TUŽALJKE
א [alef]*
1 Kako li je pusta* prijestolnica koja je bila puna ljudi!+
Postala je poput udovice, a nekad je bila velika među narodima!+
Nekad je bila gospodarica nad pokrajinama, a sad je postala robinja!+
ב [bet]
2 Noću gorko plače+ i suze joj teku niz obraze.
Od svih njenih ljubavnika nijedan nije uz nju da je utješi.+
Svi su je prijatelji izdali,+ postali su joj neprijatelji.
ג [gimel]
3 Juda je otišla u izgnanstvo,+ u nevolji je i u teškom ropstvu.+
Sad mora živjeti među narodima,+ ne nalazi počinka.
Svi njeni progonitelji uhvatili su je u vrijeme njene nevolje.
ד [dalet]
4 Tuguju putevi koji vode do kćeri sionske* jer nitko ne dolazi na blagdan.+
Sva su njena vrata pusta,+ njeni svećenici uzdišu.
Njene su djevojke ožalošćene, a ona je puna gorčine.
ה [he]
5 Njeni protivnici sad su joj gospodari, njeni su neprijatelji bezbrižni.+
Zbog mnoštva njenih prijestupa Jehova ju je zavio u tugu.+
Njenu je djecu protivnik odveo u ropstvo.+
ו [vau]
6 Kći sionska izgubila je svu svoju krasotu.+
Njeni su poglavari postali kao jeleni koji ne nalaze pašnjake,
hodaju iznemogli pred onim koji ih goni.
ז [zajin]
7 U danima svoje nevolje i svog beskućništva kći jeruzalemska* sjetila se
svih dragocjenosti koje je imala davnih dana.+
Kad je njen narod pao u ruke neprijatelju i nije joj imao tko pomoći,+
neprijatelji su je vidjeli i smijali su se* njenoj propasti.+
ח [het]
Svi koji su je poštovali sada je preziru jer su vidjeli njenu golotinju.+
A i ona sama uzdiše+ i okreće leđa od srama.
ט [tet]
9 Nečistoća joj je na skutima.
Nije razmišljala o onome što je čeka.+
Doživjela je strašan pad, nema nikoga da je utješi.
Jehova, pogledaj u kakvoj sam nevolji, jer neprijatelj se uzoholio.+
י [jod]
10 Neprijatelj je uzeo sve njene dragocjenosti,+
a ona je gledala kako u njeno svetište ulaze narodi,+
kojima si zapovjedio da ne dolaze među tvoj narod.
כ [kaf]
11 Sav njen narod uzdiše, traži kruha.+
Svoje dragocjenosti daju za hranu, samo da prežive.
Jehova, pogledaj i vidi, ništa više ne vrijedim.
ל [lamed]
12 Zar to ništa ne znači svima vama koji prolazite putem?
Pogledajte i vidite!
Trpi li itko tako tešku bol kao ja,
bol koju mi je Jehova nanio u dan svoje žestoke srdžbe?+
מ [mem]
13 S visine je poslao vatru u moje kosti+ i sve ih je pokorio.
Razapeo je mrežu mojim nogama, natjerao me da se povučem.
Opustošio me,
po cijeli dan bolujem.
נ [nun]
14 Moji prijestupi stavljeni su mi na vrat poput jarma, on ih je privezao svojom rukom.
Nosim ih na vratu, snaga me izdaje.
Jehova me predao u ruke onima kojima se ne mogu oduprijeti.+
ס [samek]
15 Jehova je rastjerao sve moje junake.+
Protiv mene je okupio mnoštvo da satre moje mladiće.+
Jehova je izgazio djevicu, kćer Judinu, kao grožđe u tijesku.+
ע [ajin]
16 Zbog toga plačem,+ moje oči liju suze.
Daleko je od mene svatko tko bi me mogao utješiti ili okrijepiti.
Moji su sinovi očajni jer neprijatelj je pobijedio.
פ [pe]
17 Kći sionska* pruža ruke,+ nema nikoga da je utješi.
Jehova je svim neprijateljima koji okružuju Jakova zapovjedio da ga napadnu.+
Kći jeruzalemska* postala im je odvratna.+
צ [cade]
18 Jehova je postupio pravedno+ jer ja sam se pobunila protiv njegovih zapovijedi.+
Slušajte, svi narodi, i gledajte moju bol.
Moje djevojke i moji mladići otišli su u ropstvo.+
ק [kof]
19 Zvala sam svoje ljubavnike, ali oni su me izdali.+
ר [reš]
20 Pogledaj, Jehova, u teškoj sam nevolji.
Utroba mi se uznemirila.
Moje se srce grči u meni jer sam bila krajnje buntovna.+
Vani mi je mač djecu pobio,+ a i u kući je smrt.
ש [šin]
21 Ljudi čuju kako uzdišem, nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za nevolju koja me snašla.
Vesele se što si ti to učinio.+
Ali doći će dan u koji ćeš učiniti ono što si objavio,+ pa će i njima biti kao meni.+
ת [tau]
22 Obrati pažnju na svu njihovu zloću i kazni ih,+
kao što si i mene kaznio zbog svih mojih prijestupa.
Jer mojih je uzdisaja mnogo i moje je srce bolno.
א [alef]
2 Kako li je Jehova u svom gnjevu oblakom zastro kćer sionsku!
Izraelovu ljepotu bacio je s neba na zemlju.+
U dan svoga gnjeva nije se sjećao podnožja svojih nogu.+
ב [bet]
2 Jehova je bez milosti progutao sva Jakovljeva prebivališta.
U svom bijesu razorio je utvrde kćeri Judine.+
Bacio je na zemlju i oskvrnuo kraljevstvo+ i njegove uglednike.+
ג [gimel]
3 U žestini gnjeva slomio je svu Izraelovu moć*.
Povukao je svoju desnicu kad se neprijatelj približio.+
U Jakovu je gorio kao vatra koja proždire sve uokolo.+
ד [dalet]
4 Napeo je svoj luk poput neprijatelja, desnicu je ispružio poput protivnika.+
Ubijao je sve što je drago očima.+
Na šator kćeri sionske izlio je svoju srdžbu kao vatru.+
ה [he]
5 Jehova je postao poput neprijatelja.+
Progutao je Izraela.
Progutao je sve njegove kule,
uništio je sve njegove utvrde.
U kćeri Judinoj umnožio je tugu i jauk.
ו [vau]
6 Razvalio je svoju sjenicu+ kao da je obična sjenica u vrtu.
Učinio je kraj svom blagdanu.+
Jehova je na Sionu bacio u zaborav blagdan i dan počinka.
U svom žestokom gnjevu ne mari ni za kralja ni za svećenika.+
ז [zajin]
7 Jehova je odbacio svoj žrtvenik,
s prezirom je odbacio svoje svetište.+
Zidove sionskih utvrda predao je u ruke neprijatelju.+
U Jehovinom domu vikali su kao u dan blagdana.+
ח [het]
8 Jehova je odlučio uništiti zid kćeri sionske.+
Rastegnuo je mjerno uže.+
Njegova je ruka uništavala, nije ju ustegnuo.
U tugu je zavio bedem i zid.
Zajedno su pali.
ט [tet]
9 Njena su vrata utonula u zemlju.+
Uništio je i porazbijao njene zasune.
Njen kralj i njeni uglednici rasijani su po narodima.+
Nema zakona*, njeni proroci više ne dobivaju viđenja od Jehove.+
י [jod]
10 Starješine kćeri sionske sjede na zemlji i šute.+
Prašinom su posuli glavu i ogrnuli su kostrijet.+
Jeruzalemske djevojke pognule su glavu k zemlji.
כ [kaf]
11 Oči su mi iznemogle od suza,+
utroba mi se uznemirila.
Srce mi se slama* zbog propasti moje kćeri*, mog naroda,+
jer djeca i dojenčad gube svijest na gradskim trgovima.+
ל [lamed]
12 Pitaju svoje majke: “Gdje je žito i vino?”+
dok padaju u nesvijest na gradskim trgovima kao da su ranjeni,
dok polako umiru u naručju svojih majki.
מ [mem]
13 Što da ti navedem kao primjer?
S čime da te usporedim, kćeri jeruzalemska?
S čime da te izjednačim kako bih te utješio, djevice, kćeri sionska?
Tvoja je propast velika kao more.+ Tko će te izliječiti?+
נ [nun]
14 Tvoji su ti proroci kazivali lažna i isprazna viđenja,+
nisu otkrivali tvoj prijestup – nisu spriječili da odeš u ropstvo+ –
nego su te varali lažnim i zavodljivim viđenjima.+
ס [samek]
15 Svi koji prolaze putem podrugljivo plješću rukama kad te vide.+
Čude se*+ i odmahuju glavom zbog kćeri jeruzalemske, govoreći:
“Je li to grad za koji su govorili: ‘On je savršeno lijep, radost svoj zemlji’?”+
פ [pe]
16 Protiv tebe govore svi tvoji neprijatelji.
Rugaju se*, škrguću zubima i govore: “Progutali smo ga.+
Evo dana koji smo čekali!+ Došao je, ugledali smo ga!”+
ע [ajin]
17 Jehova je izvršio ono što je naumio.+ Ispunio je svoju riječ,+
ono što je zapovjedio još davnih dana.+
Uništio te bez milosti.+
Neprijatelju je dao da likuje zbog tebe. Dao je veliku snagu* tvojim protivnicima.
צ [cade]
18 Srce naroda vapi k Jehovi, o, zide kćeri sionske!
Neka suze kao potok teku danju i noću!
Nemoj se smiriti, neka tvoje oko ne prestane plakati!
ק [kof]
19 Ustani! Jadikuj noću, na početku straža!
Pred Jehovom* izlijevaj srce kao vodu!
Podiži ruke k njemu radi života svoje djece,
koja od gladi gube svijest na ulicama!+
ר [reš]
20 Pogledaj, Jehova, i vidi svoj narod koji si ovako teško kaznio!
Zar da žene jedu vlastite sinove i kćeri*, djecu koju su zdravu rodile,+
zar da se svećenike i proroke ubija u Jehovinom svetištu?+
ש [šin]
21 Djeca i starci mrtvi leže na zemlji po ulicama.+
Moje djevojke i moji mladići pali su od mača.+
Ubijao si u dan svoga gnjeva, klao si bez milosti.+
ת [tau]
22 Sazivaš strahote sa svih strana kao da okupljaš narod na dan blagdana.+
U dan Jehovine srdžbe nitko nije pobjegao niti preživio.+
Djecu koju sam rodila* i odgojila moj je neprijatelj istrijebio.+
א [alef]
3 Ja sam čovjek koji je vidio nevolju jer nas je Bog udario prutom u svom gnjevu.
2 Otjerao me i poslao da hodam u tami, a ne u svjetlu.+
3 Stalno, po cijele dane, podiže na mene svoju ruku.+
ב [bet]
4 Uništio mi je tijelo i kožu.
Polomio mi je kosti.
5 Opkolio me, okružio me gorkim otrovom+ i nevoljom.
6 Natjerao me da prebivam na mračnim mjestima kao oni koji su odavno mrtvi.
ג [gimel]
7 Ogradio me zidom da ne mogu pobjeći.
Stavio je na mene teške bakrene okove.+
8 A kad u očaju zapomažem, oglušuje se na* moju molitvu.+
9 Zagradio je moje puteve klesanim kamenom.
Zakrčio je moje staze.+
ד [dalet]
10 On me vreba kao medvjed, kao lav iz prikrajka.+
11 Natjerao me da zađem s puta i rastrgao me*.
Opustošio me.+
12 Napeo je svoj luk i postavio me kao metu za strijele.
ה [he]
13 Bubrege mi je probio strijelama iz svog tobolca.
14 Svi mi se narodi smiju, po cijele dane rugaju mi se u pjesmama.
15 Nasitio me gorčinom, napojio me pelinom.+
ו [vau]
16 Tjera me da šljunkom lomim zube,
da čučim u pepelu.+
17 Oduzimaš mi mir. Zaboravio sam što je to sreća*.
18 Zato govorim: “Iščeznula je moja krasota* i više se ničemu ne nadam od Jehove.”
ז [zajin]
19 Sjeti se moje nevolje i mog beskućništva,+ pelina i gorkog otrova!+
20 Ti ćeš se* sigurno sjetiti i sagnuti se da mi pomogneš.+
21 Na to se stalno podsjećam*, zato ću strpljivo čekati.+
ח [het]
23 Obnavlja se svakog jutra.+ Neizmjerna je tvoja vjernost.+
24 “Jehova je moja baština”,+ rekao sam, “i zato ću ga strpljivo čekati.”+
ט [tet]
25 Jehova je dobar prema onome tko se uzda u njega,+ prema onome tko ga traži.+
26 Dobro je strpljivo* čekati+ spasenje od Jehove.+
27 Dobro je da čovjek nosi jaram u mladosti.+
י [jod]
28 Neka sjedi u samoći i šuti kad Bog na njega stavi to breme.+
29 Neka se spusti licem do zemlje,+ možda još ima nade.+
30 Neka okrene obraz onome tko ga udara, neka se nasiti poruga.
כ [kaf]
31 Jer Jehova nas neće zauvijek odbaciti.+
32 Iako nam je nanio bol, on će nam se i smilovati zbog svoje neizmjerne vjerne ljubavi.+
33 Jer kad ljudima nanosi nevolju ili bol, ne raduje se tome.+
ל [lamed]
34 Kad se satiru pod nogama svi zatočenici na zemlji,+
35 kad se čovjeku uskraćuje pravda pred Svevišnjim*,+
36 kad se čovjeku čini nepravda u njegovoj parnici,
Jehova to ne podnosi.
מ [mem]
37 Tko može nešto reći i učiniti da se to dogodi a da Jehova to nije zapovjedio?
38 Iz usta Svevišnjega
ne dolazi i zlo i dobro.
39 Kako se čovjek* može žaliti zbog posljedica svog grijeha?+
נ [nun]
40 Razmislimo o svojim djelima i ispitajmo ih,+ i vratimo se Jehovi!+
41 Obratimo se iskrena srca Bogu na nebesima i podignimo ruke k njemu:+
42 “Mi smo zgriješili i pobunili se,+ a ti nam nisi oprostio.+
ס [samek]
43 Razgnjevio si se i ne daš nam da ti pristupimo.*+
Progonio si nas i ubijao bez milosti.+
44 Oblakom si zapriječio pristup k sebi da naše molitve ne mogu doprijeti do tebe.+
45 Učinio si od nas smeće i otpad među narodima.”
פ [pe]
46 Svi naši neprijatelji govore protiv nas.+
47 U strahu smo i u zamci,+ opustošeni smo i uništeni.+
48 Potoci suza teku mi iz očiju zbog propasti moje kćeri, mog naroda.+
ע [ajin]
51 Oči mi zadaju tugu zbog svih kćeri moga grada.+
צ [cade]
52 Neprijatelji me bez razloga love kao pticu.
53 U jami su htjeli okončati moj život, na mene su bacali kamenje.
54 Vode su mi došle iznad glave, pa sam rekao: “Poginut ću!”
ק [kof]
55 O Jehova, prizvao sam tvoje ime iz duboke jame.+
56 Čuj me, nemoj se oglušiti kad zapomažem i molim za izbavljenje!
57 Približio si mi se u dan kad sam te zvao. Rekao si: “Ne boj se.”
ר [reš]
58 Jehova, ti si mi stao u obranu*, spasio si mi* život.+
59 Vidio si, Jehova, nepravdu koja mi je nanesena. Molim te, udijeli mi pravdu.+
60 Vidio si što sve čine da mi se osvete, što sve smišljaju protiv mene.
ש [sin] ili [šin]
61 Čuo si kako mi se rugaju, Jehova, što sve smišljaju protiv mene.+
62 Čuo si riječi mojih protivnika i ono što protiv mene šapuću po cijele dane.
63 Pogledaj ih! I kad sjede i kad stoje, rugaju mi se u svojim pjesmama.
ת [tau]
64 Ti ćeš im, Jehova, uzvratiti za njihova djela.
65 Učinit ćeš da budu tvrda srca i tako ih prokleti.
66 Progonit ćeš ih u gnjevu i istrijebiti ih s lica zemlje, Jehova.
א [alef]
4 Kako li je potamnjelo sjajno zlato, to čisto zlato!+
Kako li se prosulo sveto kamenje+ po ulicama!+
ב [bet]
2 A drage sinove Siona, koje se nekad uspoređivalo sa suhim zlatom*,
sada se smatra tek zemljanim ćupovima,
djelom lončarevih ruku!
ג [gimel]
3 Čak i šakali hrane svoje mlade, daju im da sišu,
a moja kći, moj narod, postupa okrutno,+ kao nojevi u pustinji.+
ד [dalet]
4 Dojenčetu se od žeđi jezik lijepi za nepce.
Djeca vape za kruhom,+ ali nitko im ga ne daje.+
ה [he]
5 Oni koji su nekad jeli birana jela leže izgladnjeli* na ulicama.+
Oni koji su odrastali odjeveni u grimiz+ sada grle hrpe pepela.
ו [vau]
6 Kazna* moje kćeri, mog naroda, veća je od kazne za grijeh Sodome,+
koja je bila uništena u trenu i kojoj nitko nije pružio ruku da joj pomogne.+
ז [zajin]
7 Njeni su nazireji+ bili čišći od snijega, bjelji od mlijeka.
Bili su rumeniji od koralja, sjajni poput brušenih safira.
ח [het]
8 A sada su crnji od čađe,
ne prepoznaje ih se na ulicama.
Koža im se prilijepila za kosti,+ osušila se kao drvo.
ט [tet]
9 Oni koji su pobijeni mačem prošli su bolje nego oni koji umiru od gladi,+
nego oni koji su iznemogli, koji umiru od nestašice hrane kao da su probodeni mačem.
י [jod]
10 Žene koje su nekad bile samilosne kuhale su vlastitu djecu.+
Njima su se hranile u vrijeme kad je propast snašla moju kćer, moj narod.+
כ [kaf]
11 Jehova je iskalio svoj gnjev,
izlio je svoju žestoku srdžbu.+
Na Sionu pali vatru koja proždire njegove temelje.+
ל [lamed]
12 Ni kraljevi cijelog svijeta ni svi koji žive na zemlji nisu vjerovali
da će protivnik i neprijatelj ući na jeruzalemska vrata.+
מ [mem]
13 To se dogodilo zbog grijeha njegovih proroka, prijestupa njegovih svećenika,+
koji su usred njega prolijevali krv pravednih.+
נ [nun]
14 Lutali su ulicama kao slijepci.+
Okaljali su se krvlju,+
pa nitko ne smije dodirnuti njihove haljine.
ס [samek]
15 “Maknite se! Nečisti!” viču im. “Maknite se! Maknite se! Ne dotičite nas!”
Jer postali su beskućnici i lutaju unaokolo.
Među narodima se govori: “Oni ne mogu više živjeti kod nas*.+
פ [pe]
16 Sam ih je Jehova rasijao.+
Više neće s naklonošću gledati na njih.
Ljudi neće poštovati svećenike,+ neće imati milosti prema starješinama.”+
ע [ajin]
17 Oči su nam iznemogle jer smo uzalud iščekivali pomoć.+
Uporno smo tražili pomoć od naroda koji nas nije mogao spasiti.+
צ [cade]
18 Vrebali su nas na svakom koraku,+ pa nismo mogli hodati po svojim trgovima.
Kraj nam se približio. Dani su nam odbrojeni, došao nam je kraj.
ק [kof]
19 Naši progonitelji bili su brži od orlova na nebu.+
Proganjali su nas po gorama, u pustinji su nas dočekivali u zasjedi.
ר [reš]
20 Dah naših nosnica, Jehovin pomazanik,+ zarobljen je u njihovoj velikoj jami,+
onaj za kojeg smo govorili: “U njegovoj sjeni živjet ćemo među narodima.”
ש [sin]
21 Raduj se i veseli se, kćeri edomska,+ koja živiš u zemlji Usu!
Ali i do tebe će doći čaša,+ pa ćeš se opiti i otkriti svoju golotinju.+
ת [tau]
22 Kćeri sionska, dovoljno si kažnjena za svoj prijestup.
On te neće opet odvesti u izgnanstvo.+
No tebe, kćeri edomska, pozvat će na red zbog tvog prijestupa.
Razotkrit će tvoje grijehe.+
5 Sjeti se, Jehova, što nam se dogodilo.
Pogledaj i vidi našu sramotu.+
2 Naše nasljedstvo predano je strancima, naše kuće tuđincima.+
3 Postali smo siročad, nemamo oca. Naše su majke kao udovice.+
4 Moramo davati novac da bismo pili svoju vodu,+ moramo plaćati za svoja drva.
5 Progonitelji su nam za petama.
Iznemogli smo, ali ne možemo predahnuti.+
6 Pružamo ruku prema Egiptu+ i Asiriji+ da se nasitimo kruha.
7 Naših predaka koji su zgriješili više nema, a mi moramo trpjeti zbog njihovih prijestupa.
8 Sada sluge vladaju nad nama. Nikoga nema da nas izbavi iz njihove ruke.
9 Pribavljamo sebi kruh izlažući se opasnosti+ da poginemo od mača u pustinji.
10 Zbog ljute gladi koža nam se užarila kao peć.+
11 Osramotili* su žene na Sionu, djevice u Judinim gradovima.+
12 Poglavare su objesili za ruku,+ a ni starješinama* nisu pokazali poštovanje.+
13 Mladići nose žrvnjeve, a dječaci posrću pod teretom drva.
14 Kod gradskih vrata više nema starješina,+ mladići više ne sviraju.+
15 U našem srcu više nema radosti, naše se plesanje pretvorilo u tugovanje.+
16 Kruna je pala s naše glave. Teško nama, jer smo zgriješili!
18 Jer gora Sion je opustjela+ i lisice lutaju po njoj.
19 A ti, Jehova, sjediš na prijestolju u svu vječnost.
Tvoje prijestolje stoji iz naraštaja u naraštaj.+
20 Zašto da nas zauvijek zaboraviš, da nas tako dugo ostaviš same?+
21 Dovedi nas natrag k sebi, Jehova, i mi ćemo ti se rado vratiti.+
Učini da sve bude kao što je nekad bilo.+
22 Ali ti si nas sasvim odbacio.
Silno se gnjeviš na nas.+
U izvornom hebrejskom tekstu poglavlja 1–4 pisana su alfabetskim akrostihom, naime njihovi stihovi ili skupine stihova počinju slovima po alfabetskom redu.
Dosl.: “sjedi sama”.
Dosl.: “do Siona”.
Dosl.: “Jeruzalem”.
Ili: “likovali su nad”.
Dosl.: “Jeruzalem”.
Dosl.: “Sion”.
Dosl.: “Jeruzalem”.
Ili: “starci”.
Dosl.: “svaki Izraelov rog”.
Ili: “pouke”.
Dosl.: “Jetra mi se prosula na zemlju”.
Ovo je pjesnička personifikacija. Po svemu sudeći, njome se izražava sažaljenje ili suosjećanje.
Ili: “Podsmjehuju se”. Dosl.: “Zvižde”.
Dosl.: “Zvižde”.
Dosl.: “Uzvisio je rog”.
Dosl.: “Jehovinim licem”.
Ili: “plod svoje utrobe”.
Ili: “zdravu rodila”.
Ili: “zaustavlja”.
Moguće i: “ostavio me kao neobrađenu zemlju”.
Ili: “dobro”.
Ili: “slava”.
Ili: “Tvoja će se duša”.
Ili: “podsjećam svoje srce”.
Ili: “šutke; bez prigovaranja”.
Dosl.: “pred licem Svevišnjega”.
Dosl.: “živi čovjek”.
Dosl.: “Gnjevom si nam zapriječio pristup.”
Ili: “ti si me obranio na sudu”.
Dosl.: “otkupio si moj”.
Ili: “koji su nekad bili dragocjeni poput suhog zlata”.
Dosl.: “napušteni”.
Dosl.: “Prijestup”.
Ili: “živjeti ovdje kao došljaci”.
Ili: “Silovali”.
Ili: “starcima”.