EVANÐELJE PO MARKU

1 Ovako počinje dobra vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu: 2 U knjizi proroka Izaije zapisano je: “(Evo, šaljem svog glasnika pred tobom i on će ti pripremiti put.)*+ 3 Netko viče u pustinji: ‘Pripremite put Jehovi*! Poravnajte mu staze!’”+ 4 Ivan Krstitelj bio je u pustinji i propovijedao ljudima da se trebaju krstiti u znak pokajanja koje je potrebno da bi im grijesi bili oprošteni.+ 5 K njemu su dolazili ljudi iz cijele Judeje i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio* u rijeci Jordanu, a oni su iskreno priznavali svoje grijehe.+ 6 Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko struka,+ a jeo je skakavce i divlji med.+ 7 I propovijedao je: “Za mnom dolazi netko tko je veći od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odvezati mu remenje na sandalama.+ 8 Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti svetim duhom.”+

9 U to je vrijeme Isus došao iz Nazareta, koji je u Galileji, i Ivan ga je krstio u Jordanu.+ 10 Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se razdvajaju nebesa i kako duh, kao golub, silazi na njega.+ 11 Tada se s neba začuo glas: “Ti si moj voljeni Sin, ti si mi po volji.”+

12 I duh* ga je odmah naveo da ode u pustinju. 13 Tako je ostao u pustinji 40 dana i Sotona ga je ondje iskušavao.+ Boravio je s divljim životinjama, a anđeli su se pobrinuli za njegove potrebe*.+

14 Nakon što je Ivan bio uhvaćen, Isus je otišao u Galileju+ kako bi propovijedao Božju dobru vijest.+ 15 Govorio je: “Došlo je prorečeno vrijeme i približilo se Božje kraljevstvo. Pokajte se+ i vjerujte u dobru vijest!”

16 Dok je išao uz Galilejsko more, vidio je Šimuna i njegovog brata Andriju+ kako bacaju mreže u more.+ Oni su, naime, bili ribari.+ 17 Isus im je rekao: “Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.”+ 18 Oni su odmah ostavili mreže i pošli za njim.+ 19 Kad je otišao malo dalje, vidio je Zebedejeve sinove Jakova i Ivana kako u svojoj lađi krpaju mreže+ 20 pa je odmah pozvao i njih. Oni su nato ostavili svog oca Zebedeja u lađi s najamnicima i pošli za njim. 21 I otišli su u Kafarnaum.

Odmah u subotu* ušao je u sinagogu i počeo poučavati.+ 22 Ljudi su bili zadivljeni njegovim načinom poučavanja* jer ih je učio kao onaj iza čijih riječi stoji Bog, a ne kao pismoznanci.+ 23 A u sinagogi je upravo tada bio čovjek opsjednut nečistim duhom. Povikao je: 24 “Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine?+ Jesi li nas došao uništiti? Znam točno tko si – sveti Božji Sin!”+ 25 Ali Isus ga je prekorio: “Umukni i izađi iz njega!” 26 Nato je nečisti duh kod tog čovjeka izazvao snažne grčeve i povikao iz sveg glasa, a onda je izašao iz njega. 27 Svi su bili toliko zapanjeni da su počeli govoriti jedni drugima: “Što je ovo? Je li to neko novo učenje? Ima vlast zapovijedati čak i nečistim duhovima i oni ga slušaju.” 28 I vijest o njemu brzo se proširila na sve strane, po cijeloj Galileji.

29 Potom su izašli iz sinagoge i otišli s Jakovom i Ivanom u Šimunov i Andrijin dom.+ 30 A Šimunova punica+ ležala je u vrućici, pa su odmah rekli Isusu da je bolesna. 31 On joj je prišao, uzeo je za ruku i pomogao joj da ustane. I vrućica je nestala, a ona ih je počela posluživati.

32 A uvečer, kad je zašlo sunce, ljudi su mu počeli dovoditi sve koji su bili bolesni i opsjednuti demonima.+ 33 I cijeli se grad skupio pred vratima. 34 Isus je izliječio mnoge koji su bolovali od raznih bolesti+ i istjerao mnoge demone. Ali nije dopuštao demonima da govore o njemu jer su znali da je on Krist*.

35 A rano ujutro, dok je još bio mrak, ustao je i izašao van te otišao na pusto mjesto i ondje se molio.+ 36 No Šimun i oni koji su bili s njim pošli su ga tražiti. 37 Kad su ga našli, rekli su mu: “Svi te traže.” 38 Ali on im je rekao: “Pođimo nekamo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam, jer sam zato i došao.”+ 39 I putovao je cijelom Galilejom te je propovijedao u sinagogama i istjerivao demone.+

40 K njemu je došao neki gubavac i molio ga na koljenima: “Znam da me možeš očistiti ako to hoćeš.”+ 41 Isus se sažalio na njega, pa je ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao mu: “Hoću, očisti se!”+ 42 Istog trena guba je nestala s čovjeka i on je postao čist. 43 Tada ga je Isus poslao kući te mu strogo zapovjedio: 44 “Nemoj nikome ništa govoriti, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje ono što je Mojsije propisao+ – to će svećenicima biti dokaz da si izliječen.”+ 45 Ali nakon što je otišao, čovjek je počeo svima govoriti što mu se dogodilo i posvuda širiti glas o tome, tako da Isus više nije mogao ući ni u jedan grad a da ne privuče pažnju. Zato je boravio na pustim mjestima. Ipak, ljudi su mu dolazili sa svih strana.+

2 Poslije nekoliko dana vratio se u Kafarnaum. Kad se pročulo da je kod kuće,+ 2 skupilo se toliko ljudi da više ni za koga nije bilo mjesta, čak ni pred vratima. On im je počeo govoriti Božju riječ.+ 3 I došli su neki ljudi te mu donijeli uzetog* čovjeka. Nosila su ga četvorica.+ 4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli donijeti do Isusa, napravili su otvor na krovu iznad mjesta gdje je on bio te su spustili nosila na kojima je ležao uzeti čovjek. 5 Kad je Isus vidio njihovu vjeru,+ rekao je uzetome: “Sine, oprošteni su ti grijesi.”+ 6 A ondje su sjedili neki pismoznanci, koji su razmišljali u svom srcu:+ 7 “Zašto ovaj tako govori? On huli. Tko može opraštati grijehe osim samog Boga?”+ 8 A Isus je odmah prozreo da tako razmišljaju, pa im je rekao: “Zašto tako razmišljate u svom srcu?+ 9 Je li lakše uzetome reći ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj’? 10 Ali da biste znali da Sin Čovječji+ ima vlast opraštati grijehe na zemlji...”+ Tada se okrenuo prema uzetome i rekao mu: 11 “Tebi kažem, ustani, uzmi svoja nosila i pođi kući!” 12 I čovjek je ustao, odmah uzeo svoja nosila i pred svima izašao van. Svi su se zadivili i slavili Boga, govoreći: “Takvo što nikad nismo vidjeli.”+

13 Isus je ponovno otišao do mora. Sav je narod dolazio k njemu, a on ih je poučavao. 14 Kad je krenuo dalje, ugledao je Alfejevog sina Levija kako sjedi na mjestu gdje se sakuplja porez te mu je rekao: “Pođi za mnom!”* On je odmah ustao i pošao za njim.+ 15 Kasnije, dok je Isus bio u njegovoj kući i jeo za stolom, mnogi poreznici i grešnici bili su za stolom s njim i njegovim učenicima. Ustvari, mnogi od njih išli su za njim.+ 16 Ali kad su pismoznanci farizejske sljedbe vidjeli da on jede s grešnicima i poreznicima, rekli su njegovim učenicima: “Zar on jede s poreznicima i grešnicima?” 17 Isus je to čuo, pa im je rekao: “Liječnika ne trebaju zdravi*, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.”+

18 A Ivanovi učenici i farizeji običavali su postiti. Stoga su neki došli i upitali Isusa: “Zašto Ivanovi učenici i farizejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?”+ 19 A on im je rekao: “Imaju li mladoženjini prijatelji razloga postiti dok je mladoženja+ s njima? Sve dok je mladoženja s njima, ne mogu postiti. 20 Ali doći će vrijeme kad će mladoženja biti uzet od njih.+ Kad to vrijeme dođe, oni će postiti. 21 Nitko na staru haljinu ne prišiva zakrpu od nove tkanine*. Inače bi se zakrpa skupila i poderala staru haljinu, pa bi rupa postala još veća.+ 22 Isto tako, nitko ne stavlja novo vino u stare mjehove. Inače bi vino proderalo mjehove, pa bi propali i vino i mjehovi. Naprotiv, novo se vino stavlja u nove mjehove.”

23 Jednom je u subotu* prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici putem trgali klasje.+ 24 Stoga su mu farizeji rekli: “Gledaj ih! Zašto čine ono što nije dopušteno činiti u subotu?” 25 A on im je rekao: “Zar nikad niste čitali što je David učinio kad mu je ponestalo hrane, pa su on i njegovi ljudi ogladnjeli?+ 26 Prema zapisu o svećeničkom glavaru Ebjataru+ ušao je u Božji dom i jeo kruhove koji su bili stavljeni pred Boga iako te kruhove ne smije jesti nitko osim svećenika,+ a usto ih je dao svojim ljudima.” 27 Zatim im je rekao: “Subota je stvorena radi čovjeka,+ a ne čovjek radi subote. 28 Dakle, Sin Čovječji gospodar je čak i subote.”+

3 Ponovno je ušao u sinagogu. Ondje je bio neki čovjek s usahnulom* rukom.+ 2 Farizeji su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga izliječiti u subotu* kako bi ga mogli optužiti. 3 On je čovjeku s usahnulom rukom rekao: “Ustani i stani na sredinu.” 4 Zatim je rekao njima: “Smije li se u subotu činiti dobro ili zlo? Smije li se život spasiti ili oduzeti?”+ A oni su šutjeli. 5 On ih je sve srdito pogledao, silno žalostan zbog bešćutnosti njihovog srca,+ te je rekao čovjeku: “Ispruži ruku!” On ju je ispružio i ruka mu je ozdravila. 6 Nato su farizeji izašli iz sinagoge i odmah se počeli dogovarati s Herodovim pristašama+ da ubiju Isusa.

7 A Isus se sa svojim učenicima uputio prema moru. Pratilo ga je silno mnoštvo ljudi iz Galileje i iz Judeje.+ 8 Bilo je tu i mnoštvo ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s istočne strane Jordana te iz okolice Tira i Sidona. Došli su k njemu kad su čuli što sve čini. 9 Isus je rekao svojim učenicima neka za njega pripreme čamac kako se mnoštvo ne bi natiskivalo oko njega. 10 Budući da je mnoge izliječio, svi koji su bili teško bolesni gurali su se oko njega da bi ga dotaknuli.+ 11 Čak bi i ljudi opsjednuti nečistim duhovima+ padali pred njim kad bi ga vidjeli i vikali: “Ti si Božji Sin!”+ 12 Ali on je tim duhovima više puta strogo zabranio da govore tko je on.+

13 Potom se popeo na goru i dozvao neke od svojih učenika,+ a oni su došli k njemu.+ 14 Odabrao je dvanaestoricu te ih nazvao apostolima. Odabrao ih je kako bi bili s njim te kako bi ih kasnije slao propovijedati 15 i ovlastio ih da istjeruju demone.+

16 Dvanaestorica+ koju je odabrao bili su: Šimun, kojeg je nazvao Petar,+ 17 Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan (tu dvojicu braće nazvao je Boanerges, što znači “sinovi groma”),+ 18 Andrija, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Alfejev sin Jakov, Tadej, Šimun Kananaj* 19 i Juda Iskariot, koji ga je kasnije izdao.

Isus je zatim ušao u kuću. 20 I narod se opet skupio, tako da Isus i učenici nisu mogli ni jesti. 21 Kad su članovi njegove obitelji čuli što se događa, došli su da ga odvedu jer su mislili da je sišao s uma.+ 22 A pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema govorili su: “Opsjeo ga je Beelzebub*! Istjeruje demone uz pomoć vladara demonā!”+ 23 Tada ih je dozvao k sebi i ispričao im nekoliko usporedbi: “Kako Sotona može istjerivati Sotonu? 24 Ako u kraljevstvu zavlada nesloga, to kraljevstvo ne može opstati.+ 25 I ako u obitelji zavlada nesloga, ta obitelj neće moći opstati. 26 Isto tako, ako se Sotona bori sam protiv sebe i u njegovom kraljevstvu vlada nesloga, on ne može opstati, nego će propasti. 27 Nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oteti mu imovinu ako ga najprije ne sveže. Tek tada može opljačkati njegovu kuću. 28 Zaista vam kažem, sve će se oprostiti ljudima, kakve god grijehe počinili i kakve god hule izgovorili. 29 No tko god pohuli na sveti duh, to mu se nikad neće oprostiti,+ nego će zauvijek biti kriv za taj grijeh.”+ 30 To je rekao zato što su govorili: “Opsjednut je nečistim duhom.”+

31 Tada su došli njegova majka i braća.+ Stajali su vani i poslali nekoga da ga pozove.+ 32 A oko njega je sjedilo mnoštvo ljudi. I rekli su mu: “Vani su ti majka i braća i traže te.”+ 33 No on im je odvratio: “Tko je moja majka i tko su moja braća?” 34 Zatim je pogledao one koji su sjedili oko njega i rekao: “Evo moje majke i moje braće!+ 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.”+

4 Isus je opet počeo poučavati pored mora. Oko njega se skupilo silno mnoštvo ljudi, pa je sjeo u lađu i otisnuo se od obale, a sav je narod bio na obali.+ 2 Počeo ih je poučavati o mnogočemu pomoću usporedbi.+ Poučavao ih je ovako:+ 3 “Poslušajte! Sijač je izašao sijati.+ 4 Dok je sijao, nešto je sjemena palo uz put, pa su došle ptice i pozobale ga. 5 Nešto je sjemena palo na kamenito tlo gdje nije bilo dosta zemlje. Odmah je izniknulo jer zemlja nije bila duboka.+ 6 Ali kad je izašlo sunce, spržilo je mladice, pa su usahnule jer nisu imale korijena. 7 Nešto je sjemena palo među trnje, ali trnje je naraslo i ugušilo mladice, pa nisu donijele plod.+ 8 A nešto je sjemena palo na dobru zemlju. Izniknulo je, naraslo i počelo donositi plod te je davalo 30, 60 i 100 puta više od posijanog.”+ 9 I dodao je: “Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

10 A kad je ostao sam, dvanaestorica apostola i neki učenici počeli su ga ispitivati što znače njegove usporedbe.+ 11 On im je rekao: “Vama je dano da razumijete svetu tajnu+ Božjeg kraljevstva, a ostalima su to samo usporedbe+ – 12 oni gledaju, a ne vide, i slušaju, a ne čuju i ne razumiju. Zato se nikad neće obratiti i neće dobiti oproštenje.”+ 13 Još im je rekao: “Kad ne shvaćate ovu usporedbu, kako ćete onda razumjeti sve druge usporedbe?

14 Sijač sije riječ.+ 15 Neki su ljudi kao sjeme koje je palo uz put – čim čuju riječ, dođe Sotona+ i uzme riječ koja im je posijana u srce.+ 16 Neki su kao sjeme koje je posijano na kamenito tlo – čim čuju riječ, radosno je prihvate.+ 17 Ali budući da riječ nije pustila korijen u njihovom srcu, oni se održe samo neko vrijeme, a kad nastupe nevolje ili progon zbog riječi, odmah se pokolebaju. 18 Neki su kao sjeme koje je posijano među trnje. Oni čuju riječ,+ 19 ali im se u srce uvuku brige+ ovog svijeta*, zavodljivo bogatstvo+ i razne želje,+ pa uguše riječ i ona ne donese plod. 20 A neki su kao sjeme koje je posijano na dobru zemlju. Oni slušaju riječ i rado je prihvate te donose plod – 30, 60 i 100 puta više od posijanog.”+

21 Još im je rekao: “Zar se svjetiljka donosi da se stavi pod košaru* ili pod krevet? Ne donosi li se da se stavi na svijećnjak?+ 22 Jer nema ničeg tajnog što se neće otkriti i nema ničeg skrivenog što neće izaći na vidjelo.+ 23 Tko ima uši da sluša, neka sluša!”+

24 Rekao im je i ovo: “Pažljivo slušajte što vam govorim.+ Kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti, i još će vam se dodati. 25 Jer onome tko ima, još će se dati,+ a onome tko nema, oduzet će se i ono što ima.”+

26 Još je rekao: “Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji baci sjeme na zemlju. 27 On noću spava i ustaje kad svane dan, a sjeme klija i raste – ni sam ne zna kako. 28 Zemlja sama od sebe donosi plod – najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu. 29 A čim plod sazri, čovjek uzima srp jer je došlo vrijeme žetve.”

30 Još je rekao: “S čime da usporedimo Božje kraljevstvo? Koju usporedbu da pritom upotrijebimo? 31 Ono je poput zrna gorušice. Kad se to zrno sije, najmanje je od svega sjemenja na zemlji.+ 32 Ali kad se posije, izraste i bude veće od svih drugih biljaka u vrtu i potjera velike grane, pa se ptice mogu gnijezditi u njegovoj sjeni.”

33 Isus se služio mnogim takvim usporedbama+ kad ih je poučavao o Božjoj riječi, ovisno o tome koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek ih je poučavao koristeći usporedbe, a svojim je učenicima nasamo sve objašnjavao.+

35 Tog dana, kad je pala večer, rekao je učenicima: “Prijeđimo na drugu obalu.”+ 36 Nakon što su narod poslali kući, povezli su ga u lađi, a pratile su ga i druge lađe.+ 37 Najednom se podignula jaka oluja. Valovi su udarali u lađu, tako da se skoro potopila.+ 38 A on je bio na krmi i spavao na jastuku. Tada su ga probudili i rekli mu: “Učitelju, zar te nije briga što ćemo poginuti?” 39 Nato je on ustao te zaprijetio vjetru i rekao moru: “Umiri se! Umukni!”+ I vjetar je utihnuo te je nastala potpuna tišina. 40 Tada im je rekao: “Zašto ste se tako uplašili? Zar još nemate vjere?” 41 Ali njih je obuzeo silan strah i govorili su jedan drugome: “Pa tko je ovaj čovjek? Čak ga i vjetrovi i more slušaju!”+

5 I došli su na drugu stranu mora, u gerazenski kraj.+ 2 Čim je Isus izašao iz lađe, s groblja mu je u susret došao čovjek opsjednut nečistim duhom. 3 Živio je među grobovima i nitko ga nije mogao ničim svezati i obuzdati, čak ni lancima. 4 Često je bio vezan okovima i lancima, ali je svaki put raskinuo lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao svladati. 5 I danju i noću neprestano je vikao lutajući među grobovima i po brdima te se ranjavao kamenjem. 6 Ali kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i poklonio mu se.+ 7 Tada je povikao na sav glas: “Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjeg Boga? Zakuni mi se Bogom da me nećeš mučiti!”+ 8 Naime, Isus mu je bio govorio: “Nečisti duše, izađi iz ovog čovjeka!”+ 9 A Isus ga je upitao: “Kako ti je ime?” On mu je odgovorio: “Ime mi je Legija* jer nas je mnogo.” 10 I uporno ga je preklinjao da ih ne istjera iz tog kraja.+

11 A na obližnjem brdu paslo je veliko krdo svinja.+ 12 Nečisti duhovi preklinjali su Isusa: “Pošalji nas u svinje, dopusti da uđemo u njih!” 13 On im je to dopustio. Nato su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. I krdo je jurnulo preko litice u more. U krdu je bilo oko 2000 svinja i sve su se utopile u moru. 14 A svinjari su pobjegli i razglasili to po gradu i okolici, pa su ljudi došli vidjeti što se dogodilo.+ 15 Kad su došli k Isusu i vidjeli opsjednutog čovjeka – onoga u kojem je bila legija demona – kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti, uplašili su se. 16 A očevici su im ispričali što se dogodilo s opsjednutim čovjekom i sa svinjama. 17 Zato su ljudi počeli moliti Isusa da ode iz njihovog kraja.+

18 Dok je ulazio u lađu, čovjek koji je prije bio opsjednut molio ga je da mu dopusti da pođe s njim.+ 19 Ali on mu to nije dopustio, nego mu je rekao: “Pođi kući svojim rođacima i ispričaj im sve što je Jehova* učinio za tebe i kako ti se smilovao.” 20 Tako je taj čovjek otišao i počeo objavljivati u Dekapolisu* sve što je Isus učinio za njega. I svi su bili zadivljeni.

21 Isus je zatim lađom ponovno prešao na drugu obalu. Dok je još bio pored mora, oko njega se skupilo silno mnoštvo ljudi.+ 22 I došao je jedan od predstojnika sinagoge koji se zvao Jair. Kad je ugledao Isusa, bacio mu se pred noge+ 23 i uporno ga preklinjao: “Kćerkica mi je teško bolesna*. Molim te, dođi i položi ruke na nju+ da ozdravi i živi.” 24 I Isus je pošao s njim. Za njim je išlo mnoštvo ljudi i tiskalo se oko njega.

25 Ondje je bila i neka žena koja je 12 godina bolovala od krvarenja.+ 26 Mnogo se napatila obilazeći brojne liječnike i potrošila je sve što je imala, ali ništa joj nije pomoglo, nego joj je bilo sve gore. 27 Kad je čula što se priča o Isusu, prišla mu je odostraga probijajući se kroz mnoštvo i dotaknula njegovu haljinu,+ 28 jer je mislila: “Ako samo dotaknem njegove haljine, ozdravit ću.”+ 29 I odmah je prestala krvariti te je osjetila da je ozdravila od svoje mučne bolesti.

30 Isus je odmah osjetio da je iz njega izašla sila,+ pa se okrenuo među mnoštvom ljudi i upitao: “Tko mi je dotaknuo haljine?”+ 31 A učenici su mu odgovorili: “Vidiš da se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’” 32 No on je gledao oko sebe da vidi tko je to učinio. 33 A žena je znala što joj se dogodilo, pa je dršćući od straha došla i bacila se pred njega te mu ispričala sve kako je bilo. 34 On joj je rekao: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru+ sad kad si izliječena od svoje mučne bolesti.”+

35 Dok je još govorio, došli su neki ljudi iz doma predstojnika sinagoge i rekli: “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti Učitelja?”+ 36 Isus je to čuo, pa je rekao predstojniku sinagoge: “Ne boj se, samo vjeruj!”+ 37 I nije dopustio da ga prati itko osim Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana.+

38 Kad su došli do kuće predstojnika sinagoge, Isus je vidio da vlada metež i da ljudi plaču i nariču na sav glas.+ 39 Ušao je i rekao im: “Zašto plačete i stvarate metež? Dijete nije umrlo, nego spava.”+ 40 A oni su ga počeli ismijavati. No on ih je sve istjerao van i poveo sa sobom djetetove roditelje i učenike koji su bili s njim te ušao onamo gdje je bilo dijete. 41 Uzeo je djevojčicu za ruku i rekao joj: “Talita kum”, što znači: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”+ 42 I djevojčica je odmah ustala i počela hodati. (Imala je 12 godina.) Kad su to vidjeli, bili su izvan sebe od ushićenja. 43 A on im je nekoliko puta* zapovjedio da nikome ne govore o tome.+ I rekao je neka joj daju jesti.

6 Otišao je odande i došao u svoj zavičaj,+ a učenici su išli s njim. 2 Kad je došla subota*, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi koji su ga slušali bili su zadivljeni i govorili su: “Odakle ovom čovjeku sve to?+ Odakle mu takva mudrost i kako može činiti takva silna djela?+ 3 Nije li on tesar,+ Marijin sin+ i brat Jakova,+ Josipa, Jude i Šimuna?+ Ne žive li i sve njegove sestre ovdje s nama?” I nisu htjeli vjerovati u njega. 4 A Isus im je rekao: “Proroka poštuju svagdje osim u njegovom zavičaju, među njegovom rodbinom i u njegovom domu.”+ 5 Tako ondje nije učinio nikakvo silno djelo osim što je položio ruke na nekoliko bolesnih i izliječio ih. 6 I čudio se što nemaju vjere. Potom je obilazio tamošnja sela i poučavao ljude.+

7 Dozvao je dvanaestoricu i počeo ih slati dva po dva+ te im je dao vlast nad nečistim duhovima.+ 8 Usto im je zapovjedio da na put ne nose ništa osim štapa – ni kruh, ni torbu, ni novac* u pojasu+ – 9 nego da obuju sandale te da ne nose dodatnu haljinu*. 10 Još im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok ne odete iz tog kraja.+ 11 A kad odlazite iz mjesta u kojem vas nisu primili niti vas poslušali, otresite prašinu s nogu – to će biti znak da ste ih upozorili*.”+ 12 Tako su apostoli krenuli i počeli propovijedati da se ljudi trebaju pokajati.+ 13 Istjerivali su mnoge demone+ te su mazali uljem mnoge bolesne i liječili ih.

14 Za to je čuo kralj Herod*, jer se svuda pričalo o Isusu. Neki su govorili: “Ivan Krstitelj uskrsnuo je od mrtvih i zato čini silna djela.”+ 15 Drugi su govorili: “To je Ilija.” Treći su pak govorili: “To je prorok poput onih proroka iz prošlosti.”+ 16 A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kojem sam odrubio glavu, on je uskrsnuo.” 17 Naime, sam je Herod zapovjedio da uhvate Ivana i da ga vezanog bace u zatvor zbog Herodijade, žene svog brata Filipa, kojom se bio oženio.+ 18 Jer Ivan je govorio Herodu: “Zakon ti ne dopušta da se oženiš ženom svog brata.”+ 19 Zato ga je Herodijada mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20 jer se Herod bojao Ivana i štitio ga je, znajući da je on pravedan i svet čovjek.+ Kad god ga je slušao, bio je u velikoj nedoumici što da učini s njim, ali i dalje ga je rado slušao.

21 Ali Herodijadi se pružila prilika da ostvari svoju zamisao kad je Herod na svoj rođendan+ priredio večeru svojim velikašima, tisućnicima i galilejskim uglednicima.+ 22 Kad je Herodijadina kći došla i zaplesala, jako se svidjela Herodu i njegovim gostima. Kralj je rekao djevojci: “Zatraži od mene što god hoćeš i ja ću ti to dati.” 23 Čak joj se zakleo: “Što god zatražiš od mene, ja ću ti to dati, pa bilo to i pola mog kraljevstva.” 24 Ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da tražim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja.” 25 Nato se djevojka žurno vratila kralju i zatražila: “Želim da mi odmah na pladnju daš glavu Ivana Krstitelja!”+ 26 Iako mu to nije bilo nimalo drago*, kralj je zbog zakletve i zbog gostiju nije htio odbiti. 27 Zato je odmah zapovjedio jednom stražaru da donese Ivanovu glavu. On je otišao i odrubio Ivanu glavu u zatvoru 28 te je donio na pladnju. Dao ju je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci. 29 Kad su Ivanovi učenici čuli za to, došli su i uzeli njegovo tijelo te ga položili u grob.

30 A apostoli su se vratili Isusu i izvijestili ga o svemu što su činili i naučavali.+ 31 Tada im je rekao: “Pođite sa mnom na pusto mjesto i malo se odmorite.”+ Jer dolazilo je i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti. 32 Tako su lađom otplovili na neko pusto mjesto da budu sami.+ 33 Ali ljudi su ih vidjeli kako odlaze, pa su mnogi doznali za to i pohrlili pješice iz svih gradova te stigli onamo prije njih. 34 Kad je Isus izašao iz lađe, vidio je silno mnoštvo ljudi, pa se sažalio na njih+ jer su bili kao ovce bez pastira.+ I počeo ih je poučavati o mnogočemu.+

35 Dan je bio na izmaku, pa su mu prišli učenici i rekli: “Ovo je mjesto pusto, a već je kasno.+ 36 Reci ljudima da se raziđu, pa neka odu u okolna sela i na imanja da si kupe nešto za jelo.”+ 37 On im je nato rekao: “Vi im dajte jesti.” A oni su ga upitali: “Želiš li da odemo kupiti kruha za 200 denara* i damo im jesti?”+ 38 On im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i provjerite.” Kad su to učinili, kazali su: “Pet kruhova, a imamo i dvije ribe.”+ 39 Zatim je svima rekao neka posjedaju u skupinama po zelenoj travi.+ 40 I posjedali su u skupinama po 100 i po 50. 41 On je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov.+ Razlomio je kruhove i dao ih učenicima da ih podijele ljudima. Tako je svima podijelio i dvije ribe. 42 Svi su jeli i nasitili se. 43 Zatim su sakupili preostali kruh, 12 punih košara, a i ribu koja je preostala.+ 44 Među onima koji su jeli kruhove bilo je 5000 muškaraca.

45 Odmah nakon toga rekao je učenicima da uđu u lađu i odu na drugu stranu mora prema Betsaidi, a on je ostao kako bi narod poslao kući.+ 46 Oprostio se s njima te je otišao na goru da se moli.+ 47 Uvečer je lađa bila nasred mora, a on je bio sam na kopnu.+ 48 Kad ih je vidio kako jedva veslaju jer su plovili nasuprot vjetru, krenuo je prema njima oko četvrte noćne straže* hodajući po moru. Ali činilo se kao da će* proći pored njih. 49 Kad su ga ugledali kako hoda po moru, pomislili su: “To je utvara!” I počeli su vikati. 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im je odmah rekao: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”+ 51 Tada je ušao k njima u lađu i vjetar je utihnuo. Kad su to vidjeli, silno su se zapanjili. 52 Naime, nisu shvatili što je značilo čudo s kruhovima. Njihovo srce još nije moglo sve to razumjeti.

53 Kad su prešli na drugu obalu, došli su u Genezaret i usidrili lađu u blizini.+ 54 Ali čim su izašli iz lađe, ljudi su ga prepoznali, 55 pa su se rastrčali po cijelom tom kraju i počeli na nosilima donositi bolesne onamo gdje su čuli da se on nalazi. 56 Po svim selima, gradovima i zaseocima u koje je dolazio ljudi su na trgove donosili bolesnike i oni su ga molili da dotaknu barem rub njegove haljine.+ I svi koji su mu dotaknuli rub haljine, ozdravili su.

7 Oko Isusa su se skupili farizeji i neki pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema.+ 2 Vidjeli su da neki njegovi učenici jedu nečistim rukama, to jest da ih ne peru prema obredu. 3 (Naime, Židovi, a osobito farizeji, ne jedu ako ne operu ruke do lakta, držeći se predaje svojih predaka. 4 Kad se vrate s tržnice, ne jedu ako se ne operu. Ima još mnogo toga čega se čvrsto drže zbog predaja, naprimjer obrednog pranja* čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.)+ 5 Zato su ga ti farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto se tvoji učenici ne drže predaja naših predaka, nego jedu a da nisu oprali ruke prema obredu?”+ 6 A on im je odgovorio: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri, kad je napisao: ‘Ovaj narod slavi me svojim usnama, ali srce mu je daleko od mene.+ 7 Uzalud me štuju jer se učenja koja naučavaju temelje na ljudskim zapovijedima.’+ 8 Zanemarujete Božje zapovijedi, a čvrsto se držite ljudskih predaja.”+

9 Još im je rekao: “Lukavo zaobilazite Božje zapovijedi da biste se držali svojih predaja.+ 10 Naprimjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj svog oca i majku’+ i ‘Tko god prokune* svog oca ili majku, neka se pogubi’.+ 11 A vi kažete: ‘Čovjek smije reći ocu ili majci: “Sve čime bih ti mogao pomoći odredio sam za korban (to jest za dar Bogu).”’ 12 Na taj mu način više ne dopuštate da išta učini za oca ili majku.+ 13 Tako obezvređujete Božju riječ svojim predajama koje ste prenijeli drugima.+ I još mnogo toga sličnog činite.”+ 14 Tada je opet pozvao narod k sebi i rekao im: “Poslušajte me svi i razumijte što vam govorim!+ 15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego ono što izlazi iz čovjeka, to ga onečišćuje.”+ 16 * ——

17 Kad je otišao od naroda i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali za smisao usporedbe.+ 18 A on im je rekao: “Zar ni vi ne razumijete? Ne znate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što izvana ulazi u njega 19 jer mu to ne ulazi u srce, nego u trbuh te se izbacuje u zahod?” Tako je svu hranu proglasio čistom. 20 Još je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to ga onečišćuje.+ 21 Jer iznutra, iz ljudskog srca,+ izlaze zle misli koje vode do bluda*, krađe, ubojstava, 22 preljuba, lakomosti, zlobe, prijevara, besramnosti*, zavisti, hula, oholosti i nerazumnosti. 23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.”

24 Isus je odande otišao u područje Tira i Sidona.+ Ušao je u jednu kuću jer nije htio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao proći neopaženo. 25 Čim je stigao, za njega je čula žena čija je kćerkica bila opsjednuta nečistim duhom, pa je došla i bacila mu se pred noge.+ 26 Ta je žena bila Sirofeničanka grčkog porijekla. Molila je Isusa da istjera demona iz njene kćeri. 27 Ali on joj je rekao: “Neka se najprije najedu djeca jer nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”+ 28 A ona mu je odvratila: “To je istina, gospodine, ali i psići ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.” 29 Nato joj je rekao: “Pođi kući. Zato što si tako odgovorila, demon je izašao iz tvoje kćeri.”+ 30 Tako je ona otišla kući i našla dijete kako leži na krevetu, a demon je bio izašao.+

31 Kad se Isus vraćao iz okolice Tira, išao je preko Sidona i kroz područje Dekapolisa* te je došao do Galilejskog mora.+ 32 Ondje su mu doveli gluhog čovjeka koji je teško govorio+ i molili su ga da položi ruke na njega. 33 On ga je odveo na stranu, dalje od mnoštva. Stavio mu je prste u uši, a zatim je pljunuo i dotaknuo mu jezik.+ 34 Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: “Effata”, što znači: “Otvori se.” 35 Tada su mu se otvorile uši+ i nestale su njegove smetnje u govoru, pa je počeo razgovijetno govoriti. 36 A Isus je zabranio ljudima da ikome govore o tome,+ ali što im je više branio, to su oni više govorili.+ 37 Silno su se divili+ i govorili: “On čini divna djela. Čak vraća sluh gluhima i dar govora nijemima.”+

8 Tih se dana opet okupilo silno mnoštvo ljudi. Budući da nisu imali što jesti, Isus je dozvao učenike i rekao im: 2 “Žao mi je ljudi+ jer su već tri dana sa mnom, a nemaju što jesti.+ 3 Ako ih pošaljem kući gladne, na putu će klonuti od iscrpljenosti, a neki od njih došli su izdaleka.” 4 Učenici su mu odgovorili: “Odakle ikome na ovom pustom mjestu toliko kruha da nahrani sve te ljude?” 5 Nato ih je upitao: “Koliko kruhova imate?” Odgovorili su: “Sedam.”+ 6 Tada je rekao narodu da posjeda na zemlju. Zatim je uzeo sedam kruhova, uputio zahvalu Bogu, razlomio ih i dao učenicima da ih podijele narodu. I oni su to učinili.+ 7 Imali su i nekoliko ribica. On je izrekao blagoslov i rekao da i njih podijele. 8 Svi su jeli i nasitili se. Potom su skupili ono što je preostalo i napunili sedam velikih košara.+ 9 A ondje je bilo oko 4000 muškaraca. Isus je na kraju poslao narod kući.

10 Odmah zatim ušao je u lađu sa svojim učenicima i došao u dalmanutski kraj.+ 11 Tada su k njemu došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Želeći ga iskušati, zatražili su od njega znak s neba.+ 12 On je duboko uzdahnuo i rekao: “Zašto ovaj naraštaj traži znak?+ Zaista vam kažem, ovaj naraštaj neće dobiti nikakav znak.”+ 13 Nato je otišao od njih, ušao u lađu i otplovio na drugu obalu.

14 No učenici su zaboravili ponijeti kruha, tako da su sa sobom u lađi imali samo jedan kruh.+ 15 Isus ih je jasno upozorio: “Budite oprezni, čuvajte se farizejskog kvasca i Herodovog kvasca.”+ 16 A oni su se počeli prepirati oko toga zašto nisu ponijeli kruha. 17 Isus je to zapazio, pa ih je upitao: “Zašto se prepirete oko toga što nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate? Zar vaše srce još ne može sve to razumjeti? 18 ‘Zar vi koji imate oči, ne vidite, i vi koji imate uši, ne čujete?’ Sjećate li se 19 kad sam s pet kruhova+ nahranio 5000 muškaraca? Koliko ste košara napunili onim što je preostalo?” Odgovorili su mu: “Dvanaest.”+ 20 “A kad sam sa sedam kruhova nahranio 4000 muškaraca, koliko ste velikih košara napunili onim što je preostalo?” Odgovorili su mu: “Sedam.”+ 21 Nato im je rekao: “Zar još ne shvaćate?”

22 I došli su u Betsaidu. Ondje su mu doveli slijepca i preklinjali ga da ga dotakne.+ 23 A on je uzeo slijepca za ruku i izveo ga izvan sela. Pljunuo mu je na oči+ i položio ruke na njega te ga upitao: “Vidiš li što?” 24 Čovjek je podignuo pogled i rekao: “Vidim ljude, ali izgledaju mi kao stabla koja hodaju.” 25 Zatim mu je opet položio ruke na oči i čovjek je potpuno progledao. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. 26 Tada ga je poslao kući i rekao mu: “Ne ulazi u selo.”

27 A Isus i njegovi učenici krenuli su u sela u okolici Cezareje Filipove. On je putem upitao svoje učenike: “Što govore ljudi, tko sam ja?”+ 28 Odgovorili su mu: “Neki kažu da si Ivan Krstitelj,+ drugi da si Ilija,+ a treći da si neki drugi prorok.” 29 On ih je upitao: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar mu je odgovorio: “Ti si Krist.”+ 30 Nato im je strogo zapovjedio da nikome ne govore tko je on.+ 31 I počeo ih je poučavati da Sin Čovječji mora mnogo toga pretrpjeti, da će ga odbaciti starješine, svećenički glavari i pismoznanci te da mora biti ubijen+ i da će nakon tri dana uskrsnuti.+ 32 To im je otvoreno rekao. A Petar ga je pozvao na stranu i počeo ga prekoravati.+ 33 Ali on se okrenuo i pogledao učenike te prekorio Petra: “Odlazi od mene*, Sotono, jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske!”+

34 Tada je pozvao k sebi narod i učenike te im rekao: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne sebe i uzme svoj mučenički stup* i neka ide za mnom.+ 35 Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene i radi dobre vijesti, taj će ga spasiti.+ 36 Zaista, što vrijedi čovjeku da stekne cijeli svijet, a izgubi život?+ 37 Jer što čovjek može dati u zamjenu za svoj život?+ 38 Tko se god postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom* i grešnom naraštaju, i Sin Čovječji postidjet će se njega+ kad dođe u slavi svog Oca sa svetim anđelima.”+

9 Još im je rekao: “Zaista vam kažem, neki od onih koji ovdje stoje neće okusiti smrti dok ne vide da je Božje kraljevstvo došlo u sili.”+ 2 Šest dana kasnije Isus je poveo Petra, Jakova i Ivana na visoku goru. Ondje su bili sami. Tada se preobrazio pred njima.+ 3 Haljine su mu postale blistave, mnogo bjelje nego što bi ih ijedan bjelilac na zemlji mogao izbijeliti. 4 Zatim su ugledali Iliju i Mojsija kako razgovaraju s Isusom. 5 Nato je Petar rekao Isusu: “Učitelju*, sretni smo što si nas doveo ovamo. Zato podignimo tri šatora – jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.” 6 Naime, nije znao što da kaže jer su se jako prestrašili. 7 Uto se pojavio oblak i zaklonio ih, a iz oblaka se začuo glas:+ “Ovo je moj voljeni Sin.+ Njega slušajte!”+ 8 I odjednom, pogledavši uokolo, pored sebe više nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

9 Dok su silazili s gore, zapovjedio im je da nikome ne pričaju što su vidjeli+ sve dok Sin Čovječji ne ustane iz mrtvih.+ 10 Oni su uzeli k srcu te riječi*, ali među sobom su raspravljali o tome što je mislio kad je rekao da će ustati iz mrtvih. 11 I upitali su ga: “Zašto pismoznanci kažu da najprije mora doći Ilija?”+ 12 On im je rekao: “Istina je da najprije mora doći Ilija i sve obnoviti.+ No zašto je onda napisano da Sin Čovječji mora mnogo toga pretrpjeti+ i biti prezren?+ 13 Ali kažem vam da je Ilija+ već došao i da su postupali s njim kako su htjeli, kao što je i napisano o njemu.”+

14 Kad su se vratili k ostalim učenicima, vidjeli su silno mnoštvo ljudi oko njih i pismoznance kako se prepiru s njima.+ 15 Čim su svi ti ljudi ugledali Isusa, jako su se iznenadili pa su dotrčali k njemu da ga pozdrave. 16 A on je upitao: “Oko čega se prepirete?” 17 Netko iz naroda odgovorio mu je: “Učitelju, doveo sam k tebi svog sina jer je opsjednut duhom zbog kojeg ne može govoriti.+ 18 Kad god ga napadne, baci ga na zemlju. Tada mom sinu na usta ide pjena, škripi zubima i gubi snagu. Molio sam tvoje učenike da istjeraju tog duha, ali oni to nisu mogli.” 19 A on je rekao: “Bezvjerni naraštaju!+ Dokle moram ostati s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite ga k meni.”+ 20 I doveli su dječaka k njemu. Kad je duh ugledao Isusa, odmah je kod djeteta izazvao snažne grčeve. Dijete je palo na zemlju i počelo se valjati, a na usta mu je išla pjena. 21 Isus je upitao njegovog oca: “Otkad mu se to događa?” On je odgovorio: “Odmalena. 22 Duh ga često baca u vatru i u vodu da ga ubije. Ako možeš što učiniti, smiluj nam se i pomozi nam!” 23 A Isus mu je rekao: “Kazao si: ‘Ako možeš.’ Pa sve je moguće onome tko vjeruje.”+ 24 Djetetov otac odmah je povikao: “Vjerujem! Ali pomozi mi da imam više vjere!”+

25 Kad je Isus vidio da je mnoštvo ljudi nagrnulo prema njima, prekorio je nečistog duha: “Duše koji ovo dijete činiš nijemim i gluhim, zapovijedam ti, izađi iz njega i više u njega ne ulazi!”+ 26 Nato je duh povikao i kod djeteta izazvao strašne grčeve, a onda je izašao. Dječak je ostao ležati kao da je mrtav, tako da je većina ljudi govorila: “Mrtav je!” 27 Ali Isus ga je uzeo za ruku i podignuo ga. I dječak je ustao. 28 Kad je Isus ušao u kuću, njegovi su ga učenici nasamo upitali: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”+ 29 On im je odgovorio: “Ova se vrsta može istjerati samo molitvom.”

30 Zatim su otišli odande i putovali su kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna za to 31 jer je htio poučavati svoje učenike. Govorio im je: “Sin Čovječji bit će izdan i predan u ruke svojim neprijateljima. Oni će ga ubiti,+ ali on će uskrsnuti tri dana nakon svoje smrti.”+ 32 No oni nisu razumjeli što im govori, a bojali su se pitati ga što to znači.

33 I došli su u Kafarnaum. Kad su bili u kući, upitao ih je: “O čemu ste putem raspravljali?”+ 34 A oni su šutjeli, jer su putem među sobom raspravljali o tome tko je od njih najveći. 35 On je tada sjeo, pozvao dvanaestoricu i rekao im: “Ako tko želi biti prvi, neka bude posljednji i neka svima bude sluga.”+ 36 Potom je dozvao jedno dijete, postavio ga među njih, zagrlio ga i rekao im: 37 “Tko god u moje ime primi ovakvo dijete,+ prima i mene. A tko god prima mene, ne prima samo mene nego i onoga koji me poslao.”+

38 Ivan mu je rekao: “Učitelju, vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone u tvoje ime, pa smo ga pokušali spriječiti jer nije jedan od nas.”+ 39 Ali Isus je odvratio: “Nemojte ga sprečavati u tome, jer nitko ne može u moje ime učiniti neko silno djelo, a odmah zatim govoriti zlo o meni. 40 Tko nije protiv nas, za nas je.+ 41 Jer tko vam god da čašu vode zbog toga što pripadate Kristu,+ zaista vam kažem da neće izgubiti svoju nagradu.+ 42 Ali tko god pokoleba u vjeri* jednog od ovih malih koji vjeruju, bilo bi mu bolje da mu se oko vrata stavi mlinski kamen koji okreće magarac i da bude bačen u more.+

43 Ako te tvoja ruka navodi na grijeh*, odsijeci je. Bolje ti je da sakat dobiješ život nego da s obje ruke budeš bačen u gehenu*, u vatru koja se ne može ugasiti.+ 44 * —— 45 I ako te tvoja noga navodi na grijeh, odsijeci je. Bolje ti je da hrom dobiješ život nego da s obje noge budeš bačen u gehenu.+ 46 * —— 47 I ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga.+ Bolje ti je da bez jednog oka uđeš u Božje kraljevstvo nego da s oba oka budeš bačen u gehenu,+ 48 gdje crvi ne ugibaju i vatra se ne gasi.+

49 Svatko će biti posoljen vatrom.+ 50 Sol je dobra. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju osoliti?+ Imajte sol u sebi+ i budite u miru jedni s drugima.”+

10 Zatim je otišao odande, prešao Jordan i došao u rubno područje Judeje. Narod je opet došao k njemu, a on ih je počeo poučavati, kao što je to obično i činio.+ 2 Tada su k njemu došli farizeji kako bi ga iskušali. Upitali su ga je li dopušteno da se muškarac razvede od svoje žene.+ 3 A on im je odvratio: “Što vam je zapovjedio Mojsije?” 4 Oni su odgovorili: “Mojsije je dopustio mužu da napiše potvrdu o razvodu i da se razvede od žene.”+ 5 A Isus im je rekao: “Tu vam je zapovijed napisao zbog okorjelosti vašeg srca.+ 6 No na početku stvaranja svijeta Bog je ‘načinio muškarca i ženu’+ 7 i ‘zato će čovjek ostaviti oca i majku+ 8 i njih dvoje bit će jedno tijelo’.+ Tako nisu više dvoje, nego su jedno tijelo. 9 Dakle, što je Bog združio*, neka čovjek ne rastavlja!”+ 10 Kad su bili u kući, učenici su ga ispitivali o tome. 11 On im je rekao: “Tko se god razvede od svoje žene i oženi se drugom, čini preljub+ i postupa nevjerno prema prvoj ženi. 12 I ako se žena razvede od muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”+

13 Ljudi su mu dovodili djecu da ih blagoslovi*, ali učenici su ih prekoravali.+ 14 Kad je Isus to vidio, razljutio se i rekao im: “Pustite djecu da dođu k meni, nemojte im braniti, jer takvima pripada Božje kraljevstvo.+ 15 Zaista vam kažem, tko god ne prihvati Božje kraljevstvo poput djeteta, neće ući u njega.”+ 16 I uzeo je djecu u naručje i blagoslivljao ih, polažući ruke na njih.+

17 Kad je polazio na put, dotrčao je neki čovjek, pao na koljena pred njim i upitao ga: “Dobri Učitelju, što moram činiti da dobijem* vječni život?”+ 18 A Isus mu je rekao: “Zašto mene zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, Boga.+ 19 Zapovijedi znaš: ‘Ne ubij’,+ ‘Ne učini preljub’,+ ‘Ne ukradi’,+ ‘Nemoj lažno svjedočiti’,+ ‘Ne varaj’,+ ‘Poštuj oca i majku’.”+ 20 On mu je odgovorio: “Učitelju, svega se toga držim još od mladosti.” 21 Tada ga je Isus pogledao i s naklonošću mu rekao: “Jedno ti nedostaje: Idi i prodaj sve što imaš te novac daj siromašnima, pa ćeš imati blago na nebu. A onda pođi za mnom*!”+ 22 Ali on se rastužio kad je to čuo i otišao je žalostan jer je imao velik imetak.+

23 Pogledavši uokolo, Isus je rekao svojim učenicima: “Kako će teško bogati ući u Božje kraljevstvo!”+ 24 A učenici su bili iznenađeni njegovim riječima. Nato im je Isus rekao: “Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo! 25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u Božje kraljevstvo.”+ 26 Oni su se još više začudili pa su ga upitali*: “Tko se onda uopće može spasiti?”+ 27 Isus je pogledao u njih i rekao: “Ljudima je to nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.”+ 28 A Petar mu je kazao: “Mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.”+ 29 Isus je tada rekao: “Zaista vam kažem, nema nikoga tko je radi mene i radi dobre vijesti ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili njive+ 30 a da neće već sada primiti stostruko više – i kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i njiva, iako će usto doživjeti i progon+ – a u poretku* koji dolazi dobit će vječni život. 31 Ali mnogi koji su prvi bit će posljednji, a mnogi koji su posljednji bit će prvi.”+

32 Dok su putovali u Jeruzalem, Isus je išao ispred njih. Učenici su bili zadivljeni, a ljudi koji su išli za njima bili su prestrašeni. Tada je Isus opet pozvao dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti o onome što mu se treba dogoditi:+ 33 “Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji ondje će biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima*, 34 a oni će mu se izrugivati, pljuvati ga, bičevati i ubiti, ali on će nakon tri dana uskrsnuti.”+

35 Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi,+ prišli su mu i rekli: “Učitelju, htjeli bismo da učiniš za nas ono što zatražimo od tebe.”+ 36 On ih je upitao: “Što želite da učinim za vas?” 37 Odgovorili su mu: “Dopusti nam da u tvojoj slavi sjednemo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva.”+ 38 Ali Isus im je rekao: “Ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše iz koje ja pijem? Možete li se krstiti krštenjem kojim se ja krstim?”+ 39 Odgovorili su mu: “Možemo.” Nato im je Isus rekao: “Zaista ćete piti iz čaše iz koje ja pijem i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim.+ 40 Ali ne odlučujem ja tko će sjediti meni zdesna i slijeva. Ta mjesta pripadaju onima koje je izabrao moj Otac.”

41 Kad su to čula ostala desetorica, naljutila su se na Jakova i Ivana.+ 42 No Isus ih je sve dozvao k sebi i rekao im: “Znate da oni koje se smatra vladarima gospodare narodima i da moćnici drže narode pod svojom vlašću.+ 43 A među vama ne smije biti tako. Nego, tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga,+ 44 i tko god hoće biti prvi među vama, neka svima bude rob. 45 Jer ni Sin Čovječji nije došao da drugi služe njemu, nego da on služi drugima+ i da svoj život* da kao otkupninu za mnoge.”+

46 Potom su došli u Jerihon. A kad su on, njegovi učenici i mnoštvo ljudi izlazili iz Jerihona, slijepi prosjak po imenu Bartimej (Timejev sin) sjedio je kraj puta.+ 47 Kad je čuo da onuda prolazi Isus Nazarećanin, povikao je: “Isuse, Sine Davidov,+ smiluj mi se!”+ 48 Nato su ga mnogi počeli prekoravati i ušutkivati, ali on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 49 Tada se Isus zaustavio i rekao: “Pozovite ga!” I pozvali su slijepca, govoreći mu: “Samo hrabro! Ustani, zove te!” 50 On je zbacio svoj ogrtač, skočio na noge i otišao k Isusu. 51 Tada ga je Isus upitao: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu je odgovorio: “Učitelju*, daj da progledam!” 52 A Isus mu je rekao: “Pođi kući, tvoja te vjera ozdravila.”+ On je istog trena progledao+ i krenuo putem za njim.

11 Kad su se približili Jeruzalemu, blizu Betfage i Betanije+ na Maslinskoj gori, poslao je dvojicu svojih učenika+ 2 i rekao im: “Pođite u selo koje vidite pred sobom. Čim uđete u njega, naći ćete privezano magare na kojem još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo. 3 Ako vam tko kaže: ‘Zašto to radite?’ recite: ‘Gospodin ga treba i odmah će ga vratiti.’” 4 Tako su otišli i našli magare privezano kod vrata, vani na ulici, i odvezali su ga.+ 5 A neki ljudi koji su ondje stajali upitali su ih: “Zašto odvezujete magare?” 6 Oni su im odgovorili onako kako im je Isus rekao. I pustili su ih da odu.

7 Tada su magare+ doveli Isusu, stavili na njega svoje haljine i on je sjeo na njega.+ 8 Mnogi su prostrli svoje haljine po putu, a drugi su odrezali grane s drveća u polju i položili ih po putu.+ 9 Oni koji su išli pred njim i za njim, uzvikivali su: “Spasi ga, molimo te!+ Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u Jehovino* ime!+ 10 Neka je blagoslovljeno kraljevstvo našeg oca Davida koje dolazi!+ Spasi ga, molimo tebe koji si na nebesima*!” 11 Kad je Isus ušao u Jeruzalem, otišao je u hram i sve razgledao. A budući da je već bilo kasno, otišao je u Betaniju s dvanaestoricom.+

12 Sutradan, kad su odlazili iz Betanije, ogladnio je.+ 13 Izdaleka je ugledao smokvu koja je imala lišće, pa je otišao vidjeti ima li na njoj plodova. Ali kad je došao do nje, nije našao ništa osim lišća jer nije bilo vrijeme smokvama. 14 Nato joj je rekao: “Neka više nitko nikada ne jede ploda s tebe!”+ A njegovi su učenici to čuli.

15 Potom su došli u Jeruzalem. Isus je ušao u hram i počeo tjerati one koji su ondje prodavali i kupovali te je isprevrtao stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova.+ 16 I nikome nije dopuštao da pronese ikakav predmet kroz hram. 17 Poučavao je narod i govorio: “Nije li pisano: ‘Moj će se dom zvati dom molitve za sve narode’?+ A vi ste od njega načinili razbojničku pećinu!”+ 18 Kad su to čuli svećenički glavari i pismoznanci, počeli su tražiti priliku da ga ubiju.+ Naime, bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjima.+

19 Kad je pala večer, izašli su iz grada. 20 A kad su rano ujutro prolazili pored one smokve, vidjeli su da je usahnula do korijena.+ 21 Petar se sjetio Isusovih riječi, pa mu je rekao: “Učitelju*, pogledaj! Usahnula je smokva koju si prokleo.”+ 22 Isus im je odvratio: “Imajte vjere u Boga! 23 Zaista vam kažem, tko god kaže ovoj gori: ‘Digni se i baci u more’, i ne posumnja u svom srcu, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže, bit će tako.+ 24 Zato vam kažem: Sve što u molitvi tražite, tražite s vjerom i smatrajte da ste to već dobili, pa ćete to i imati.+ 25 I kad stojite i molite se, oprostite drugima sve što imate protiv njih, da bi i vaš Otac koji je na nebesima oprostio vama vaše prijestupe.”+ 26 * ——

27 Opet su došli u Jeruzalem. Dok je hodao hramom, prišli su mu svećenički glavari, pismoznanci i starješine 28 i upitali ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao vlast da to činiš?”+ 29 A Isus im je rekao: “Nešto ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam reći kojom vlašću ovo činim. 30 Odakle Ivanu ovlaštenje da krsti+ – s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.”+ 31 Tada su se počeli dogovarati među sobom: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ 32 A da kažemo: ‘Od ljudi’?” No bojali su se naroda jer su svi smatrali da je Ivan doista bio prorok.+ 33 Stoga su odgovorili Isusu: “Ne znamo.” A Isus im je rekao: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.”

12 Tada ih je počeo poučavati pomoću usporedbi. Rekao je: “Neki je čovjek zasadio vinograd+ i postavio ogradu oko njega, iskopao vinski tijesak* te podignuo stražarsku kulu.+ Potom ga je dao u zakup vinogradarima i otputovao u drugu zemlju.+ 2 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je roba k vinogradarima da od njih uzme dio uroda iz vinograda. 3 Ali oni su ga uhvatili, pretukli i poslali natrag praznih ruku. 4 Poslao im je i drugog roba. Njemu su razbili glavu i osramotili ga.+ 5 Poslao je i trećega, ali njega su ubili. Poslao im je i mnoge druge, od kojih su neke pretukli, a neke ubili. 6 Na kraju mu je preostao još samo njegov voljeni sin.+ Njega je posljednjeg poslao k njima, misleći: ‘Mog će sina poštovati.’ 7 Ali ti su vinogradari rekli jedni drugima: ‘Ovo je nasljednik.+ Hajde, ubijmo ga, pa će nasljedstvo biti naše!’ 8 Tada su ga uhvatili i ubili te odvukli iz vinograda.+ 9 Što će učiniti vlasnik vinograda? Doći će i pogubiti vinogradare, a vinograd će dati drugima.+ 10 Zar nikad niste čitali ove riječi iz Pisama: ‘Kamen koji su graditelji odbacili postao je glavni ugaoni kamen*.+ 11 To je Jehovino* djelo, divno je to u našim očima’?”+

12 Njegovi su protivnici shvatili da je ispričao tu usporedbu imajući njih na umu, pa su ga htjeli uhvatiti. Ali budući da su se bojali naroda, ostavili su ga i otišli.+

13 Zatim su k njemu poslali neke farizeje i Herodove pristaše da ga navedu da kaže nešto za što bi ga mogli optužiti.+ 14 Kad su oni došli, rekli su mu: “Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da ne tražiš naklonost ljudi, jer ne gledaš tko je tko, nego da naučavaš istinu o Bogu. Je li dopušteno* plaćati caru* porez ili nije? 15 Da li da plaćamo ili da ne plaćamo?” Prozrevši njihovo licemjerje, rekao im je: “Zašto me iskušavate? Donesite mi denar*!” 16 I donijeli su mu denar. On ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” Odgovorili su mu: “Carev.” 17 Isus je nato rekao: “Dajte* caru carevo,+ a Bogu Božje!”+ I divili su mu se.

18 Tada su k njemu došli saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća,+ i upitali ga:+ 19 “Učitelju, Mojsije nam je napisao da se onaj kome brat umre i iza sebe ostavi ženu, ali ne i dijete, treba oženiti njegovom ženom kako bi nastavio lozu svog brata.+ 20 Tako su bila sedmorica braće. Prvi se oženio, ali kad je umro, iza sebe nije ostavio djece. 21 Drugi se oženio njegovom udovicom, ali i on je umro bez djece. Tako je bilo i s trećim. 22 I nijedan od sedmorice iza sebe nije ostavio djece. Na kraju je umrla i žena. 23 Kad bude uskrsnuće, kojem će od njih ona biti žena? Naime, bila je udana za svu sedmoricu.” 24 Isus im je odgovorio: “Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni Božju moć?+ 25 Jer kad ustanu iz mrtvih, ljudi se neće ni ženiti ni udavati, nego će biti kao anđeli na nebesima.+ 26 A što se tiče toga da mrtvi ustaju, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi, u zapisu o grmu, kako je Bog rekao Mojsiju: ‘Ja sam Abrahamov Bog, Izakov Bog i Jakovljev Bog’?+ 27 A on nije Bog mrtvih, nego živih. U velikoj ste zabludi.”+

28 Ondje je bio jedan od pismoznanaca i slušao njihovu raspravu. Znajući da im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je prva* među svim zapovijedima?”+ 29 Isus je odgovorio: “Prva je: ‘Čuj, Izraele, Jehova* je naš Bog, jedan* je Jehova*, 30 i ljubi Jehovu*, svog Boga, svim svojim srcem, svom svojom dušom*, svim svojim umom i svom svojom snagom.’+ 31 Druga je ova: ‘Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe.’+ Nema zapovijedi koja je važnija od tih.” 32 A pismoznanac mu je odvratio: “Dobro si to rekao, Učitelju, i to je istina: ‘On je jedan i nema drugoga osim njega.’+ 33 Ljubiti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te ljubiti bližnjega kao samog sebe vrijedi mnogo više od svih paljenica i drugih žrtava.”+ 34 Nato mu je Isus, vidjevši da je pametno odgovorio, rekao: “Nisi daleko od Božjeg kraljevstva.” I nitko ga više nije imao hrabrosti išta pitati.+

35 A dok je poučavao u hramu, Isus je rekao: “Kako to da pismoznanci kažu da je Krist Davidov sin?+ 36 Sam je David po svetom duhu+ rekao: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.”’+ 37 Sam ga David naziva Gospodinom, pa kako mu je onda sin?”+

I silan ga je narod s užitkom slušao. 38 Dok ih je poučavao, govorio je: “Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih ljudi pozdravljaju na trgovima+ 39 te rado zauzimaju prednja* sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama.+ 40 Otimaju imovinu* udovicama i dugo se mole samo zato da ih drugi vide. Oni će dobiti strožu presudu.”

41 Isus je sjeo nasuprot posuda za priloge+ i promatrao kako narod ubacuje novac u posude za priloge. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.+ 42 A došla je jedna siromašna udovica i ubacila dva novčića vrlo male vrijednosti*.+ 43 Tada je pozvao k sebi svoje učenike i rekao im: “Zaista vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih ostalih koji ubacuju novac u posude za priloge.+ 44 Jer svi su oni ubacili od svog viška, a ona je u svojoj neimaštini ubacila sve što je imala za život.”+

13 Kad je izlazio iz hrama, jedan od njegovih učenika rekao mu je: “Učitelju, gledaj! Kakvog li kamenja, kakvog li zdanja!”+ 2 No Isus mu je odvratio: “Vidiš li ove veličanstvene građevine? Ovdje neće ostati ni kamen na kamenu, sve će biti porušeno.”+

3 Dok je sjedio na Maslinskoj gori nasuprot hramu, Petar, Jakov, Ivan i Andrija nasamo su ga upitali: 4 “Kaži nam kada će to biti i što će biti znak da se svemu tome približio kraj?”+ 5 Tada im je Isus rekao: “Pazite da vas tko ne zavede!+ 6 Mnogi će doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ te će zavesti mnoge. 7 A kad čujete ratni metež i vijesti o ratovima, nemojte se uplašiti. To se mora dogoditi, ali tada još neće doći kraj.+

8 Narod će se boriti protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva,+ bit će potresa po raznim mjestima, a bit će i gladi.+ To je početak strašnih nevolja*.+

9 A vi budite na oprezu! Ljudi će vas predavati sudovima,+ tući će vas u sinagogama+ i izvodit će vas pred upravitelje i kraljeve zbog mene, pa ćete im svjedočiti o onom u što vjerujete.+ 10 I u svim se narodima najprije mora propovijedati dobra vijest.+ 11 A kad vas uhvate i predaju vlastima, nemojte se brinuti što ćete govoriti, nego govorite ono što vam u tom času bude dano, jer nećete govoriti vi, nego sveti duh.+ 12 Brat će brata predati da se pogubi, a i otac dijete. Djeca će se okrenuti protiv roditelja i dat će ih pogubiti.+ 13 Svi će vas mrziti zbog mog imena.+ Ali tko ustraje do kraja,+ bit će spašen.+

14 A kad vidite da gadost koja pustoši+ stoji ondje gdje ne smije (neka čitatelj upotrijebi razbor), tada neka oni koji budu u Judeji bježe u gore.+ 15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i neka ne ulazi u kuću da iz nje išta uzme. 16 I tko bude u polju, neka se ne vraća u kuću da uzme svoj ogrtač. 17 Teško trudnicama i dojiljama u te dane!+ 18 Molite se da se to ne dogodi usred zime. 19 Jer ti će dani biti dani nevolje+ kakve nije bilo od početka svijeta, koji je Bog stvorio, pa sve do tog vremena i kakve više nikad neće biti.+ 20 I kad Jehova* ne bi skratio te dane, nitko se ne bi spasio. Ali zbog onih koje je on izabrao skratit će te dane.+

21 Ako vam tada tko kaže: ‘Evo, ovdje je Krist!’ ili ‘Eno, ondje je!’ ne vjerujte.+ 22 Jer pojavit će se lažni kristi i lažni proroci+ te će činiti znakove i čuda da bi, ako je moguće, zaveli izabrane. 23 Zato budite na oprezu!+ Sve sam vam unaprijed rekao.

24 Ali u te dane, nakon te nevolje, sunce će potamnjeti, mjesec više neće svijetliti,+ 25 zvijezde će padati s neba i nebeske će se sile uzdrmati. 26 Tada će ljudi vidjeti Sina Čovječjeg+ kako dolazi u oblacima s velikom silom i slavom.+ 27 On će tada poslati anđele i skupiti svoje izabrane s četiri strane svijeta*, od kraja zemlje do kraja neba.+

28 Izvucite pouku iz usporedbe o smokvi. Kad joj grane propupaju i prolistaju, znate da je blizu ljeto.+ 29 Tako i vi, kad vidite da se sve to događa, znajte da je Sin Čovječji blizu, pred vratima.+ 30 Zaista vam kažem, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.+ 31 Nebo i zemlja nestat će,+ ali moje riječi ostat će zauvijek.+

32 Nitko ne zna kad će doći taj dan i čas – ni anđeli na nebu ni Sin, nego samo Otac.+ 33 Pazite, budite budni,+ jer ne znate kad je vrijeme da se to dogodi.+ 34 To je kao kad čovjek otputuje u drugu zemlju i brigu o svojoj kući povjeri svojim robovima.+ Svakom od njih zada određeni posao, a vrataru zapovjedi da bdije.+ 35 Zato bdijte, jer ne znate kad dolazi gospodar kuće+ – da li uvečer, ili u ponoć, ili prije zore*, ili rano ujutro+ – 36 da vas ne bi, kad iznenada dođe, našao kako spavate.+ 37 A što vama kažem, svima kažem: Bdijte!”+

14 Do Pashe+ i Blagdana beskvasnih kruhova+ ostala su još dva dana.+ Svećenički glavari i pismoznanci tražili su priliku da na prijevaru uhvate Isusa i ubiju ga.+ 2 No rekli su: “Ne smijemo to učiniti na blagdan jer bi se narod mogao pobuniti.”

3 Kad je Isus bio u Betaniji i jeo u kući gubavca Šimuna, došla je neka žena s alabastrenom bočicom skupocjenog mirisnog ulja, pravog nardovog ulja. Razbila je grlić alabastrene bočice i izlila ulje na njegovu glavu.+ 4 Zbog toga su neki počeli negodovati i govoriti jedan drugome: “Čemu takvo rasipanje mirisnog ulja? 5 To se ulje moglo prodati za više od 300 denara* i novac se mogao dati siromasima!” I bili su jako ljuti na nju*. 6 No Isus je rekao: “Pustite je na miru! Zašto ste se okomili na nju? Učinila je nešto dobro za mene.+ 7 Jer siromasi će uvijek biti među vama+ i moći ćete im činiti dobro kad god poželite, ali ja neću uvijek biti s vama.+ 8 Učinila je što je mogla: izlila je mirisno ulje na moje tijelo i tako ga unaprijed pripremila za ukop.+ 9 Zaista vam kažem, gdje se god bude propovijedala dobra vijest – a propovijedat će se po cijelom svijetu+ – govorit će se i o tome što je učinila ova žena, u spomen na nju.”+

10 A Juda Iskariot, jedan od dvanaestorice, otišao je svećeničkim glavarima kako bi izdao Isusa.+ 11 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali su mu dati srebrnog novca.+ Stoga je počeo tražiti priliku da ga izda.

12 Prvog dana Blagdana beskvasnih kruhova,+ kad se po običaju žrtvovala pashalna žrtva,+ učenici su upitali Isusa: “Gdje želiš da ti pripremimo pashalnu večeru?”+ 13 On je nato poslao dvojicu svojih učenika i rekao im: “Idite u grad. Ondje će vam u susret izaći čovjek koji nosi vrč s vodom. Pođite s njim+ 14 i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj pita: “Gdje je gostinska soba u kojoj mogu jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?”’ 15 On će vam pokazati veliku gornju sobu, namještenu i spremnu. Ondje nam pripremite pashalnu večeru.” 16 Stoga su učenici otišli u grad i našli sve onako kako im je rekao. I pripremili su sve za Pashu.

17 Kad je pala večer, Isus je došao s dvanaestoricom.+ 18 Dok su bili za stolom i jeli, rekao je: “Zaista vam kažem, jedan od vas, koji jede sa mnom, izdat će me.”+ 19 A oni su se ražalostili, pa su ga jedan za drugim pitali: “Da nisam ja taj?” 20 On im je odgovorio: “To je jedan od vas dvanaestorice koji umače sa mnom kruh u zdjelu.+ 21 Istina, Sin Čovječji odlazi, kao što je pisano o njemu, ali teško onom čovjeku koji izda Sina Čovječjeg!+ Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio.”+

22 Dok su jeli, uzeo je kruh, izrekao blagoslov, razlomio kruh te im ga dao, govoreći: “Uzmite, ovo predočava* moje tijelo.”+ 23 Potom je uzeo čašu, uputio zahvalu Bogu te im ju je dao. I svi su pili iz nje.+ 24 Rekao im je: “Ova čaša vina predočava moju ‘krv+ saveza’,+ koja će se proliti za mnoge.+ 25 Zaista vam kažem, više neću piti ono što se dobiva od vinove loze sve do onog dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.” 26 Nakon što su otpjevali hvalospjeve*, otišli su na Maslinsku goru.+

27 Tada im je Isus rekao: “Svi ćete se pokolebati u vjeri, jer pisano je: ‘Udarit ću pastira+ i ovce će se razbježati.’+ 28 Ali kad uskrsnem, otići ću pred vama u Galileju.”+ 29 A Petar mu je rekao: “Ako se i svi drugi pokolebaju u vjeri, ja se neću!”+ 30 Nato mu je Isus rekao: “Zaista ti kažem: danas, još ove noći, prije nego što pijetao dvaput zakukuriče, triput ćeš me se odreći.”+ 31 Ali on je uporno govorio: “Ako trebam i umrijeti s tobom, neću te se odreći!” Tako su govorili i svi drugi.+

32 Zatim su došli u vrt koji se zove Getsemani. Isus je rekao svojim učenicima: “Sjednite ovdje, a ja se idem moliti.”+ 33 Poveo je sa sobom Petra, Jakova i Ivana.+ I obuzeo ga je silan nemir i tjeskoba. 34 Rekao im je: “Nasmrt sam žalostan.*+ Ostanite ovdje i bdijte.”+ 35 Zatim je otišao malo dalje, pao na zemlju i počeo se moliti da ga, ako je moguće, mimoiđe taj težak čas. 36 Još je rekao: “Abba*, Oče,+ tebi je sve moguće! Ukloni ovu čašu od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”+ 37 Vratio se k učenicima i našao ih kako spavaju, pa je rekao Petru: “Šimune, zar spavaš? Zar nisi imao snage bdjeti jedan sat?+ 38 Bdijte i molite se, da ne podlegnete iskušenju.+ Istina, duh je gorljiv*, ali tijelo je slabo.”+ 39 I opet je otišao i molio se istim riječima.+ 40 Kad se vratio, ponovno ih je našao kako spavaju, jer ih je svladao san. I nisu znali što da mu odgovore. 41 Kad se treći put vratio, rekao im je: “U ovakvom trenutku spavate i počivate! Dosta je! Evo, došao je čas+ da Sin Čovječji bude izdan i predan u ruke grešnicima. 42 Ustanite, pođimo. Evo, dolazi moj izdajnik.”+

43 Dok je on još govorio, došao je Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim svjetina s mačevima i toljagama, koju su poslali svećenički glavari, pismoznanci i starješine.+ 44 A njegov se izdajnik bio dogovorio s njima koji će im znak dati: “Koga poljubim, to je taj. Njega uhvatite i odvedite pod stražom.” 45 I otišao je ravno k Isusu i rekao: “Učitelju!”* Zatim ga je poljubio. 46 Tada su uhvatili Isusa. 47 Ali jedan od onih koji su ondje stajali izvukao je mač i napao roba velikog svećenika te mu odsjekao uho.+ 48 Isus im je nato rekao: “Zar ste me došli uhvatiti s mačevima i toljagama kao da sam razbojnik?+ 49 Svaki dan bio sam s vama u hramu i poučavao,+ a niste me uhvatili. Ali sve se to događa da bi se ispunila Pisma.”+

50 I svi su ga učenici ostavili i pobjegli.+ 51 No za njim je pošao jedan mladić odjeven samo u lanenu haljinu. Pokušali su ga uhvatiti, 52 ali on je ostavio haljinu i pobjegao polugol*.

53 Potom su odveli Isusa k velikom svećeniku.+ Ondje su se okupili svi svećenički glavari, starješine i pismoznanci.+ 54 A Petar ga je izdaleka slijedio sve do dvorišta velikog svećenika. Ušao je unutra, sjeo sa slugama i grijao se uz vatru.+ 55 Svećenički glavari i cijelo Sudbeno vijeće tražili su nekakvo svjedočanstvo protiv Isusa na temelju kojeg bi ga mogli pogubiti, ali nisu ga mogli naći.+ 56 Naime, mnogi su lažno svjedočili protiv njega,+ ali svjedočanstva im se nisu slagala. 57 A bilo je i nekih koji su lažno svjedočili protiv njega, govoreći: 58 “Mi smo ga čuli kako govori: ‘Razvalit ću ovaj hram načinjen ljudskim rukama i za tri dana sagradit ću drugi, koji neće biti načinjen ljudskim rukama.’”+ 59 Ali ni u tome im se svjedočanstva nisu slagala.

60 Tada je veliki svećenik pred svima ustao i upitao Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što kažeš na optužbe koje iznose protiv tebe?”+ 61 Ali on je šutio i ništa nije odgovorio.+ Veliki svećenik postavio mu je još jedno pitanje: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?” 62 A Isus je odgovorio: “Jesam. I vidjet ćete Sina Čovječjeg+ kako sjedi zdesna+ Silnome i kako dolazi s nebeskim oblacima.”+ 63 Nato je veliki svećenik razderao haljine i rekao: “Što će nam više svjedoci?+ 64 Čuli ste da huli. Što ste odlučili?*” Svi su se složili da zaslužuje smrt.+ 65 Tada su ga neki počeli pljuvati+ te su mu pokrili lice i udarali ga šakama, govoreći mu: “Ako si prorok, reci tko te udario!” I nakon što su ga išamarali, stražari su ga odveli.+

66 A dok je Petar bio dolje u dvorištu, došla je jedna sluškinja velikog svećenika.+ 67 Kad je vidjela Petra kako se grije, zagledala se u njega i rekla: “I ti si bio s Nazarećaninom, s onim Isusom!” 68 Ali on je to porekao: “Niti ga znam niti razumijem o čemu govoriš!” I otišao je u predvorje*. 69 Kad ga je sluškinja ondje vidjela, opet je počela govoriti onima koji su stajali u blizini: “On je jedan od njih!” 70 Ali on je to opet porekao. Malo kasnije oni koji su ondje stajali ponovno su rekli Petru: “Ti si zbilja jedan od njih jer si Galilejac.” 71 A on se počeo kleti i zaklinjati: “Ne poznajem tog čovjeka o kojem govorite!” 72 Istog trena pijetao je po drugi put zakukurikao.+ Petar se tada sjetio onog što mu je Isus rekao: “Prije nego što pijetao dvaput zakukuriče, triput ćeš me se odreći.”+ Shrvan teškom boli, briznuo je u plač.

15 Odmah u zoru svećenički glavari, starješine i pismoznanci – cijelo Sudbeno vijeće – okupili su se kako bi se posavjetovali. I svezali su Isusa te ga odveli i predali Pilatu.+ 2 A Pilat ga je upitao: “Jesi li ti židovski kralj?”+ On mu je odgovorio: “Ti sam to kažeš.”+ 3 Ali svećenički glavari optuživali su ga za mnogo toga. 4 Pilat ga je tada upitao: “Zar ništa ne odgovaraš?+ Pogledaj koliko optužbi iznose protiv tebe!”+ 5 Ali Isus više ništa nije odgovorio, tako da se Pilat čudio.+

6 A na svaki blagdan pustio bi jednog zatvorenika, onog kojeg bi narod zatražio.+ 7 U to je vrijeme u zatvoru bio čovjek po imenu Baraba. On je bio zatvoren s drugim pobunjenicima, koji su u pobuni počinili ubojstvo. 8 Narod se okupio i zatražio od Pilata da učini ono što je po običaju činio za njih. 9 On ih je upitao: “Želite li da vam pustim židovskog kralja?”+ 10 Naime, znao je da su ga svećenički glavari predali iz zavisti.+ 11 Ali svećenički glavari nahuškali su narod da traži neka im pusti Barabu.+ 12 Tada ih je Pilat opet upitao: “Što da onda učinim s ovim kojeg zovete židovskim kraljem?”+ 13 A oni su još jednom povikali: “Na stup s njim!”+ 14 Ali Pilat ih je upitao: “Zašto? Kakvo je zlo učinio?” No oni su još jače vikali: “Na stup s njim!”+ 15 Tada je Pilat, želeći ugoditi narodu, pustio Barabu, a Isusa je dao izbičevati+ te ga je predao da bude pribijen na stup.+

16 Vojnici su ga odveli u dvorište upraviteljeve palače i sazvali cijelu četu.+ 17 Zaogrnuli su ga purpurom te ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. 18 I počeli su uzvikivati: “Zdravo*, kralju židovski!”+ 19 Udarali su ga trskom po glavi, pljuvali su na njega te su klečali pred njim i klanjali mu se. 20 Kad su mu se prestali izrugivati, skinuli su s njega purpurni plašt i obukli mu njegove haljine. Potom su ga izveli da ga pribiju na stup.+ 21 I prisilili su jednog prolaznika koji je dolazio s polja, nekog Šimuna iz Cirene, Aleksandrovog i Rufovog oca, da ponese stup na koji je Isus trebao biti pribijen*.+

22 I doveli su ga na mjesto koje se zove Golgota, što znači “lubanja”.+ 23 Ondje su mu nudili vino s opojnom smirnom,+ ali on ga nije htio uzeti. 24 Zatim su ga pribili na stup, a onda su razdijelili njegove haljine među sobom izvlačeći za njih ždrijeb kako bi odredili tko će što uzeti.+ 25 A bio je treći sat* kad su ga pribili na stup. 26 Bio je postavljen i natpis na kojem je pisalo za što je optužen: “Židovski kralj.”+ 27 A uz njega su na stup stavili dvojicu razbojnika – jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.+ 28 * —— 29 I prolaznici su ga vrijeđali, podrugljivo odmahujući glavom+ i govoreći: “Hajde, ti koji kažeš da možeš razvaliti hram i sagraditi ga za tri dana,+ 30 spasi samog sebe i siđi sa stupa!” 31 Tako su mu se rugali i svećenički glavari i pismoznanci, govoreći jedni drugima: “Druge je spasio, a sebe ne može spasiti!+ 32 Neka sada Krist, kralj Izraela, siđe sa stupa! Kad to vidimo, povjerovat ćemo u njega!”+ Rugali su mu se čak i oni koji su bili pored njega na stupu.+

33 A u šesti sat* spustila se tama na cijelu zemlju i potrajala je sve do devetog sata*.+ 34 U deveti sat Isus je povikao na sav glas: “Eli, Eli, lama sabahtani?” što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”+ 35 To su čuli neki koji su stajali u blizini, pa su rekli: “Slušajte, doziva Iliju.” 36 Tada je neki čovjek otrčao, natopio spužvu uskislim vinom, nataknuo je na trsku i dao mu da pije,+ govoreći: “Pustite ga! Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine sa stupa.” 37 Ali Isus je glasno zavapio i izdahnuo.+ 38 Tada se zavjesa svetišta+ razderala na dva dijela, od vrha do dna.+ 39 A kad je stotnik* koji je stajao nasuprot njemu vidio što se zbilo kad je izdahnuo, rekao je: “Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!”+

40 Sve su to izdaleka promatrale i neke žene, među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Manjega i Josipa, te Saloma,+ 41 koje su putovale s Isusom i pomagale mu+ dok je bio u Galileji. Ondje su bile i mnoge druge žene koje su s njim došle u Jeruzalem.

42 Budući da je već bilo kasno poslijepodne, a usto i dan pripreme*, to jest dan prije subote*, 43 Josip iz Arimateje, ugledan član Vijeća koji je i sam čekao Božje kraljevstvo, odvažio se otići k Pilatu i zatražiti Isusovo tijelo.+ 44 A Pilat se pitao je li moguće da je Isus već mrtav, pa je dozvao stotnika i upitao ga je li on doista umro. 45 Kad mu je stotnik to potvrdio, dao je tijelo Josipu. 46 On je kupio fino platno te je skinuo tijelo sa stupa, umotao ga u platno i položio u grob+ koji je bio isklesan u stijeni. Potom je navaljao kamen na ulaz u grob.+ 47 A Marija Magdalena i Josipova majka Marija ostale su ondje i promatrale grob u koji su ga položili.+

16 Kad je prošla subota*,+ Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija+ i Saloma kupile su miomirise kako bi namazale Isusovo tijelo kad odu do groba.+ 2 Tako su rano ujutro prvog dana u tjednu, kad je izašlo sunce, došle do groba.+ 3 Pitale su jedna drugu: “Tko će nam odvaljati kamen s ulaza u grob?” 4 Ali kad su pogledale prema grobu, vidjele su da je kamen odvaljan, iako je bio vrlo velik.+ 5 Ušavši u grob, vidjele su kako zdesna sjedi neki mladić obučen u dugu bijelu haljinu. I zaprepastile su se. 6 A on im je rekao: “Ne bojte se!+ Vi tražite Isusa Nazarećanina, koji je bio pribijen na stup. On je uskrsnuo,+ nije ovdje. Evo mjesta gdje je ležao.+ 7 Nego, idite, recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide pred vama u Galileju.+ Ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao.’”+ 8 One su nato izašle iz groba i pobjegle, dršćući od straha i zaprepaštene. I nikome nisu ništa rekle jer su se bojale.*+