovima+ stada će opet prolaziti ispod ruku onoga koji ih broji’, kaže Jehova.”
14 “‘Evo dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću ispuniti dobro obećanje koje sam dao Izraelcima i Judejcima.+ 15 U te dane i u to vrijeme učinit ću da iz Davidove loze dođe pravedni potomak*.+ On će zemlji donijeti pravdu i poštenje*.+ 16 U te dane Juda će se spasiti+ i Jeruzalem će živjeti bez straha.+ I taj će se grad zvati Jehova Je Naša Pravednost.’”+
17 “Jer ovako kaže Jehova: ‘Uvijek će netko od Davidovih potomaka sjediti na izraelskom prijestolju+ 18 i uvijek će netko od svećenika iz Levijevog plemena služiti preda mnom te prinositi cijele paljenice, spaljivati žitne žrtve i prinositi ostale žrtve.’”
19 Jeremiji je opet došla Jehovina objava. Ovaj put bilo mu je rečeno: 20 “Ovako kaže Jehova: ‘Ako vi možete raskinuti moj savez s danom i moj savez s noći, da ni dan ni noć ne dolaze u svoje vrijeme,+ 21 onda će se moći raskinuti i moj savez s mojim slugom Davidom,+ pa on neće imati sina koji bi kraljevao na njegovom prijestolju,+ a i moj savez sa svećenicima iz Levijevog plemena, mojim slugama.+ 22 Kao što je sigurno da se nebeska vojska* ne može izbrojiti niti morski pijesak izmjeriti, tako je sigurno da ću ja umnožiti potomstvo svog sluge Davida i levite koji mi služe.’”
23 Jeremiji je opet došla Jehovina objava. Ovaj put bilo mu je rečeno: 24 “Nisi li zapazio kako ovaj narod govori: ‘Jehova će odbaciti dvije porodice koje je izabrao’? Neprijatelji se s prezirom odnose prema mom narodu i više ga ne smatraju narodom.
25 Ovako kaže Jehova: ‘Kao što je sigurno da neću prekršiti savez koji sam sklopio s danom i noći,+ zakone* koji upravljaju nebom i zemljom,+ 26 tako je sigurno da neću odbaciti potomstvo Jakova i svog sluge Davida – neću prestati uzimati njegove potomke za vladare nad potomcima Abrahama, Izaka i Jakova. Jer skupit ću njihov zarobljeni narod+ i smilovat ću im se.’”+
34 Ovo je Jehovina objava koja je došla Jeremiji kad su se babilonski kralj Nebukadnezar, sva njegova vojska, sva kraljevstva na zemlji koja su bila pod njegovom vlašću i svi narodi borili protiv Jeruzalema i protiv svih gradova oko njega:+
2 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Idi k Judinom kralju Sidkiji+ i reci mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Predat ću ovaj grad u ruke babilonskom kralju i on će ga spaliti.+ 3 A ti mu nećeš umaknuti, nego ćeš biti uhvaćen i predan u njegove ruke.+ I naći ćeš se oči u oči s babilonskim kraljem i on će razgovarati s tobom licem u lice, i bit ćeš odveden u Babilon.’+ 4 Ali čuj Jehovinu objavu, Judin kralju Sidkija: ‘Ovako Jehova kaže za tebe: “Nećeš poginuti od mača. 5 Umrijet ćeš u miru+ i ljudi će tebi u čast paliti mirisne tvari kao što su to činili u čast tvojim precima, kraljevima koji su vladali prije tebe, i oplakivat će te: ‘Jao, gospodaru!’ jer ja sam tako rekao, kaže Jehova.”’”’”
6 I prorok Jeremija rekao je Judinom kralju Sidkiji sve te riječi u Jeruzalemu 7 kad se vojska babilonskog kralja borila protiv Jeruzalema i protiv preostalih Judinih gradova+ – protiv Lakiša+ i Azeke+ – jer su od svih Judinih gradova preostali samo ti utvrđeni gradovi.
8 Ovo je Jehovina objava koja je došla Jeremiji nakon što je kralj Sidkija sklopio savez sa svim narodom u Jeruzalemu da se oslobode robovi,+ 9 da svatko oslobodi svoje robove koji su Hebreji, muško i žensko, da više nitko ne drži za roba svog sunarodnjaka, drugog Židova. 10 I svi poglavari i sav narod složili su se s tim. Savezom su se obavezali osloboditi svaki svog roba i svoju robinju da im više ne robuju. Poslušali su i otpustili ih. 11 A poslije su se predomislili i ponovno uzeli robove i robinje koje su oslobodili te su ih prisilili da im opet robuju. 12 Tada je Jehovina objava došla Jeremiji. Jehova mu je rekao:
13 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Ja sam sklopio savez s vašim precima+ u dan kad sam ih izveo iz Egipta, iz zemlje u kojoj su bili robovi,+ te sam rekao: 14 “Kad se navrši sedam godina, neka svatko od vas otpusti svog brata, Hebreja, kojeg je kupio i koji mu je služio šest godina. Oslobodite ih.”+ Ali vaši me preci nisu slušali niti su učinili kako sam im rekao. 15 A vi ste se sad obratili i učinili ste ono što je ispravno u mojim očima oslobodivši svaki svog bližnjeg i sklopili ste savez preda mnom u domu koji nosi moje ime. 16 No zatim ste se predomislili i oskvrnuli moje ime+ jer je svatko opet uzeo svog roba i svoju robinju, koje ste bili otpustili da slobodno idu kamo žele, i prisilili ste ih da vam opet robuju.’
17 Zato ovako kaže Jehova: ‘Niste me poslušali – niste oslobodili svaki svog brata i svog bližnjeg.+ Stoga ću ja vama proglasiti oslobođenje’, kaže Jehova, ‘tako što ću vas predati maču, pošasti* i gladi+ i učinit ću da se ljudi iz svih kraljevstava na zemlji zgražaju nad vama.+ 18 Ovo će se dogoditi ljudima koji su prekršili moj savez jer nisu izvršili riječi saveza koji su sa mnom sklopili kad su tele rasjekli napola te prošli između polovica,+ 19 ovo će se dogoditi Judinim poglavarima, jeruzalemskim poglavarima, dvoranima, svećenicima i cijelom narodu, svima koji su prošli između polovica teleta: 20 predat ću ih njihovim neprijateljima i onima koji ih žele ubiti, a njihova mrtva tijela bit će hrana pticama i zvijerima.+ 21 Judinog kralja Sidkiju i njegove velikodostojnike predat ću njihovim neprijateljima, onima koji ih žele ubiti i vojsci babilonskog kralja+ koja se povlači od vas.’+
22 ‘Izdat ću zapovijed’, kaže Jehova, ‘i vratit ću ih da napadnu ovaj grad i oni će se boriti protiv njega te će ga osvojiti i spaliti.+ A Judine gradove pretvorit ću u nenastanjenu pustoš.’”+
35 Ovo je Jehovina objava koja je došla Jeremiji u danima Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina: 2 “Idi k Rekabovcima,+ razgovaraj s njima i dovedi ih u Jehovin dom, u jednu od blagovaonica*, i daj im vina!”
3 I uzeo sam Jaazaniju, Jeremijinog sina, Habasinijinog unuka, te njegovu braću, sve njegove sinove i sve druge Rekabovce 4 i doveo sam ih u Jehovin dom. Odveo sam ih u blagovaonicu sinova Hanana, Igdalijinog sina, sluge pravog Boga, koja se nalazi kraj blagovaonice narodnih poglavara, iznad blagovaonice Maaseje, sina vratara Šaluma. 5 Zatim sam pred Rekabovce stavio čaše i pehare pune vina te im rekao: “Pijte vina!”
6 Ali oni su rekli: “Nećemo piti vina jer nam je naš praotac Jonadab,+ Rekabov sin, zapovjedio: ‘Nemojte nikad piti vina, ni vi ni vaši sinovi. 7 Nemojte graditi kuće niti sijati sjeme, nemojte saditi vinograde niti ih posjedovati, nego uvijek prebivajte u šatorima da biste dugo živjeli u zemlji u kojoj boravite kao došljaci.’ 8 Mi se držimo svega što nam je zapovjedio Jonadab, sin našeg praoca Rekaba: nikad ne pijemo vina – ni mi, ni naše žene, ni naši sinovi i kćeri. 9 Ne gradimo sebi kuće da u njima živimo i ne posjedujemo ni vinograde, ni polja, ni sjemenje. 10 Živimo u šatorima te slušamo sve što nam je zapovjedio naš praotac Jonadab. 11 Ali kad je babilonski kralj Nebukadnezar došao napasti ovu zemlju,+ rekli smo: ‘Hajde, pođimo u Jeruzalem da umaknemo vojsci Kaldejaca i Sirijaca.’ I tako sada živimo u Jeruzalemu!”
12 Potom je Jeremiji došla Jehovina objava: 13 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Idi i reci Judinom narodu i stanovnicima Jeruzalema: “Nisam li vam stalno govorio da poslušate moje riječi?”+ kaže Jehova. 14 “Rekabov sin Jonadab zabranio je svojim potomcima da piju vina, pa ga oni do današnjeg dana ne piju jer slušaju zapovijed svog praoca.+ A ja sam vas uvijek iznova opominjao*, ali vi me niste poslušali.+ 15 I slao sam vam sve svoje sluge, proroke, slao sam ih uvijek iznova*,+ govoreći: ‘Molim vas, svakoga od vas, prestanite činiti zlo+ i ispravno postupajte! Nemojte štovati druge bogove niti im služiti. Budete li tako postupali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima.’+ Ali vi me niste slušali, niste se obazirali na ono što su vam govorili*. 16 Potomci Rekabovog sina Jonadaba drže se zapovijedi svog praoca,+ a ovaj narod mene ne sluša.”’”
17 “Zato ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Nanijet ću Judi i svim stanovnicima Jeruzalema sve nevolje koje sam im najavio,+ jer sam im govorio, ali nisu slušali, zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’”+
18 A Rekabovcima je Jeremija rekao: “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Zato što slušate zapovijed svog praoca Jonadaba i držite se svih njegovih zapovijedi, postupajući upravo onako kako vam je zapovjedio, 19 ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Među potomcima Rekabovog sina Jonadaba uvijek će biti onih koji će mi služiti.”’”
36 Četvrte godine vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, ova je objava došla Jeremiji od Jehove: 2 “Uzmi svitak i zapiši u njega sve riječi koje sam ti rekao protiv Izraela, Jude+ i svih naroda+ od dana kada sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa do današnjeg dana.+ 3 Kad Judin narod čuje za sve nevolje koje mu mislim nanijeti, možda će prestati činiti zlo, pa ću im oprostiti njihove prijestupe i njihove grijehe.”+
4 Potom je Jeremija pozvao Nerijinog sina Baruha+ i prenio mu sve što mu je Jehova objavio, a on je to od riječi do riječi zapisao u svitak.+ 5 Tada je Jeremija naredio Baruhu: “Budući da meni nije dopušteno ući u Jehovin dom, 6 idi ti i pročitaj iz svitka Jehovine objave koje sam ti prenio i koje si zapisao od riječi do riječi. Pročitaj ih da narod čuje u Jehovinom domu na dan posta. Tako će ih čuti i svi Judejci koji dolaze iz svojih gradova. 7 Možda njihove usrdne molbe dopru do Jehove i možda prestanu činiti zlo, jer je Jehova objavio da će na svoj narod izliti silan gnjev i srdžbu.”
8 Nerijin sin Baruh učinio je sve kako mu je prorok Jeremija zapovjedio. U Jehovinom domu pročitao je iz svitka Jehovine riječi.+
9 U devetom mjesecu pete godine vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, svi ljudi u Jeruzalemu i svi koji su došli u Jeruzalem iz Judinih gradova oglasili su post pred Jehovom.+ 10 Tada je Baruh pred svim ljudima pročitao iz svitka Jeremijine riječi. Učinio je to u Jehovinom domu, u odaji* Gemarije,+ sina prepisivača* Šafana,+ koja se nalazi u gornjem dvorištu, kod novih vrata Jehovinog doma.+
11 Kad je Mikaja, Gemarijin sin, Šafanov unuk, čuo sve Jehovine riječi iz svitka, 12 otišao je u kraljev dvor, u pisarovu odaju. Ondje su sjedili svi dvorani: pisar Elišama,+ Šemajin sin Delaja, Akborov+ sin Elnatan,+ Šafanov sin Gemarija, Hananijin sin Sidkija i svi drugi dvorani. 13 Mikaja im je kazao sve riječi koje je čuo kad je Baruh čitao narodu iz svitka.
14 Tada su svi dvorani poslali Baruhu Jehudija, Netanijinog sina, Šelemijinog unuka, Kušijevog praunuka. Poručili su mu: “Dođi i ponesi sa sobom svitak iz kojeg si čitao narodu.” Tako je Nerijin sin Baruh uzeo svitak i došao k njima. 15 Rekli su mu: “Molimo te, sjedni i pročitaj nam što piše u svitku.” I Baruh im je pročitao.
16 Kad su čuli sve to, uplašeno su se pogledali i rekli su Baruhu: “Moramo kazati kralju sve te riječi.” 17 I upitali su Baruha: “Kako si napisao sve te riječi? Reci nam, molimo te. Je li ti Jeremija govorio sve što trebaš zapisati?” 18 A Baruh im je odgovorio: “On mi je govorio sve te riječi, a ja sam ih crnilom zapisivao u svitak.” 19 Tada su dvorani rekli Baruhu: “Idi odavde. Sakrijte se i ti i Jeremija da nitko ne zna gdje ste.”+
20 Pohranili su svitak u odaji pisara Elišame, a potom su otišli kralju, koji se nalazio u dvorištu, i kazali su mu sve što su čuli.
21 A kralj je poslao Jehudija+ da donese svitak. I Jehudi ga je donio iz odaje pisara Elišame i počeo ga čitati kralju i svim dvoranima koji su stajali uz kralja. 22 Bilo je to u devetom mjesecu* – kralj je sjedio u jednoj od svojih zimskih odaja, a pred njim je stajao žeravnik u kojem je gorjela vatra. 23 Kad bi Jehudi pročitao tri-četiri stupca, kralj bi ih odrezao pisarskim nožem i bacio u vatru koja je gorjela u žeravniku, i tako sve dok cijeli svitak nije završio u vatri. 24 I nisu se uplašili. Niti kralj niti itko od njegovih slugu koji su čuli sve te riječi nije razderao svoje haljine. 25 Iako su Elnatan,+ Delaja+ i Gemarija+ molili kralja da ne pali svitak, on ih nije poslušao. 26 Tada je kralj zapovjedio kraljevom sinu* Jerahmeelu, Azrielovom sinu Seraji i Abdeelovom sinu Šelemiji da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali Jehova ih je sakrio.+
27 Nakon što je kralj spalio svitak u kojem je Baruh od riječi do riječi zapisao sve što mu je Jeremija rekao,+ Jeremiji je došla Jehovina objava: 28 “Uzmi drugi svitak i napiši u njega sve ono što je pisalo u prvom svitku, koji je Judin kralj Jojakim spalio.+ 29 I napiši Judinom kralju Jojakimu: ‘Ovako kaže Jehova: “Ti si spalio onaj svitak i rekao: ‘Zašto si napisao u njega: “Doći će babilonski kralj i opustošiti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i životinje”?’+ 30 Zato ovako kaže Jehova za Judinog kralja Jojakima: ‘Neće mu ostati nijedan potomak koji bi sjedio na Davidovom prijestolju,+ a njegovo mrtvo tijelo ležat će vani na dnevnoj vrućini i noćnom mrazu.+ 31 Pozvat ću na odgovornost njega, njegove potomke i njegove sluge zbog njihovog prijestupa, i učinit ću da njih, stanovnike Jeruzalema i Judin narod snađu nevolje na koje sam ih upozoravao,+ ali oni me nisu slušali.’”’”+
32 Jeremija je uzeo drugi svitak i dao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu,+ a on je u njega od riječi do riječi zapisao sve što mu je Jeremija govorio, sve što je bilo zapisano u svitku koji je Judin kralj Jojakim spalio u vatri.+ A u svitak je bilo zapisano još mnogo drugih riječi sa sličnom porukom.
37 Kralj Sidkija,+ Jošijin sin, počeo je kraljevati umjesto Jojakimovog sina Konije*.+ Babilonski kralj Nebukadnezar postavio ga je za kralja u Judinoj zemlji.+ 2 Ali ni on, ni njegovi sluge, ni narod nisu slušali Jehovine riječi koje su došle preko proroka Jeremije.
3 Kralj Sidkija poslao je k proroku Jeremiji Šelemijinog sina Jehukala+ i Sefaniju,+ sina svećenika Maaseje, da mu u njegovo ime kažu: “Molim te, pomoli se za nas Jehovi, našem Bogu.” 4 Jeremija se slobodno kretao među narodom jer ga još nisu bacili u zatvor.+ 5 A faraonova je vojska krenula iz Egipta.+ Kad su Kaldejci koji su opsjedali Jeruzalem čuli vijest o tome, otišli su od Jeruzalema.+ 6 Tada je proroku Jeremiji došla Jehovina objava: 7 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Recite Judinom kralju, koji vas je poslao k meni da me pitate za savjet: “Evo faraonova vojska koja vam dolazi u pomoć vratit će se u svoju zemlju, u Egipat.+ 8 Kaldejci će opet doći i napast će ovaj grad, osvojit će ga i spaliti.”+ 9 Ovako kaže Jehova: “Ne zavaravajte se, govoreći: ‘Kaldejci će zauvijek otići od nas’, jer neće otići. 10 Čak i kad biste pobili gotovo svu kaldejsku vojsku koja se bori protiv vas i kad bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi ustali iz svojih šatora i spalili bi ovaj grad.”’”+
11 Kad je kaldejska vojska otišla od Jeruzalema zbog faraonove vojske,+ 12 Jeremija je krenuo iz Jeruzalema u Benjaminovu zemlju+ da ondje dobije posjed među svojima. 13 Ali kad je prorok Jeremija stigao do Benjaminovih vrata, zaustavio ga je zapovjednik straže po imenu Irija, Šelemijin sin, Hananijin unuk, rekavši: “Ti želiš prebjeći Kaldejcima!” 14 A Jeremija je rekao: “Nije istina! Ne želim prebjeći Kaldejcima.” Ali Irija nije slušao Jeremiju, nego ga je uhvatio i odveo upraviteljima. 15 A upravitelji su se razljutili na Jeremiju+ te su ga istukli i zatvorili+ u kuću pisara Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor. 16 Tako je Jeremija dospio u jednu od tamnica u podrumu te kuće. Ondje je ostao mnogo dana.
17 Potom je kralj Sidkija poslao ljude da mu dovedu Jeremiju te ga je u svom dvoru potajno upitao:+ “Ima li kakva poruka od Jehove?” Nato mu je Jeremija rekao: “Ima!” I dodao je: “Bit ćeš predan babilonskom kralju!”+
18 Jeremija je još rekao kralju Sidkiji: “Što sam zgriješio tebi, tvojim slugama i ovom narodu da ste me bacili u tamnicu? 19 Gdje su sada vaši proroci koji su vam prorokovali: ‘Babilonski kralj neće doći i napasti vas i ovu zemlju’?+ 20 A sada, molim te, kralju, gospodaru moj, poslušaj me. Molim te, usliši moju usrdnu molbu. Nemoj me slati natrag u kuću pisara Jonatana+ jer ću ondje umrijeti.”+ 21 Tada je kralj Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave u zatvor u Stražarskom dvorištu.+ Ondje je svaki dan dobivao okrugli kruh iz pekarske ulice+ sve dok nije nestalo kruha u gradu.+ I tako je Jeremija ostao u Stražarskom dvorištu.
38 Matanov sin Šefatija, Pašhurov sin Gedalija, Šelemijin sin Jukal+ i Malkijin sin Pašhur+ čuli su riječi koje je Jeremija rekao svemu narodu: 2 “Ovako kaže Jehova: ‘Tko ostane u ovom gradu, poginut će od mača, gladi i pošasti*.+ A tko se preda Kaldejcima*, ostat će na životu. Dobit će svoj život kao nagradu* i živjet će.’+ 3 Ovako kaže Jehova: ‘Ovaj će grad doista biti predan vojsci babilonskog kralja i on će ga osvojiti.’”+
4 Tada su narodni poglavari rekli kralju: “Molimo te, daj pogubiti ovog čovjeka+ jer obeshrabruje ratnike koji su preostali u ovom gradu, a i sav narod, govoreći im takve riječi. Jer taj čovjek ne želi mir ovom narodu, nego nevolju.” 5 Nato je kralj Sidkija rekao: “Radite s njim što vas je volja jer kralj ne može ništa učiniti da vas spriječi.”
6 Tako su odveli Jeremiju i bacili ga u nakapnicu kraljevog sina Malkije, koja se nalazila u Stražarskom dvorištu.+ U nakapnicu su ga spustili konopcima. A u njoj nije bilo vode, nego samo blato, tako da je Jeremija upao u blato.
7 Etiopljanin Ebed-Melek,+ koji je bio kraljev dvoranin*, čuo je da su Jeremiju bacili u nakapnicu. A kralj je tada sjedio kod Benjaminovih vrata,+ 8 pa je Ebed-Melek izišao iz kraljevog dvora i rekao mu: 9 “Kralju, gospodaru moj, ovi su ljudi učinili zlo proroku Jeremiji! Bacili su ga u nakapnicu i on će ondje umrijeti od gladi jer u gradu više nema kruha.”+
10 Nato je kralj zapovjedio Etiopljaninu Ebed-Meleku: “Povedi sa sobom 30 ljudi i izvuci proroka Jeremiju iz nakapnice dok nije umro.” 11 Tako je Ebed-Melek s ljudima otišao u kraljev dvor, u prostoriju ispod riznice,+ uzeo odande iznošene haljine i stare krpe te ih konopcima spustio Jeremiji u nakapnicu. 12 Tada je Etiopljanin Ebed-Melek rekao Jeremiji: “Molim te, stavi te haljine i krpe pod pazuh da te konopci ne ozlijede.” I Jeremija je tako učinio. 13 Potom su povukli konopce i tako Jeremiju izvadili iz nakapnice. I Jeremija je ostao u Stražarskom dvorištu.+
14 Kralj Sidkija poslao je po proroka Jeremiju da dođe k njemu na treći ulaz u Jehovin dom. I kralj je rekao Jeremiji: “Moram te nešto pitati. Nemoj mi ništa zatajiti.” 15 Nato je Jeremija rekao Sidkiji: “Ako ti kažem istinu, pogubit ćeš me. I ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.” 16 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakleo Jeremiji: “Kunem se Jehovom, koji nam je dao život, neću te pogubiti i neću te predati ljudima koji te žele ubiti.”
17 A Jeremija je rekao Sidkiji: “Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Ako se predaš velikodostojnicima babilonskog kralja, ostat ćeš živ, a ovaj grad neće biti spaljen. Ostat ćeš živ i ti i tvoja obitelj*.+ 18 Ali ako se ne predaš velikodostojnicima babilonskog kralja, ovaj će grad biti predan Kaldejcima i oni će ga spaliti,+ a ti nećeš umaknuti njihovoj ruci.’”+
19 Tada je kralj Sidkija rekao Jeremiji: “Bojim se Židova koji su prebjegli Kaldejcima. Ako me predaju njima, oni bi mogli okrutno postupati sa mnom.” 20 A Jeremija mu je rekao: “Neće te predati njima. Molim te, poslušaj što ti Jehova govori preko mene, pa ćeš dobro proći i ostat ćeš živ. 21 Ali ako se ne predaš, dogodit će se ovo što mi je Jehova otkrio: 22 Gle, sve žene koje su još ostale na dvoru Judinog kralja bit će izvedene pred velikodostojnike babilonskog kralja+ i govorit će:
‘Ljudi u koje si se uzdao* obmanuli su te i nadvladali.+
Naveli su te da upadneš* u blato,
a onda su te napustili.’
23 Sve tvoje žene i tvoji sinovi bit će izvedeni pred Kaldejce, a ni ti im nećeš umaknuti, nego će te babilonski kralj uhvatiti,+ a ovaj će grad zbog tebe biti spaljen.”+
24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: “Nemoj nikome govoriti o tome da ne pogineš. 25 Ako poglavari čuju da sam razgovarao s tobom, pa dođu k tebi i kažu ti: ‘Reci nam što si kazao kralju. Nemoj ništa tajiti od nas, pa te nećemo pogubiti!+ Što ti je kralj rekao?’ 26 odgovori im: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u Jonatanovu kuću, da ne umrem ondje.’”+
27 Poslije su svi poglavari došli Jeremiji i počeli ga ispitivati. On im je rekao sve kako mu je kralj zapovjedio. Stoga su ga prestali ispitivati jer nitko nije čuo njegov razgovor s kraljem. 28 I Jeremija je ostao u Stražarskom dvorištu+ sve do dana kad je Jeruzalem bio osvojen. Još je bio ondje kad je Jeruzalem bio osvojen.+
39 U desetom mjesecu devete godine vladavine Judinog kralja Sidkije babilonski je kralj Nebukadnezar došao sa svom svojom vojskom napasti Jeruzalem te je započeo opsadu grada.+
2 Jedanaeste godine Sidkijinog kraljevanja, devetog dana četvrtog mjeseca te godine, probili su gradske zidine.+ 3 I svi velikodostojnici babilonskog kralja ušli su i smjestili se kod Srednjih vrata.+ Onamo su došli samgar* Nergal-Šareser, rabsaris* Nebo-Sarsekim*, rabmag* Nergal-Šareser i svi drugi velikodostojnici babilonskog kralja.
4 Kad su ih vidjeli Judin kralj Sidkija i svi njegovi vojnici, dali su se u bijeg.+ Po noći su izišli iz grada kroz kraljev vrt, na vrata između dvostrukog zida, i krenuli su prema Arabi.+ 5 Ali kaldejska vojska krenula je u potjeru za njima i stigla je Sidkiju u pustoj ravnici kod Jerihona.+ Uhvatili su ga i odveli babilonskom kralju Nebukadnezaru u Riblu,+ u hamatsku+ zemlju, i on mu je ondje izrekao presudu. 6 Babilonski je kralj u Ribli dao pogubiti Sidkijine sinove pred njegovim očima. Kralj je dao pogubiti i sve Judine dostojanstvenike.+ 7 A Sidkiju je oslijepio i potom ga okovao u bakrene okove da ga odvede u Babilon.+
8 Nakon toga Kaldejci su spalili kraljev dvor i kuće običnog naroda+ te su porušili jeruzalemske zidine.+ 9 Zapovjednik straže Nebuzaradan+ odveo je u izgnanstvo u Babilon ljude koji su preostali u gradu, one koji su prebjegli Kaldejcima i sav ostali narod.
10 No neke od najsiromašnijih ljudi, koji nisu ništa imali, zapovjednik straže Nebuzaradan ostavio je u Judinoj zemlji. Tog im je dana ujedno dao vinograde i polja da ih obrađuju*.+
11 A za Jeremiju je babilonski kralj Nebukadnezar ovako naredio zapovjedniku straže Nebuzaradanu: 12 “Otiđi po njega i pazi na njega. Nemoj mu nauditi i učini sve što zatraži od tebe.”+
13 Tako su zapovjednik straže Nebuzaradan, rabsaris Nebušazban, rabmag Nergal-Šareser i svi vodeći ljudi babilonskog kralja 14 poslali ljude da dovedu Jeremiju iz Stražarskog dvorišta+ te su ga predali Gedaliji,+ Ahikamovom+ sinu, Šafanovom+ unuku, da ga on odvede u svoju kuću. Tako je Jeremija živio među narodom.
15 Dok je Jeremija bio zatvoren u Stražarskom dvorištu,+ došla mu je Jehovina objava: 16 “Idi i reci Etiopljaninu Ebed-Meleku:+ ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Evo ispunit ću riječi koje sam rekao za ovaj grad, da će doživjeti nevolju, a ne ništa dobro. U taj dan to će se zbiti pred tvojim očima.”’
17 ‘Ali tebe ću izbaviti u taj dan’, kaže Jehova, ‘i nećeš biti predan ljudima kojih se bojiš.’
18 ‘Jer ja ću te doista izbaviti te nećeš poginuti od mača. Dobit ćeš svoj život kao nagradu*+ jer si se uzdao u mene’,+ kaže Jehova.”
40 Jehovina objava došla je Jeremiji nakon što ga je zapovjednik straže Nebuzaradan+ pustio iz Rame.+ Onamo ga je ranije odveo u okovima i on je bio među izgnanicima iz Jeruzalema i Jude koje su vodili u izgnanstvo u Babilon. 2 Tada je zapovjednik straže uzeo Jeremiju na stranu i rekao mu: “Jehova, tvoj Bog, rekao je da će ovoj zemlji nanijeti ovu nevolju. 3 Jehova joj je nanio nevolju kao što je i rekao jer ste griješili Jehovi i niste ga slušali. Zato vam se ovo dogodilo.+ 4 Danas ti skidam okove koji su ti na rukama. Ako ti je po volji poći sa mnom u Babilon, onda pođi, i ja ću se brinuti za tebe. A ako ne želiš poći sa mnom u Babilon, onda ostani. Gle, pred tobom je cijela zemlja. Idi kamo god želiš.”+
5 Dok je Jeremija razmišljao kamo da pođe, Nebuzaradan mu je rekao: “Vrati se Gedaliji,+ Ahikamovom+ sinu, Šafanovom+ unuku, kojeg je babilonski kralj postavio nad Judinim gradovima, i ostani kod njega među narodom ili idi kamo god želiš.”
Tada mu je zapovjednik straže dao hranu i dar te ga je otpustio. 6 I tako je Jeremija otišao Ahikamovom sinu Gedaliji u Mispu+ i ostao kod njega među narodom koji je preostao u zemlji.
7 A svi vojni zapovjednici koji su se nalazili u zemlji sa svojim ljudima čuli su da je babilonski kralj postavio Ahikamovog sina Gedaliju za upravitelja nad Judom. Postavio ga je da bude upravitelj nad muškarcima, ženama i djecom koji su bili siromašni te nisu bili odvedeni u Babilon.+ 8 I došli su Gedaliji u Mispu.+ Došli su Netanijin sin Jišmael,+ Kareahovi sinovi Johanan+ i Jonatan, Tanhumetov sin Seraja, sinovi Netofljanina Efaja i Jezanija,+ sin nekog Maakaćanina – oni i njihovi ljudi. 9 Gedalija, Ahikamov sin, Šafanov unuk, zakleo se njima i njihovim ljudima te im je rekao: “Ne bojte se služiti Kaldejcima. Ostanite u zemlji i služite babilonskom kralju, pa će vam biti dobro.+ 10 Ja ću ostati u Mispi da vas zastupam pred Kaldejcima koji nam budu dolazili. A vi berite grožđe, ljetno voće* i masline, stavljajte ih u svoje posude i živite u gradovima u kojima ste se nastanili.”+
11 I svi Židovi koji su živjeli u Moabu, među Amoncima i u Edomu te oni koji su bili po svim drugim zemljama čuli su da je babilonski kralj dopustio ostatku naroda da ostane u Judi i da je postavio nad njima Gedaliju, Ahikamovog sina, Šafanovog unuka. 12 I svi su se Židovi počeli vraćati iz svih mjesta po kojima su bili rasijani te su došli u Judinu zemlju i otišli Gedaliji u Mispu. I nabrali su vrlo mnogo grožđa i ljetnog voća.
13 Kareahov sin Johanan i svi vojni zapovjednici koji su se nalazili u zemlji došli su Gedaliji u Mispu. 14 Rekli su mu: “Zar ne znaš da je amonski+ kralj Baalis poslao Netanijinog sina Jišmaela da te ubije*?”+ Ali Ahikamov sin Gedalija nije im vjerovao.
15 Tada je Kareahov sin Johanan potajno rekao Gedaliji u Mispi: “Daj mi da ubijem Netanijinog sina Jišmaela. Nitko neće saznati za to. Zašto da on tebe ubije i zašto da se rasiju svi Judejci koji su se skupili oko tebe pa da nestane i to malo preostalih Judejaca?” 16 Ali Ahikamov sin Gedalija+ rekao je Kareahovom sinu Johananu: “Ne čini to! Nije istina ono što govoriš o Jišmaelu.”
41 Netanijin sin Jišmael,+ Elišamin unuk, koji je bio kraljevskog roda i jedan od vodećih kraljevih ljudi, u sedmom je mjesecu s deset ljudi došao Ahikamovom sinu Gedaliji u Mispu.+ Dok su zajedno jeli u Mispi, 2 Netanijin sin Jišmael i deset ljudi koji su bili s njim ustali su i ubili mačem Ahikamovog sina Gedaliju, Šafanovog unuka. I tako je Jišmael ubio onoga koga je babilonski kralj postavio nad zemljom. 3 Pobio je i sve Židove koji su bili s Gedalijom u Mispi, a i kaldejske vojnike koji su bili ondje.
4 A sutradan, prije nego što je itko saznao da je Gedalija ubijen, 5 došlo je 80 ljudi iz Šekema,+ Šila+ i Samarije.+ Imali su obrijane brade, razderane haljine i posjekotine po tijelu,+ a u rukama su nosili žitne žrtve i tamjan+ da ih prinesu u Jehovinom domu. 6 Pred njih je iz Mispe plačući izišao Netanijin sin Jišmael. Kad je došao do njih, rekao im je: “Dođite Ahikamovom sinu Gedaliji.” 7 No kad su ušli u grad, Netanijin sin Jišmael i njegovi ljudi poklali su ih i bacili u nakapnicu.
8 A među njima je bilo deset ljudi koji su rekli Jišmaelu: “Nemoj nas ubiti jer u polju imamo skrivene zalihe pšenice, ječma, ulja i meda.” Stoga ih nije ubio s njihovom braćom. 9 Jišmael je sve leševe ljudi koje je pobio bacio u veliku nakapnicu, onu koju je kralj Asa načinio kad je ratovao s izraelskim kraljem Bašom.+ Tu je nakapnicu Netanijin sin Jišmael napunio leševima ljudi koje je pobio.
10 Jišmael je zarobio sav ostatak naroda koji je bio u Mispi+ – kraljeve kćeri i sve druge ljude koji su preostali u Mispi, one koje je zapovjednik straže Nebuzaradan povjerio Ahikamovom sinu Gedaliji.+ Netanijin sin Jišmael zarobio ih je i krenuo k Amoncima.+
11 Kad su Kareahov sin Johanan+ i svi vojni zapovjednici koji su bili s njim čuli za sve zlo koje je učinio Netanijin sin Jišmael, 12 okupili su sve ljude i otišli u boj protiv Jišmaela te su ga našli kod velike vode* u Gibeonu.
13 Svi ljudi koje je Jišmael zarobio obradovali su se kad su vidjeli Kareahovog sina Johanana i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. 14 Tada su se svi zarobljenici koje je Jišmael odveo iz Mispe+ okrenuli te su se vratili s Kareahovim sinom Johananom. 15 Ali Netanijin sin Jišmael i osam njegovih ljudi pobjegli su od Johanana i otišli k Amoncima.
16 Kareahov sin Johanan i svi vojni zapovjednici koji su bili s njim poveli su sa sobom ostatak naroda iz Mispe, one koje su izbavili od Netanijinog sina Jišmaela nakon što je on ubio Ahikamovog sina Gedaliju.+ Vratili su iz Gibeona muškarce, vojnike, žene, djecu i dvorane. 17 Tako su krenuli dalje i putem su se zaustavili u Kimhamovom prenoćištu, koje se nalazi kraj Betlehema.+ Namjeravali su otići u Egipat+ 18 jer su se bojali Kaldejaca. Bilo ih je strah zato što je Netanijin sin Jišmael ubio Ahikamovog sina Gedaliju, kojeg je babilonski kralj postavio nad zemljom.+
42 Tada su svi vojni zapovjednici, među kojima su bili Kareahov sin Johanan+ i Hošajin sin Jezanija, te sav narod, od najneznatnijega do najuglednijega, pristupili 2 proroku Jeremiji i rekli mu: “Poslušaj našu usrdnu molbu. Moli se za nas Jehovi, svom Bogu, za sav ovaj preostali narod, jer nas je od mnoštva ostalo samo malo,+ kao što i sam vidiš. 3 Neka nam Jehova, tvoj Bog, kaže kojim putem da idemo i što da učinimo.”
4 Nato im je prorok Jeremija rekao: “Poslušat ću vas. Molit ću se Jehovi, vašem Bogu, kao što ste me zamolili i kazat ću vam sve što vam Jehova odgovori. Ni riječi vam neću zatajiti.”
5 A oni su rekli Jeremiji: “Neka Jehova bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo upravo onako kako nam Jehova, tvoj Bog, kaže preko tebe. 6 Što god kaže Jehova, naš Bog, kojem te šaljemo, bilo to dobro ili loše, mi ćemo ga poslušati. Znamo da će nam biti dobro ako budemo poslušni Jehovi, svom Bogu.”
7 Nakon deset dana Jeremiji je došla Jehovina objava. 8 Stoga je pozvao Kareahovog sina Johanana, sve vojne zapovjednike koji su bili s njim i sav narod, od najneznatnijega do najuglednijega.+ 9 Rekao im je: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, kojem ste me poslali da mu prenesem vašu usrdnu molbu: 10 ‘Ako ostanete u ovoj zemlji, ja ću vas izgraditi, a ne srušiti, zasadit ću vas, a ne iščupati, jer će mi biti žao što sam vam nanio nevolju.+ 11 Ne bojte se babilonskog kralja, koji vam tjera strah u kosti.’+
‘Ne bojte ga se’, kaže Jehova, ‘jer ja sam s vama da vas spasim i da vas izbavim iz njegove ruke. 12 Ja ću vam iskazati milost,+ pa će vam se on smilovati i vratiti vas u vašu zemlju.
13 Ali ako kažete: “Ne, nećemo ostati u ovoj zemlji”, i ne poslušate Jehovu, svog Boga, 14 nego kažete: “Ići ćemo u Egipat,+ gdje više nećemo vidjeti rata ni čuti zvuk roga ni biti gladni kruha – ondje ćemo živjeti”, 15 onda čujte Jehovinu objavu, vi koji ste preostali u Judi. Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Ako ste odlučili otići u Egipat te doista i odete onamo živjeti*, 16 tada će vas mač kojeg se bojite sustići u Egiptu i glad koje se plašite ići će za vama u Egipat, i ondje ćete umrijeti.+ 17 I svi koji su odlučili otići u Egipat da ondje žive poginut će od mača, gladi i pošasti*. Nitko od njih neće preživjeti niti će umaknuti nevolji koju ću im nanijeti.”’
18 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Kao što sam izlio svoj gnjev i svoju srdžbu na stanovnike Jeruzalema,+ tako ću izliti svoju srdžbu na vas ako odete u Egipat, pa će vas ljudi spominjati u kletvama, zgražat će se nad vama, proklinjati vas i podsmjehivati vam se+ i nikad više nećete vidjeti ovu zemlju.’
19 Jehova opominje vas koji ste preostali u Judi. Ne idite u Egipat. Znajte dobro da sam vas danas upozorio 20 da ćete za svoj grijeh platiti životom. Jer poslali ste me da se obratim Jehovi, vašem Bogu, rekavši mi: ‘Moli se za nas Jehovi, našem Bogu. Reci nam sve što ti kaže Jehova, naš Bog, i mi ćemo tako učiniti.’+ 21 Ja sam vam danas to rekao, ali vi nećete poslušati Jehovu, svog Boga, niti učiniti išta od onoga što mi je rekao da vam kažem.+ 22 Zato dobro znajte da ćete poginuti od mača, gladi i pošasti u zemlji u koju želite otići da ondje živite.”+
43 Kad je Jeremija kazao narodu sve te riječi Jehove, njihovog Boga, svaku riječ koju mu je Jehova, njihov Bog, rekao da im kaže, 2 Hošajin sin Azarija, Kareahov sin Johanan+ i svi oholi ljudi rekli su Jeremiji: “Ti nam lažeš! Nije te poslao Jehova, naš Bog, da kažeš: ‘Ne idite u Egipat da ondje živite.’ 3 To te Nerijin sin Baruh+ nagovorio da nas predaš Kaldejcima, pa da nas pobiju ili odvedu u izgnanstvo u Babilon.”+
4 Tako su se Kareahov sin Johanan, svi ostali vojni zapovjednici i sav narod oglušili na Jehovine riječi. Nisu poslušali svog Boga, koji im je rekao da ostanu u Judinoj zemlji. 5 Kareahov sin Johanan i svi ostali vojni zapovjednici poveli su sa sobom sve preostale Judejce koji su se vratili iz svih naroda po kojima su bili rasijani, one koji su se vratili kako bi živjeli u Judinoj zemlji.+ 6 Poveli su muškarce, žene, djecu, kraljeve kćeri i sve one koje je zapovjednik straže Nebuzaradan+ ostavio kod Ahikamovog+ sina Gedalije,+ Šafanovog+ unuka, te proroka Jeremiju i Nerijinog sina Baruha. 7 I otišli su u Egipat, nisu poslušali Jehovu. I stigli su do Tafnisa.+
8 Tada je Jeremiji u Tafnisu došla Jehovina objava: 9 “Uzmi u ruke velikog kamenja te ga pred očima svih Židova prekrij žbukom na terasi od opeka koja se nalazi na ulazu u faraonov dvor u Tafnisu. 10 I reci im: ‘Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Poslat ću po babilonskog kralja Nebukadnezara, svog slugu,+ i postavit ću njegovo prijestolje na ovo kamenje koje sam prekrio i on će nad njim razapeti svoj kraljevski šator.+ 11 Doći će i napasti Egipat.+ Tko je god zaslužio smrtonosnu pošast, umrijet će od pošasti. Tko je god zaslužio zarobljeništvo, otići će u zarobljeništvo. Tko je god zaslužio poginuti od mača, poginut će od mača.+ 12 Zapalit ću hramove egipatskih bogova.+ Kralj će ih spaliti i odvest će ih u zarobljeništvo. Zaogrnut će se egipatskom zemljom kao što se pastir zaogrće svojom haljinom i otići će odande u miru*. 13 I porazbijat će stupove* u Bet-Šemešu*, koji se nalazi u Egiptu, i spaliti hramove egipatskih bogova.”’”
44 Ovo je objava koja je došla Jeremiji za sve Židove koji su živjeli u Egiptu,+ one koji su živjeli u Migdolu,+ Tafnisu,+ Nofu*+ i u zemlji Patrosu:+ 2 “Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Vi ste vidjeli svu nevolju koju sam nanio Jeruzalemu+ i svim Judinim gradovima. Oni su danas razoreni i u njima nitko ne živi.+ 3 To se dogodilo zbog zla koje ste činili i tako me vrijeđali – spaljivali ste prinose+ i štovali druge bogove koje prije niste poznavali, ni vi ni vaši preci.+ 4 Slao sam vam sve svoje sluge, proroke, slao sam ih uvijek iznova*, govoreći vam: “Molim vas, ne činite te gadosti koje mrzim.”+ 5 Ali vi niste slušali niti ste se obazirali na ono što su vam govorili*. Niste se odvratili od svoje zloće i prestali spaljivati prinose drugim bogovima.+ 6 Zato sam na Judine gradove i na jeruzalemske ulice izlio svoju srdžbu, svoj gnjev, i on je plamtio poput vatre sve dok ih nije pretvorio u pustoš i ruševine, kakvi su i danas.’+
7 Ovako kaže Jehova, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Zašto sami sebi nanosite veliku nevolju zbog koje će u Judi biti istrijebljeni svi muškarci i žene, djeca i dojenčad, pa nitko od vas neće preostati? 8 Zašto me vrijeđate svojim djelima, time što spaljujete prinose drugim bogovima u Egiptu, u koji ste došli živjeti? Bit ćete istrijebljeni i svi će vas narodi na zemlji spominjati u kletvama i podsmjehivati vam se.+ 9 Jeste li zaboravili zla djela svojih predaka, zla djela Judinih kraljeva+ i njihovih žena+ te svoja zla djela i zla djela vaših žena+ – sve zlo koje se činilo u Judinoj zemlji i po jeruzalemskim ulicama? 10 Do današnjeg dana niste se pokajali*, niste pokazali da me se bojite+ niti živite po mom zakonu i mojim odredbama koje sam dao vama i vašim precima.’+
11 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Odlučio sam dovesti nevolju na vas da istrijebim sav Judin narod. 12 I učinit ću da preostali Judejci, oni koji su odlučili otići u Egipat i ondje živjeti, svi izginu u Egiptu.+ Poginut će od mača i pomrijeti od gladi. Od najneznatnijega do najuglednijega, svi će izginuti od mača i od gladi. I ljudi će ih spominjati u kletvama, zgražati se nad njima, proklinjati ih i podsmjehivati im se.+ 13 Kaznit ću one koji žive u Egiptu kao što sam kaznio i Jeruzalem – dovest ću na njih mač, glad i pošast*.+ 14 Preostali Judejci koji su otišli živjeti u Egipat neće pobjeći ni preživjeti, pa da se mogu vratiti u Judinu zemlju. Oni čeznu za time da se vrate onamo i ondje žive, ali neće se vratiti, osim nekih koji će pobjeći.’”
15 Tada su svi muškarci koji su znali da njihove žene prinose žrtve drugim bogovima i sve žene koje su ondje stajale – veliko mnoštvo ljudi – te sav ostali narod koji je živio u Egiptu,+ u Patrosu,+ odgovorili Jeremiji: 16 “Nećemo poslušati riječi koje si nam rekao u Jehovino ime, 17 nego ćemo činiti sve kako smo rekli. Prinosit ćemo žrtve Kraljici Neba* i izlijevati joj žrtve ljevanice,+ kao što smo mi, naši preci, naši kraljevi i naši poglavari činili po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Tada smo bili siti kruha i bilo nam je dobro i nismo doživljavali nikakve nevolje. 18 A otkad smo prestali prinositi žrtve Kraljici Neba i izlijevati joj žrtve ljevanice, u svemu oskudijevamo i ginemo od mača i gladi.”
19 A žene su dodale: “Zar smo bez pristanka svojih muževa prinosile žrtve Kraljici Neba i izlijevale joj žrtve ljevanice? Zar smo bez njihovog pristanka pravile žrtvene kolače u obliku njenog lika i izlijevale joj žrtve ljevanice?”
20 Nato je Jeremija rekao svemu narodu, muškarcima i njihovim ženama i svim ljudima koji su mu se obraćali: 21 “Vi, vaši preci, vaši kraljevi, vaši poglavari i vaš narod prinosili ste žrtve po Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama.+ Jehova je sve to upamtio, nije to zaboravio*. 22 Na kraju Jehova više nije mogao podnositi vaša zla djela i gadosti koje ste činili, i zato je vaša zemlja pretvorena u nenastanjenu pustoš te se odonda ljudi zgražaju nad njom i spominju je u kletvama sve do dan-danas.+ 23 Prinosili ste žrtve i griješili Jehovi tako što niste slušali Jehovu i niste živjeli po njegovom zakonu, njegovim odredbama i njegovim opomenama, i zato vas je snašla ova nevolja, kao što se vidi i danas.”+
24 Zatim je Jeremija rekao svemu narodu i svim ženama: “Čujte Jehovinu objavu, svi vi Judejci koji ste u Egiptu. 25 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Vi i vaše žene dali ste obećanje i učinili ste ono što ste obećali. Rekli ste: “Držat ćemo se zavjeta kojima smo se obavezali da ćemo prinositi žrtve Kraljici Neba i izlijevati joj žrtve ljevanice.”+ Vi žene doista ćete se držati svojih zavjeta i izvršavat ćete ono na što ste se zavjetovale.’
26 Zato čujte Jehovinu objavu, svi Judejci koji živite u Egiptu: “Zaklinjem se svojim velikim imenom”, kaže Jehova, “da u cijelom Egiptu nijedan Judejac više neće zazivati moje ime u zakletvi+ i govoriti: ‘Kunem se Svevišnjim Gospodinom Jehovom!’+ 27 Naumio sam im donijeti nevolju, a ne nešto dobro.+ Svi Judejci koji su u Egiptu ginut će od mača i gladi dok ih ne nestane.+ 28 Samo će ih malo pobjeći od mača i vratiti se iz Egipta u Judinu zemlju.+ Tada će svi preostali Judejci koji su otišli živjeti u Egipat znati čije su se riječi ispunile, moje ili njihove.”’”
29 “‘A ovo neka vam bude znak da ću vas kazniti u ovoj zemlji’, kaže Jehova, ‘znak po kojem ćete znati da će se moje riječi ispuniti, da će vas snaći nevolja kao što sam vam obećao. 30 Ovako kaže Jehova: “Evo predat ću faraona Hofru, egipatskog kralja, u ruke njegovim neprijateljima i onima koji ga žele ubiti, kao što sam Judinog kralja Sidkiju predao u ruke babilonskom kralju Nebukadnezaru, njegovom neprijatelju koji ga je htio ubiti.”’”+
45 Ovo je objava koju je prorok Jeremija prenio Nerijinom sinu Baruhu+ kad je on četvrte godine vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina, zapisivao u knjigu sve riječi koje mu je Jeremija govorio:+
2 “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za tebe, Baruše: 3 ‘Ti kažeš: “Teško meni, jer Jehova mojoj boli dodaje tugu! Iznemogao sam od uzdisanja, ne nalazim počinka.”’”
4 “Reci mu: ‘Ovako kaže Jehova: “Što sam izgradio, srušit ću, i što sam zasadio, iščupat ću, i to po cijeloj zemlji.+ 5 A ti tražiš* velike stvari za sebe. Nemoj to činiti.”’
‘Jer nanijet ću nevolju svim ljudima’,+ kaže Jehova, ‘a tebi ću dati tvoj život kao nagradu* kamo god da pođeš.’”+
46 Ovo je Jehovina objava za narode koja je došla proroku Jeremiji:+ 2 Za Egipat,+ za vojsku faraona Neha,+ egipatskog kralja, koji se nalazio kraj rijeke Eufrata i kojeg je kod Karkemiša porazio babilonski kralj Nebukadnezar četvrte godine vladavine Judinog kralja Jojakima,+ Jošijinog sina:
3 “Pripremite štitove, male* i velike,
i krenite u boj!
4 Konjanici, upregnite konje i uzjašite ih.
Stavite kacige i zauzmite položaje.
Ulaštite koplja i obucite oklope.
5 ‘Zašto ih vidim prestrašene?
Uzmiču, njihovi su ratnici poraženi.
Bježe u strahu, njihovi se ratnici ne okreću.
Posvuda vlada strah’, kaže Jehova.
6 ‘Ni brzi ne mogu pobjeći, ni ratnici ne mogu umaknuti.
Na sjeveru, na obali rijeke Eufrata,
posrću i padaju.’+
7 Tko se to diže poput Nila,
poput voda nabujalih rijeka?
8 Egipat se diže poput Nila,+
poput voda nabujalih rijeka,
i govori: ‘Podignut ću se i prekriti zemlju.
Zatrt ću grad i one koji žive u njemu.’
9 Krenite, konji!
Jurite, kola!
Naprijed, ratnici,
vojnici iz Kuša i Puta, koji nosite štitove,+
10 To je dan Svevišnjeg Gospodina, Jehove nad vojskama, dan osvete, dan u koji će se osvetiti svojim protivnicima. Mač će ih proždrijeti, nasitit će se i napiti se njihove krvi, jer Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama, sprema pokolj* u sjevernoj zemlji kraj rijeke Eufrata.+
11 Popni se na Gilead i uzmi balzama,+
djevice, kćeri egipatska.
Uzalud pribavljaš mnoge lijekove,
nećeš ozdraviti.+
12 Narodi su čuli za tvoju sramotu+
i tvoje zapomaganje odjekuje cijelom zemljom.
Jer ratnik se spotiče o ratnika
te obojica padaju.”
13 Ovo su riječi koje je Jehova kazao proroku Jeremiji o napadu babilonskog kralja Nebukadnezara na Egipat:+
Recite: ‘Zauzmite položaje i pripremite se
jer mač će proždrijeti sve oko vas.
15 Zašto je voda odnijela tvoje junake?
Nisu se mogli oduprijeti
jer Jehova ih je oborio.
16 Mnogi od njih posrću i padaju.
Govore jedan drugome:
“Ustani, vratimo se svom narodu, u svoju zemlju,
jer ovaj je mač okrutan!”’
17 Ondje govore:
18 ‘Zaklinjem se samim sobom,’ kaže Kralj, onaj kojem je ime Jehova nad vojskama,
‘kakav je Tabor+ među gorama
19 Pripremi izgnanički zavežljaj,
kćeri koja živiš u Egiptu.
Jer Nof će postati grozan prizor.
Bit će spaljen* i ostat će bez stanovnika.+
20 Egipat je lijepa junica,
ali sa sjevera će na nju doći obadi.
21 Plaćenici Egipta koji žive usred njega tromi su kao ugojena telad,
ali i oni uzmiču, svi bježe.
22 ‘Njegov je glas kao siktanje zmije koja se povlači
jer moćni neprijatelji dolaze na njega, navaljuju sa sjekirama
kao oni koji sijeku* drva.
23 Posjeći će njegovu šumu’, kaže Jehova, ‘iako je gusta i neprohodna.
Jer više ih je nego skakavaca, nema im broja.
24 Posramit će se kći egipatska.
Bit će predana sjevernom narodu.’+
25 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Evo razračunat ću se s Amonom+ iz Noa*,+ s faraonom, s Egiptom, s njegovim bogovima+ i s njegovim kraljevima – s faraonom i sa svima koji se uzdaju u njega.’+
26 ‘Predat ću ih onima koji ih žele ubiti, babilonskom kralju Nebukadnezaru+ i njegovim slugama, a poslije će Egipat opet biti naseljen kao u davnim danima’, kaže Jehova.+
27 ‘A ti se ne boj, slugo moj, Jakove,
ne plaši se, Izraele.+
Jer izbavit ću te iz daleke zemlje
i tvoje potomke iz zemlje u koju su izgnani.+
Jakov će se vratiti, živjet će mirno i spokojno
i nitko ga neće plašiti.+
28 Zato se ne boj, slugo moj, Jakove’, kaže Jehova, ‘jer ja sam s tobom.
47 Ovo su riječi koje je Jehova kazao proroku Jeremiji za Filistejce+ prije nego što je faraon osvojio Gazu. 2 Ovako je rekao Jehova:
“Evo vode nadolaze sa sjevera.
Pretvorit će se u veliku bujicu.
Poplavit će zemlju i sve što je na njoj,
grad i one koji žive u njemu.
Ljudi će vikati
i svi koji žive u zemlji gorko će plakati.
3 Kad čuju topot kopita njegovih pastuha,
štropot njegovih bojnih kola
i tutnjavu kotača,
očevi se neće osvrtati da pomognu svojim sinovima
jer će se skameniti od straha*.
4 Dolazi dan kad će svi Filistejci biti istrijebljeni,+
5 Gazi će glava biti obrijana*.
Vi koji ste preostali u njihovoj dolini,
dokle ćete se rezati po tijelu?+
6 O, Jehovin maču!+
Kada ćeš se smiriti?
Vrati se u svoje korice.
Stani i ostani miran.
7 Kako da se smiri
kad mu je Jehova dao zapovijed?
Poslao ga je da napadne
Aškelon i morsku obalu.”+
48 Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, ovako kaže za Moab:+
“Teško Nebu,+ jer je opustošen!
Kirijatajim+ je posramljen i osvojen.
Sigurna utvrda posramljena je i uništena.+
2 Moaba više ne hvale.
U Hešbonu+ smišljaju kako da ga unište:
‘Hajde, istrijebimo ih da više ne budu narod.’
I ti, Madmene, umukni
jer mač ide za tobom.
3 Iz Horonajima se čuje vika,+
pustošenje i strašno razaranje.
4 Moab je satrt.
Njegova djeca zapomažu.
5 Dok se uspinju na Luhit, neprestano plaču.
Dok silaze iz Horonajima, čuju kako ljudi jauču zbog strašne nevolje.+
6 Bježite, spasite živu glavu!
Budite kao borovica u pustinji.
7 Zato što se uzdaš u svoja djela i u svoje blago,
bit ćeš osvojen.
Kemoš+ će otići u izgnanstvo
sa svojim svećenicima i svojim poglavarima.
8 Pustošitelj će doći u svaki grad,
nijedan grad neće mu umaknuti.+
Dolina će propasti
i ravnica* će biti poharana, kao što je Jehova i rekao.
9 Postavite putokaz Moabu
jer kad budu rušili njegove gradove, ljudi će bježati.
Njegovi će gradovi postati grozan prizor
i nitko neće živjeti u njima.+
10 Proklet bio onaj tko nemarno izvršava zadatak koji mu je Jehova dao!
Proklet bio onaj tko zadržava svoj mač da ne prolijeva krv!
11 Moapci su spokojni od svoje mladosti,
mirno leže kao vino na svom talogu.
Ne pretaču se iz posude u posudu,
nikad nisu otišli u izgnanstvo.
Stoga je njihov okus ostao isti,
njihov se miris nije promijenio.
12 ‘Zato dolaze dani’, kaže Jehova, ‘kad ću im poslati ljude da ih preokrenu. Oni će ih okrenuti i isprazniti njihove posude i porazbijat će njihove ćupove. 13 Moapci će se posramiti Kemoša, kao što su se Izraelci posramili Betela, u koji su se uzdali.+
14 Kako se usuđujete reći: “Mi smo hrabri ratnici, spremni za bitku”?’+
15 ‘Moab je opustošen,
neprijatelj je prodro u njegove gradove,+
a njegovi su najbolji mladići poklani’,+
kaže Kralj, onaj kojem je ime Jehova nad vojskama.+
16 Bliži se nevolja Moabaca,
njihova propast brzo će doći.+
17 Sažalijevat će ih svi koji su oko njih,
svi koji znaju njihovo ime.
Recite im: ‘Kako li je slomljen moćni štap, krasna palica!’
Jer na tebe dolazi Moabov pustošitelj
i razorit će tvoje utvrde.+
19 Stanovnice Aroera,+ stani kraj puta i promatraj.
Pitaj muškarca koji bježi i ženu koja traži spas: ‘Što se dogodilo?’
20 Moab je posramljen i obuzeo ga je strah.
Gorko plačite i vičite.
Objavite u Arnonu+ da je Moab opustošen.
21 Sud dolazi na ravnicu*,+ na Holon, Jahas+ i Mefaat,+ 22 na Dibon,+ Nebo+ i Bet-Diblatajim, 23 na Kirijatajim,+ Bet-Gamul i Bet-Meon,+ 24 na Kerijot+ i Bosru te na sve moapske gradove, na one koji su daleko i na one koji su blizu.
25 ‘Moabu je oduzeta snaga*,
ruka mu je slomljena’, kaže Jehova.
26 ‘Opijte ga+ jer se oholo usprotivio Jehovi.+
Moab se valja u svojoj bljuvotini,
pa mu se ljudi rugaju.
27 Nisi li se ti rugao Izraelu?+
Je li bio zatečen u krađi,
pa si zato podrugljivo odmahivao glavom i pogrdno govorio o njemu?
28 Stanovnici Moaba, napustite gradove i živite na liticama,
budite kao golubovi koji se gnijezde na liticama.’”
29 “Čuli smo za Moabov ponos – veoma je ohol –
za njegovu uobraženost, ponositost i oholost te za bahatost njegovog srca.”+
30 “‘Znam koliko je bijesan’, kaže Jehova,
‘ali njegove prazne riječi neće se ostvariti.
Neće on ništa postići.
31 Zato ću gorko plakati nad Moabom,
jadikovat ću nad svim Moapcima
i tugovati za ljudima iz Kir-Heresa.+
Tvoje bujne mladice pružaju se preko mora.
Dopiru do mora, do Jazera.
33 Nestalo je radosti i veselja u voćnjaku
i u moapskoj zemlji.+
Učinio sam da vino prestane teći iz tijeska.
Nitko neće gaziti grožđe radosno kličući.
Čut će se povici, ali ne radosni.’”+
34 “‘Vika se čuje od Hešbona+ pa sve do Elealea.+
Čak su i nimrimske vode presušile.’+
35 Jehova kaže: ‘Istrijebit ću iz Moaba
one koji donose žrtve na obredne uzvišice
i koji prinose žrtve svom bogu.
36 Zato će moje srce poput frule* tužno jecati za Moabom.+
Moje će srce poput frule tužno jecati za ljudima iz Kir-Heresa.
Jer propast će bogatstvo koje je stekao.
37 Sve su glave obrijane+
i sve su brade odrezane.
38 “‘Na svim Moabovim krovovima
i na svim njegovim trgovima
čuje se samo naricanje.
Jer razbio sam Moaba
kao odbačenu posudu’, kaže Jehova.
39 ‘Kako se samo uplašio! Gorko plačite!
Kako li je Moab uzmaknuo posramljen!
Moabu se rugaju svi oko njega
i zgražaju se nad njim.’”
40 “Jer ovako kaže Jehova:
41 Gradovi će biti osvojeni,
njegove će utvrde biti zauzete.
U taj će dan srce moapskih ratnika
biti kao srce žene koja rađa.’”
43 Stanovniče Moaba,
čekaju te strah, jama i zamka’, kaže Jehova.
44 ‘Tko pobjegne od strahote, past će u jamu,
a tko se izvuče iz jame, uhvatit će se u zamku.’
‘Jer doći će Moabu godina u kojoj ću ga kazniti’, kaže Jehova.
45 ‘U sjeni Hešbona zaustavili su se iscrpljeni bjegunci.
Vatra će izići iz Hešbona,
plamen će izići iz Sihona.+
Progutat će Moabovo čelo
i lubanju buntovnih sinova.’+
46 ‘Teško tebi, Moabe!
Propao je Kemošev narod.+
Jer tvoji su sinovi zarobljeni
i tvoje su kćeri izgnane.+
47 Ali u posljednjim danima skupit ću zarobljeni moapski narod’, kaže Jehova.
‘Eto to je osuda nad Moabom.’”+
49 Ovako kaže Jehova za Amonce:+
“Zar Izrael nema sinova?
Zar nema nasljednika?
Zašto je Malkam+ zauzeo Gadovu zemlju?+
I zašto se njegov narod nastanio u Izraelovim gradovima?”
2 “‘Stoga dolaze dani’, kaže Jehova,
‘kad ću oglasiti poziv na rat* protiv Rabe+ koja pripada Amoncima.+
Od nje će ostati gomila ruševina,
a okolni će gradovi biti spaljeni.’
‘A Izrael će zavladati nad onima koji su mu oteli zemlju’,+ kaže Jehova.
3 ‘Gorko plači, Hešbone, jer Aj je opustošen!
Jadikujte, gradovi oko Rabe!
Ogrnite se kostrijeću.
Naričite i lutajte među kamenim torovima
jer Malkam će otići u izgnanstvo
sa svojim svećenicima i svojim poglavarima.+
4 Zašto se hvališ svojim dolinama,
svojom plodnom ravnicom, nevjerna kćeri,
koja se uzdaš u svoje blago
i govoriš: “Tko će me napasti?”’”
5 “‘Navest ću sve koji su oko tebe da ti učine nešto strašno’,
kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.
‘Raspršit ćete se na sve strane
i nitko neće skupiti bjegunce.’”
6 “‘Ali poslije ću skupiti zarobljene Amonce’, kaže Jehova.”
7 Ovako kaže Jehova nad vojskama za Edom:
“Zar u Temanu+ više nema mudrosti?
Zar razboriti više ne znaju dati dobar savjet?
Zar je nestala* njihova mudrost?
8 Bježite, povucite se!
Siđite u dubine i sklonite se ondje, stanovnici Dedana!+
Jer Ezavu ću nanijeti nevolju
kad dođe vrijeme da se obračunam s njim.
9 Kad bi k tebi došli berači grožđa,
ne bi li ostavili nešto za pabirčenje?
Kad bi ti po noći došli lopovi,
opljačkali bi samo ono što žele.+
10 Ali ja ću ogoliti Ezava.
Otkrit ću njegova skrovišta,
pa se neće moći sakriti.
11 Ostavi mi svoju siročad
i ja ću ih sačuvati na životu.
Tvoje će se udovice uzdati u mene.”
12 Jer ovako kaže Jehova: “Ako oni kojima nije dosuđeno da piju čašu mog gnjeva moraju to učiniti, zar ćeš ti proći nekažnjeno? Nećeš ostati nekažnjen, nego ćeš piti.”+
13 “Zakleo sam se samim sobom”, kaže Jehova, “da će Bosra biti opustošena i postati grozan prizor,+ da će joj se ljudi rugati i spominjati je u kletvama te da će se svi njeni gradovi pretvoriti u vječnu pustoš.”+
14 Čuo sam vijest od Jehove,
glasnik je poslan među narode da kaže:
“Skupite se, krenite na njega,
pripremite se za boj!”+
15 “Gle, učinio sam te neznatnim među narodima,
prezrenim među ljudima.+
16 Strah koji si ulijevao drugima
i oholost tvog srca prevarili su te,
tebe koji živiš među klisurama
i prebivaš na najvišem brdu.
Premda poput orla na visini savijaš gnijezdo,
oborit ću te odande”, kaže Jehova.
17 “Edom će postati grozan prizor.+ Tko god prođe pored njega, zgražat će se nad njim i podsmjehivati se* zbog svih njegovih nevolja. 18 Kad bude uništen, kao što su bili uništeni Sodoma i Gomora te susjedni gradovi”,+ kaže Jehova, “nitko neće ondje živjeti, nitko od ljudi neće se u njemu naseliti.+
19 Gle, neprijatelj će izići kao lav+ iz jordanskih šikara i napasti one koji su na sigurnim pašnjacima. U trenu ću natjerati Edoma da pobjegne iz svoje zemlje. I postavit ću nad njegovom zemljom svog izabranika. Jer tko je poput mene i tko će me izazvati? Koji mi se pastir može suprotstaviti?+ 20 Zato čujte kako je Jehova odlučio* kazniti Edom i što je smislio kako bi kaznio stanovnike Temana:+
Najmanji iz stada bit će odvučeni.
On će opustošiti njihovo prebivalište zbog njihovih djela.+
21 Od njihovog gromoglasnog pada zemlja se potresla.
Vika se čuje,
odjekuje sve do Crvenog mora!+
U taj će dan srce edomskih ratnika
biti kao srce žene koja rađa.”
23 Za Damask:+
“Hamat+ i Arpad posramili su se
jer su čuli lošu vijest.
Srce im se topi od straha.
More je uznemireno, ne može se smiriti.
24 Damask je izgubio hrabrost.
Okrenuo se i dao u bijeg, no spopao ga je silan strah.
Obuzela ga je tjeskoba i bol
kao ženu koja rađa.
25 Kako to da nije napušten slavni grad,
grad veselja?
26 Njegovi će mladići popadati po njegovim trgovima
i svi će vojnici u taj dan izginuti”, kaže Jehova nad vojskama.
27 “Zapalit ću vatru na zidinama Damaska
i ona će proždrijeti Ben-Hadadove tvrđave.”+
28 Ovako kaže Jehova za Kedar+ i hasorska kraljevstva, koje je porazio babilonski kralj Nebukadnezar:
“Hajde, pođite na Kedar
i zatrite sinove Istoka!
29 Oduzmite im šatore i stada,
šatorska platna i sve njihove stvari.
Odvedite njihove deve.
Ljudi će im vikati: ‘Strah je posvuda!’”
30 “Bježite, otiđite daleko!
Siđite u dubine i sklonite se ondje, stanovnici Hasora!” kaže Jehova.
“Jer babilonski kralj Nebukadnezar skovao je naum protiv vas
i smislio je kako će vam nanijeti nevolju.”
31 “Napadnite narod koji živi u miru,
bez straha*!” kaže Jehova.
“On nema ni vrata ni zasuna. Prebiva daleko od drugih ljudi.
32 Njihove će deve postati plijen,
njihova brojna stoka bit će oteta.
Raspršit ću ih na sve strane*,
one koji briju* kosu uz sljepoočnice,+
i odasvud ću na njih dovesti nevolju”, kaže Jehova.
33 “Hasor će postati šakalski brlog,
bit će pust u svu vječnost.
Nitko neće ondje živjeti,
nitko od ljudi neće se u njemu naseliti.”
34 Ovo su riječi koje je na početku vladavine Judinog kralja Sidkije+ Jehova kazao proroku Jeremiji za Elam:+ 35 “Ovako kaže Jehova nad vojskama: ‘Evo slomit ću Elamov luk,+ njegovu glavnu silu. 36 Dovest ću na Elam četiri vjetra s četiri kraja neba. Raspršit ću ih na sve strane svijeta i neće biti naroda u koji rasijani Elamci neće otići.’”
37 “Natjerat ću Elamce da drhte pred svojim neprijateljima, pred onima koji ih žele pobiti. Nanijet ću im nevolju, izlit ću na njih svoju žestoku srdžbu”, kaže Jehova. “Poslat ću za njima mač da ih istrijebim.”
38 “Postavit ću svoje prijestolje u Elamu+ i zatrt ću ondje kralja i poglavare”, kaže Jehova.
39 “Ali u posljednjim danima skupit ću zarobljene Elamce”, kaže Jehova.
50 Ovo su riječi koje je Jehova izrekao za Babilon,+ za kaldejsku zemlju, preko proroka Jeremije:
2 “Objavite vijest među narodima i razglasite je.
Podignite zborni znak* i razglasite vijest.
Ne skrivajte ništa!
Recite: ‘Babilon je osvojen.+
Bel je posramljen.+
Merodak je prestrašen.
Posramljeni su babilonski kipovi.
Prestrašeni su njegovi odvratni idoli*.’
3 Jer na njega dolazi narod sa sjevera,+
koji će njegovu zemlju pretvoriti u grozan prizor.
U njoj više nitko neće živjeti.
I ljudi i stoka bježe,
odlaze.”
4 “U te dane i u to vrijeme”, kaže Jehova, “Izraelci i Judejci doći će zajedno.+ Ići će plačući+ i zajedno će tražiti Jehovu, svog Boga.+ 5 Pitat će gdje je put koji vodi na Sion. Upravit će pogled prema toj gori+ i govorit će: ‘Dođite, sklopimo* savez s Jehovom, vječni savez koji se neće zaboraviti.’+ 6 Moj je narod stado zalutalih ovaca.+ Njihovi pastiri naveli su ih na krivi put.+ Odveli su ih u gore, pa oni besciljno lutaju po gorama i brdima. Zaboravili su svoje počivalište. 7 Svi koji ih nađu proždiru ih,+ njihovi neprijatelji govore: ‘Nismo krivi, jer oni su zgriješili Jehovi, onome u kojem prebiva pravda, Jehovi, nadi svojih predaka.’”
9 Jer podignut ću i dovesti na Babilon
skupinu velikih naroda iz sjeverne zemlje.+
Oni će ga napasti svrstani u bojne redove.
Odande će doći i osvojiti ga.
10 Kaldeja će postati plijen.+
Svi koji je budu plijenili uzet će koliko god žele”,+ kaže Jehova.
Poskakivali ste kao junica u travi
i rzali ste kao pastusi.
12 Vaša se majka posramila.+
Razočarala se ona koja vas je rodila.
Najbeznačajnija je među narodima.
Nalik je bezvodnoj pustoši i pustinji.+
Tko god prođe pokraj njega, zgražat će se nad njim
14 Svrstajte se u bojne redove i napadnite Babilon sa svih strana,
svi vi koji napinjete* luk.
15 Oglasite se ratnim poklikom sa svih strana.
On se predao.
Osvetite mu se.
Učinite mu onako kako je on činio.+
16 Istrijebite iz Babilona sijače
i one koji zamahuju srpom u vrijeme žetve.+
Zbog okrutnog mača vratit će se svaki svom narodu,
pobjeći će svaki u svoju zemlju.+
17 Izraelci su raspršene ovce.+ Lavovi su ih rastjerali.+ Prvo ih je asirski kralj proždro.+ Potom im je babilonski kralj Nebukadnezar oglodao kosti.+ 18 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: ‘Obračunat ću se s babilonskim kraljem i s njegovom zemljom onako kako sam se obračunao s asirskim kraljem.+ 19 I vratit ću Izraela na njegov pašnjak+ i on će pasti po Karmelu i po Bašanu.+ Po efrajimskim+ i gileadskim+ brdima jest će do sita.’”
20 “U te dane i u to vrijeme”, kaže Jehova,
“tražit će se Izraelova krivnja,
ali je neće biti,
i na Judi se neće naći grijeha
jer ću oprostiti onima koje ostavim na životu.”+
21 “Kreni na meratajimsku zemlju i na stanovnike Pekoda.+
Neka budu poklani i potpuno zatrti”, kaže Jehova.
“Učini sve kako sam ti zapovjedio.
22 U zemlji se čuje ratni metež,
nastupila je strašna nevolja.
23 Kako li je skršen i razbijen malj koji je satirao cijelu zemlju!+
Kako li je Babilon postao grozan prizor među narodima!+
24 Postavio sam ti zamku, Babilone, i ti si se uhvatio
a da to nisi ni shvatio.
Zatečen si i uhvaćen+
jer si se Jehovi suprotstavio.
25 Jehova je otvorio svoju oružarnicu
i izvadio oružje koje će upotrijebiti u svojoj srdžbi.+
Jer Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama, ima posla
u kaldejskoj zemlji.
26 Krenite na nju iz udaljenih krajeva.+
Otvorite njene žitnice.+
Zgrnite njeno bogatstvo kao što se žito skuplja na hrpe.
Potpuno je uništite.+
Neka u njoj nitko ne ostane.
27 Pokoljite sve njene mlade bikove.+
Neka se odvedu na klanje.
Teško njima jer je došao dan da im se sudi,
došlo je vrijeme da budu kažnjeni!
28 Čuju se povici onih koji bježe,
koji trče iz babilonske zemlje
kako bi na Sionu objavili da se Jehova, naš Bog, osvetio.
Osvetio se za svoj hram.+
29 Sazovite strijelce da napadnu Babilon,
pozovite sve koji napinju luk.+
Utaborite se oko njega, ne dajte da itko pobjegne.
Uzvratite mu za njegova djela.+
Učinite mu onako kako je on činio.+
Jer oholo se suprotstavio Jehovi,
svetom Izraelovom Bogu.+
30 Zato će njegovi mladići popadati po njegovim trgovima+
i svi će njegovi vojnici izginuti* u taj dan”, kaže Jehova.
31 “Ja sam tvoj neprijatelj,+ prkosni Babilone”,+ kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.
“Doći će dan u koji ću ti suditi, vrijeme kad ću se obračunati s tobom.
32 Prkosni Babilone, posrnut ćeš i pasti
i neće te imati tko podignuti.+
Zapalit ću tvoje gradove
i vatra će progutati sve oko tebe.”
33 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Izraelci i Judejci su potlačeni.
35 “Mač dolazi na Kaldejce”, kaže Jehova,
“na stanovnike Babilona, na njegove poglavare i na njegove mudrace.+
36 Mač dolazi na one koji govore prazne riječi*, pa će oni postupati bezumno.
Mač dolazi na njegove ratnike, pa će se oni prestrašiti.+
37 Mač dolazi na njihove konje i bojna kola
i na sve tuđince koji žive u njemu,
pa će postati kao žene.+
Mač dolazi na njegove riznice, pa će biti opljačkane.+
38 Teško njegovim vodama – presušit će.+
Jer to je zemlja rezbarenih kipova.+
Zbog svojih zastrašujućih viđenja ljudi se ponašaju kao da su sišli s uma.
39 Zato će ondje živjeti pustinjska stvorenja i životinje koje zavijaju
i u njemu će prebivati nojevi.+
Nikad više neće biti naseljen,
nitko od ljudi iz budućih naraštaja neće ondje živjeti.”+
40 “Kad ga Bog uništi, kao što je uništio Sodomu i Gomoru+ te susjedne gradove”,+ kaže Jehova, “nitko neće ondje živjeti, nitko od ljudi neće se u njemu naseliti.+
41 Gle, narod će doći sa sjevera,
velik narod i moćni kraljevi+ doći će
iz najudaljenijih dijelova zemlje.+
42 Nosit će luk i koplje.+
Bit će okrutni i nemilosrdni.+
Njihova vika bit će kao morska huka.+
Jahat će na konjima,
bit će svi kao jedan, postrojeni za rat protiv tebe, kćeri babilonska.+
Obuzela ga je tjeskoba,
uhvatili su ga bolovi kao ženu koja rađa.
44 Gle, neprijatelj će izići kao lav iz jordanskih šikara i napasti one koji su na sigurnim pašnjacima. U trenu ću natjerati Babilonce da pobjegnu iz svoje zemlje. I postavit ću nad njihovom zemljom svog izabranika.+ Jer tko je poput mene i tko će me izazvati? Koji mi se pastir može suprotstaviti?+ 45 Zato čujte kako je Jehova odlučio* kazniti Babilon+ i što je smislio kako bi kaznio kaldejsku zemlju:
Najmanji iz stada bit će odvučeni.
On će opustošiti njihovo prebivalište zbog njihovih djela.+
46 Od gromoglasnog pada Babilona zemlja će se potresti
i vika će se čuti među narodima.”+
51 Ovako kaže Jehova:
2 Poslat ću na Babilon ljude
koji će ga ovijati kao žito i isprazniti njegovu zemlju.
Napast će ga sa svih strana u dan nevolje.+
3 Strijelac neka ne napinje luk.
Neka nitko ne ustaje s oklopom na sebi.
Nemojte se smilovati njegovim mladićima.+
Pobijte svu njegovu vojsku.
4 Oni će popadati pobijeni u kaldejskoj zemlji,
probodeni po njegovim ulicama.+
5 Izrael i Juda nisu poput udovice jer ih njihov Bog, Jehova nad vojskama, nije ostavio.+
A zemlja Kaldejaca puna je krivnje u očima svetog Izraelovog Boga.
6 Bježite iz Babilona
i spasite se.+
Nemojte izgubiti život zbog njegovog prijestupa.
Jer vrijeme je da se Jehova osveti.
On će mu uzvratiti za njegova djela.+
7 Babilon je zlatna čaša u Jehovinoj ruci,
čaša koja je opila cijelu zemlju.
Narodi su pili vino iz nje.+
Zato su narodi poludjeli.+
8 Babilon je iznenada pao, pa se satro.+
Gorko plačite nad njim!+
Donesite balzama da mu ublaži bol. Možda će se izliječiti.”
9 “Liječili smo Babilon, ali nismo ga mogli izliječiti.
Ostavite ga, pođimo svaki u svoju zemlju.+
Jer njegovi prijestupi dopiru do neba
i dižu se do oblaka.+
10 Jehova nam je donio pravdu.+
Dođite, objavimo na Sionu djelo Jehove, svog Boga!”+
11 “Naoštrite strijele.+ Uzmite štitove.*
Jer Jehova će se osvetiti, osvetit će se za svoj hram.
12 Podignite zborni znak*+ pred babilonskim zidinama.
Pojačajte straže, postavite stražare.
Namjestite zasjede.
Jer Jehova je smislio naum
i kaznit će stanovnike Babilona kao što je i obećao.”+
13 “Ženo, ti koja živiš na mnogim vodama+
i imaš mnogo blaga,+
došao ti je kraj, nećeš više zgrtati dobit.+
14 Jehova nad vojskama zakleo se samim sobom*:
‘Napunit ću te ljudima, kojih će biti mnogo kao skakavaca,
i oni će klicati kad te poraze.’+
15 On je načinio zemlju svojom silom,
učvrstio je plodno tlo svojom mudrošću+
i razapeo nebesa svojim razborom.+
16 Kad se začuje njegov glas,
zahuče vode na nebesima.
On podiže oblake* sa svih krajeva zemlje,
šalje munje dok pada kiša*
i izvodi vjetar iz svojih spremišta.+
17 Svaki se čovjek vlada nerazumno, ništa ne shvaća.
18 Bezvrijedni su*,+ tvorevine koje zaslužuju prezir.
Propast će kad dođe dan da se Bog obračuna s njima.
19 Ali onaj koji je Jakovljeva baština nije poput njih,
on je Tvorac svega.
On je palica* onima koji su njegovo vlasništvo.+
Ime mu je Jehova nad vojskama.”+
20 “Ti si mi toljaga, oružje za bitku.
Tobom ću satrti narode,
tobom ću uništiti kraljevstva.
21 Tobom ću satrti konja i njegovog jahača,
tobom ću satrti bojna kola i njihovog vozača.
22 Tobom ću satrti muškarca i ženu,
tobom ću satrti starca i dječaka,
tobom ću satrti mladića i djevojku.
23 Tobom ću satrti pastira i njegovo stado,
tobom ću satrti ratara i njegovu ujarmljenu stoku,
tobom ću satrti upravitelje i namjesnike.
24 Uzvratit ću Babilonu i svim stanovnicima Kaldeje
za sve zlo koje su učinili na Sionu pred vašim očima”,+ kaže Jehova.
Dignut ću ruku na tebe, oborit ću te s litica nad kojima se uzdižeš
i pretvorit ću te u spaljenu goru.”
26 “Iz tebe neće uzimati ni kamen za ugao kuće ni kamen za njene temelje
jer ćeš postati vječna pustoš”,+ kaže Jehova.
27 “Podignite zborni znak* u zemlji.+
Zapušite u rog među narodima.
Pripremite* narode za rat protiv njega.
Sazovite kraljevstva Ararat,+ Mini i Aškenaz+ da ga napadnu.
Naredite zapovjednicima da okupe vojsku za rat protiv njega.
Dovedite konja mnogo kao mladih skakavaca.
28 Pripremite narode za rat protiv njega,
medijske kraljeve,+ upravitelje i sve namjesnike
te sve zemlje kojima oni vladaju.
29 Zemlja će se potresti i zadrhtati
jer će se izvršiti ono što je Jehova naumio učiniti Babilonu
kako bi babilonska zemlja postala grozan prizor i ostala bez stanovnika.+
30 Babilonski ratnici prestali su se boriti.
Sjede u svojim utvrdama.
Snaga ih je izdala.+
Postali su kao žene.+
Spaljene su kuće u gradu,
polomljeni su zasuni na gradskim vratima.+
31 Glasnik za glasnikom stiže,
glasonoša za glasonošom dolazi,
kako bi javili babilonskom kralju da je njegov grad osvojen sa svih strana,+
32 da su gazovi zauzeti,+
brodovi od papirusove trske spaljeni,
a vojnici silno prestrašeni.”
33 Jer ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog:
“Kći je babilonska kao gumno.
Vrijeme je da se izgazi.
Još malo i doći će joj vrijeme žetve.”
34 “Babilonski kralj Nebukadnezar proždro me,+
bacio me u pomutnju.
Ostavio me kao praznu posudu.
Progutao me kao velika zmija,+
napunio je svoj trbuh mojim krasotama.
Otplavio me s mog mjesta.
35 ‘Neka nasilje učinjeno meni i mom tijelu snađe Babilon!’ govori stanovnica Siona.+
‘Neka krivnja za moju krv dođe na stanovnike Kaldeje!’ govori Jeruzalem.”
36 Zato ovako kaže Jehova:
“Evo ja ću ti udijeliti pravdu*+
i osvetit ću te.+
Isušit ću njegovo more i osušit ću njegove izvore.+
37 Babilon će biti hrpa kamenja,+
šakalski brlog+
i grozan prizor, pa će se ljudi podsmjehivati* kad ga vide.
I ostat će bez stanovnika.+
38 Svi zajedno rikat će kao mladi lavovi.
Zavijat će kao lavlja mladunčad.”
39 “Kad budu uzbuđeni, priredit ću im gozbu i opit ću ih
da budu veseli.+
Tada će zaspati vječnim snom
iz kojeg se neće probuditi”,+ kaže Jehova.
40 “Odvest ću ih kao janjad na klanje,
kao ovnove i jarce.”
Kako li je Babilon postao grozan prizor među narodima!
42 More je preplavilo Babilon.
Prekrilo ga je mnoštvom svojih valova.
43 Njegovi su gradovi postali grozan prizor, bezvodna zemlja i pustinja.
Oni su kao zemlja u kojoj nitko ne živi i kroz koju nitko ne prolazi.+
Narodi više neće hrliti k njemu.
Past će zidine Babilona.+
45 Iziđi iz njega, narode moj!+
Bježite i spasite se*+ od Jehovine žestoke srdžbe!+
46 Nemojte biti strašljivi i ne bojte se zbog vijesti koja će se čuti u zemlji.
Jedne će godine doći vijest,
a potom će i druge godine doći vijest
– vijest o nasilju u zemlji i o tome da vladar napada vladara.
47 Jer dolaze dani
kad ću se razračunati s babilonskim rezbarenim kipovima.
Sva će se njegova zemlja posramiti
i svi njegovi stanovnici koji budu pobijeni ležat će usred njega.+
48 Nebo i zemlja i sve što je na njima
radosno će klicati kad Babilon padne+
jer sa sjevera će doći oni koji će ga uništiti”,+ kaže Jehova.
49 “Babilon nije pobio samo Izraelce,+
u Babilonu su pobijeni i ljudi iz cijelog svijeta.
50 Vi koji ste umaknuli maču, idite, nemojte stajati!+
Premda ste daleko, sjećajte se Jehove
i neka vam Jeruzalem bude u srcu.”+
51 “Posramljeni smo jer smo čuli da nam se rugaju.
Poniženje je prekrilo naša lica
jer tuđinci su došli na sveta mjesta Jehovinog doma.”+
52 “Zato dolaze dani”, kaže Jehova,
“kad ću se razračunati s njegovim rezbarenim kipovima
i ranjenici će stenjati po cijeloj njegovoj zemlji.”+
53 “Čak i da se Babilon uzdigne do neba+
i učvrsti svoje visoke utvrde,
ipak će doći pustošitelji koje ću poslati na njega”,+ kaže Jehova.
54 “Slušajte! Iz Babilona se čuje vika,+
strašno razaranje čuje se iz kaldejske zemlje,+
55 jer Jehova pustoši Babilon
i stat će na kraj njegovoj silnoj buci.
Njihovi valovi buče kao velike vode.
Razliježe se njihova huka.
56 Jer pustošitelj će doći na Babilon.+
Njegovi će ratnici biti zarobljeni,+
njihovi lukovi bit će polomljeni,
jer Jehova je Bog koji svakome daje zasluženu kaznu.+
Nikoga tko je kriv neće ostaviti nekažnjenog.+
57 Opit ću njegove poglavare i mudrace,+
njegove upravitelje, namjesnike i ratnike,
pa će zaspati vječnim snom
iz kojeg se neće probuditi”,+ kaže Kralj, onaj kojem je ime Jehova nad vojskama.
58 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Iako su babilonske zidine široke, bit će potpuno razrušene.+
Iako su njegova vrata visoka, bit će spaljena.
Narodi će se truditi nizašto,
plemena će se izmoriti, a sve što načine progutat će vatra.”+
59 Ovo je zapovijed koju je prorok Jeremija dao Seraji, Nerijinom+ sinu, Mahsejinom unuku, kad je ovaj odlazio u Babilon s Judinim kraljem Sidkijom četvrte godine njegovog kraljevanja. Seraja je bio kraljev opskrbnik. 60 Jeremija je zapisao u jednu knjigu sve nevolje koje su trebale doći na Babilon, sve one riječi napisane protiv Babilona. 61 I Jeremija je rekao Seraji: “Kad dođeš do Babilona i kad ga vidiš svojim očima, pročitaj naglas sve ove riječi. 62 Potom reci: ‘Jehova, ti si govorio da ćeš uništiti ovaj grad i da u njemu više nitko neće živjeti, ni ljudi ni stoka, i da će postati vječna pustoš.’+ 63 A kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci je u Eufrat. 64 Tada reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i nikad se više neće oporaviti*+ od nevolje koju ću mu nanijeti. A njegovi će se stanovnici izmoriti.’”+
Ovim završavaju Jeremijine objave.
52 Sidkija+ je imao 21 godinu kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Hamutala,+ a bila je kći Jeremije iz Libne. 2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, sve kako je činio i Jojakim.+ 3 Sve se to dogodilo u Jeruzalemu i Judi jer se Jehova razgnjevio na njih, pa ih je odbacio da ih više ne gleda.+ A Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.+ 4 Devete godine Sidkijinog kraljevanja, desetog dana desetog mjeseca te godine, babilonski kralj Nebukadnezar došao je sa svom svojom vojskom napasti Jeruzalem. Utaborili su se pred gradom i sagradili opsadni zid oko njega.+ 5 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijinog kraljevanja.
6 Devetog dana četvrtog mjeseca,+ dok je u gradu vladala tako velika glad da narod nije imao što jesti,+ 7 gradski je zid na koncu bio provaljen. Iako su Kaldejci bili posvuda oko grada, svi su vojnici po noći pobjegli iz grada kroz vrata između dvostrukog zida koji je bio blizu kraljevog vrta i krenuli su prema Arabi.+ 8 Ali kaldejska vojska krenula je u potjeru za kraljem i stigla je Sidkiju+ u pustoj ravnici kod Jerihona, a sva se njegova vojska razbježala i ostavila ga. 9 Uhvatili su kralja i odveli ga babilonskom kralju u Riblu, u hamatskoj zemlji, te mu je on ondje sudio. 10 I babilonski kralj pogubio je Sidkijine sinove pred njegovim očima. U Ribli je pogubio i sve Judine dostojanstvenike. 11 Potom je babilonski kralj oslijepio Sidkiju,+ okovao ga u bakrene okove i odveo u Babilon, gdje ga je držao u zatvoru sve do njegove smrti.
12 Devetnaeste godine vladavine babilonskog kralja Nebukadnezara, desetog dana petog mjeseca te godine, došao je u Jeruzalem zapovjednik straže Nebuzaradan, koji je služio babilonskom kralju.+ 13 On je spalio Jehovin dom,+ kraljev dvor i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i kuće svih velikaša. 14 Sva kaldejska vojska koja je došla sa zapovjednikom straže srušila je zidine oko Jeruzalema.+
15 Zapovjednik straže Nebuzaradan odveo je u izgnanstvo neke siromahe iz naroda i druge ljude koji su preostali u gradu. Odveo je i one koji su prebjegli babilonskom kralju i preostale vješte radnike.+ 16 No neke od najsiromašnijih ljudi Nebuzaradan je ostavio u zemlji i odredio da rade kao vinogradari i ratari.+
17 Kaldejci su porazbijali bakrene stupove+ u Jehovinom domu te kolica+ i bakreno more+ što su bili u Jehovinom domu i sav su bakar odnijeli u Babilon.+ 18 Uzeli su i lonce, lopate, podrezivače stijenja, zdjele,+ čaše+ i sav bakreni pribor koji se koristio za službu u hramu. 19 Zapovjednik straže uzeo je spremnike za vodu,+ pepeonike, škropionice, lonce, svijećnjake,+ čaše i zdjele, sve od čistog zlata i srebra.+ 20 A bakar od kojeg su bila izrađena dva stupa, more, 12 bikova+ koji su bili ispod mora i kolica – predmeti koje je kralj Salamun bio načinio za Jehovin dom – nije se mogao izvagati.
21 Svaki je stup bio visok 18 lakata* i svaki od njih imao je opseg 12 lakata*.+ Bio je šupalj, a stijenke su mu bile debele 4 prsta*. 22 Imao je glavu* od bakra, a visina glave bila je 5 lakata.+ Oko glave bili su mrežasti oplet i šipci, a sve je bilo od bakra. Takav je bio i drugi stup, a i šipci. 23 Na mrežastom opletu unaokolo se vidjelo 96 šipaka, a ukupno ih je bilo 100.+
24 Osim toga, zapovjednik straže odveo je svećeničkog glavara Seraju,+ svećenika Sefaniju,+ koji je bio njegov pomoćnik, i trojicu vratara.+ 25 Iz grada je odveo i jednog dvoranina koji je nadzirao vojnike, sedam kraljevih savjetnika koji su se zatekli u gradu, zatim pisara vojnog zapovjednika, onoga koji je narod pozivao u vojsku, i 60 ljudi iz običnog naroda što su još uvijek bili u gradu. 26 Zapovjednik straže Nebuzaradan odveo ih je babilonskom kralju u Riblu. 27 Babilonski kralj pogubio ih je u Ribli,+ u hamatskoj zemlji. Tako je Judin narod otišao u izgnanstvo iz svoje zemlje.+
28 Ovo je narod koji je Nebukadnezar odveo u izgnanstvo: sedme godine svog kraljevanja odveo je 3023 Židova.+
29 Osamnaeste godine Nebukadnezarovog kraljevanja+ iz Jeruzalema je bilo odvedeno 832 ljudi.
30 Dvadeset i treće godine Nebukadnezarovog kraljevanja zapovjednik straže Nebuzaradan odveo je u izgnanstvo 745 Židova.+
U izgnanstvo je odveo ukupno 4600 ljudi.
31 A trideset i sedme godine izgnanstva Judinog kralja Jojakina,+ dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca te godine, babilonski je kralj Evil-Merodak u prvoj godini svog kraljevanja pomilovao Judinog kralja Jojakina i pustio ga iz zatvora.+ 32 Ljubazno je razgovarao s njim i dao mu viši položaj nego svim drugim kraljevima koji su bili s njim u Babilonu. 33 Tako je Jojakin skinuo zatvorske haljine i jeo je za njegovim stolom do kraja svog života. 34 Dok je god bio živ, svaki dan do kraja svog života, od babilonskog je kralja dobivao hrane koliko mu je trebalo.
Moguće je da “Jeremija” znači “Jehova uzvisuje”.
Ili: “izabrao”.
Ili: “izdvojio”.
Ili: “jako mlad”.
Ili: “Ne boj se njihovog izgleda”.
Hebrejska riječ za badem doslovno znači “onaj koji se budi; koji bdije”.
Ili: “kotao pod kojim se raspiruje vatra”.
Ili: “podvij skute”.
Ili: “poraziti”.
Ili: “vjerne ljubavi”.
Na nekim mjestima u ovom poglavlju Bog se obraća svom narodu u ženskom rodu.
Ili: “otoke”.
Te su nakapnice vjerojatno bile izdubljene u stijeni.
Ili: “Memfisa”.
Šihor je pritok Nila.
Odnosno Eufrata.
Dosl.: “gorko”.
Ili: “sodom”.
Dosl.: “u njenom mjesecu”.
Ili: “tuđe bogove”.
Ili: “svoj vjenčani pojas”.
Ili: “A moj narod već nebrojeno mnogo dana ne misli na mene.”
Ili: “rukama pokrivajući glavu od srama”.
Dosl.: “Arapin”.
Moguće je da je riječ o Izraelu.
Ili: “tuđim bogovima”.
Moguće i: “vaš muž”.
Dosl.: “srcu”.
Ili: “zastavu”.
Ili: “udarajte se u prsa”.
Ili: “kralj će izgubiti hrabrost”.
Ovo je pjesnička personifikacija. Po svemu sudeći, njome se izražava sažaljenje ili suosjećanje.
Moguće i: “zvuk roga i bojni poklik”.
Ili: “Mudri”.
Ili: “neću požaliti”.
Dosl.: “ne poznaju Jehovin put”.
Izraz “jaram” ovdje se odnosi na podložnost Bogu.
Riječ je o Jeruzalemu.
Dosl.: “onim što nije Bog”.
Ili: “Neće li se moja duša”.
Moguće i: “On ne postoji.”
Odnosno u Jeremijinim ustima.
Ili: “Neće li se moja duša”.
Dosl.: “Posvetite”.
Dosl.: “uho im je neobrezano”.
Ili: “pouku”.
Dosl.: “trudovi”.
Odnosno Jeremiju.
Ili: “djecu bez oca”.
Ili: “odvijeka i dovijeka”.
Ili: “da ondje prebiva”.
Dosl.: “iako sam ustajao rano i govorio”.
Titula božice koju su štovali otpadnički Izraelci. Moguće je da je riječ o božici plodnosti.
Ili: “izazivaju”.
Dosl.: “nisu prignuli uho”.
Dosl.: “Ustajao sam rano svaki dan i slao [ih].”
Ili: “tvrdovrati”.
Dosl.: “iščeznula je iz njihovih usta”.
Riječ je o Jeruzalemu, odnosno Sionu.
Ili: “nešišanu; posvećenu”.
Vidi izraz “gehena” u Rječniku.
Dosl.: “u srce”.
Moguće i: “ždral”.
Ili: “vremena seobe”.
Ili: “Jehovinu pouku”.
Ili: “začarati”.
Ili: “blagotvornog ulja”.
Ili: “Neće li se moja duša”.
Ili: “pouku”.
Ili: “s vjeđa”.
Ili: “podrezuju”.
Ili: “puka su obmana”.
Tekst koji se nalazi u 11. retku izvorno je napisan na aramejskom.
Ili: “paru”.
Moguće i: “kiši je načinio slivnike”.
Ili: “metalni”.
Ili: “daha”. Dosl.: “duha”.
Riječ je o Jeruzalemu.
Ili: “izbaciti kao iz praćke”.
Odnosno da čovjek nije u stanju upravljati svojim životom niti ima pravo na to.
Ili: “Amen”.
Dosl.: “ustajao sam rano i opominjao”.
Dosl.: “nisu prignuli uho”.
Dosl.: “svetim mesom”.
Ili: “najskrovitije osjećaje”. Dosl.: “bubrege”.
Ili: “najskrovitijim osjećajima”. Dosl.: “bubrezima”.
Ili: “koju moja duša jako voli”.
Ili: “pjegava”.
Moguće i: “Ona tuguje”.
Dosl.: “Napunit ću pijanošću”.
Dosl.: “Dajte slavu”.
Ili: “opkoljeni”.
Ili: “Etiopljanin”.
Dosl.: “rzanje”.
Ili: “sramotno”.
Ili: “običan puk”.
Ili: “nakapnica”.
Ili: “bolešću”.
Dosl.: “prijevare iz svog srca”.
Ili: “Zar je tvojoj duši”.
Ili: “moja se duša ne bi smilovala”.
Moguće i: “četiri vrste kazne”.
Moguće i: “Odlaziš od mene.”
Dosl.: “Na vratima zemlje”.
Moguće i: “posramljeno je i poniženo”.
Ili: “spor srditi se”.
Ili: “ti si mi dao da objavljujem osudu”.
Ili: “Oni će se morati okrenuti (obratiti) tebi, ali ti se nemoj okrenuti (obratiti) njima.”
Dosl.: “otkupit ću”.
Riječ je o poganskom običaju koji se, po svemu sudeći, uvriježio u otpadničkom Izraelu.
Dosl.: “truplima”.
Ili: “naslijedili laž”.
Vidi Rječnik.
Moguće i: “Jer u svom sam vas gnjevu zapalio kao vatru.”
Ili: “varljivije od svega; prijevarno više od svega”.
Moguće i: “i nepopravljivo je”.
Ili: “najskrovitije osjećaje”. Dosl.: “bubrege”.
Dosl.: “plodova svojih djela”.
Ili: “U polovini svog života”.
Ili: “koji otpadnu”.
Dosl.: “od mene”. Po svemu sudeći, misli se na Jehovu.
Dosl.: “pred tvojim licem”.
Dosl.: “dan nevolje”.
Dosl.: “dvaput”.
Dosl.: “kod vrata sinova naroda”.
Dosl.: “nisu prignuli uho”.
Ili: “tvrdovrati”.
Ili: “i s juga”.
Ili: “pokvarila se u njegovoj ruci”.
Ili: “požalit ću što sam mu htio nanijeti nevolju”.
Ili: “požalit ću što sam mu htio učiniti dobro”.
Ili: “Spaljuju”.
Ili: “ljudi će uvijek podrugljivo (začuđeno) zviždati”.
Ili: “da nas poučavaju”.
Ili: “Govorimo protiv njega”.
Ili: “moju dušu”.
Dosl.: “svima će zujati u ušima”.
Dosl.: “u srce”.
Ili: “da mu ljudi podrugljivo (začuđeno) zvižde”.
Odnosno nebeskim tijelima.
Ili: “tvrdovrati”.
Moguće je da “Pašhur” znači “ono što je ostalo unaokolo”.
Ili: “Posvuda je nasilje i pustoš!”
Ili: “nešto nerazborito”.
Ili: “ratnik koji ulijeva strah”.
Ili: “najskrovitije osjećaje”. Dosl.: “bubrege”.
Ili: “viku”.
Dosl.: “i njena bi utroba vječno bila trudna”.
Ili: “Nabukodonozor”.
Misli se na oružje. Moguće i: “ih (Kaldejce)”.
Ili: “teške bolesti”.
Dosl.: “plijen”.
Ili: “postupajte”.
Ili: “siročadi”.
Dosl.: “posvetit ću protiv tebe”.
Zvao se i Joahaz.
Ili: “cinoberom”.
Ili: “Ne znači li to mene poznavati?”
Ili: “iznuđuješ”.
Po svemu sudeći, ove su riječi upućene Jeruzalemu.
Dosl.: “trudovi”.
Zvao se i Jojakin te Jekonija.
Dosl.: “kad ću Davidu podignuti pravedni izdanak”.
Ili: “Postali su otpadnici”.
Ili: “Bit će gurnuti i past će.”
Ili: “žive u laži”.
Ili: “Oni vam daju lažne nade.”
Dosl.: “koja dolaze iz njihovog srca”.
Dosl.: “vidio”.
Ili: “naume svog srca”.
Dosl.: “prijevare iz svog srca”.
Ili: “teška poruka”. Hebrejska riječ ima dvostruko značenje: “teška objava od Boga” i “teško breme”. Ta igra riječi upotrijebljena je u recima 33–38.
Zvao se i Jojakin te Konija.
Moguće i: “graditelje utvrda”.
Ili: “Moje će oko biti na njima”.
Ili: “spominjati ih u izreci”.
Ili: “bolest”.
Ili: “objavio o”.
Dosl.: “ustajao rano i govorio”.
Dosl.: “ustajao je rano i slao [ih]”.
Dosl.: “prignuli uho”.
Ili: “da drugi podrugljivo (začuđeno) zvižde kad ih vide”.
Ili: “kaznit ću”.
Ili: “podrugljivo (začuđeno) zvižde kad ih vide”.
Ili: “morskog otoka”.
Ili: “podrezuju”.
Po svemu sudeći, “Šešak” je šifrirano ime (kriptogram) za Babilon.
Ili: “od jednog kraja zemlje do drugoga”.
Ili: “reci objavu o”.
Ili: “štovati Boga”.
Ili: “pa ću požaliti što sam im htio nanijeti nevolju”.
Ili: “pouci”.
Dosl.: “koje vam šaljem, ustajem rano i šaljem”.
Ili: “pa će Jehova požaliti što vam je htio nanijeti”.
Ili: “hramsko brdo”.
Ili: “trudio se smekšati Jehovino lice”.
Ili: “pa je Jehova požalio što im je htio nanijeti”.
Odnosno ako ubiju Jeremiju.
Ili: “dajem onome kome smatram ispravnim dati”.
Ili: “bolešću”.
Dosl.: “počiva”.
Odnosno bakreno more koje se nalazilo u hramskom dvorištu.
Ili: “Amen!”
Ili: “bolest”.
Moguće i: “graditelji utvrda”.
Ili: “Neka vas ondje bude sve više, a ne sve manje.”
Ili: “bolest”.
Moguće i: “raspuknute”.
Ili: “da podrugljivo (začuđeno) zvižde kad ih vide”.
Dosl.: “koje sam im slao, ustajao rano i slao”.
Ili: “bokove”.
Dosl.: “velik”.
Ili: “ukorit ću”.
Moguće i: “da steknu čast”.
Ili: “naume svog srca”.
Ili: “Zato ti i dalje iskazujem vjernu ljubav.”
Ili: “i plesati s onima koji se smiju”.
Dosl.: “Dajte slavu”.
Ili: “vadijima”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Dosl.: “otkupiti”.
Dosl.: “otkupit će”.
Ili: “zbog svega dobrog što dolazi od Jehove”.
Ili: “djecom”.
Ili: “od tuge sam se udarao po bedru”.
Ili: “Zato mi se utroba uznemirila”.
Ili: “žena će salijetati muškarca”.
Dosl.: “oni koji vode stada”.
Ili: “potomstvo”.
Moguće i: “njihov muž”.
Ili: “odredbe”.
Ili: “masni pepeo”. Riječ je o pepelu natopljenom mašću žrtvenih životinja.
Ili: “terase; terasasta polja”.
Šekel je imao 11,4 grama. Vidi dodatak B14.
Ili: “ali za prijestup očeva daješ plaću u njedra sinovima”.
Dosl.: “savjeti”.
Ili: “bolesti”.
Dosl.: “ustajao rano i poučavao ih”.
Vidi izraz “gehena” u Rječniku.
Dosl.: “provodili kroz vatru”.
Dosl.: “u srce”.
Ili: “u sigurnosti”.
Vidi Rječnik.
Dosl.: “da Davidu nikne pravedni izdanak”.
Ili: “pravednost”.
Odnosno nebeska tijela.
Ili: “odredbe”.
Ili: “bolesti”.
Ili: “prostorija”.
Dosl.: “ustajao rano i govorio vam”.
Dosl.: “ustajao rano i slao ih”.
Dosl.: “niste prignuli uho”.
Ili: “blagovaonici”.
Ili: “pisara”.
Taj mjesec odgovara drugoj polovini studenoga i prvoj polovini prosinca. Vidi dodatak B15.
Moguće je da je riječ o pripadniku kraljevskog dvora, a ne nužno o kraljevom potomku.
Zvao se i Jojakin te Jekonija.
Ili: “bolesti”.
Dosl.: “izađe pred Kaldejce”.
Dosl.: “plijen”.
Dosl.: “eunuh”. Vidi izraz “eunuh” u Rječniku.
Dosl.: “tvoj dom”.
Ili: “s kojima si bio u miru”.
Ili: “Naveli su tvoju nogu da propadne”.
Po svemu sudeći, riječ je o tituli, no njeno se značenje ne može sa sigurnošću utvrditi.
Ili: “glavni dvorski službenik”.
Ili prema drugačijoj podjeli hebrejskog teksta: “Nergal-Šareser, Samgar-Nebo, Sarsekim, rabsaris”.
Ili: “glavni vrač (astrolog)”.
Moguće i: “te je odredio da rade u polju”.
Dosl.: “plijen”.
Vjerojatno smokve, a možda i datulje.
Ili: “ubije tvoju dušu”.
Moguće i: “velikog jezera”.
Ili: “živjeti neko vrijeme”.
Ili: “bolesti”.
Ili: “a da mu nitko ne naudi”.
Ili: “obeliske”.
Ili: “Domu (Hramu) Sunca”, odnosno Heliopolisu.
Ili: “Memfisu”.
Dosl.: “ustajao rano i slao ih”.
Dosl.: “prignuli uho”.
Ili: “ponizili”.
Ili: “bolest”.
Titula božice koju su štovali otpadnički Izraelci. Moguće je da je riječ o božici plodnosti.
Dosl.: “to mu je došlo u srce”.
Ili: “očekuješ”.
Dosl.: “plijen”.
Riječ je o malim okruglim štitovima kakve su obično nosili strijelci.
Ili: “žrtvu”.
Ili: “Memfisu”.
Ili: “pustio da prođe vrijeme koje je bilo određeno”.
Riječ je o osvajaču Egipta.
Moguće i: “Postat će pustoš”.
Ili: “skupljaju”.
Odnosno Tebe.
Ili: “ukorit ću”.
Ili: “jer će im ruke klonuti”.
Odnosno Krete.
Odnosno njeni stanovnici obrijat će glavu u znak žalosti i sramote.
Dosl.: “ušutkan”.
Ili: “visoravan”.
Moguće i: “sjedni na suho tlo”.
Ili: “visoravan”.
Dosl.: “slomljen rog”.
Vjerojatno smokve, a možda i datulje.
Riječ je o fruli koja se svirala prilikom pogreba u znak žalosti.
Moguće i: “bojni poklik”.
Dosl.: “istrunula”.
Ili: “i podrugljivo (začuđeno) zviždati”.
Ili: “naumio”.
Ili: “u sigurnosti”.
Dosl.: “u sve vjetrove”.
Ili: “podrezuju”.
Ili: “zastavu”.
Moguće je da je hebrejski izraz srodan riječi koja znači “izmet”. Njime se izražavao prezir.
Ili: “potvrdimo”.
Ili: “oni se ne vraćaju bez uspjeha”.
Ili: “podrugljivo (začuđeno) zviždati”.
Ili: “pripremate”. Dosl.: “gazite”.
Dosl.: “biti ušutkani”.
Dosl.: “otkupitelj”.
Ili: “On će ih braniti na sudu”.
Ili: “na lažne proroke”.
Ili: “naumio”.
Po svemu sudeći, “Leb-Kamaj” je šifrirano ime (kriptogram) za Kaldeju.
Moguće i: “Napunite njima tobolce.”
Dosl.: “potaknuo duh”.
Ili: “zastavu”.
Ili: “svojom dušom”.
Ili: “paru”.
Moguće i: “kiši je načinio slivnike”.
Ili: “metalni”.
Ili: “daha”. Dosl.: “duha”.
Ili: “Puka su obmana”.
Moguće i: “On je stvorio čak i palicu”.
Ili: “zastavu”.
Dosl.: “Posvetite”.
Ili: “ja ću te braniti na sudu”.
Ili: “pa će ljudi podrugljivo (začuđeno) zviždati”.
Po svemu sudeći, “Šešak” je šifrirano ime (kriptogram) za Babilon.
Ili: “spasite život”.
Dosl.: “podignuti”.
Lakat je imao 44,5 centimetara. Vidi dodatak B14.
Ili: “i da bi se obuhvatio svaki od ta dva stupa, trebao je konop od dvanaest lakata”.
Prst je imao 1,85 centimetara. Vidi dodatak B14.
Ili: “kapitel”.