EVANÐELJE PO IVANU

1 U početku bila je Riječ+ i Riječ je bila kod Boga+ i Riječ je bila bog*.+ 2 On* je u početku bio kod Boga. 3 Sve je postalo preko njega+ i bez njega nije postalo ništa.

4 Preko njega postao je život i taj je život bio svjetlo ljudima.+ 5 To svjetlo sja u tami,+ ali tama ga ne može nadjačati.

6 Pojavio se čovjek kojeg je poslao Bog, a zvao se Ivan.+ 7 On je došao kao svjedok, da svjedoči o svjetlu,+ kako bi sve vrste ljudi povjerovale preko njega. 8 On nije bio to svjetlo,+ nego je trebao svjedočiti o tom svjetlu.

9 Pravo svjetlo koje svijetli svim vrstama ljudi trebalo je doći u svijet.+ 10 On* je bio u svijetu+ i svijet je postao preko njega,+ ali svijet ga nije prepoznao. 11 Došao je k svojima, ali oni ga nisu prihvatili. 12 A svima koji su ga prihvatili omogućio je* da postanu Božja djeca+ jer su vjerovali u njega*.+ 13 Oni nisu rođeni ni po krvi, ni po tjelesnoj volji, ni po čovječjoj volji, nego po Božjoj volji*.+

14 I Riječ je postala čovjek*+ i prebivala je među nama. Gledali smo njegovu slavu, slavu kakvu jedinorođeni sin+ dobiva od oca. Bio je pun Božje milosti* i istine. 15 (Ivan je svjedočio o njemu, objavljujući na sav glas: “Za njega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi za mnom sad je ispred mene, jer je postojao prije mene.’”+) 16 A svi smo mi neprestano dobivali ono čega je on bio pun – nezasluženu dobrotu. 17 Naime, Bog je preko Mojsija dao Zakon,+ a preko Isusa Krista dao nam je nezasluženu dobrotu+ i istinu.+ 18 Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga.+ Jedinorođeni bog+ koji je Ocu najbliži*,+ on ga je obznanio.+

19 Ovo je Ivanovo svjedočanstvo. Židovi su poslali k njemu svećenike i levite iz Jeruzalema da ga upitaju: “Tko si ti?”+ 20 A on nije izbjegavao odgovor, nego je otvoreno rekao: “Ja nisam Krist.” 21 Nato su ga oni upitali: “Tko si onda? Jesi li Ilija?”+ On je odgovorio: “Nisam.” “Jesi li Prorok?”+ Odgovorio je: “Nisam.” 22 Tada su mu rekli: “Pa tko si onda? Kaži nam da znamo što odgovoriti onima koji su nas poslali. Što ti kažeš o sebi?” 23 Odgovorio je: “Ja sam onaj koji, u skladu s riječima proroka Izaije, viče u pustinji: ‘Poravnajte put Jehovi*!’”+ 24 A te su ljude poslali farizeji. 25 Nato su ga upitali: “Zašto onda krstiš ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok?” 26 Ivan im je odgovorio: “Ja krstim vodom. Među vama je netko koga vi ne poznajete – 27 onaj koji dolazi za mnom, kome ja nisam dostojan odvezati remenje na sandalama.”+ 28 To se dogodilo u Betaniji s istočne strane Jordana, gdje je Ivan krstio.+

29 Sutradan je ugledao Isusa kako dolazi k njemu i rekao je: “Evo Janjeta+ Božjeg koje odnosi grijeh+ svijeta!+ 30 Za njega sam rekao: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je sad ispred mene, jer je postojao prije mene.’+ 31 Ni ja ga nisam znao, ali došao sam krstiti vodom da bi Izrael znao tko je on.”+ 32 Ivan je još posvjedočio: “Vidio sam kako duh kao golub silazi s neba i ostaje na njemu.+ 33 Ni ja ga nisam znao, ali onaj koji me poslao da krstim vodom rekao mi je: ‘Kad vidiš da na nekoga silazi duh i da ostaje na njemu,+ znat ćeš da je to onaj koji krsti svetim duhom.’+ 34 Ja sam to vidio i svjedočim da je on Božji Sin.”+

35 Sutradan je Ivan opet stajao ondje s dvojicom svojih učenika. 36 Kad je vidio da Isus prolazi onuda, rekao je: “Evo Janjeta+ Božjeg!” 37 A ona dvojica učenika čula su što je rekao, pa su pošla za Isusom. 38 Tada se Isus okrenuo i vidio da idu za njim, pa ih je upitao: “Što tražite?” Oni su mu odgovorili: “Rabbi (što znači “učitelju”), gdje stanuješ?” 39 Nato im je on rekao: “Dođite pa ćete vidjeti.” I tako su oko desetog sata* pošli s njim i vidjeli gdje stanuje pa su ostatak dana proveli s njim. 40 Jedan od te dvojice koji su čuli što je Ivan rekao i koji su pošli za Isusom bio je Andrija,+ brat Šimuna Petra. 41 On je odmah potražio svog brata Šimuna i rekao mu: “Našli smo Mesiju!”+ (“Mesija” je na grčkom “Krist”.) 42 I odveo ga je k Isusu. Kad ga je Isus pogledao, rekao je: “Ti si Šimun,+ Ivanov sin. Odsad ćeš se zvati Kefa.” (“Kefa” je na grčkom “Petar”.*)+

43 Sutradan je Isus odlučio otići u Galileju. Sreo je Filipa+ i rekao mu: “Pođi za mnom!”* 44 A Filip je bio iz Betsaide, odakle su bili Andrija i Petar. 45 Filip je potražio Natanaela+ i rekao mu: “Našli smo onog o kome je pisao Mojsije u Zakonu i o kome su pisali Proroci. To je Isus, Josipov sin,+ iz Nazareta.” 46 Ali Natanael mu je rekao: “Može li išta dobro doći iz Nazareta?” Filip mu je odvratio: “Dođi i vidi!” 47 Kad je Isus vidio Natanaela kako mu prilazi, rekao je za njega: “Pogledajte, ovo je uistinu Izraelac u kojem nema prijevare.”+ 48 A Natanael ga je upitao: “Odakle me poznaješ?” Isus mu je odgovorio: “Vidio sam te prije nego što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.” 49 Natanael mu je odvratio: “Učitelju*, ti si Božji Sin, ti si kralj Izraela.”+ 50 Nato mu je Isus rekao: “Zar vjeruješ u mene zato što sam ti rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i više od toga.” 51 Zatim je rekao: “Zaista, zaista vam kažem, vidjet ćete otvoreno nebo i Božje anđele kako se uspinju onamo i kako silaze k Sinu Čovječjem.”+

2 Dva dana kasnije bila je svadba u Kani, u Galileji. Na njoj je bila Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu.

3 Kad je ponestalo vina, Isusu je majka rekla: “Nemaju više vina.” 4 On joj je odvratio: “Što se to nas tiče, ženo?* Moje vrijeme još nije došlo.” 5 Nato je njegova majka rekla poslužiteljima: “Učinite što vam god kaže.” 6 A ondje je bilo šest kamenih ćupova za vodu od po dvije ili tri mjere*, koje su Židovi koristili za obredno pranje.+ 7 Isus im je rekao: “Napunite ćupove vodom.” I napunili su ih do vrha. 8 Zatim im je kazao: “Sada zagrabite i odnesite ravnatelju stola.” I oni su odnijeli. 9 Kad je ravnatelj stola okusio vodu pretvorenu u vino – on nije znao odakle je došlo to vino, ali znali su poslužitelji koji su zagrabili vodu – pozvao je mladoženju 10 i rekao mu: “Svi drugi najprije iznose dobro vino, a kad se ljudi opiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve dosad.” 11 Tako je Isus u Kani u Galileji učinio svoje prvo čudo i pokazao svoju moć.+ I njegovi su učenici povjerovali u njega.

12 Potom je sa svojom majkom, braćom+ i učenicima otišao u Kafarnaum,+ ali ondje su ostali samo nekoliko dana.

13 Približavala se židovska Pasha+ i Isus je otišao u Jeruzalem. 14 U hramu je zatekao trgovce kako prodaju goveda, ovce i golubove+ te mjenjače novca kako ondje sjede. 15 Načinio je bič od užadi i istjerao iz hrama sve trgovce zajedno s ovcama i govedima te prosuo novac mjenjačima novca i isprevrtao im stolove.+ 16 I rekao je onima koji su prodavali golubove: “Nosite to odavde! Ne činite od doma mog Oca tržnicu*!”+ 17 A njegovi su se učenici sjetili da je napisano: “Revnost za tvoj dom gorjet će u meni.”+

18 Nato su ga Židovi upitali: “Kakvim ćeš nam čudesnim znakom+ dokazati da imaš pravo to činiti?” 19 Isus im je odgovorio: “Srušite ovaj hram i ja ću ga za tri dana podignuti.”+ 20 A Židovi su odvratili: “Ovaj se hram gradio 46 godina, a ti ćeš ga podignuti za tri dana?” 21 No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo.+ 22 Kad je Isus ustao iz mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih njegovih riječi,+ te su povjerovali onome što stoji u Pismima i onome što je on rekao.

23 Dok je na blagdan Pashe bio u Jeruzalemu, mnogi su povjerovali u njega* kad su vidjeli čudesne znakove koje je činio. 24 No Isus nije imao povjerenja u njih jer ih je sve poznavao 25 i nitko mu nije trebao govoriti kakav je tko jer je znao što je čovjeku u srcu.+

3 Među farizejima je bio neki čovjek koji se zvao Nikodem,+ jedan od židovskih poglavara. 2 On je po noći+ došao k Isusu i rekao mu: “Učitelju*,+ znamo da si ti učitelj kojeg je poslao Bog, jer nitko ne može činiti čuda+ koja ti činiš ako Bog nije s njim.”+ 3 Isus mu je nato rekao: “Zaista, zaista ti kažem, ako se tko ponovno ne rodi*,+ ne može vidjeti Božje kraljevstvo.”+ 4 A Nikodem ga je upitao: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar se može vratiti u utrobu svoje majke i ponovno se roditi?” 5 Isus je odgovorio: “Zaista, zaista ti kažem, ako se tko ne rodi od vode+ i duha,+ ne može ući u Božje kraljevstvo. 6 Što je rođeno od tijela, tijelo je, a što je rođeno od duha, duh je. 7 Nemoj se čuditi što sam ti rekao: ‘Morate se ponovno roditi.’ 8 Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim tko je rođen od duha.”+

9 Nato ga je Nikodem upitao: “Kako to može biti?” 10 Isus mu je odgovorio: “Ti si učitelj u Izraelu, a to ne znaš? 11 Zaista, zaista ti kažem, mi govorimo ono što znamo i svjedočimo o onome što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate naše svjedočanstvo. 12 Ako ne vjerujete kad vam govorim o onom što je na zemlji, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o onom što je na nebu? 13 Nitko nije uzašao na nebo+ osim onoga koji je sišao s neba,+ Sina Čovječjeg. 14 I kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju na stup,+ tako i Sin Čovječji mora biti podignut+ 15 da bi svatko tko vjeruje u njega dobio vječni život.+

16 Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina+ da nitko tko vjeruje u njega ne pogine, nego da dobije vječni život.+ 17 Naime, Bog nije poslao svog Sina u svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi preko njega.+ 18 Tko vjeruje u njega, neće biti osuđen.+ Tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u* jedinorođenog Božjeg Sina.+ 19 A ovo je temelj za osudu: svjetlo je došlo u svijet,+ ali ljudi su voljeli tamu, a ne svjetlo, jer su im djela bila zla. 20 Jer tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se njegova djela ne bi razotkrila. 21 Ali tko čini ono što je ispravno, dolazi k svjetlu+ da bi se vidjelo da su njegova djela učinjena u skladu s Božjom voljom.”

22 Potom su Isus i njegovi učenici otišli u judejska sela. Ondje je ostao s njima neko vrijeme i krstio.+ 23 A i Ivan je krstio, u Enonu blizu Salima, jer je ondje bilo mnogo vode.+ Ljudi su dolazili k njemu i on ih je krstio.+ 24 Bilo je to prije nego što je Ivan bio bačen u zatvor.+

25 Ivanovi učenici počeli su se prepirati s nekim Židovom oko očišćenja. 26 Došli su Ivanu i rekli mu: “Učitelju*, onaj koji je s tobom bio s istočne strane Jordana, o kojem si ti svjedočio,+ eno on krsti i svi idu k njemu.” 27 A Ivan je odvratio: “Čovjek ne može ništa dobiti ako mu nije dano s neba. 28 Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist,+ nego sam poslan pred njim.’+ 29 Tko ima nevjestu, mladoženja je.+ A mladoženjin prijatelj stoji pored njega i jako se raduje kad sluša njegov glas. Tako je moja radost potpuna. 30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.”

31 Tko dolazi odozgo,+ taj je iznad svih ostalih. Tko je sa zemlje, govori o onom što je na zemlji jer sa zemlje i potječe. Tko dolazi s neba, taj je iznad svih ostalih.+ 32 On svjedoči o onom što je vidio i čuo,+ ali nitko ne prihvaća njegovo svjedočanstvo.+ 33 Tko prihvati njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da Bog govori istinu.+ 34 Doista, onaj kojeg je Bog poslao govori Božje riječi,+ jer Bog velikodušno daje svoj duh*. 35 Otac voli Sina+ i sve mu je predao u ruke.+ 36 Tko vjeruje u Sina, dobit će vječni život.+ Tko nije poslušan Sinu, neće dobiti život,+ nego će Božja srdžba ostati na njemu.+

4 Kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli kako on, Isus, čini i krsti+ više učenika nego Ivan – 2 iako nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici – 3 otišao je iz Judeje i ponovno se zaputio u Galileju. 4 A morao je proći kroz Samariju. 5 Tako je došao u Sihar, samarijski grad koji se nalazi blizu polja što ga je Jakov dao svom sinu Josipu.+ 6 Ondje je bio Jakovljev zdenac.+ Umoran od puta, Isus je sjedio kod zdenca. Bilo je to oko šestog sata*.

7 Tada je neka Samarićanka došla zahvatiti vode. Isus joj je rekao: “Daj mi malo vode.” 8 (A njegovi su učenici bili otišli u grad kupiti nešto za jelo.) 9 Samarićanka ga je upitala: “Kako ti, Židov, tražiš piti od mene, Samarićanke?” (Naime, Židovi se ne druže sa Samarićanima.)+ 10 Isus joj je odgovorio: “Kad bi znala što je Božji dar+ i tko je onaj koji ti kaže: ‘Daj mi malo vode’, ti bi ga zamolila vode i on bi ti dao živu vodu.”+ 11 A ona mu je odvratila: “Gospodine, nemaš ni vedra da zahvatiš vode, a zdenac je dubok. Odakle ti onda ta živa voda? 12 Zar si ti veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac i koji je zajedno sa svojim sinovima i svojom stokom pio iz njega?” 13 Nato joj je Isus rekao: “Svatko tko pije ovu vodu opet će ožednjeti. 14 A tko bude pio vodu koju ću mu ja dati, nikad neće ožednjeti.+ Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvor vode koja donosi vječni život.”+ 15 Žena mu je nato rekla: “Gospodine, daj mi te vode, da nikad više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati vodu.”

16 Tada joj je rekao: “Idi, pozovi svog muža pa se vrati ovamo.” 17 Žena mu je odvratila: “Nemam muža.” Nato joj je Isus rekao: “U pravu si kad kažeš da nemaš muža. 18 Jer imala si pet muževa, a čovjek s kojim sada živiš nije ti muž. Rekla si istinu.” 19 A žena mu je kazala: “Gospodine, vidim da si prorok.+ 20 Naši su preci štovali Boga na ovoj gori, a vi kažete da Boga treba štovati jedino u Jeruzalemu.”+ 21 Isus joj je rekao: “Vjeruj mi, ženo, dolazi vrijeme kad Oca nećete štovati ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vaše štovanje Boga temelji se na neznanju,+ a naše štovanje Boga temelji se na znanju*, jer spasenje počinje sa Židovima*.+ 23 Ali dolazi vrijeme, i već je došlo, kad će našeg Oca njegovi pravi sluge štovati duhom i istinom, jer Otac traži one koji ga žele tako štovati.+ 24 Bog je duh+ i oni koji ga štuju moraju ga štovati duhom i istinom.”+ 25 A žena mu je rekla: “Znam da dolazi Mesija, kojeg zovu Krist. Kad on dođe, sve će nam objaviti.” 26 Tada joj je Isus rekao: “Ja sam taj, ja koji razgovaram s tobom.”+

27 Uto su došli njegovi učenici pa su se začudili što razgovara sa ženom. No nijedan ga nije upitao: “Što hoćeš od nje?” ili “Zašto razgovaraš s njom?” 28 Tada je žena ostavila svoj vrč te otišla u grad i rekla ljudima: 29 “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Da to nije Krist?” 30 I ljudi su izašli iz grada i pošli k njemu.

31 Za to vrijeme učenici su ga nagovarali: “Učitelju*,+ jedi!” 32 Ali on im je rekao: “Ja imam hranu za koju vi ne znate.” 33 Nato su učenici pitali jedan drugoga: “Zar mu je netko donio nešto za jelo?” 34 A Isus im je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao+ i da dovršim zadatak koji mi je povjerio.+ 35 Vi kažete da su još četiri mjeseca do žetve. A ja vam kažem: Podignite oči i pogledajte polja – zrela su za žetvu!+ 36 Žetelac već prima plaću i skuplja urod za vječni život, da bi se sijač i žetelac zajedno radovali.+ 37 U vezi s tim istinita je izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’ 38 Ja sam vas poslao da žanjete ono oko čega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi imate koristi od njihovog truda.”

39 Mnogi Samarićani iz onoga grada povjerovali su u njega zbog svjedočanstva žene, koja je kazala: “On mi je rekao sve što sam učinila.”+ 40 Kad su Samarićani došli k njemu, molili su ga da ostane s njima. I ostao je ondje dva dana. 41 Tako je još mnogo njih povjerovalo jer su čuli što naučava, 42 pa su rekli ženi: “Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Sami smo ga čuli i znamo da je ovaj čovjek uistinu spasitelj svijeta.”+

43 Nakon dva dana otišao je odande u Galileju. 44 (Sam Isus posvjedočio je da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju.+) 45 Kad je došao u Galileju, Galilejci su ga srdačno primili jer su i oni na blagdan bili u Jeruzalemu+ i vidjeli sve što je ondje učinio.+

46 Tako je opet došao u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino.+ A ondje je bio neki kraljev službenik čiji je sin bio bolestan i nalazio se u Kafarnaumu. 47 Kad je taj čovjek čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i molio ga da pođe s njim i izliječi mu sina, koji je bio na samrti. 48 No Isus mu je rekao: “Ako ne vidite znakove i čuda, nećete vjerovati.”+ 49 A kraljev mu je službenik odvratio: “Gospodine, dođi prije nego što mi dijete umre!” 50 Isus mu je kazao: “Pođi kući! Sin ti je živ.”+ I čovjek je povjerovao onome što mu je Isus rekao te je otišao. 51 Dok je još bio na putu, u susret su mu došli njegovi robovi i javili mu da mu je sin živ*. 52 Nato ih je on upitao kad se počeo osjećati bolje. Odgovorili su mu: “Vrućica je nestala jučer oko sedmog sata*.” 53 Tada je otac shvatio da se to dogodilo upravo onda kad mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.”+ Tako su i on i cijeli njegov dom povjerovali u Isusa. 54 To je bilo drugi put da je Isus učinio čudo+ nakon što je iz Judeje došao u Galileju.

5 Poslije toga bio je židovski blagdan+ i Isus je otišao u Jeruzalem. 2 A u Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata+ nalazi kupalište koje se na hebrejskom zove Betzata, a ima pet trijemova. 3 Ondje je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih s usahnulim* udovima. 4 * —— 5 Među njima je bio neki čovjek koji je bio bolestan 38 godina. 6 Isus ga je vidio kako ondje leži, a znao je da je već dugo bolestan, pa ga je upitao: “Želiš li ozdraviti?”+ 7 Bolesni mu je čovjek odgovorio: “Gospodine, nemam nikoga da me spusti u vodu kad se ona uzburka, pa dok ja dođem, netko drugi već siđe prije mene.” 8 A Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi svoju prostirku* i hodaj.”+ 9 Nato je čovjek odmah ozdravio te je uzeo svoju prostirku i počeo hodati.

A to je bilo u subotu*. 10 Stoga su Židovi rekli izliječenome: “Subota je i ne smiješ nositi prostirku.”+ 11 A on im je odgovorio: “Onaj koji me izliječio, rekao mi je: ‘Uzmi svoju prostirku i hodaj.’” 12 Tada su ga upitali: “Tko je taj koji ti je rekao da je uzmeš i hodaš?” 13 Ali čovjek nije znao tko ga je izliječio, jer je Isus nestao u mnoštvu koje se ondje nalazilo.

14 Nakon toga Isus ga je sreo u hramu i rekao mu: “Eto, ozdravio si. Nemoj više griješiti da te ne snađe nešto još gore.” 15 Čovjek je otišao i rekao Židovima da ga je Isus izliječio. 16 Tada su Židovi počeli napadati Isusa jer je takva djela činio u subotu. 17 A Isus im je odvratio: “Moj Otac neprestano radi, pa radim i ja.”+ 18 Zato su Židovi bili još odlučniji u svojoj namjeri da ga ubiju, jer ne samo da je kršio zakon o suboti nego je i Boga nazivao svojim Ocem,+ izjednačujući se s Bogom.+

19 Isus im je nato rekao: “Zaista, zaista vam kažem, Sin ne može sam od sebe ništa učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac.+ Jer što god čini Otac, to i Sin čini na isti način. 20 Otac voli Sina+ i pokazuje mu sve što on sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih, da biste se vi divili.+ 21 Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava ih,+ tako i Sin oživljava koga god želi.+ 22 Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud povjerio Sinu+ 23 da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.+ 24 Zaista, zaista vam kažem, tko čuje moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, dobit će vječni život+ i neće biti osuđen, nego je prešao iz smrti u život.+

25 Zaista, zaista vam kažem, dolazi vrijeme, i već je došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjeg Sina, i oni koji ga poslušaju, živjet će. 26 Jer kao što Otac ima život u sebi*,+ tako je i Sinu dao da ima život u sebi.+ 27 Dao mu je i vlast da sudi,+ jer je on Sin Čovječji.+ 28 Ne čudite se tome, jer dolazi vrijeme kad će svi koji su u grobovima* čuti njegov glas+ 29 i izaći – onima koji čine dobro to će uskrsnuće donijeti život, a onima koji čine zlo to će uskrsnuće donijeti osudu.+ 30 Ja ne mogu ništa učiniti sam od sebe – ja sudim po onom što čujem i moj je sud pravedan+ jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.+

31 Ako samo ja svjedočim o sebi, moje svjedočanstvo nije istinito.+ 32 Ima još netko tko svjedoči o meni i znam da je njegovo svjedočanstvo o meni istinito.+ 33 Vi ste poslali ljude k Ivanu i on je dao istinito svjedočanstvo o meni.+ 34 No ja ne trebam svjedočanstvo čovjeka, nego govorim ovo da biste se vi spasili. 35 Ivan je bio svjetiljka koja gori i svijetli, ali vaša želja da se radujete njegovom svjetlu bila je kratka vijeka.+ 36 No ja imam svjedočanstvo veće od Ivanovog – to su djela koja mi je Otac povjerio da ih izvršim. Upravo djela koja činim svjedoče da me Otac poslao.+ 37 A i sam Otac koji me poslao posvjedočio je o meni.+ Vi nikad niste čuli njegov glas niti ste vidjeli njegovo lice,+ 38 a ni njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete onome koga je on poslao.

39 Istražujete Pisma+ jer mislite da ćete zahvaljujući njima dobiti vječni život, a upravo ona svjedoče o meni.+ 40 A vi ipak ne želite doći k meni+ da biste dobili život. 41 Ja ne želim da me ljudi slave, 42 a što se vas tiče, dobro znam da u sebi nemate ljubavi prema Bogu. 43 Ja sam došao u ime svog Oca, ali vi me ne prihvaćate. Kad bi tko drugi došao u svoje ime, njega biste prihvatili. 44 Kako biste i mogli vjerovati kad iskazujete čast jedan drugome*, a ne trudite se steći odobravanje* jedinog Boga?+ 45 Nemojte misliti da ću vas ja optužiti pred Ocem. Optužuje vas onaj u kojeg se uzdate – Mojsije.+ 46 Naime, da vjerujete Mojsiju, vjerovali biste i meni, jer je on pisao o meni.+ 47 Ali ako ne vjerujete onome što je on napisao, kako ćete vjerovati mojim riječima?”

6 Nakon toga Isus je otišao na drugu stranu Galilejskog, odnosno Tiberijadskog, mora.+ 2 A veliko mnoštvo ljudi išlo je za njim+ jer su vidjeli čuda koja je činio liječeći bolesne.+ 3 Tako se Isus popeo na goru i sjeo je ondje sa svojim učenicima. 4 Približavala se Pasha,+ židovski blagdan. 5 Kad je Isus podignuo pogled i vidio kako silan narod dolazi k njemu, upitao je Filipa: “Gdje da kupimo kruha da nahranimo sve ove ljude?”+ 6 To je rekao da bi ga iskušao, jer je već znao što će učiniti. 7 A Filip mu je odgovorio: “Kad bismo kupili kruha za 200 denara*, ni to ne bi bilo dovoljno da svatko dobije samo komadić.” 8 A jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije male ribe. Ali što je to za toliki narod?”+

10 Isus je tada rekao: “Recite ljudima da sjednu.” Budući da je na tom mjestu bilo mnogo trave, ljudi su posjedali – ondje je bilo oko 5000 muškaraca.+ 11 Zatim je Isus uzeo kruhove i uputio zahvalu Bogu te ih je razdijelio onima koji su ondje sjedili. Tako je razdijelio i ribe, pa su jeli do mile volje. 12 Kad su se nasitili, rekao je svojim učenicima: “Skupite ono što je preostalo da ništa ne propadne.” 13 Nakon što je narod jeo, učenici su skupili ono što je preostalo od pet ječmenih kruhova i napunili su 12 košara.

14 Kad su ljudi vidjeli čudo koje je učinio, rekli su: “Ovo je uistinu Prorok koji treba doći u svijet.”+ 15 A Isus je znao da ga dolaze uhvatiti i učiniti kraljem, pa se opet povukao+ u goru, posve sam.+

16 Kad je pala večer, njegovi su se učenici spustili do mora+ 17 i ušli u lađu te su krenuli preko mora u Kafarnaum. Već je pao mrak, a Isus još nije došao k njima.+ 18 A more se uzburkalo jer je puhao jak vjetar.+ 19 Kad su odveslali oko 25 do 30 stadija*, vidjeli su Isusa kako hoda po moru i približava se lađi, pa su se prestrašili. 20 Ali on im je rekao: “Ja sam, ne bojte se!”+ 21 Stoga su ga s radošću uzeli u lađu i ubrzo su stigli na obalu prema kojoj su plovili.+

22 Sutradan je narod još uvijek bio na drugoj strani mora. Ljudi su bili vidjeli da je ondje samo jedna lađica i da se Isus nije ukrcao u nju sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otplovili bez njega. 23 A neke lađe iz Tiberijade pristale su blizu mjesta na kojem je narod jeo kruh nakon što je Gospodin uputio zahvalu Bogu. 24 Kad je narod vidio da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otišli u Kafarnaum tražiti Isusa.

25 Našavši ga na drugoj strani mora, upitali su ga: “Učitelju*,+ kada si došao ovamo?” 26 Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista vam kažem, vi me ne tražite zato što ste vidjeli čuda, nego zato što ste jeli onaj kruh i nasitili se.+ 27 Nemojte raditi za hranu koja propada, nego za hranu koja ne propada i koja donosi vječni život.+ Tu hranu dat će vam Sin Čovječji, jer on ima priznanje Oca, Boga.”+

28 Nato su ga upitali: “Što trebamo činiti? Kako možemo vršiti djela koja su Bogu po volji?” 29 Isus im je odgovorio: “Ovo je djelo koje je Bogu po volji – trebate vjerovati u onoga koga je on poslao.”+ 30 A oni su ga upitali: “Kakav ćeš čudesan znak+ učiniti da ga vidimo i povjerujemo ti? Što ćeš učiniti? 31 Naši su preci jeli manu u pustinji,+ kao što je napisano: ‘Hranio ih je kruhom s neba.’”+ 32 A Isus im je rekao: “Zaista, zaista vam kažem, nije vam Mojsije dao pravi kruh s neba, nego vam moj Otac daje pravi kruh s neba. 33 Jer Božji je kruh onaj tko silazi s neba i daje život svijetu.” 34 Nato su mu rekli: “Gospodine, daj nam uvijek tog kruha.”

35 A Isus im je kazao: “Ja sam kruh života. Onaj tko dolazi k meni neće nikad ogladnjeti i onaj tko vjeruje u mene neće nikad ožednjeti.+ 36 Ali kao što sam vam rekao, vidjeli ste me, a ipak ne vjerujete.+ 37 Svi koje mi Otac daje doći će k meni i nikad neću otjerati onoga tko dođe k meni,+ 38 jer nisam sišao s neba+ da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.+ 39 A volja je onoga koji me poslao da ne izgubim nijednog od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem+ u posljednji dan. 40 Jer volja je mog Oca da svatko tko prihvaća Sina i vjeruje u njega dobije vječni život,+ i ja ću ga uskrsnuti+ u posljednji dan.”

41 Nato su Židovi počeli gunđati protiv njega jer je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”+ 42 I govorili su: “Nije li to Josipov sin Isus? Znamo mu i oca i majku.+ Kako on sad kaže: ‘Sišao sam s neba’?” 43 A Isus im je odvratio: “Prestanite gunđati! 44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac, koji me poslao.+ I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.+ 45 U Prorocima je napisano: ‘Jehova* će ih sve poučavati.’+ Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. 46 To ne znači da je itko vidio Oca,+ osim onoga koji je došao od Boga. On je vidio Oca.+ 47 Zaista, zaista vam kažem, svatko tko vjeruje dobit će vječni život.+

48 Ja sam kruh života.+ 49 Vaši su preci jeli manu u pustinji, a ipak su umrli.+ 50 No nitko tko jede kruh koji silazi s neba neće umrijeti. 51 Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako netko jede ovaj kruh, živjet će vječno. A taj je kruh moje tijelo koje ću dati za život svijeta.”+

52 Tada su se Židovi počeli prepirati među sobom: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?” 53 Zato im je Isus rekao: “Zaista, zaista vam kažem, ako ne jedete tijelo Sina Čovječjeg i ne pijete njegovu krv, nećete dobiti život*.+ 54 Tko se hrani mojim tijelom i pije moju krv, dobit će vječni život, a ja ću ga uskrsnuti+ u posljednji dan. 55 Jer moje je tijelo prava hrana i moja je krv pravo piće. 56 Tko se hrani mojim tijelom i pije moju krv, ostaje ujedinjen sa mnom i ja s njim.+ 57 Kao što ja živim zahvaljujući živom Ocu koji me poslao, tako će i onaj tko se hrani mnome živjeti zahvaljujući meni.+ 58 Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije kao kruh koji su jeli vaši preci, pa su ipak umrli. Tko se hrani ovim kruhom, živjet će vječno.”+ 59 To je rekao dok je poučavao u sinagogi* u Kafarnaumu.

60 Kad su to čuli, mnogi njegovi učenici rekli su: “Ovo su sablažnjive riječi! Tko ga može slušati?” 61 A Isus je znao da njegovi učenici gunđaju zbog toga, pa ih je upitao: “Zar vas to sablažnjava? 62 A što biste rekli ako biste ugledali Sina Čovječjeg kako uzlazi onamo gdje je prije bio?+ 63 Duh daje život,+ tijelo ga ne može dati. Riječi koje sam vam govorio potječu od duha i daju život.+ 64 Ali neki među vama ne vjeruju.” Jer Isus je od početka znao tko su oni koji ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.+ 65 I rekao je: “Zato sam vam kazao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu Otac to ne dopusti.’”+

66 Zbog toga su se mnogi njegovi učenici vratili onome što su ostavili+ i više nisu išli s njim. 67 Stoga je Isus upitao dvanaestoricu: “Hoćete li i vi otići?” 68 A Šimun Petar mu je odgovorio: “Gospodine, kome ćemo otići?+ Ti imaš riječi vječnog života.+ 69 Mi vjerujemo i znamo da si ti sveti Božji Sin.”+ 70 Isus im je nato rekao: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu?+ Ipak, jedan je od vas klevetnik*.”+ 71 A govorio je o Judi, sinu Šimuna Iskariota. On ga je kasnije izdao iako je bio jedan od dvanaestorice.+

7 Nakon toga Isus je nastavio putovati po Galileji. Nije htio ići u Judeju jer su ga Židovi namjeravali ubiti.+ 2 Približavao se Blagdan sjenica,+ jedan od židovskih blagdana. 3 Stoga su mu njegova braća+ rekla: “Idi odavde i pođi u Judeju da i tvoji učenici koji su ondje vide tvoja djela. 4 Jer tko želi biti poznat, ništa ne čini u tajnosti. Kad već činiš takva djela, pokaži se svijetu!” 5 Naime, njegova braća nisu vjerovala u njega.+ 6 Stoga im je Isus rekao: “Moje vrijeme još nije došlo,+ a za vas je vrijeme uvijek pogodno. 7 Vas svijet nema razloga mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim da su njegova djela zla.+ 8 Vi pođite na blagdan, a ja još ne idem na ovaj blagdan jer moje vrijeme još nije došlo.”+ 9 To im je rekao i ostao u Galileji.

10 No kad su njegova braća otišla na blagdan, pošao je i on, ali ne javno, nego potajno. 11 A Židovi su ga tražili za vrijeme blagdana i govorili: “Gdje je taj čovjek?” 12 I mnogi u narodu potajno su raspravljali o njemu. Jedni su govorili: “On je dobar čovjek”, a drugi: “Nije, nego zavodi narod.”+ 13 No nitko nije o njemu govorio javno jer su se bojali Židova.+

14 Sredinom blagdana Isus je otišao u hram i počeo poučavati. 15 A Židovi su se čudili: “Kako ovaj tako dobro poznaje Pisma*+ kad nije pohađao škole*?”+ 16 Isus im je odgovorio: “Ono što naučavam nije moje, nego dolazi od onoga koji me poslao.+ 17 Ako netko želi vršiti njegovu volju, znat će potječe li to učenje od Boga+ ili ja govorim svoje zamisli. 18 Tko govori svoje zamisli, traži slavu za sebe, a tko želi proslaviti onoga koji ga je poslao,+ taj govori istinu i u njemu nema nepravednosti. 19 Nije li vam Mojsije dao Zakon?+ A nitko od vas nije poslušan Zakonu. Zašto me želite ubiti?”+ 20 Narod mu je odgovorio: “Opsjednut si demonom! Tko te želi ubiti?” 21 Nato im je Isus rekao: “Učinio sam jedno djelo i svi se čudite. 22 Zato razmislite o ovome: Mojsije vam je dao zakon o obrezivanju+ – iako taj zakon zapravo ne potječe iz Mojsijevog vremena, nego iz vremena vaših praotaca+ – pa vi svoje sinove obrezujete čak i u subotu*. 23 Ako svoje sinove obrezujete u subotu da ne biste prekršili Mojsijev zakon, zašto se gnjevite na mene jer sam u subotu izliječio čovjeka?+ 24 Nemojte suditi po onome što vidite, nego sudite po pravdi.”+

25 Tada su neki iz Jeruzalema rekli: “Nije li to onaj kojeg neki žele ubiti?+ 26 A, evo, on javno govori i oni mu ništa ne kažu. Je li moguće da naši poglavari zaista misle da je on Krist? 27 Ali za njega znamo odakle je,+ a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.” 28 Dok je poučavao u hramu, Isus je glasno rekao: “Vi me poznajete i znate odakle sam. Ja nisam došao sam od sebe+ – onaj koji me poslao doista postoji, a vi ga ne poznajete.+ 29 Ja ga poznajem+ jer sam njegov zastupnik i on me poslao.” 30 Tada su ga pokušali uhvatiti,+ ali to im nije pošlo za rukom jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.+ 31 A mnogi iz naroda povjerovali su u njega.+ Govorili su: “Zar će Krist, kad dođe, činiti više čuda nego što ih ovaj čini?”

32 Farizeji su čuli da se u narodu tako priča o njemu. Stoga su svećenički glavari i farizeji poslali stražare da ga uhvate. 33 Tada je Isus rekao: “Još ću kratko biti s vama, a onda ću otići k onome koji me poslao.+ 34 Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje ću ja biti.”+ 35 Nato su Židovi rekli jedni drugima: “Kamo ovaj namjerava otići, a da ga mi nećemo naći? Zar namjerava poći Židovima rasijanima među Grcima i poučavati Grke? 36 Na što je mislio kad je rekao: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Vi ne možete doći onamo gdje ću ja biti’?”

37 A posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana+ Isus je ustao i uzviknuo: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije!+ 38 Tko bude vjerovao u mene, ‘iz njegove nutrine poteći će rijeke žive vode’, kao što stoji u Pismima.”+ 39 A govorio je o duhu koji su trebali primiti oni koji vjeruju u njega. Naime, tada još nisu primili duh+ jer Isus još nije bio proslavljen.+ 40 Kad su neki iz naroda to čuli, rekli su: “Ovo je uistinu Prorok.”+ 41 Drugi su kazali: “To je Krist.”+ No neki su govorili: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje?+ 42 Ne kažu li Pisma da će Krist biti Davidov potomak+ i da će doći iz Betlehema,+ sela iz kojeg je bio David?”+ 43 Tako je zbog njega došlo do podjele u narodu. 44 Neki od njih htjeli su ga uhvatiti, ali nitko to nije učinio.

45 Stražari su se zatim vratili svećeničkim glavarima i farizejima, a oni su im rekli: “Zašto ga niste doveli?” 46 Stražari su odgovorili: “Nitko nikada nije tako govorio.”+ 47 Nato su farizeji rekli: “Zar je i vas obmanuo? 48 Je li itko od poglavara ili farizeja povjerovao u njega?+ 49 Ali taj narod koji ga sluša ne poznaje Zakon i proklet je.” 50 A Nikodem, jedan od njih, koji je jednom ranije došao k Isusu, rekao im je: 51 “Zar prema našem Zakonu smijemo osuditi nekoga prije nego što ga saslušamo i utvrdimo što je učinio?”+ 52 Nato su mu rekli: “Zar si i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da nijedan prorok neće doći iz Galileje!”*

8 12 Isus se opet obratio narodu i rekao: “Ja sam svjetlo svijeta.+ Tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlo+ života.” 13 Farizeji su mu nato rekli: “Ti svjedočiš sam o sebi, tvoje svjedočanstvo nije istinito.” 14 Isus im je odvratio: “Ako i svjedočim sam o sebi, moje je svjedočanstvo istinito jer znam odakle sam došao i kamo idem.+ A vi ne znate odakle sam došao ni kamo idem. 15 Vi sudite po onom što se vidi*,+ a ja nikome ne sudim. 16 A ako i sudim, moj je sud pravedan jer ne sudim sam, nego je sa mnom Otac koji me poslao.+ 17 Pa u vašem Zakonu piše da je svjedočanstvo istinito ako postoje dva svjedoka.+ 18 Ja svjedočim o sebi, a i Otac koji me poslao svjedoči o meni.”+ 19 Nato su ga upitali: “Gdje je tvoj Otac?” Isus je odgovorio: “Vi ne poznajete ni mene ni mog Oca.+ Kad biste poznavali mene, poznavali biste i mog Oca.”+ 20 To je rekao dok je poučavao narod u dijelu hrama u kojem su se skupljali prilozi.+ Ali nitko ga nije uhvatio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.+

21 Isus im je opet rekao: “Ja odlazim i vi ćete me tražiti, ali ipak ćete umrijeti u svom grijehu.+ Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.”+ 22 Nato su Židovi rekli: “Zar se misli ubiti? Jer govori: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.’” 23 A on im je rekao: “Vi ste odozdo, a ja sam odozgo.+ Vi pripadate ovom svijetu, a ja ne pripadam ovom svijetu. 24 Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Jer ako ne vjerujete da sam ja onaj koji kažem da jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.” 25 Tada su ga upitali: “Tko si ti?” A Isus im je odvratio: “Zašto uopće razgovaram s vama? 26 Imam mnogo toga reći o vama i mnogo toga u vezi s čim trebam donijeti presudu. Zapravo, ja govorim ono što sam čuo od onoga koji me poslao u svijet, a on uvijek govori istinu.”+ 27 No oni nisu shvatili da im govori o Ocu. 28 Stoga je Isus rekao: “Kad podignete* Sina Čovječjeg,+ znat ćete da sam ja onaj koji kažem da jesam+ i da ništa ne činim sam od sebe.+ Naprotiv, ja govorim ono što me Otac naučio. 29 Onaj koji me poslao sa mnom je. Nije me ostavio samog jer ja uvijek činim ono što je njemu po volji.”+ 30 Mnogi koji su čuli njegove riječi povjerovali su u njega.

31 Tada je Isus rekao Židovima koji su povjerovali u njega: “Ako se držite mojih riječi, zaista ste moji učenici – 32 i upoznat ćete istinu+ i istina će vas osloboditi.”+ 33 Nato su mu neki rekli: “Mi smo Abrahamovi potomci i nikada nismo nikome robovali. Kako ti kažeš: ‘Postat ćete slobodni’?” 34 Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista vam kažem, svatko tko čini grijeh, rob je grijeha.+ 35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. 36 Dakle, ako vas Sin oslobodi, bit ćete istinski slobodni. 37 Znam da ste Abrahamovi potomci. Ali vi me želite ubiti jer ne prihvaćate ono što govorim. 38 Ja govorim ono što sam vidio dok sam bio kod svog Oca,+ a vi činite ono što ste čuli od svog oca.” 39 Oni su mu odvratili: “Naš je otac Abraham.” Tada im je Isus rekao: “Da ste Abrahamova djeca,+ postupali biste poput Abrahama. 40 A vi me sada želite ubiti, mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga.+ Abraham nikada ne bi učinio takvo što. 41 Vi postupate poput svog oca.” A oni su mu rekli: “Mi nismo nezakonita djeca*, imamo samo jednog Oca, Boga.”

42 Tada im je Isus rekao: “Kad bi Bog bio vaš Otac, vi biste me voljeli+ jer sam došao od Boga i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe, nego me on poslao.+ 43 Zašto ne razumijete ono što govorim? Zato što ne želite* slušati moje riječi. 44 Vaš je otac Ðavo i vi želite postupati onako kako želi vaš otac.+ On je ubojica otkad se pobunio*+ i nije ostao postojan u istini jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori ono što je njemu svojstveno jer je lažljivac i otac laži.+ 45 A ja vam govorim istinu i zato mi ne vjerujete. 46 Tko od vas može dokazati da sam počinio ijedan grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? 47 Onaj tko je od Boga, sluša što Bog govori.+ A vi ne slušate jer niste od Boga.”+

48 Židovi su mu odvratili: “Ne kažemo li s pravom da si Samarićanin+ i da si opsjednut demonom?”+ 49 Isus je odgovorio: “Nisam opsjednut demonom, nego iskazujem čast svom Ocu, a vi me prezirete. 50 Ali ja ne tražim slavu za sebe,+ nego me Bog želi proslaviti i on je sudac. 51 Zaista, zaista vam kažem, ako se tko drži mojih riječi, nikada neće umrijeti.”+ 52 A Židovi su mu rekli: “Sada znamo da si opsjednut demonom. Abraham je umro, umrli su i proroci, a ti kažeš: ‘Ako se tko drži mojih riječi, nikada neće okusiti smrti.’ 53 Zar si ti veći od našeg oca Abrahama? On je umro, a umrli su i proroci. Što ti misliš, tko si ti?” 54 Isus im je odgovorio: “Ako ja sam sebe slavim, moja slava ne vrijedi ništa. Mene proslavljuje moj Otac,+ za koga vi kažete da je vaš Bog. 55 No vi ga ne poznajete,+ a ja ga poznajem.+ Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažljivac kao i vi. Ali ja ga poznajem i držim se njegove riječi. 56 Vaš otac Abraham veoma se radovao da će vidjeti moj dan. On ga je vidio i obradovao se.”+ 57 Nato su mu Židovi rekli: “Nemaš još ni 50 godina, a vidio si Abrahama?” 58 Isus im je odgovorio: “Zaista, zaista vam kažem, prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.”+ 59 Nato su uzeli kamenje da ga kamenuju, ali Isus se sakrio i izašao iz hrama.

9 Idući putem, Isus je vidio čovjeka koji je bio slijep od rođenja. 2 A njegovi su ga učenici upitali: “Učitelju*,+ zašto se ovaj čovjek rodio slijep – zbog svog grijeha ili grijeha svojih roditelja?” 3 Isus je odgovorio: “Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji, ali kad je već tako, na njemu će se očitovati Božja djela.+ 4 Dok je još dan, moramo vršiti volju* onoga koji me poslao.+ Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. 5 Dok sam u svijetu, ja sam svjetlo svijeta.”+ 6 Rekavši to, pljunuo je na zemlju i od pljuvačke napravio blato, pa je tim blatom namazao čovjeku oči+ 7 i rekao mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu.” (Siloam znači “poslan”.) Čovjek je otišao i oprao se, a kad se vratio, više nije bio slijep.+

8 A susjedi i oni koji su ga prije viđali kako prosi govorili su: “Nije li to onaj čovjek koji je ovdje sjedio i prosio?” 9 Jedni su govorili: “To je taj”, a drugi: “Nije, samo mu je sličan.” A čovjek je govorio: “Ja sam taj.” 10 Tada su ga upitali: “Kako to da sad vidiš?” 11 On je odgovorio: “Čovjek koji se zove Isus napravio je blato, namazao mi njime oči i rekao: ‘Idi na Siloam i operi se.’+ Tako sam otišao i oprao se, pa sam progledao.” 12 Nato su ga upitali: “Gdje je taj čovjek?” Odgovorio je: “Ne znam.”

13 Zatim su tog čovjeka koji je prije bio slijep odveli farizejima. 14 A tog dana kad je Isus napravio blato i vratio mu vid+ bila je subota*.+ 15 Tada su ga i farizeji počeli ispitivati kako je progledao. A on im je rekao: “Stavio mi je blato na oči i ja sam se oprao, pa sad vidim.” 16 Nato su neki farizeji rekli: “Tog čovjeka nije poslao Bog, jer ne drži subotu.”+ Ali drugi su rekli: “Kako bi grešnik mogao činiti takva čuda?”+ I došlo je do podjele među njima.+ 17 Zatim su ponovno upitali slijepca: “Što ti kažeš o tom čovjeku? Uostalom, tebi je vratio vid.” Odgovorio je: “On je prorok.”

18 No Židovi nisu vjerovali da je taj čovjek bio slijep i da je progledao, pa su pozvali njegove roditelje 19 i upitali ih: “Je li ovo vaš sin koji se, kako vi kažete, rodio slijep? Kako to da sada vidi?” 20 Tada su njegovi roditelji odgovorili: “Da, ovo je naš sin i rodio se slijep – to znamo. 21 Ali kako to da sada vidi, ne znamo, a ne znamo ni tko mu je vratio vid. Pitajte njega! Odrastao je, neka govori sam za sebe.” 22 Njegovi su roditelji to rekli zato što su se bojali Židova*.+ Naime, Židovi su se već dogovorili da izopće iz sinagoge svakoga tko Isusa prizna za Krista.+ 23 Zato su njegovi roditelji rekli: “Odrastao je, pitajte njega!”

24 Tada su po drugi put pozvali čovjeka koji je bio slijep i rekli mu: “Iskaži čast Bogu!* Mi znamo da je taj čovjek grešnik.” 25 A on je odvratio: “Je li grešnik, ne znam. Znam samo da sam bio slijep, a sada vidim.” 26 Tada su ga upitali: “Kako se to dogodilo? Kako ti je vratio vid?” 27 Odgovorio im je: “Već sam vam rekao, ali me niste slušali. Zašto to opet želite čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?” 28 Nato su mu s prezirom rekli: “Ti si učenik tog čovjeka, a mi smo Mojsijevi učenici. 29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, ali ne znamo tko je ovoga poslao.” 30 Nato im je čovjek rekao: “Zaista je čudno što vi ne znate tko ga je poslao, a meni je on vratio vid. 31 Znamo da Bog ne uslišava grešnike,+ nego uslišava onoga tko je bogobojazan i vrši njegovu volju.+ 32 Još se nikad nije čulo da je netko vratio vid čovjeku koji je slijep od rođenja. 33 Da ga nije poslao Bog, ne bi mogao ništa učiniti.”+ 34 A oni su mu odvratili: “Zar ćeš ti nas učiti, a sav si se u grijesima rodio?” I izbacili su ga van.*+

35 Isus je čuo da su ga izbacili. Kad ga je pronašao, upitao ga je: “Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?” 36 Čovjek je odgovorio: “A tko je on, gospodine? Kaži mi, pa da povjerujem u njega.” 37 Isus mu je rekao: “Vidio si ga. Upravo razgovaraš s njim.” 38 Tada je on kazao: “Vjerujem u njega, Gospodine!” I poklonio mu se*. 39 A Isus je rekao: “Došao sam u svijet da bi se svijetu moglo suditi – da oni koji ne vide progledaju,+ a da oni koji vide oslijepe.”+ 40 To su čuli neki farizeji koji su bili ondje pa su ga upitali: “Zar smo i mi slijepi?” 41 Isus im je odgovorio: “Da ste slijepi, ne biste bili krivi za grijeh. Ali vi kažete: ‘Vidimo.’ Zato ostajete krivi za grijeh.”+

10 “Zaista, zaista vam kažem, tko u tor ne ulazi na vrata, nego se penje preko zida, taj je lopov i pljačkaš.+ 2 A onaj tko ulazi na vrata, pastir je ovaca.+ 3 Njemu vratar otvara vrata+ i ovce slušaju njegov glas.+ On svoje ovce zove po imenu i izvodi ih iz tora. 4 A kad izvede sve svoje ovce, ide pred njima i one idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 A za strancem neće ići, nego će pobjeći od njega jer ne poznaju glas stranaca.” 6 Isus im je ispričao tu usporedbu, ali oni nisu shvatili što im je time htio reći.

7 Zato je Isus ponovno rekao: “Zaista, zaista vam kažem, ja sam vrata na koja ovce ulaze.+ 8 Svi koji su se predstavljali kao ja lopovi su i pljačkaši, ali ovce ih nisu slušale. 9 Ja sam vrata. Tko uđe kroz mene, bit će spašen. Ulazit će i izlaziti i naći će pašu.+ 10 Lopov dolazi samo da bi ukrao, zaklao i uništio.+ Ja sam došao da dobiju život i da žive unedogled. 11 Ja sam dobri pastir.+ Dobri pastir polaže svoj život za ovce.+ 12 A kad najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – vidi vuka kako dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i rastjeruje. 13 On bježi jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca. 14 Ja sam dobri pastir. Poznajem svoje ovce i moje ovce poznaju mene,+ 15 kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca.+ I svoj život* polažem za ovce.+

16 Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora.+ Moram i njih dovesti i one će slušati moj glas, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.+ 17 Otac me voli+ jer ja polažem svoj život+ da bih ga opet primio. 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja dobrovoljno polažem. Imam ovlast položiti ga i imam ovlast opet ga primiti.+ To mi je zapovjedio moj Otac.”

19 Među Židovima je opet došlo do podjele+ zbog tih riječi. 20 Mnogi od njih govorili su: “Opsjednut je demonom i poludio je. Zašto ga slušate?” 21 Ali drugi su rekli: “To nisu riječi opsjednutog čovjeka. Zar demon može slijepima vratiti vid?”

22 U to se vrijeme u Jeruzalemu slavio Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23 Isus je bio u hramu i hodao Salamunovim trijemom.+ 24 Tada su ga Židovi okružili i rekli mu: “Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, reci nam to otvoreno!” 25 Isus im je odgovorio: “Rekao sam vam, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime svog Oca svjedoče o meni.+ 26 Ali vi ne vjerujete jer niste moje ovce.+ 27 Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.+ 28 Ja im dajem vječni život+ te one nikada neće propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.+ 29 Oni koje mi je dao moj Otac vredniji su od svega drugog. I nitko ih ne može oteti iz Očeve ruke.+ 30 Ja i Otac jedno smo*.”+

31 Tada su Židovi opet dohvatili kamenje da ga kamenuju. 32 A Isus im je rekao: “Pred vama sam učinio mnoga dobra djela u ime svog Oca. Za koje me od tih djela kamenujete?” 33 Židovi su mu odgovorili: “Ne kamenujemo te zbog dobrih djela, nego zato što huliš.+ Jer iako si čovjek, tvrdiš da si bog.” 34 A Isus im je odvratio: “Nije li zapisano u vašem Zakonu: ‘Rekao sam: “Vi ste bogovi”’?+ 35 Ako je Bog nazvao ‘bogovima’+ one koje je osudio – a Pisma se ne mogu poništiti – 36 kako onda meni, kojeg je Otac posvetio i poslao u svijet, kažete da hulim zato što sam rekao da sam Božji Sin?+ 37 Ako ne činim djela svog Oca, nemojte mi vjerovati. 38 Ali ako ih činim, čak i ako ne vjerujete meni, vjerujte djelima,+ da biste shvatili i uvijek imali na umu da je Otac u jedinstvu sa mnom i da sam ja u jedinstvu s Ocem.”+ 39 Nato su ga opet pokušali uhvatiti, ali on im je umaknuo.

40 Nakon toga je opet prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je Ivan u početku krstio+ te je ostao ondje. 41 A mnogi su došli k njemu. Govorili su jedni drugima: “Ivan nije učinio nijedno čudo, ali što je god rekao o ovom čovjeku bila je istina.”+ 42 I mnogi su ondje povjerovali u Isusa.

11 Neki čovjek po imenu Lazar bio je bolestan. On je živio u Betaniji, selu u kojem su živjele Marija i njena sestra Marta.+ 2 Bila je to ona Marija koja je kasnije izlila mirisno ulje na Gospodina i obrisala mu noge svojom kosom.+ Lazar, koji je bio bolestan, bio je njen brat. 3 Stoga su njegove sestre poručile Isusu: “Gospodine, tvoj voljeni prijatelj je bolestan.” 4 Kad je Isus to čuo, rekao je: “Ova bolest na kraju neće završiti smrću, nego će donijeti slavu Bogu,+ da bi Božji Sin zahvaljujući njoj bio proslavljen.”

5 A Isus je volio Martu, njenu sestru i Lazara. 6 No kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem je bio. 7 Potom je rekao učenicima: “Pođimo opet u Judeju.” 8 A učenici su ga upitali: “Učitelju*,+ Judejci su te upravo htjeli kamenovati,+ a ti opet ideš onamo?” 9 Isus je odgovorio: “Zar danje svjetlo ne traje 12 sati?+ Tko hoda po danu, ne spotiče se jer vidi svjetlo ovog svijeta. 10 No tko hoda po noći, spotiče se jer nema svjetla u njemu.”

11 Nakon što je to rekao, dodao je: “Naš je prijatelj Lazar zaspao,+ ali idem ga probuditi.” 12 Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” 13 No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili kako želi reći da Lazar doista spava. 14 Tada im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro.+ 15 Zbog vas se radujem što nisam bio ondje jer će sad vaša vjera biti još jača. Pođimo sada k njemu.” 16 Tada je Toma, zvani Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Pođimo i mi, da umremo s njim!”+

17 Kad je Isus stigao, rekli su mu da je Lazar već četiri dana u grobu. 18 A Betanija je bila blizu Jeruzalema, udaljena oko 15 stadija*. 19 I mnogo je Židova već došlo Marti i Mariji da ih utješe zbog smrti njihovog brata. 20 Kad je Marta čula da Isus dolazi, pošla mu je u susret, a Marija+ je ostala u kući. 21 Marta je rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Ali čak sam i sada uvjerena da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” 23 Nato joj je Isus rekao: “Tvoj će brat ustati.” 24 Marta mu je odvratila: “Znam da će ustati kad bude uskrsnuće+ u posljednji dan.” 25 Tada joj je Isus rekao: “Ja sam uskrsnuće i život.+ Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će. 26 I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti.+ Vjeruješ li to?” 27 Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, onaj koji treba doći u svijet.” 28 Kad je to rekla, otišla je po svoju sestru Mariju i krišom joj kazala: “Učitelj+ je ovdje i zove te.” 29 Kad je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu.

30 Isus još nije bio došao u selo, nego se još uvijek nalazio ondje gdje ga je srela Marta. 31 Kad su Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidjeli da je brzo ustala i izašla, pošli su za njom, misleći da ide do groba+ da ondje plače. 32 A kad je Marija došla onamo gdje je bio Isus i kad ga je ugledala, bacila mu se pred noge i rekla mu: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.” 33 Kad je Isus vidio kako plače ona i Židovi koji su došli s njom, duboko je uzdahnuo, sav potresen, i obuzela ga je tuga. 34 I upitao je: “Gdje ste ga položili?” Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i vidi.” 35 I Isus je zaplakao.+ 36 Tada su Židovi rekli: “Pogledajte koliko ga je volio!” 37 Ali neki od njih rekli su: “Zar on, koji je slijepcu vratio vid,+ nije mogao spriječiti njegovu smrt?”

38 Tada je Isus ponovno duboko uzdahnuo, sav potresen, i otišao je do groba. To je zapravo bila pećina, a na otvoru je ležao kamen. 39 Isus je zapovjedio: “Odmaknite kamen!” A Marta, sestra umrloga, rekla mu je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara jer već su četiri dana otkako je umro.” 40 Isus joj je kazao: “Nisam li ti rekao da ćeš vidjeti koliko je Bog veličanstven* ako budeš vjerovala?”+ 41 Tada su odmaknuli kamen. A Isus je pogledao prema nebu+ i rekao: “Oče, hvala ti što si me uslišio. 42 Znam da me uvijek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda koji ovdje stoji, kako bi vjerovali da si me ti poslao.”+ 43 Rekavši to, povikao je na sav glas: “Lazare, izađi!”+ 44 I umrli je izašao. Noge i ruke bile su mu omotane povojima, a lice mu je bilo omotano platnom. Tada im je Isus rekao: “Skinite to s njega da može hodati.”

45 Mnogi Židovi koji su bili došli k Mariji i vidjeli što je učinio povjerovali su u njega.+ 46 Ali neki od njih otišli su farizejima i ispričali im što je Isus učinio. 47 Zato su svećenički glavari i farizeji sazvali Sudbeno vijeće i rekli: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga čuda.+ 48 Ako ga pustimo da nastavi tako, svi će povjerovati u njega, pa će doći Rimljani te nam uzeti i naš hram i naš narod.” 49 Ali jedan od njih, Kajfa,+ koji je te godine bio veliki svećenik, rekao im je: “Ništa vi ne znate 50 i ne shvaćate da je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod nego da cijeli narod strada.” 51 No to nije rekao sam od sebe. Budući da je te godine bio veliki svećenik, prorekao je da Isus treba umrijeti za narod, 52 i ne samo za narod nego i zato da ujedini Božju djecu koja su posvuda rasijana. 53 Tako su se od tog dana počeli dogovarati kako da ga ubiju.

54 Stoga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim,+ i ondje je ostao s učenicima. 55 A približavala se židovska Pasha+ i mnogi su iz svojih sela otišli u Jeruzalem prije Pashe da se obredno očiste. 56 I tražili su Isusa te govorili jedni drugima dok su bili u hramu: “Što mislite? Hoće li uopće doći na blagdan?” 57 A svećenički glavari i farizeji zapovjedili su da im svatko tko dozna gdje je Isus mora to dojaviti kako bi ga uhvatili.

12 Šest dana prije Pashe Isus je došao u Betaniju, gdje je živio Lazar+ kojeg je podignuo iz mrtvih. 2 Ondje su mu priredili večeru. Marta je posluživala,+ a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili za stolom. 3 Marija je tada uzela libru* skupocjenog mirisnog ulja, pravog nardovog ulja, i izlila ga Isusu na noge, a zatim ih je obrisala svojom kosom. I kuća se ispunila mirisom ulja.+ 4 A Juda Iskariot,+ jedan od njegovih učenika, koji ga je kasnije izdao, rekao je: 5 “Zašto se to mirisno ulje nije prodalo za 300 denara* i novac dao siromasima?” 6 No to nije rekao zato što se brinuo za siromahe, nego zato što je bio lopov – bio je zadužen da čuva kutiju za novac te je krao novac koji se u nju stavljao. 7 Nato je Isus rekao: “Pustite je na miru! Neka to učini kako bi pripremila moje tijelo za dan ukopa.+ 8 Jer siromasi će uvijek biti među vama,+ ali ja neću uvijek biti s vama.”+

9 Silno mnoštvo Židova saznalo je da je Isus u Betaniji, pa su došli onamo, ali ne samo zbog njega nego i da vide Lazara, kojeg je on podignuo iz mrtvih.+ 10 A svećenički glavari dogovorili su se da ubiju i Lazara 11 jer su zbog njega mnogi Židovi dolazili onamo te su povjerovali u Isusa.+

12 Sutradan je veliko mnoštvo ljudi koje je došlo na blagdan čulo da Isus dolazi u Jeruzalem. 13 Uzeli su palmine grane i izašli mu u susret te su počeli vikati: “Molimo te, spasi ga! Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u Jehovino* ime,+ kralj Izraela!”+ 14 Isus je pronašao magare i sjeo na njega,+ kao što je napisano: 15 “Ne boj se, kćeri sionska! Gle, tvoj kralj dolazi i jaše na magaričinom mladuncu.”+ 16 Njegovi učenici nisu to isprva razumjeli, ali kad je Isus bio proslavljen,+ sjetili su se da se dogodilo upravo ono što je bilo napisano o njemu.+

17 A mnoštvo ljudi koje je bilo s njim kad je pozvao Lazara iz groba+ i podignuo ga iz mrtvih govorilo je drugima o tome.+ 18 To je bio još jedan razlog zašto mu je silan narod izašao u susret – čuli su da je učinio to čudo. 19 A farizeji su rekli jedni drugima: “Vidite da ništa ne postižemo! Evo, sav svijet ide za njim.”+

20 Među onima koji su došli pokloniti se Bogu* na blagdan bilo je i nekih Grka. 21 Oni su prišli Filipu,+ koji je bio iz Betsaide u Galileji, i zamolili ga: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.” 22 Filip je otišao i prenio to Andriji, a zatim su Andrija i Filip otišli i prenijeli to Isusu.

23 Ali Isus im je odvratio: “Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude proslavljen.+ 24 Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenice ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo to jedno zrno. Ali ako umre,+ donosi obilan urod. 25 Tko voli svoj život, izgubit će ga*, a tko mrzi svoj život+ u ovom svijetu, sačuvat će ga i dobiti vječni život.+ 26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga.+ Ako mi tko bude služio, Otac će mu iskazati čast. 27 Sada sam jako uznemiren.+ Što da kažem? Oče, spasi me od onog što me čeka*.+ Ali zbog toga sam i došao. 28 Oče, proslavi svoje ime!” Uto se začuo glas+ s neba: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.”+

29 Kad je to čuo narod koji je ondje stajao, rekao je da je zagrmjelo. A neki su kazali: “Anđeo mu je govorio.” 30 Isus je nato rekao: “Ovaj glas nije se čuo radi mene, nego radi vas. 31 Sada se sudi ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta+ biti svrgnut.+ 32 A kad ja budem podignut sa zemlje*,+ privući ću k sebi sve vrste ljudi.” 33 To je rekao da navijesti kakvom će smrću umrijeti.+ 34 Nato mu je narod rekao: “Zakon kaže da će Krist živjeti zauvijek.+ Kako onda ti kažeš da Sin Čovječji mora biti podignut?+ Tko je taj Sin Čovječji?” 35 Isus im je odvratio: “Svjetlo će još malo biti među vama. Hodajte u svjetlu dok ga još imate, da vas tama ne nadjača. Tko hoda u tami, ne zna kamo ide.+ 36 Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo da budete sinovi svjetla.”+

Isus je to rekao, a onda je otišao i sakrio se od njih. 37 Iako je pred njima učinio tolika čuda, oni nisu povjerovali u njega, 38 tako da su se ispunile riječi proroka Izaije: “Jehova*, tko je povjerovao u ono što je čuo od nas?+ Kome je Jehova* otkrio svoju moćnu ruku?”+ 39 Izaija je otkrio i zašto nisu mogli vjerovati kad je rekao: 40 “Zaslijepio im je oči i otvrdnuo im srca da ništa ne vide, da srcem ne razumiju i da se ne obrate pa da ih izliječim.”+ 41 Izaija je to rekao jer je vidio njegovu slavu i govorio je o njemu.+ 42 Ipak, čak su i mnogi poglavari povjerovali u njega,+ ali zbog farizeja to nisu htjeli priznati kako ne bi bili izopćeni iz sinagoge.+ 43 Naime, više im je bilo stalo do toga da ih slave ljudi nego da steknu Božje odobravanje*.+

44 A Isus je glasno rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje samo u mene nego i u onoga koji me poslao.+ 45 I tko vidi mene, vidi i onoga koji me poslao.+ 46 Ja sam došao u svijet kao svjetlo,+ da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.+ 47 A ako tko čuje moje riječi, a ne postupa po njima, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao osuditi svijet, nego spasiti svijet.+ 48 Tko odbacuje mene i ne prihvaća moje riječi, ima svog suca. Riječi koje sam govorio – one će ga osuditi u posljednji dan. 49 Jer ja nisam govorio svoje zamisli, nego mi je sam Otac koji me poslao zapovjedio što da govorim i što da naučavam.+ 50 I znam da njegova zapovijed vodi do vječnog života.+ Stoga sve što govorim, govorim onako kako mi je rekao Otac.”+

13 Isus je prije Pashe znao da je došlo njegovo vrijeme+ da napusti ovaj svijet i ode k Ocu,+ a budući da je volio svoje učenike koji su bili u svijetu, iskazivao im je ljubav do kraja.+ 2 Za vrijeme večere – kad je Ðavo već bio stavio u srce Jude Iskariota,+ Šimunovog sina, namjeru da ga izda+ – 3 Isus je, znajući da mu je Otac sve dao u ruke te da je došao od Boga i da ide k Bogu,+ 4 ustao od stola i odložio svoje haljine, uzeo ručnik i opasao se njime.+ 5 Zatim je ulio vodu u posudu i počeo učenicima prati noge i brisati ih ručnikom kojim je bio opasan. 6 Kad je došao do Šimuna Petra, on mu je rekao: “Gospodine, zar ćeš ti meni prati noge?” 7 Isus mu je odgovorio: “Ti sada ne razumiješ ovo što činim, ali poslije ćeš razumjeti.” 8 A Petar mu je rekao: “Nikada ti meni nećeš prati noge!” Isus mu je odvratio: “Ako te ne operem,+ ne možeš biti jedan od mojih.” 9 Tada mu je Šimun Petar rekao: “Gospodine, onda mi nemoj oprati samo noge nego i ruke i glavu.” 10 Isus mu je odvratio: “Onome tko se okupao ne treba prati ništa osim nogu jer je sav čist. A vi ste čisti, ali ne svi.” 11 Naime, znao je tko će ga izdati.+ Zato je rekao: “Niste svi čisti.”

12 Kad im je oprao noge, obukao je svoje haljine i vratio se za stol te im rekao: “Shvaćate li što sam vam učinio? 13 Vi mi se obraćate s ‘Učitelju’ i ‘Gospodine’, i s pravom me tako zovete, jer to i jesam.+ 14 Dakle, ako sam ja, Gospodin i Učitelj, vama oprao noge,+ i vi trebate* jedan drugome prati noge.+ 15 Dao sam vam primjer – kao što sam ja učinio vama, tako činite i vi.+ 16 Zaista, zaista vam kažem, rob nije veći od svog gospodara niti je onaj tko je poslan veći od onoga koji ga je poslao. 17 Sad kad to znate, bit ćete sretni budete li tako i činili.+ 18 Ne govorim o svima vama. Ja znam one koje sam izabrao. Ali neka se ispune riječi iz Pisama:+ ‘Onaj koji je jeo moj kruh, okrenuo se protiv* mene.’+ 19 Već sada vam to govorim, prije nego što se dogodi, da biste, kad se to dogodi, vjerovali da sam ja onaj koji kažem da jesam.+ 20 Zaista, zaista vam kažem, tko prima onoga koga ja šaljem, prima i mene.+ A tko prima mene, prima i onoga koji me poslao.”+

21 Rekavši to, Isus se jako uznemirio te je otvoreno rekao: “Zaista, zaista vam kažem, jedan će me od vas izdati.”+ 22 A učenici su pogledavali jedan drugoga u nedoumici, pitajući se o kome to govori.+ 23 Jedan od Isusovih učenika, onaj kojeg je Isus naročito volio,+ bio je za stolom odmah do njega. 24 Zato mu je Šimun Petar dao znak i rekao: “Pitaj ga o kome govori.” 25 Taj se učenik naslonio Isusu na prsa i upitao ga: “Gospodine, tko je taj?”+ 26 Isus je odgovorio: “To je onaj kojem ću dati zalogaj kruha koji umočim u zdjelu.”+ I uzeo je kruh, umočio ga u zdjelu i dao Judi, sinu Šimuna Iskariota. 27 Nakon što je Juda uzeo kruh, Sotona je ušao u njega.+ Tada mu je Isus rekao: “Što činiš, učini brže!” 28 Ali nitko od onih koji su bili za stolom nije znao zašto mu je to rekao. 29 Budući da je kod Jude bila kutija za novac,+ neki su mislili da mu je Isus rekao neka kupi ono što im treba za blagdan ili neka da nešto novca siromasima. 30 Tako je Juda uzeo kruh i odmah otišao. A bila je noć.+

31 Kad je on otišao, Isus je rekao: “Sada je vrijeme da Sin Čovječji bude proslavljen+ i da se Bog proslavi preko njega. 32 Sam Bog proslavit će ga,+ odmah će ga proslaviti. 33 Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam rekao Židovima, sada to kažem i vama: ‘Onamo kamo ja idem, vi ne možete doći.’+ 34 Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas,+ tako i vi trebate voljeti jedan drugoga.+ 35 Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav.”+

36 A Šimun Petar ga je upitao: “Gospodine, kamo ideš?” Isus je odgovorio: “Onamo kamo ja idem ti sada ne možeš ići, ali poslije ćeš doći za mnom.”+ 37 Nato mu je Petar rekao: “Gospodine, zašto sada ne mogu ići s tobom? Dat ću svoj život za tebe!”+ 38 Isus mu je odgovorio: “Dat ćeš svoj život za mene? Zaista, zaista ti kažem, pijetao neće zakukurikati dok me se triput ne odrekneš.”+

14 “Neka se vaše srce ne uznemiruje.+ Vjerujte u Boga,+ a vjerujte i u mene. 2 U kući mog Oca ima mnogo stanova. Da nije tako, rekao bih vam. A sad vam idem pripremiti mjesto.+ 3 Kad odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete ondje gdje sam ja.+ 4 A vi znate put koji vodi onamo kamo ja idem.”

5 Tada mu je Toma+ rekao: “Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo znali put?”

6 Isus mu je odgovorio: “Ja sam put,+ istina+ i život.+ Nitko ne može doći Ocu osim preko mene.+ 7 Ako poznajete mene, poznajete i mog Oca. Odsad ga poznajete i vidjeli ste ga.”+

8 A Filip mu je rekao: “Gospodine, pokaži nam Oca i to nam je dovoljno.”

9 Isus mu je odvratio: “Već sam toliko dugo s vama, a ti me, Filipe, još nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca.+ Kako onda možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? 10 Zar ne vjeruješ da sam ja u jedinstvu s Ocem i da je Otac u jedinstvu sa mnom?+ Ono što vam ja govorim nisu moje zamisli,+ nego Otac koji je* u jedinstvu sa mnom čini svoja djela preko mene. 11 Vjerujte mi kad kažem da sam ja u jedinstvu s Ocem i da je Otac u jedinstvu sa mnom. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte zbog djela koja činim.+ 12 Zaista, zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, činit će djela kakva i ja činim. Činit će i veća djela od ovih+ jer ja odlazim k Ocu.+ 13 I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se Otac proslavi preko Sina.+ 14 Ako što zamolite u moje ime, učinit ću to.

15 Ako me volite, držat ćete se mojih zapovijedi.+ 16 A ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog pomoćnika* da bude s vama zauvijek+ – 17 to je duh istine,+ koji svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje.+ A vi ga poznajete jer je u vama i ostaje s vama. 18 Neću vas ostaviti same*. Doći ću k vama.+ 19 Još malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti.+ Budući da ja živim, i vi ćete živjeti. 20 U taj ćete dan spoznati da sam ja u jedinstvu sa svojim Ocem te da ste vi u jedinstvu sa mnom i ja s vama.+ 21 Tko prihvaća moje zapovijedi i drži ih se, taj me voli. A tko voli mene, njega će voljeti moj Otac, a i ja ću ga voljeti i objavit ću mu se.”

22 Nato mu je Juda,+ ali ne Iskariot, rekao: “Gospodine, kako to da se namjeravaš objaviti nama, a ne svijetu?”

23 Isus mu je odgovorio: “Ako me tko voli, držat će se mojih riječi+ i moj će ga Otac voljeti, pa ćemo nas dvojica doći k njemu i prebivati s njim.+ 24 Tko me ne voli, ne drži se mojih riječi. Riječi koje slušate nisu moje, nego dolaze od Oca koji me poslao.+

25 Sve vam to govorim dok sam još s vama. 26 A pomoćnik, sveti duh, koji će Otac poslati u moje ime, poučit će vas svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam rekao.+ 27 Ostavljam vam mir, dajem vam svoj mir.+ Ja vam dajem mir kakav svijet ne daje. Neka se vaše srce ne uznemiruje i neka se ne boji. 28 Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Ako me volite, radovat ćete se što odlazim k Ocu, jer Otac je veći od mene.+ 29 Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da biste vjerovali kad se dogodi.+ 30 Više neću puno razgovarati s vama jer dolazi vladar svijeta.+ On nema vlasti nada mnom.+ 31 No da bi svijet znao da volim Oca, ja činim onako kako mi je Otac zapovjedio.+ Ustanite, pođimo odavde.

15 Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. 2 On uklanja svaku mladicu na meni koja ne donosi plod, a svaku koja donosi plod čisti*, kako bi donijela još više ploda.+ 3 Vi ste već čisti zbog riječi koju ste od mene čuli.+ 4 Ostanite ujedinjeni sa mnom i ja ću ostati ujedinjen s vama. Kao što mladica ne može sama od sebe donijeti plod ako ne ostane na trsu, ni vi to ne možete ako ne ostanete ujedinjeni sa mnom.+ 5 Ja sam trs, a vi ste mladice. Tko je ujedinjen sa mnom – i ja ujedinjen s njim – on donosi mnogo ploda,+ jer odvojeni od mene ne možete učiniti ništa. 6 Ako tko ne ostane ujedinjen sa mnom, on će biti poput odrezane mladice koja se osuši. Takve se mladice skupljaju i bacaju u vatru da izgore. 7 Ako ostanete ujedinjeni sa mnom i držite se mojih riječi, zamolite što god želite i bit ćete uslišeni.+ 8 Kada donosite mnogo ploda i pokazujete da ste moji učenici, to donosi slavu mom Ocu.+ 9 Kao što Otac voli mene,+ tako i ja volim vas. Ostanite u okrilju moje ljubavi.* 10 Budete li se držali mojih zapovijedi, uvijek ću vas voljeti*, kao što se i ja držim Očevih zapovijedi te on mene voli*.

11 Sve vam to govorim da biste u potpunosti osjećali radost kakvu ja osjećam.+ 12 Ovo je moja zapovijed: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas.+ 13 Nitko nema veću ljubav od onoga tko svoj život* da za svoje prijatelje.+ 14 Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam.+ 15 Više vas ne nazivam robovima jer rob ne zna što radi njegov gospodar. Nazivam vas prijateljima jer sam vam obznanio sve što sam čuo od svog Oca. 16 Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i dao sam vam zadatak da idete i donosite plod, plod koji će trajati, da bi vam Otac dao sve što ga zamolite u moje ime.+

17 Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga.+ 18 Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.+ 19 Kad biste bili dio svijeta, svijet bi vas volio jer biste njemu pripadali. Ali budući da niste dio svijeta,+ nego sam vas ja izabrao iz svijeta, svijet vas mrzi.+ 20 Imajte na umu ono što sam vam rekao: ‘Rob nije veći od svog gospodara.’ Ako su progonili mene, progonit će i vas.+ Ako su se držali mojih riječi, držat će se i vaših. 21 Ali sve će vam to činiti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.+ 22 Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi za grijeh.+ Ali ovako nemaju izgovora za svoj grijeh.+ 23 Tko mrzi mene, mrzi i mog Oca.+ 24 Da nisam među njima činio djela koja nitko drugi nije činio, ne bi bili krivi za grijeh.+ Ali oni su me vidjeli, a ipak su zamrzili i mene i mog Oca. 25 No to se dogodilo da bi se ispunile riječi zapisane u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me bez razloga.’+ 26 Kad stigne pomoćnik* kojeg ću vam poslati od Oca – duh istine,+ koji dolazi od Oca – on će svjedočiti o meni,+ 27 a i vi ćete svjedočiti o meni+ jer ste od početka sa mnom.

16 Sve sam vam to rekao da se ne pokolebate u vjeri. 2 Izopćivat će vas iz sinagoga.+ Štoviše, dolazi vrijeme kad će svatko tko vas ubije+ misliti da služi* Bogu. 3 A to će činiti jer nisu upoznali ni Oca ni mene.+ 4 Rekao sam vam to da se, kad dođe vrijeme da se sve to dogodi, sjetite da sam vam govorio o tome.+

Nisam vam to rekao u početku jer sam bio s vama. 5 Ali sada idem k onome koji me poslao.+ A nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ 6 Umjesto toga žalost je ispunila vaše srce jer sam vam to rekao.+ 7 No govorim vam istinu: za vaše je dobro što odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik*+ neće doći k vama, ali ako odem, poslat ću ga k vama. 8 A kad on dođe, jasno će pokazati svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda. 9 Najprije će pokazati što je grijeh,+ jer ne vjeruju u mene,+ 10 zatim će pokazati što je pravednost, jer idem k Ocu i više me nećete vidjeti, 11 a potom će pokazati što je osuda, jer je vladar ovog svijeta osuđen.+

12 Još vam imam mnogo toga reći, ali sada to ne možete nositi. 13 No kada dođe pomoćnik*, duh istine,+ on će vas voditi i pomoći vam da u potpunosti razumijete istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objavit će vam ono što dolazi.+ 14 On će me proslaviti+ jer će vam objaviti ono što čuje od mene.+ 15 Sve što Otac ima moje je.+ Zato sam rekao da će vam duh objaviti ono što čuje od mene. 16 Još malo i više me nećete vidjeti,+ a onda još malo pa ćete me vidjeti.”

17 Nato su neki od njegovih učenika pitali jedan drugoga: “Što je mislio kad nam je rekao: ‘Još malo i nećete me vidjeti, a onda još malo pa ćete me vidjeti’ i ‘idem k Ocu’?” 18 Govorili su: “Što misli kad kaže ‘još malo’? Ne znamo o čemu govori.” 19 A Isus je znao da ga to žele upitati, pa im je rekao: “Pitate li se što znače moje riječi: ‘Još malo i nećete me vidjeti, a onda još malo pa ćete me vidjeti’? 20 Zaista, zaista vam kažem, vi ćete plakati i naricati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali vaša će se žalost pretvoriti u radost.+ 21 Kad žena rađa, ona je žalosna jer trpi bolove, ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke jer je radosna zato što je dijete došlo na svijet. 22 Tako ste i vi sad žalosni. Ali kad me opet budete vidjeli, vaše će se srce radovati+ i nitko vam neće oduzeti vašu radost. 23 U taj me dan nećete ništa pitati. Zaista, zaista vam kažem, što god zamolite Oca+ u moje ime, on će vam to dati.+ 24 Dosad niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, pa će vaša radost biti potpuna.

25 Kad sam vam govorio o svemu tome, služio sam se usporedbama. Dolazi vrijeme kad se više neću služiti usporedbama, nego ću vam otvoreno govoriti o Ocu. 26 U taj ćete dan upućivati molbe Ocu u moje ime. Time ne želim reći da ću ja moliti za vas. 27 Naime, sam Otac vas voli jer ste vi voljeli mene+ i vjerovali ste da sam ja došao kao Božji zastupnik.+ 28 Došao sam u svijet kao Očev zastupnik. Sada napuštam svijet i odlazim k Ocu.”+

29 A njegovi su učenici rekli: “Evo, sada govoriš otvoreno i ne koristiš se usporedbama. 30 Sada znamo da sve znaš i da ti uopće ne trebamo postavljati pitanja. Zato vjerujemo da si došao od Boga.” 31 Isus im je odvratio: “Sada vjerujete? 32 Kažem vam, dolazi vrijeme, i već je došlo, kad ćete se razbježati svatko na svoju stranu i ostaviti me samog.+ Ali ja nisam sam jer je Otac sa mnom.+ 33 Sve sam vam to rekao da zahvaljujući meni imate mir.+ U svijetu ćete doživljavati nevolje, ali budite hrabri – ja sam pobijedio svijet!”+

17 Isus je to rekao, a zatim je podignuo pogled prema nebu i kazao: “Oče, došao je čas! Proslavi svog sina, da sin proslavi tebe.+ 2 Dao si mu vlast nad svim ljudima+ kako bi on podario vječni život+ svima koje si mu dao.+ 3 A da bi dobili vječni život,+ trebaju dobro upoznati* tebe, jedinog pravog Boga,+ i onoga koga si poslao, Isusa Krista.+ 4 Ja sam proslavio tebe na zemlji+ i dovršio djelo koje si mi povjerio.+ 5 A sada ti, Oče, proslavi mene – daj mi da budem pored tebe i da imam slavu koju sam imao dok sam bio s tobom prije nego što je nastao svijet.+

6 Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta.+ Bili su tvoji, a ti si ih dao meni i držali su se tvoje riječi. 7 Sada znaju da sve što si mi dao dolazi od tebe. 8 Jer riječi koje si dao meni ja sam dao njima.+ Oni su ih prihvatili i doista su se uvjerili da sam došao kao tvoj zastupnik+ te su povjerovali da si me ti poslao.+ 9 Ja molim za njih. Ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. 10 A sve što je moje tvoje je i što je tvoje moje je.+ I ja sam se proslavio među njima.

11 Ja više nisam u svijetu jer dolazim k tebi, ali oni jesu u svijetu.+ Sveti Oče, čuvaj ih+ zbog svog imena, koje si mi dao, kako bi bili jedno*, kao što smo i mi jedno*.+ 12 Kad sam bio s njima, ja sam ih čuvao+ zbog tvog imena, koje si mi dao. I sačuvao sam ih i nijedan od njih nije izgubljen*+ osim sina propasti,+ kako bi se ispunila Pisma.+ 13 Sada dolazim k tebi, a ovo govorim dok sam još u svijetu da bi se oni ispunili radošću kakvu ja osjećam.+ 14 Ja sam im prenio tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio jer nisu dio svijeta,+ kao što ni ja nisam dio svijeta.

15 Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih čuvaš od Zloga.+ 16 Oni nisu dio svijeta,+ kao što ni ja nisam dio svijeta.+ 17 Posveti ih* istinom.+ Tvoja riječ je istina.+ 18 Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet.+ 19 Ja čuvam svoju svetost radi njih, kako bi i oni bili posvećeni istinom.

20 Ne molim samo za njih nego i za one koji povjeruju u mene zahvaljujući njihovim riječima. 21 Molim te da svi budu jedno+ kao što si ti, Oče, u jedinstvu sa mnom i ja s tobom.+ Neka budu u jedinstvu s nama kako bi svijet vjerovao da si me ti poslao. 22 Iskazao sam im čast* koju si ti iskazao meni, kako bi bili jedno kao što smo mi jedno.+ 23 Ja sam u jedinstvu s njima i ti si u jedinstvu sa mnom, kako bi oni bili savršeno ujedinjeni. Tako će svijet znati da si me ti poslao i da voliš njih kao što voliš mene. 24 Oče, želim da oni koje si mi dao budu sa mnom ondje gdje sam ja+ kako bi vidjeli slavu koju si mi dao, jer si me volio prije postanka svijeta.+ 25 Pravedni Oče, svijet te nije upoznao,+ ali ja te poznajem,+ a oni su spoznali da si me ti poslao. 26 Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga,+ da ljubav koju ti meni iskazuješ bude u njima i da ja budem ujedinjen s njima.”+

18 Nakon što je to rekao, Isus je sa svojim učenicima prešao dolinu Kidron*+ i otišao u vrt koji se nalazio s druge strane.+ 2 A za to je mjesto znao i Juda, njegov izdajnik, jer se Isus ondje često sastajao sa svojim učenicima. 3 Stoga je Juda poveo četu vojnika te stražare koje su poslali svećenički glavari i farizeji pa su došli onamo s bakljama, svjetiljkama i oružjem.+ 4 Isus je znao što će mu se sve dogoditi, pa je istupio i upitao ih: “Koga tražite?” 5 Odgovorili su mu: “Isusa Nazarećanina.”+ Nato im je on rekao: “Ja sam taj.” A s njima je bio i njegov izdajnik Juda.+

6 Kad im je Isus rekao: “Ja sam taj”, ustuknuli su i popadali na zemlju.+ 7 Stoga ih je ponovno upitao: “Koga tražite?” A oni su odgovorili: “Isusa Nazarećanina.” 8 Tada je Isus odvratio: “Rekao sam vam da sam ja taj. Ako mene tražite, pustite druge neka odu.” 9 To se dogodilo da se ispune njegove riječi: “Nisam izgubio nijednog od onih koje si mi dao.”+

10 Tada je Šimun Petar izvukao mač koji je imao sa sobom i napao roba velikog svećenika te mu odsjekao desno uho.+ A rob se zvao Malho. 11 No Isus je rekao Petru: “Vrati mač u korice!+ Zar da ne pijem iz čaše koju mi je dao Otac?”+

12 Tada su vojnici, tisućnik i židovski stražari uhvatili Isusa i svezali ga. 13 Najprije su ga odveli Ani, jer je on bio tast Kajfe,+ koji je te godine bio veliki svećenik.+ 14 A Kajfa je bio onaj koji je savjetovao Židovima da je za njih bolje da jedan čovjek umre za narod.+

15 A Šimun Petar i jedan drugi učenik slijedili su Isusa.+ Taj je učenik poznavao velikog svećenika, pa je s Isusom ušao u dvorište velikog svećenika, 16 a Petar je ostao vani kod vrata. Stoga je taj učenik, koji je poznavao velikog svećenika, izašao i razgovarao s vrataricom te je uveo Petra. 17 Tada je ta sluškinja upitala Petra: “Nisi li i ti učenik tog čovjeka?” On je odvratio: “Nisam!”+ 18 A robovi i stražari stajali su oko vatre koju su naložili i grijali su se jer je bilo hladno. S njima je stajao i Petar i grijao se.

19 A svećenički glavar* ispitivao je Isusa o njegovim učenicima i o njegovim učenjima. 20 Isus mu je odgovorio: “Ja sam javno govorio pred svijetom. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u hramu,+ gdje se okupljaju svi Židovi, i ništa nisam govorio u tajnosti. 21 Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio. Oni znaju što sam govorio.” 22 Kad je Isus to rekao, jedan od stražara koji je stajao u blizini ošamario ga je+ i rekao: “Zar tako odgovaraš svećeničkom glavaru?” 23 Isus mu je odgovorio: “Ako sam nešto krivo rekao, kaži što je krivo. A ako sam u pravu, zašto me udaraš?” 24 Tada ga je Ana svezanog poslao velikom svećeniku Kajfi.+

25 A Šimun Petar stajao je kod vatre i grijao se. Tada su ga upitali: “Nisi li i ti njegov učenik?” On je to porekao, rekavši: “Nisam!”+ 26 A jedan od robova velikog svećenika, rođak onoga kome je Petar odsjekao uho,+ rekao je: “Nisam li te vidio s njim u vrtu?” 27 Petar je to opet porekao. Istog trena pijetao je zakukurikao.+

28 Tada su odveli Isusa iz Kajfine kuće i doveli ga u upraviteljevu palaču.+ Bilo je rano ujutro. A Židovi nisu ušli u upraviteljevu palaču da se ne bi onečistili,+ jer u protivnom ne bi mogli jesti pashalnu večeru. 29 Stoga je Pilat izašao k njima i upitao: “Za što optužujete ovog čovjeka?” 30 Odgovorili su mu: “Da ovaj nije zločinac, ne bismo ga predali tebi.” 31 Nato im je Pilat rekao: “Odvedite ga i sudite mu po svom zakonu!”+ A Židovi su mu odvratili: “Nama nije dopušteno nikoga pogubiti.”+ 32 Tako su se ispunile Isusove riječi kojima je navijestio kakvom će smrću umrijeti.+

33 Tada se Pilat vratio u palaču te je pozvao Isusa i upitao ga: “Jesi li ti židovski kralj?”+ 34 Isus je odgovorio: “Pitaš li me to zato što ti sam tako misliš ili zato što su ti drugi pričali o meni?” 35 Pilat je odvratio: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i svećenički glavari predali su te meni. Što si učinio?” 36 A Isus je odgovorio:+ “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta.+ Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moji bi se sluge borili da ne budem predan Židovima.+ Ali moje kraljevstvo nije odavde.” 37 Tada ga je Pilat upitao: “Dakle, ti si kralj?” Isus mu je odgovorio: “Ti sam kažeš da sam ja kralj.+ Ja sam se rodio i došao u svijet zato da svjedočim za istinu.+ Svatko tko je na strani istine sluša moj glas.” 38 Nato mu je Pilat rekao: “Što je istina?”

Kad je to rekao, ponovno je izašao k Židovima i kazao im: “Ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.+ 39 A vi imate običaj da vam na Pashu pustim nekog zatvorenika.+ Želite li onda da vam pustim židovskog kralja?” 40 Tada su povikali: “Ne njega, nego Barabu!” A Baraba je bio razbojnik.+

19 Tada je Pilat naredio da odvedu Isusa i da ga izbičuju.+ 2 A vojnici su ispleli krunu od trnja, stavili mu je na glavu i obukli mu purpurnu haljinu.+ 3 Prilazili su mu i govorili: “Zdravo*, kralju židovski!” I šamarali su ga.+ 4 Pilat je ponovno izašao i rekao Židovima: “Evo, izvodim ga pred vas da znate kako ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.”+ 5 Tada je Isus izašao, s krunom od trnja na glavi i odjeven u purpurnu haljinu. A Pilat im je rekao: “Evo čovjeka!” 6 Kad su ga svećenički glavari i stražari vidjeli, povikali su: “Na stup s njim! Na stup s njim!”+ A Pilat im je rekao: “Vi ga odvedite i pribijte na stup, jer ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje.”+ 7 Nato su mu Židovi odgovorili: “Mi imamo zakon i po tom zakonu on mora umrijeti+ jer je tvrdio da je Božji sin.”+

8 Kad je Pilat čuo što su rekli, još se više uplašio, 9 pa se vratio u palaču i upitao Isusa: “Odakle si ti?” Ali Isus mu nije odgovorio.+ 10 Tada mu je Pilat rekao: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast pustiti te i da imam vlast pribiti te na stup?” 11 Isus mu je odgovorio: “Ne bi imao nikakvu vlast nada mnom da ti nije dana odozgo. Zato je onaj koji me predao tebi počinio veći grijeh.”

12 Stoga je Pilat nastojao naći načina da ga pusti. Ali Židovi su vikali: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru*! Svatko tko se izdaje za kralja, protivi se caru.”+ 13 Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Kameni pločnik, a na hebrejskom Gabata. 14 A bio je dan pripreme+ za Pashu*, oko šestog sata*. Rekao je Židovima: “Evo vašeg kralja!” 15 Oni su nato počeli vikati: “Smakni ga! Smakni ga! Na stup s njim!” Pilat ih je upitao: “Zar da vašeg kralja pribijem na stup?” A svećenički glavari odgovorili su: “Mi nemamo drugog kralja osim cara!” 16 Tada im ga je predao da bude pribijen na stup.+

I oni su odveli Isusa. 17 Noseći stup na koji je trebao biti pribijen*, Isus je došao na mjesto zvano Lubanja,+ koje se na hebrejskom zove Golgota.+ 18 Ondje su ga pribili na stup.+ Uz njega su na stup stavili još dvojicu, jednoga sa svake strane, a Isus je bio u sredini.+ 19 Pilat je naredio da se na mučenički stup* stavi natpis na kojem je napisao: “Isus Nazarećanin, židovski kralj.”+ 20 Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto na kojem je Isus bio pribijen na stup nalazilo blizu grada. Natpis je bio napisan na hebrejskom, latinskom i grčkom. 21 No židovski svećenički glavari rekli su Pilatu: “Nemoj pisati: ‘Židovski kralj’, nego napiši da je on rekao: ‘Ja sam židovski kralj.’” 22 A Pilat je odvratio: “Što sam napisao, napisao sam!”

23 Kad su vojnici pribili Isusa na stup, uzeli su njegove gornje haljine i razdijelili ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeli su i donju haljinu, koja nije imala nijednog šava, već je bila istkana u jednom komadu. 24 Stoga su rekli jedan drugome: “Nemojmo je parati, nego odlučimo ždrijebom čija će biti.”+ To se dogodilo kako bi se ispunile riječi iz Pisama: “Među sobom su razdijelili moje haljine i izvlačili su ždrijeb za moju odjeću.”+ Vojnici su doista tako i učinili.

25 A kod Isusovog mučeničkog stupa stajala je Isusova majka+ i sestra njegove majke, zatim Klofina žena Marija i Marija Magdalena.+ 26 Kad je Isus vidio svoju majku i pokraj nje učenika kojeg je naročito volio,+ rekao je majci: “Ženo, evo ti sina!” 27 Zatim je rekao učeniku: “Evo ti majke!” I učenik ju je potom uzeo u svoj dom.

28 Nakon toga, znajući da je sve već dovršeno, Isus je rekao: “Žedan sam”, čime se ispunilo ono što piše u Pismima.+ 29 A ondje je stajala posuda puna uskislog vina. Stoga su na stabljiku izopa* nataknuli spužvu natopljenu uskislim vinom i prinijeli je njegovim ustima.+ 30 Kad je okusio uskislo vino, Isus je rekao: “Dovršeno je.”+ Glava mu je klonula i on je izdahnuo*.+

31 Budući da je bio dan pripreme,+ Židovi nisu htjeli da tijela ostanu na stupu+ u subotu* – jer je ta subota bila posebna+ – pa su zatražili od Pilata da se onima koji su na stupu polome noge i da se njihova tijela skinu. 32 Tako su vojnici došli i polomili noge dvojici muškaraca koji su bili stavljeni na stup pored Isusa. 33 Ali kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav, pa mu nisu polomili noge, 34 nego ga je jedan od vojnika kopljem ubo pod rebra,+ i odmah je izašla krv i voda. 35 O tome svjedoči onaj koji je to vidio i njegovo je svjedočanstvo istinito. On zna da govori istinu i ispričao je to da biste i vi vjerovali.+ 36 A to se dogodilo kako bi se ispunile riječi iz Pisama: “Nijedna kost neće mu biti slomljena.”+ 37 A na drugom mjestu u Pismima stoji: “Gledat će u onoga kojeg su proboli.”+

38 Nakon toga je Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali je to tajio jer se bojao Židova,+ zamolio Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo. Pilat mu je to dopustio, pa je Josip došao i skinuo njegovo tijelo.+ 39 A došao je i Nikodem,+ čovjek koji je jednom ranije Isusa posjetio pod okriljem noći, te je donio mješavinu* smirne i aloje, oko 100 libara*.+ 40 I uzeli su Isusovo tijelo i omotali ga povojima s mirisnim tvarima,+ prema židovskom pogrebnom običaju. 41 U blizini mjesta na kojem je bio pribijen na stup nalazio se vrt, a u vrtu je bio novi grob+ u koji još nitko nije bio položen. 42 Budući da je Židovima bio dan pripreme,+ a grob je bio blizu, ondje su položili Isusa.

20 Rano ujutro prvog dana u tjednu, dok je još bio mrak, Marija Magdalena došla je do groba+ i vidjela da je kamen već maknut s ulaza u grob.+ 2 Stoga je otrčala Šimunu Petru i drugom učeniku, kojeg je Isus naročito volio,+ te im rekla: “Uzeli su Gospodina iz groba+ i ne znamo kamo su ga položili!”

3 Tada su se Petar i taj drugi učenik uputili prema grobu. 4 Njih su dvojica zajedno potrčala, ali drugi je učenik trčao brže od Petra, pa je prvi stigao do groba. 5 Zavirio je unutra i vidio kako ondje leže laneni povoji,+ ali nije ušao u grob. 6 Tada je za njim došao i Šimun Petar te je ušao u grob i vidio lanene povoje kako ondje leže. 7 Platno koje je bilo na Isusovoj glavi nije se nalazilo zajedno s povojima, nego je bilo smotano i odloženo na drugo mjesto. 8 Tada je ušao i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do groba. Kad je to vidio, povjerovao je onom što im je bilo rečeno. 9 Ali još nisu razumjeli odlomak iz Pisama koji kaže da on mora ustati iz mrtvih.+ 10 Potom su se učenici vratili kući.

11 A Marija je ostala vani kod groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob 12 i vidjela dva anđela+ u bijelom kako sjede ondje gdje je prije ležalo Isusovo tijelo, jedan gdje mu je bila glava, a drugi gdje su mu bile noge. 13 Oni su je upitali: “Ženo, zašto plačeš?” Odgovorila im je: “Uzeli su mog Gospodina i ne znam kamo su ga položili.” 14 Rekavši to, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji iza nje, ali nije ga prepoznala.+ 15 Isus ju je upitao: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, rekla mu je: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga položio i ja ću ga uzeti.” 16 Tada joj je Isus rekao: “Marija!” A ona se okrenula i rekla mu na hebrejskom: “Rabboni!” (što znači “učitelju”). 17 A Isus joj je rekao: “Nemoj me držati, jer još neću uzaći k Ocu. Pođi mojoj braći+ i reci im: ‘Uzlazim k svom Ocu+ i vašem Ocu, svom Bogu+ i vašem Bogu.’” 18 Tako je Marija Magdalena došla učenicima i javila im: “Vidjela sam Gospodina!” I ispričala im je sve što joj je rekao.+

19 A uvečer tog istog dana, prvog u tjednu, učenici su se okupili u jednoj kući i zaključali vrata jer su se bojali Židova. Tada se Isus pojavio među njima i rekao im: “Mir s vama!”+ 20 Rekavši to, pokazao im je ruke i mjesto gdje je bio proboden.+ I učenici su se obradovali što vide Gospodina.+ 21 Isus im je ponovno rekao: “Mir s vama!+ Kao što je Otac poslao mene,+ tako i ja šaljem vas.”+ 22 Kad je to rekao, dahnuo je u njih i rekao im: “Primite sveti duh!+ 23 Ako nekome oprostite grijehe, oprošteni su mu, a ako ih nekome ne oprostite, nisu mu oprošteni.”

24 Ali Toma+ zvan Blizanac, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima kad se Isus pojavio. 25 Stoga su mu drugi učenici govorili: “Vidjeli smo Gospodina!” A on im je rekao: “Dok ne vidim rane od čavala na njegovim rukama i ne stavim prst na te rane i ne dodirnem ranu pod njegovim rebrima,+ neću vjerovati.”

26 Nakon osam dana Isusovi učenici opet su se okupili u kući, a i Toma je bio s njima. Iako su vrata bila zaključana, Isus se pojavio među njima i rekao: “Mir s vama!”+ 27 Zatim je rekao Tomi: “Stavi prst ovamo i pogledaj mi ruke te pruži ruku i dodirni ranu pod mojim rebrima. I nemoj više sumnjati, nego vjeruj!” 28 Toma mu je nato rekao: “Moj Gospodin i moj Bog!” 29 A Isus mu je rekao: “Jesi li povjerovao zato što si me vidio? Sretni su oni koji nisu vidjeli, a vjeruju!”

30 Isus je pred učenicima učinio i mnoga druga čuda, koja nisu zapisana u ovom svitku.+ 31 A ova su zapisana da biste vjerovali da je Isus doista Krist, Božji Sin, te da biste zato što vjerujete dobili život po njegovom imenu.+

21 Nakon toga Isus se ponovno ukazao učenicima. Bilo je to na Tiberijadskom moru. Evo kako se to dogodilo: 2 Ondje su bili Šimun Petar, Toma (zvan Blizanac),+ Natanael+ iz Kane u Galileji, Zebedejevi sinovi+ i još dvojica njegovih učenika. 3 Šimun Petar rekao je ostalima: “Idem loviti ribu.” A oni su mu rekli: “Idemo i mi s tobom.” Tako su se ukrcali u lađu i otplovili, ali te noći nisu ništa ulovili.+

4 U osvit zore Isus je stajao na obali, ali učenici nisu shvatili da je to on.+ 5 Tada ih je Isus upitao: “Djeco, zar nemate ništa* za jelo?” Odgovorili su mu: “Nemamo.” 6 On im je rekao: “Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete ribu.” I bacili su mrežu, ali je više nisu mogli izvući jer je bila puna ribe.+ 7 Tada je onaj učenik kojeg je Isus naročito volio+ rekao Petru: “To je Gospodin!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, obukao je haljinu, jer se bio razodjenuo*, i skočio u more. 8 A ostali su učenici došli čamcem, vukući mrežu s ribama jer nisu bili daleko od kopna, svega dvjestotinjak lakata*.

9 Kad su izašli na kopno, vidjeli su ribu kako se peče na žaru i kruh. 10 Isus im je rekao: “Donesite koju ribu od onog što ste sad ulovili.” 11 Nato je Šimun Petar ušao u čamac i izvukao na kopno mrežu punu velikih riba – bilo ih je 153. Premda ih je bilo toliko, mreža se nije razderala. 12 Tada im je Isus rekao: “Dođite doručkovati.” Nitko od učenika nije se usudio upitati ga: “Tko si ti?” jer su znali da je to Gospodin. 13 Isus je uzeo kruh i dao im ga, a tako i ribu. 14 To je bio već treći put+ da se Isus ukazao učenicima nakon što je bio podignut iz mrtvih.

15 Nakon što su doručkovali, Isus je upitao Šimuna Petra: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me više od ovih?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Nato mu je Isus rekao: “Hrani moju janjad.”+ 16 Opet ga je upitao, po drugi put: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me?” On mu je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te volim.” Nato mu je Isus rekao: “Pasi moje ovčice.”+ 17 Upitao ga je i treći put: “Šimune, Ivanov sine, voliš li me?” A Petar se ražalostio što ga je treći put upitao: “Voliš li me?” Stoga mu je odgovorio: “Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te volim.” Tada mu je Isus rekao: “Hrani moje ovčice.+ 18 Zaista, zaista ti kažem, kad si bio mlađi, sam si se odijevao i išao si kamo si htio. Ali kad ostariš, ispružit ćeš ruke i drugi će te odijevati i voditi kamo ne želiš.” 19 To je rekao da navijesti kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Potom mu je rekao: “Nastavi ići za mnom.”+

20 A Petar se okrenuo i vidio da za njima ide učenik kojeg je Isus naročito volio+ i koji se na večeri bio naslonio Isusu na prsa i upitao ga: “Gospodine, tko je taj koji će te izdati?” 21 Dakle, kad ga je ugledao, Petar je upitao Isusa: “Gospodine, što će biti s njim?” 22 Isus mu je odgovorio: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, zašto se ti brineš za to? Ti nastavi ići za mnom.” 23 Zbog toga se među braćom pronio glas da taj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao Petru da on neće umrijeti, nego mu je rekao: “Ako ja želim da on ostane dok ne dođem, zašto se ti brineš za to?”

24 Ovo je taj učenik+ koji svjedoči o svemu tome i koji je to zapisao. I znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.

25 Ima još mnogo toga što je Isus učinio i kad bi se sve to zapisalo do najmanje pojedinosti, mislim da bi i cijeli svijet bio premalen za svitke koji bi se napisali.+