DJELA APOSTOLSKA

1 U svojoj prvoj knjizi, Teofile, pisao sam o svemu što je Isus radio i učio od samog početka+ 2 pa sve do dana kad je bio uznesen,+ nakon što je po svetom duhu dao zapovijedi apostolima koje je izabrao.+ 3 Poslije svojih patnji on im je pružio mnoge neosporne dokaze da je živ.+ Ukazivao im se 40 dana i govorio im o Božjem kraljevstvu.+ 4 Kad se jednom prilikom sastao s njima, zapovjedio im je: “Ne idite iz Jeruzalema,+ nego čekajte ono što je Otac obećao,+ ono o čemu sam vam govorio. 5 Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete uskoro biti kršteni svetim duhom.”+

6 Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?”+ 7 On im je odgovorio: “Nije vaše da znate vremena i razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti.+ 8 Ali kad sveti duh dođe na vas,+ dobit ćete snagu i svjedočit ćete+ o meni* u Jeruzalemu,+ po cijeloj Judeji i Samariji+ i do svih krajeva zemlje.”+ 9 Nakon što je to rekao, bio je podignut pred njihovim očima i oblak ga je zaklonio, pa ga više nisu vidjeli.+ 10 I dok su netremice gledali u nebo kako on odlazi, iznenada su se pored njih pojavila dva čovjeka u bijelim haljinama+ 11 i rekla: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je bio s vama i koji je uzet na nebo, doći će na isti način na koji ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”

12 Tada su sišli s Maslinske gore i vratili se u Jeruzalem.+ Ta se gora nalazi blizu grada, udaljena je onoliko koliko je bilo dopušteno putovati u subotu*. 13 Kad su stigli u Jeruzalem, popeli su se u gornju sobu u kojoj su boravili. Bili su to Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Alfejev sin Jakov, Šimun zvan Revni* te Jakovljev sin Juda.+ 14 Svi su se oni jednodušno i ustrajno molili, zajedno s nekim ženama+ te s Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom.+

15 Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom, kojih je bilo oko 120, i rekao: 16 “Braćo, trebale su se ispuniti riječi iz Pisama koje je sveti duh preko Davida prorekao o Judi,+ koji je doveo one što su uhvatili Isusa.+ 17 Juda je bio jedan od nas+ i bio je izabran da s nama vrši ovu službu. 18 (On je kupio njivu novcem koji je dobio za svoje nepravedno djelo.+ A potom se strmoglavio i tijelo mu se raspuknulo* te mu se prosula sva utroba.+ 19 To je postalo poznato svim stanovnicima Jeruzalema, pa je ta njiva na njihovom jeziku prozvana Akeldama, što znači “krvava njiva”.) 20 U Psalmima piše: ‘Neka njegovo prebivalište opusti i neka u njemu više nitko ne živi’+ i ‘Neka njegovu nadgledničku službu preuzme netko drugi’.+ 21 Dakle, treba ga zamijeniti jedan od onih koji su bili s nama cijelo vrijeme koje je Gospodin Isus proveo među nama – 22 otkako ga je Ivan+ krstio pa sve do dana kad je bio uznesen na nebo.+ Taj čovjek treba zajedno s nama svjedočiti o njegovom uskrsnuću.”+

23 Tako su predložili dvojicu – Josipa zvanog Barsaba (kojeg su zvali i Just) i Matiju. 24 Tada su se pomolili rekavši: “Jehova*, ti koji poznaješ srca svih ljudi,+ pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25 da dobije ovu službu i apostolstvo, jer je Juda sve to odbacio i otišao svojim putem.”+ 26 Zatim su izvlačili ždrijeb za njih+ i ždrijeb je pao na Matiju. Tako je on bio pribrojen jedanaestorici apostola.*

2 A na Pedesetnicu+ su svi učenici bili okupljeni na istom mjestu. 2 Iznenada se začula huka s neba, kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili.+ 3 I ugledali su nešto poput plamenih jezika koji su se razdvojili te je po jedan sišao na svakoga od njih. 4 Tada su se svi ispunili svetim duhom+ i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh dao da govore.+

5 U to su vrijeme u Jeruzalemu boravili pobožni Židovi iz svakog naroda pod nebom.+ 6 Kad se začuo taj zvuk, okupilo se mnoštvo ljudi. Bili su zbunjeni jer je svatko čuo učenike kako govore njegovim jezikom. 7 Svi su bili silno zapanjeni i govorili su: “Nisu li svi ti ljudi Galilejci?+ 8 Pa kako to da svatko od nas čuje svoj materinji jezik*? 9 Parti, Medijci,+ Elamci,+ stanovnici Mezopotamije, Judeje, Kapadocije, Ponta, Azije*,+ 10 Frigije, Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, putnici iz Rima, kako Židovi tako i obraćenici na židovsku vjeru,+ 11 Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.” 12 Svi su oni bili zapanjeni i zbunjeno su pitali jedni druge: “Što sve to znači?” 13 No drugi su im se rugali i govorili: “Napili su se slatkog* vina.”

14 A Petar je istupio s jedanaestoricom+ i obratio se mnoštvu glasno govoreći: “Judejci i svi koji živite u Jeruzalemu, pažljivo slušajte što ću vam reći! 15 Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite – pa tek je treći sat*. 16 To što vidite bilo je prorečeno preko proroka Joela: 17 ‘“U posljednje ću dane”, govori Bog, “izliti svoj duh na sve vrste ljudi, pa će vaši sinovi i vaše kćeri proricati, vaši će mladići vidjeti viđenja, a vaši starci sanjati snove.+ 18 Čak ću i na svoje robove i robinje u te dane izliti svoj duh, pa će oni proricati.+ 19 I dat ću da se pojave čuda* gore na nebu i znakovi dolje na zemlji – krv i vatra i oblaci dima. 20 Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i veličanstveni Jehovin* dan. 21 I svatko tko prizove Jehovino* ime, bit će spašen.”’+

22 Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina poslao je Bog i to je jasno potvrdio silnim djelima, čudima i znakovima koje je preko njega učinio među vama,+ kao što i sami znate. 23 Tog čovjeka, koji je bio predan neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao,+ pribili ste na stup rukom zlikovaca* i ubili ga.+ 24 Ali Bog ga je uskrsnuo+ i tako oslobodio vlasti* smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži.+ 25 David o njemu kaže: ‘Jehovu* stalno imam pred sobom. On mi je zdesna i zato nikad neću posrnuti. 26 Zato se moje srce razveselilo i moj se jezik jako obradovao. Živjet ću u nadi 27 jer ti me* nećeš ostaviti u grobu* niti ćeš dopustiti da se tvoj vjerni sluga raspadne.+ 28 Pokazao si mi put koji vodi u život. Silno ću se obradovati kad stanem pred tebe*.’+

29 Braćo, dopustite da vam otvoreno govorim o praocu Davidu. On je umro i bio pokopan+ i njegov je grob ovdje sve do današnjeg dana. 30 Budući da je bio prorok i da je znao kako mu se Bog zakleo da će njegovog potomka* postaviti na njegovo prijestolje,+ 31 on je unaprijed vidio Kristovo uskrsnuće i navijestio ga. Rekao je da on neće biti ostavljen u grobu* i da se njegovo tijelo neće raspasti.+ 32 Upravo je tog Isusa Bog uskrsnuo, čemu smo svi mi svjedoci.+ 33 Dakle, budući da ga je Bog, Otac, uzvisio i postavio ga sebi zdesna+ te mu dao obećani sveti duh,+ on je izlio na nas taj duh, kao što vidite i čujete. 34 Naime, David nije uzašao na nebo, nego je sam kazao: ‘Jehova* je rekao mom Gospodinu: “Sjedi mi zdesna 35 dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge.”’+ 36 Stoga neka cijeli izraelski narod bude uvjeren da je Bog njega učinio i Gospodinom+ i Kristom, upravo tog Isusa kojeg ste vi pribili na stup.”+

37 Te su ih riječi pogodile u srce, pa su rekli Petru i ostalim apostolima: “Braćo, što trebamo činiti?” 38 A Petar im je rekao: “Pokajte se+ i neka se svatko od vas krsti+ u ime Isusa Krista kako bi mu grijesi bili oprošteni,+ pa ćete dobiti sveti duh na dar. 39 Jer to je obećanje+ dano vama i vašoj djeci i svima onima koji su daleko, svima onima koje Jehova*, naš Bog, pozove k sebi.”+ 40 Petar im je rekao još mnogo toga. Temeljito im je svjedočio i poticao ih: “Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.”+ 41 Stoga su oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili kršteni+ te se tog dana učenicima pridružilo oko 3000 ljudi.+ 42 I predano su nastavili učiti od apostola, zajedno su provodili vrijeme*, jeli+ i ustrajno se molili.+

43 Svi su se ispunili strahopoštovanjem jer su apostoli činili mnoga čuda i znakove.+ 44 A svi koji su postali vjernici bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko. 45 Prodavali su svoje posjede+ i imovinu te prihod dijelili svima, koliko je tko trebao.+ 46 Svaki su dan zajedno provodili mnogo vremena u hramu. Odlazili su jedni k drugima kako bi zajedno jeli te su dijelili hranu s velikom radošću i iskrena srca. 47 Hvalili su Boga i uživali naklonost svih ljudi. A Jehova* im je svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja.+

3 Jednog dana Petar i Ivan išli su u hram na molitvu, koja se održavala u deveti sat*. 2 A ljudi su upravo donosili nekog čovjeka koji je bio hrom od rođenja. Njega su svaki dan stavljali kod hramskih vrata koja su se zvala Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. 3 Kad je taj čovjek ugledao Petra i Ivana koji su upravo ulazili u hram, molio ih je da mu daju milostinju. 4 Petar i Ivan pogledali su ravno u njega. Petar mu je rekao: “Pogledaj nas!” 5 Dok ih je čovjek pozorno gledao, očekujući da će od njih nešto dobiti, 6 Petar je rekao: “Srebra i zlata nemam, ali dajem ti ono što imam. U ime Isusa Krista Nazarećanina, hodaj!”+ 7 Nato ga je uhvatio za desnu ruku i pridigao.+ Čovjeku su odmah očvrsnula stopala i gležnjevi.+ 8 Skočio je na noge+ i počeo hodati te je ušao s njima u hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. 9 I svi su ga vidjeli kako hoda i hvali Boga. 10 Shvatili su da je to onaj čovjek koji je sjedio kod Krasnih vrata u hramu i prosio milostinju,+ pa su se zapanjili i zadivili zbog onoga što mu se dogodilo.

11 Dok se taj čovjek još držao za Petra i Ivana, svi su ljudi u čudu pohrlili k njima na mjesto zvano Salamunov trijem.+ 12 Kad je Petar to vidio, rekao je ljudima: “Izraelci, zašto se čudite ovome i zašto gledate u nas kao da smo svojom snagom ili zahvaljujući svojoj bogobojaznosti učinili da ovaj čovjek hoda? 13 Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog,+ Bog naših praotaca, proslavio je svog Slugu,+ Isusa,+ kojeg ste vi predali+ i odrekli ga se pred Pilatom iako ga je on već bio odlučio pustiti. 14 Da, vi ste se odrekli tog svetog i pravednog čovjeka i tražili da vam se oslobodi ubojica,+ 15 a ubili ste onoga preko kojeg ljudi dobivaju život*.+ Ali Bog ga je podignuo iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.+ 16 Stoga su zbog njegovog imena i naše vjere u njega* ovom čovjeku kojeg vidite i poznajete ojačale noge. Vjera koju imamo zahvaljujući Isusu potpuno je izliječila ovog čovjeka pred svima vama. 17 Braćo, znam da ste ono učinili u neznanju,+ kao i vaši poglavari.+ 18 Ali Bog je tako ispunio ono što je navijestio preko svih proroka, da će njegov Pomazanik* trpjeti.+

19 Dakle, pokajte se+ i obratite se+ da se izbrišu vaši grijesi,+ pa će vam sam Jehova* pružiti okrepu 20 i poslati vam Pomazanika* kojeg vam je odredio, a to je Isus. 21 Njega nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz starog doba. 22 Naime, Mojsije je rekao: ‘Jehova*, vaš Bog, podignut će vam iz vašeg naroda proroka kao što sam ja.+ Slušajte sve što vam on kaže!+ 23 Svatko* tko ne bude slušao tog Proroka, bit će istrijebljen iz naroda.’+ 24 A i svi proroci od Samuela pa nadalje, koliko god ih je prorokovalo, jasno su navješćivali ove dane.+ 25 Vi ste sinovi proroka i nasljednici saveza koji je Bog sklopio s vašim praocima+ kad je rekao Abrahamu: ‘Preko tvog potomstva* bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji.’+ 26 Kad je Bog podignuo svog Slugu, najprije ga je poslao k vama+ kako bi vas blagoslovio, pomažući svakome od vas da prestane činiti zlo.”

4 Dok su njih dvojica još govorila narodu, prišli su im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji.+ 2 Bili su ljuti zato što su apostoli poučavali narod i javno objavljivali da je Isus uskrsnuo od mrtvih*.+ 3 Stoga su ih uhvatili i bacili u zatvor+ do sljedećeg dana jer je već bila večer. 4 No mnogi koji su čuli ono što su apostoli govorili postali su vjernici te se broj muškaraca koji su povjerovali popeo na oko 5000.+

5 A sutradan su se u Jeruzalemu skupili židovski poglavari, starješine i pismoznanci. 6 Ondje je bio i svećenički glavar Ana,+ zatim Kajfa,+ Ivan, Aleksandar i svi rođaci svećeničkog glavara. 7 Poslali su po Petra i Ivana te ih doveli na sredinu i počeli ispitivati: “Odakle vam ta moć? U čije ste ime to učinili?” 8 Tada im je Petar, pun svetog duha,+ rekao:

“Narodni poglavari i starješine! 9 Ako se nas danas ispituje zbog dobrog djela koje smo učinili hromom čovjeku+ i ako želite znati tko je izliječio ovog čovjeka, 10 onda znajte svi vi i cijeli izraelski narod da se to dogodilo u ime Isusa Krista Nazarećanina,+ kojeg ste vi pribili na stup,+ a kojeg je Bog podignuo iz mrtvih.+ Po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav. 11 Taj je Isus ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao glavni ugaoni kamen*’.+ 12 I nema drugog spasitelja osim njega jer nema drugog imena+ pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni.”+

13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu odvažnost i shvatili da su to neuki* i obični ljudi,+ ostali su u čudu. Tada su uvidjeli da su oni bili s Isusom.+ 14 Budući da su vidjeli da s njima stoji izliječeni čovjek,+ nisu im na to mogli ništa odgovoriti.+ 15 Stoga su im zapovjedili da izađu iz dvorane Sudbenog vijeća, a onda su se počeli savjetovati: 16 “Što da radimo s tim ljudima?+ Istina je da su učinili veliko čudo, za koje znaju svi stanovnici Jeruzalema.+ Ne možemo to zanijekati. 17 No da se to ne bi dalje širilo među narodom, zaprijetimo im i naredimo da više nikome ne govore u to ime.”+

18 Tada su ih pozvali i zapovjedili im da više ne govore niti naučavaju u Isusovo ime. 19 Nato su im Petar i Ivan rekli: “Prosudite sami je li u Božjim očima ispravno da slušamo vas, a ne Boga. 20 Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli.”+ 21 Nakon što su im još jednom zaprijetili, oslobodili su ih jer nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i bojali su se naroda+ jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Naime, čovjek koji je čudom bio izliječen imao je više od 40 godina.

23 Kad su Petar i Ivan bili pušteni, otišli su drugim učenicima i ispričali što su im rekli svećenički glavari i starješine. 24 A kad su oni to čuli, svi zajedno pomolili su se Bogu i rekli:

“Svevišnji Gospodine, ti si načinio nebo, zemlju, more i sve što je u njima.+ 25 Ti si svetim duhom nadahnuo našeg pretka Davida,+ svog slugu, da kaže: ‘Zašto su se narodi uskomešali, zašto ljudi razmišljaju o onom što je isprazno? 26 Kraljevi iz svih krajeva svijeta podignuli su se i vladari su se udružili protiv Jehove* i protiv njegovog pomazanika*.’+ 27 I doista, Herod i Poncije Pilat+ udružili su se u ovom gradu s neznabošcima i izraelskim narodom protiv tvog svetog sluge Isusa, kojeg si pomazao,+ 28 kako bi se ispunilo ono što si ti svojom snagom* i voljom unaprijed odredio.+ 29 A sada, Jehova*, obrati pažnju na njihove prijetnje i daj svojim robovima da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ. 30 Nastavi pokazivati svoju moć* – neka ozdravljaju bolesni i neka se događaju znakovi i čuda*+ u ime tvog svetog sluge Isusa.”+

31 Nakon što su se usrdno pomolili, potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i svi su se ispunili svetim duhom+ te su odvažno govorili Božju riječ.+

32 A mnoštvo onih koji su postali vjernici bilo je jednog srca i jedne duše*. Nitko od njih nije smatrao da je išta što posjeduje samo njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.+ 33 I apostoli su s velikim uspjehom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa.+ Bog im je svima iskazivao obilje nezaslužene dobrote. 34 Nitko među njima nije bio u oskudici+ jer su svi koji su posjedovali polja ili kuće prodavali svoju imovinu i dobiveni novac donosili 35 i stavljali pred apostole,+ a oni su ga potom dijelili svakome prema njegovim potrebama.+ 36 Tako je učinio i Josip, kojeg su apostoli prozvali Barnaba+ (što znači “sin utjehe”). On je bio levit, rodom s Cipra. 37 Posjedovao je komad zemlje koji je prodao te je novac donio i stavio pred apostole.+

5 Neki čovjek po imenu Ananija i njegova žena Safira prodali su imanje. 2 No on je potajno zadržao dio dobivenog novca, za što je znala i njegova žena, te je donio samo jedan dio i dao ga apostolima.+ 3 A Petar mu je rekao: “Ananija, zašto si dopustio Sotoni da te navede da slažeš+ svetom duhu+ i potajno zadržiš dio novca dobivenog za polje? 4 Nije li ono bilo tvoje prije nego što si ga prodao? A kad si ga prodao, nisi li s tim novcem mogao raditi što si htio? Zašto si u svom srcu odlučio učiniti takvo što? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.” 5 Kad je Ananija čuo te riječi, srušio se i umro. I velik je strah obuzeo sve koji su čuli za to. 6 Tada su neki mladići koji su bili ondje prišli, umotali ga u platno, iznijeli i pokopali.

7 Nakon otprilike tri sata došla je njegova žena, ne znajući što se dogodilo. 8 Petar ju je upitao: “Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?” Odgovorila je: “Da, za toliko.” 9 Tada joj je Petar rekao: “Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Jehovin* duh? Evo, pred vratima su oni koji su pokopali tvog muža, a sad će i tebe iznijeti.” 10 Ona se istog trena srušila pred njegovim nogama i umrla. Kad su mladići ušli, našli su je mrtvu, pa su je iznijeli i pokopali uz njenog muža. 11 Zbog toga je velik strah obuzeo cijelu skupštinu i sve koji su čuli za to.

12 Apostoli su činili mnoge znakove i čuda* u narodu.+ I uvijek su se svi zajedno okupljali u Salamunovom trijemu.+ 13 Iako im se nitko drugi nije usudio priključiti, narod ih je hvalio. 14 Štoviše, mnoštvo muškaraca i žena povjerovalo je u Gospodina, pa je broj vjernika sve više rastao.+ 15 Ljudi su čak iznosili bolesnike na ulice i ostavljali ih da ondje leže na nosilima i prostirkama da bi, kad Petar prođe, barem njegova sjena pala na neke od njih.+ 16 Dolazilo je i mnoštvo ljudi iz gradova oko Jeruzalema, donoseći bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili izliječeni.

17 Tada su se veliki svećenik i svi koji su bili s njim, pripadnici saducejske sljedbe, razljutili i ispunili ljubomorom. 18 I uhvatili su apostole te ih bacili u zatvor.+ 19 Ali te je noći Jehovin* anđeo otvorio vrata zatvora,+ izveo ih i rekao im: 20 “Idite u hram i govorite narodu sve što znate o životu koji dolazi.” 21 Oni su ga poslušali te su u zoru ušli u hram i počeli poučavati.

U međuvremenu su veliki svećenik i oni koji su bili s njim sazvali Sudbeno vijeće i cijelo vijeće starješina izraelskog naroda te su poslali stražare u zatvor da dovedu apostole pred njih. 22 Ali kad su stražari stigli u zatvor, nisu ih našli ondje, pa su se vratili i javili: 23 “Zatvor smo našli zaključan i dobro osiguran, a stražari su stajali pred vratima. Ali kad smo otvorili vrata, unutra nije bilo nikoga.” 24 Kad su hramski zapovjednik i svećenički glavari to čuli, zbunjeno su se pitali što će se dalje dogoditi. 25 Tada je došao neki čovjek i javio im: “Ljudi koje ste bacili u zatvor sada su u hramu i poučavaju narod.” 26 Tada je zapovjednik sa svojim stražarima otišao onamo i doveo apostole, ali nisu upotrijebili silu jer su se bojali da ih narod ne kamenuje.+

27 Kad su ih doveli pred Sudbeno vijeće, veliki svećenik počeo ih je ispitivati. 28 Rekao je: “Strogo smo vam zabranili da učite u to ime,+ a vi ste napunili Jeruzalem svojim učenjima i hoćete na nas svaliti krivnju za smrt* tog čovjeka.”+ 29 Nato su Petar i drugi apostoli rekli: “Moramo se pokoravati Bogu*, a ne ljudima.+ 30 Bog naših predaka uskrsnuo je Isusa, kojeg ste vi ubili objesivši ga na stup*.+ 31 Njega je Bog uzvisio kao Vođu*+ i Spasitelja+ i postavio ga sebi zdesna+ da bi se Izrael mogao pokajati i dobiti oproštenje grijeha.+ 32 Mi smo svjedoci tih događaja,+ mi i sveti duh+ koji je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.”

33 Kad su to čuli, silno su se razgnjevili i htjeli su ih ubiti. 34 Ali tada je sa svog mjesta u Sudbenom vijeću ustao farizej po imenu Gamalijel,+ učitelj Zakona kojeg je poštovao cijeli narod, te je zapovjedio da apostole nakratko izvedu van. 35 Zatim je rekao: “Izraelci, dobro razmislite što ćete učiniti s tim ljudima! 36 Jer prije nekog vremena pojavio se Teuda, tvrdeći za sebe da je netko, i pridružilo mu se oko 400 ljudi. No on je bio ubijen, a svi njegovi pristaše razbježali su se i nestali. 37 Nakon njega, u dane popisa stanovništva, pojavio se Juda Galilejac i privukao mnoge pristaše. I on je poginuo, a svi njegovi pristaše raspršili su se. 38 Zato vam sada kažem: Ne dirajte te ljude, nego ih pustite, jer ako je ta zamisao ili to djelo od ljudi, propast će, 39 ali ako je od Boga, nećete ih moći zaustaviti.+ U protivnom bi moglo ispasti da se borite protiv samog Boga!”+ 40 I oni su ga poslušali. Dozvali su apostole, išibali ih*+ i naredili im da ne govore u Isusovo ime pa su ih pustili da odu.

41 Tako su apostoli otišli od Sudbenog vijeća, radujući se+ što su bili dostojni podnijeti sramotu zbog njegovog imena. 42 I svaki su dan u hramu i od kuće do kuće+ bez prestanka poučavali ljude i objavljivali dobru vijest o Kristu, Isusu.+

6 Broj učenika sve je više rastao. U to su se vrijeme Židovi koji su govorili grčki počeli žaliti na Židove koji su govorili hebrejski jer su njihove udovice bile zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane.+ 2 Stoga su dvanaestorica pozvala k sebi sve učenike i rekla im: “Nije u redu da mi zanemarimo Božju riječ kako bismo dijelili hranu.+ 3 Zato, braćo, izaberite među sobom sedam ljudi na dobrom glasu,+ koji su puni duha i mudrosti,+ pa ćemo njima povjeriti taj važan zadatak,+ 4 a mi ćemo se posvetiti molitvi i poučavanju o Božjoj riječi.” 5 Taj se prijedlog svima svidio, pa su izabrali Stjepana, čovjeka punog vjere i svetog duha, zatim Filipa,+ Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i Nikolu, obraćenika iz Antiohije. 6 Doveli su ih pred apostole, a oni su se pomolili i zatim položili ruke na njih.+

7 Tako se Božja riječ sve više širila+ i broj učenika u Jeruzalemu sve je više rastao.+ I mnogi svećenici postali su vjernici.+

8 A Stjepan, koji je bio pun Božje milosti i moći, činio je velika čuda* i znakove među narodom. 9 No došli su neki ljudi iz sinagoge zvane Sinagoga oslobođenika te neki Cirenci i Aleksandrinci i neki iz Cilicije i Azije* da bi se prepirali sa Stjepanom. 10 Ali nisu mogli osporiti njegove riječi jer je govorio s velikom mudrošću i pod vodstvom svetog duha.+ 11 Tada su potajno nagovorili neke ljude da kažu: “Čuli smo ga kako huli na Mojsija i Boga.” 12 I nahuškali su narod, starješine i pismoznance te su ga na prepad zgrabili i odveli pred Sudbeno vijeće. 13 Izveli su lažne svjedoke, koji su rekli: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovog svetog mjesta i protiv Zakona. 14 Naprimjer, čuli smo ga kako govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i izmijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.”

15 I dok su svi oni koji su sjedili u Sudbenom vijeću netremice gledali u Stjepana, vidjeli su da mu je lice kao lice anđela.

7 Tada ga je veliki svećenik upitao: “Je li to istina?” 2 A Stjepan je odgovorio: “Braćo i očevi, poslušajte me! Veličanstveni Bog ukazao se našem praocu Abrahamu dok je on bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,+ 3 i rekao mu: ‘Idi iz svoje zemlje, ostavi svoju rodbinu i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’+ 4 Tada je otišao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegovog oca,+ uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.+ 5 Ali nije mu dao nasljedstva u njoj, niti komadić zemlje na koji bi mogao stati svojom nogom, nego mu je obećao da će tu zemlju dati u posjed njemu i njegovom potomstvu nakon njega,+ iako tada još nije imao djece. 6 Bog mu je rekao i da će njegovi potomci biti došljaci u tuđoj zemlji i da će ih tamošnji stanovnici porobiti i tlačiti 400 godina.+ 7 ‘A ja ću suditi tom narodu koji će ih porobiti’,+ kazao je Bog, ‘i nakon toga oni će izaći iz te zemlje i služiti mi* na ovom mjestu.’+

8 S njim je sklopio i savez o obrezivanju.+ Abrahamu se rodio Izak+ i on ga je obrezao osmi dan.+ Izaku se rodio Jakov*, a Jakovu naših 12 praotaca*. 9 A naši su praoci bili ljubomorni na Josipa+ i prodali su ga u Egipat.+ Ali Bog je bio s njim+ 10 i izbavio ga iz svih njegovih nevolja te mu dao mudrost i omogućio da stekne naklonost faraona, egipatskog kralja. A on ga je postavio da upravlja Egiptom i cijelim njegovim dvorom.+ 11 Ali cijeli Egipat i Kanaan pogodila je glad. Da, to je bila velika nevolja i naši preci nisu imali što jesti.+ 12 No Jakov je čuo da u Egiptu ima hrane*, pa je prvi put onamo poslao naše pretke.+ 13 A kad su došli drugi put, Josip je svojoj braći otkrio tko je, pa je faraon saznao za Josipovu obitelj.+ 14 Tada je Josip pozvao svog oca Jakova i svu rodbinu da dođu k njemu.+ Bilo ih je ukupno 75.+ 15 Tako je Jakov otišao u Egipat.+ Ondje je umro+ i on i naši praoci.+ 16 Njihove su kosti odnijeli u Šekem i položili ih u grob koji je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova u Šekemu.+

17 Približavalo se vrijeme da se ispuni obećanje koje je Bog dao Abrahamu, a naš je narod u Egiptu rastao i postajao sve brojniji. 18 Tada je Egiptom zavladao drugi kralj, koji nije znao ništa o Josipu.+ 19 On je skovao lukav plan protiv našeg naroda i zlostavljao je naše pretke, prisiljavajući ih da napuste svoju novorođenu djecu kako ona ne bi ostala na životu.+ 20 Upravo u to vrijeme rodio se Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete*. Tri mjeseca brinuli su se za njega u domu njegovog oca.+ 21 A kad je bio napušten,+ uzela ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitog sina.+ 22 Tako je Mojsije bio poučen svoj egipatskoj mudrosti. Bio je moćan i u riječima i u djelima.+

23 A kad mu je bilo 40 godina, odlučio je* obići svoju braću, Izraelce.+ 24 Tada je vidio kako neki Egipćanin nepravedno postupa s jednim Izraelcem, pa je stao u obranu svog brata i ubio Egipćanina koji ga je zlostavljao. 25 Mislio je da će njegova braća shvatiti da im Bog daje spasenje preko njega, ali oni to nisu shvatili. 26 Sutradan je opet otišao k njima i zatekao dvojicu Izraelaca kako se tuku. Pokušao ih je pomiriti, govoreći: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto činite zlo jedan drugome?’ 27 Ali onaj koji je tukao svog bližnjeg, odgurnuo je Mojsija i rekao mu: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onog Egipćanina?’ 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je i nastanio se u Midjanu, gdje su mu se rodila dva sina.+

30 Nakon što je prošlo 40 godina, u pustinji kod gore Sinaja ukazao mu se anđeo u plamenu gorućeg grma.+ 31 Kad je Mojsije vidio taj prizor, jako se začudio. Dok je prilazio da bolje vidi što se događa, začuo se Jehovin* glas: 32 ‘Ja sam Bog tvojih praotaca – Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.’+ Dršćući od straha, Mojsije se više nije usudio pogledati grm. 33 Tada mu je Jehova* rekao: ‘Skini sandale s nogu jer je tlo na kojem stojiš sveto. 34 Vidio sam kako tlače moj narod u Egiptu i čuo sam njihove vapaje,+ pa sam sišao da ih izbavim. Zato sada pođi! Šaljem te u Egipat.’ 35 Tog Mojsija Izraelci su se odrekli govoreći: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca?’+ Ali Bog je upravo njega poslao+ da bude njihov vladar i izbavitelj, i to preko anđela koji mu se ukazao u grmu. 36 Taj ih je čovjek izveo iz Egipta.+ Činio je čuda* i znakove u Egiptu,+ kod Crvenog mora+ i 40 godina u pustinji.+

37 To je onaj Mojsije koji je rekao Izraelcima: ‘Bog će vam podignuti iz vašeg naroda proroka kao što sam ja.’+ 38 Upravo je on bio u pustinji s narodom* i s anđelom,+ koji je razgovarao s njim+ na gori Sinaju, i s našim precima. Primio je svete objave, koje su žive, kako bi ih predao nama.+ 39 Naši preci nisu ga htjeli slušati, nego su ga odbacili+ i u svom srcu vratili su se u Egipat.+ 40 Rekli su Aronu: ‘Načini nam bogove koji će nas voditi jer ne znamo što se dogodilo s onim Mojsijem, koji nas je izveo iz Egipta.’+ 41 Tako su u te dane načinili tele pa su prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se onom što su načinili svojim rukama.+ 42 Stoga ih je Bog odbacio i pustio ih da štuju nebesku vojsku*,+ kao što je napisano u Prorocima: ‘Zar ste meni prinosili životinjske i druge žrtve dok ste lutali pustinjom 40 godina, izraelski narode? 43 Ne, nego ste nosili Molohov+ šator i zvijezdu boga Refana, kipove koje ste načinili da im se klanjate*. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.’+

44 Naši preci imali su šator svjedočanstva u pustinji. Mojsije ga je izradio kao što mu je Bog zapovjedio, po uzoru na ono* što je vidio.+ 45 Taj su šator naši preci naslijedili i unijeli ga pod Jošuinim vodstvom u zemlju koju su posjedovali narodi+ koje je Bog otjerao pred našim precima.+ Ondje je ostao sve do Davidovog vremena. 46 David je stekao Božju naklonost i molio je da mu se ukaže čast da podigne dom Jakovljevom Bogu.+ 47 Ali dom mu je sagradio Salamun.+ 48 No Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su načinjene ljudskom rukom,+ kao što je rekao prorok: 49 ‘“Nebo je moje prijestolje,+ a zemlja je podnožje mojim nogama.+ Kakav ćete mi dom sagraditi?” govori Jehova*. “Gdje može biti moje prebivalište? 50 Nisam li ja svojom rukom sve to načinio?”’+

51 Kako ste samo tvrdoglavi, srce i uši su vam neobrezani! Stalno se opirete svetom duhu. Kako su činili vaši preci, tako činite i vi.+ 52 Kojeg proroka vaši preci nisu progonili?+ Oni su pobili one koji su navijestili dolazak Pravednika,+ kojeg ste vi sada izdali i ubili,+ 53 vi koji ste primili Zakon koji su prenijeli anđeli,+ ali niste ga se držali.”

54 Kad su to čuli, toliko su se razgnjevili u svom srcu da su počeli škrgutati zubima. 55 A Stjepan je, pun svetog duha, pogledao u nebo te ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu,+ 56 pa je rekao: “Evo, vidim otvorena nebesa i Sina Čovječjeg+ kako stoji zdesna Bogu.”+ 57 Nato su oni počeli vikati iz sveg glasa i rukama su pokrili uši pa su svi zajedno navalili na njega. 58 Zatim su ga odvukli iz grada i počeli bacati kamenje na njega.+ A oni koji su svjedočili+ protiv njega, odložili su svoje ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savao.+ 59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi moj duh*!” 60 Zatim je kleknuo i povikao na sav glas: “Jehova*, nemoj im ovo uzeti za grijeh!”+ Rekavši to, umro je*.

8 A Savao je odobravao njegovo ubojstvo.+

Tog dana započeo je velik progon skupštine u Jeruzalemu, pa su se svi osim apostola raspršili po judejskim i samarijskim krajevima.+ 2 Bogobojazni ljudi odnijeli su Stjepana da ga pokopaju i gorko su za njim plakali. 3 A Savao se okomio na skupštinu. Upadao je u jednu kuću za drugom, izvlačio i muškarce i žene te ih bacao u zatvor.+

4 No učenici koji su se raspršili objavljivali su dobru vijest, Božju riječ, kuda god su prolazili.+ 5 Tako je Filip otišao u grad Samariju*+ i počeo propovijedati o Kristu. 6 Mnoštvo je slušalo Filipa i gledalo čuda koja je činio, pa su svi obratili pomnu pažnju onome što je govorio. 7 Mnogi su bili opsjednuti nečistim duhovima, a ti su duhovi izlazili iz njih vičući na sav glas.+ Osim toga, bili su izliječeni mnogi uzeti* i hromi. 8 Tako je u tom gradu zavladala velika radost.

9 A u gradu je bio neki čovjek po imenu Šimun, koji se bavio vračanjem. Narod u Samariji divio mu se, a on je govorio za sebe da je velik čovjek. 10 Svi su ga pomno slušali – od najmanjega do najvećega – te su govorili: “U ovom je čovjeku Božja sila, velika sila.” 11 A pomno su ga slušali jer je već duže vrijeme izazivao njihovo divljenje svojim vračanjem. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji je objavljivao dobru vijest o Božjem kraljevstvu+ i o imenu Isusa Krista, krstili su se i muškarci i žene.+ 13 I Šimun je postao vjernik. Nakon što se krstio, neprestano je bio uz Filipa.+ Bio je zadivljen gledajući čuda te velika i silna djela koja su se događala.

14 Apostoli u Jeruzalemu čuli su da je Samarija prihvatila Božju riječ,+ pa su poslali k njima Petra i Ivana. 15 Kad su oni došli onamo, molili su se da Samarićani dobiju sveti duh.+ 16 Naime, duh još nije bio sišao ni na koga od njih, nego su samo bili kršteni u ime Gospodina Isusa.+ 17 Tada su Petar i Ivan položili ruke na njih+ i oni su primili sveti duh.

18 A Šimun je vidio da ljudi primaju duh kad apostoli na njih polože ruke, pa je apostolima ponudio novac 19 i rekao: “Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi sveti duh.” 20 No Petar mu je rekao: “Neka tvoje srebro propadne s tobom jer si mislio da Božji dar možeš kupiti novcem!+ 21 Ti nipošto ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer Bog vidi da tvoje srce nije iskreno. 22 Zato se pokaj zbog te zle pomisli i usrdno moli Jehovu* da ti, ako je moguće, oprosti što u srcu imaš tu zlu želju, 23 jer vidim da si pun gorkog otrova* i da robuješ nepravednosti.” 24 Nato je Šimun rekao: “Usrdno se molite Jehovi* za mene da me ne snađe ništa od onoga što ste rekli.”

25 Kad su dali temeljito svjedočanstvo i prenijeli Jehovinu* riječ, uputili su se u Jeruzalem objavljujući dobru vijest u mnogim samarićanskim selima.+

26 A Jehovin* se anđeo+ obratio Filipu: “Spremi se i kreni na jug do puta koji se spušta iz Jeruzalema u Gazu.” (Taj put vodi kroz pustinju.) 27 Tako se on spremio i pošao. I ugledao je nekog etiopskog dvoranina*, visokog dostojanstvenika u službi kandake*, etiopske kraljice, koji je nadgledao cijelu njenu riznicu. On je bio u Jeruzalemu kako bi se poklonio Bogu*,+ 28 a sada se vraćao kući. Sjedio je u svojim kolima i naglas čitao proroka Izaiju. 29 A duh je rekao Filipu: “Pođi do tih kola!” 30 Filip je dotrčao do kola i čuo dvoranina kako čita proroka Izaiju, pa ga je upitao: “Razumiješ li to što čitaš?” 31 On je odvratio: “Kako bih mogao razumjeti ako me netko ne uputi?” I pozvao je Filipa da se popne i sjedne kraj njega. 32 A čitao je ove riječi iz Pisama: “Kao ovcu odveli su ga na klanje. Kao janje, nijemo pred onim koji ga striže, nije otvorio usta.+ 33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.+ Tko će ispričati pojedinosti o njegovom porijeklu? Jer oduzet mu je život na zemlji.”+

34 Nato je dvoranin upitao Filipa: “Molim te, reci mi o kome prorok ovo govori – o sebi ili o nekom drugom?” 35 Tada mu je Filip, počevši od tih riječi iz Pisama, objavio dobru vijest o Isusu. 36 Dok su putovali, došli su do neke vode, a dvoranin je rekao: “Evo vode! Što me sprečava da se krstim?” 37 * —— 38 I zapovjedio je da kola stanu te su obojica, i Filip i dvoranin, ušla u vodu pa ga je Filip krstio. 39 Kad su izašli iz vode, Jehovin* duh isti je čas odveo Filipa odande, a dvoranin je sav radostan otišao svojim putem i više ga nije vidio. 40 A Filip je otišao u Ašdod te je objavljivao dobru vijest u svim gradovima u području kroz koje je prolazio sve dok nije stigao u Cezareju.+

9 Savao je još uvijek bio pun mržnje prema Gospodinovim učenicima i htio ih je sve pobiti,+ pa je otišao k velikom svećeniku 2 i zatražio od njega da napiše pisma za sinagoge u Damasku, kojima bi ga se ovlastilo da sve sljedbenike Puta*,+ i muškarce i žene, okovane dovede u Jeruzalem.

3 Na putu za Damask, kad je već bio blizu grada, iznenada ga je obasjala svjetlost s neba,+ 4 te je pao na zemlju i začuo glas koji mu je rekao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” 5 On je upitao: “Tko si ti, Gospodine?” Glas mu je odgovorio: “Ja sam Isus,+ kojeg ti progoniš.+ 6 Sad ustani i uđi u grad. Ondje će ti biti rečeno što moraš činiti.” 7 A ljudi koji su putovali s njim ostali su bez riječi jer su čuli da netko govori, ali nikoga nisu vidjeli.+ 8 Tada je Savao ustao sa zemlje. Oči su mu bile otvorene, ali ništa nije vidio, pa su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9 Tri dana nije ništa vidio,+ a nije ni jeo ni pio.

10 U Damasku je bio učenik koji se zvao Ananija.+ Njemu se Gospodin obratio u viđenju: “Ananija!” On se odazvao: “Evo me, Gospodine!” 11 A Gospodin mu je rekao: “Ustani, idi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj kući potraži čovjeka iz Tarza+ po imenu Savao. On se upravo moli 12 i u viđenju je vidio kako ti, Ananija, dolaziš i polažeš ruke na njega da mu se vrati vid.”+ 13 No Ananija je odgovorio: “Gospodine, čuo sam od mnogih da je taj čovjek nanio puno zla tvojim svetim slugama u Jeruzalemu. 14 I ovamo je došao s ovlastima svećeničkih glavara da uhvati* sve koji prizivaju tvoje ime.”+ 15 Ali Gospodin mu je rekao: “Idi, jer sam izabrao tog čovjeka*+ da objavi moje ime neznabošcima*+ te kraljevima+ i Izraelcima. 16 Ja ću mu pokazati koliko mora trpjeti zbog mog imena.”+

17 Tako je Ananija otišao i ušao u kuću u kojoj je bio Savao te je položio ruke na njega i rekao: “Brate Savle! Gospodin Isus, koji ti se ukazao na putu kojim si dolazio, poslao me da ti se vrati vid i da se ispuniš svetim duhom.”+ 18 I odmah mu je s očiju spalo nešto poput ljuski, te mu se vratio vid. Zatim je ustao i krstio se, 19 a onda je nešto pojeo i okrijepio se.

Savao je neko vrijeme ostao s učenicima u Damasku+ 20 i odmah je u sinagogama počeo propovijedati o Isusu, da je on Božji Sin. 21 Svi koji su ga slušali bili su zapanjeni i govorili su: “Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu okrutno progonio one koji prizivaju to ime?+ Nije li došao ovamo da ih uhvati i odvede* svećeničkim glavarima?”+ 22 A Savao je sve djelotvornije propovijedao, pa Židovi koji su živjeli u Damasku nisu znali što bi mu rekli jer je iznosio nepobitne* dokaze da je Isus doista Krist.+

23 Nakon nekog vremena Židovi su skovali zavjeru da ga ubiju.+ 24 No Savao je doznao za njihovu zavjeru. Budući da su Židovi i danju i noću nadzirali gradska vrata kako bi ga ubili, 25 njegovi su ga učenici jedne noći spustili u košari kroz otvor u zidinama.+

26 Kad je stigao u Jeruzalem,+ pokušao se pridružiti učenicima, ali svi su ga se bojali jer nisu vjerovali da je učenik. 27 Tada se Barnaba+ zauzeo za njega i odveo ga apostolima te im podrobno ispričao kako je Savao na putu vidio Gospodina,+ kako mu se Gospodin obratio i kako je u Damasku odvažno govorio u Isusovo ime.+ 28 Tako je Savao ostao s njima i išao po Jeruzalemu kud god su oni išli, odvažno govoreći u Gospodinovo ime. 29 Razgovarao je i raspravljao sa Židovima koji govore grčki, ali oni su ga pokušavali ubiti.+ 30 Kad su braća to saznala, odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz.+

31 Tada je za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji+ nastupilo razdoblje mira u kojem je ona jačala. I skupština je služila Jehovi* sa strahopoštovanjem i primala utjehu svetog duha,+ te je stalno rasla.

32 A Petar je putovao cijelim tim područjem, pa je došao i k svetima koji su živjeli u Lidi.+ 33 Ondje je upoznao nekog čovjeka po imenu Eneja, koji je osam godina bio vezan za krevet jer je bio uzet*. 34 Petar mu je rekao: “Eneja, ozdravlja te Isus Krist!+ Ustani i pospremi svoj krevet.”+ I on je odmah ustao. 35 Kad su svi koji su živjeli u Lidi i u ravnici Šaronu vidjeli što se dogodilo s njim, povjerovali su u Gospodina.

36 A u Jopi je živjela učenica koja se zvala Tabita, ili na grčkom Dorka*. Ona je stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima. 37 Ali u to vrijeme ona se razboljela i umrla. Tada su je okupali i položili u gornju sobu. 38 Kad su učenici čuli da je Petar u Lidi, koja se nalazi blizu Jope, poslali su k njemu dva čovjeka s porukom: “Molimo te, dođi brzo k nama!” 39 Petar se nato spremio i otišao s njima. Kad je stigao onamo, odveli su ga u gornju sobu. I sve su mu udovice prišle, plačući i pokazujući mnoge haljine i ogrtače koje je Dorka izradila dok je bila s njima. 40 A Petar je sve poslao van+ te je kleknuo i pomolio se. Zatim se okrenuo prema tijelu i rekao: “Tabita, ustani!” Ona je otvorila oči i ugledala Petra pa je sjela.+ 41 On joj je pružio ruku i podignuo je. Tada je pozvao svete i udovice i pokazao im je živu.+ 42 To se pročulo po cijeloj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina.+ 43 A Petar je duže vrijeme ostao u Jopi kod kožara Šimuna.+

10 A u Cezareji je živio čovjek koji se zvao Kornelije, stotnik* u takozvanoj Italskoj četi*. 2 On je bio pobožan čovjek koji se bojao Boga, kao i sav njegov dom. Velikodušno je davao milostinju narodu i neprestano upućivao usrdne molitve Bogu. 3 Jednog dana, oko devetog sata*,+ u viđenju je jasno vidio Božjeg anđela kako dolazi k njemu i kaže mu: “Kornelije!” 4 A on se sav uplašen zagledao u njega i upitao ga: “Što je, Gospodine?” On mu je odgovorio: “Bog je čuo tvoje molitve i vidio tvoja milosrdna djela – on ih pamti.+ 5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar. 6 On je u gostima kod kožara Šimuna, koji ima kuću pokraj mora.” 7 Kad mu je to rekao, anđeo je otišao, a Kornelije je pozvao dvojicu slugu i jednog pobožnog vojnika koji su bili u njegovoj službi 8 pa im je sve ispričao i poslao ih u Jopu.

9 Sutradan, dok su oni bili na putu i približavali se gradu, Petar je oko šestog sata* otišao na krov kuće da se moli. 10 U međuvremenu je ogladnio i htio je nešto pojesti. Dok su mu pripremali jelo, imao je viđenje+ 11 u kojem je vidio otvoreno nebo i nešto poput velikog platna držanog za četiri kraja kako se spušta na zemlju. 12 U njemu su bile sve vrste četveronožaca, gmazova i ptica. 13 Tada mu je neki glas rekao: “Ustani, Petre! Kolji i jedi!” 14 Ali Petar je rekao: “Nipošto, Gospodine! Ja nikad nisam jeo ništa okaljano ni nečisto.”+ 15 No glas mu je po drugi put rekao: “Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio.” 16 Glas se začuo i treći put, a onda je sve odjednom bilo uzeto na nebo.

17 I dok se Petar zbunjeno pitao što bi to viđenje moglo značiti, ljudi koje je poslao Kornelije već su pronašli Šimunovu kuću i stajali pred vratima.+ 18 Glasno su upitali je li ondje u gostima Šimun zvan Petar. 19 Dok je Petar još razmišljao o viđenju, duh+ mu je rekao: “Traže te tri čovjeka. 20 Siđi i pođi s njima bez oklijevanja jer sam ih ja poslao.” 21 Nato je Petar sišao k njima i rekao: “Evo me, mene tražite. Zbog čega ste došli?” 22 A oni su rekli: “Poslao nas je stotnik Kornelije,+ pravedan i bogobojazan čovjek o kojem dobro govori cijeli židovski narod. Bog mu je preko svetog anđela rekao da te pozove u svoj dom i da posluša ono što imaš reći.” 23 Tada ih je Petar pozvao unutra i ugostio.

Sutradan se spremio i otišao s njima, a s njim su pošla i neka braća iz Jope. 24 Sljedećeg dana stigao je u Cezareju. Kornelije ih je očekivao, pa je okupio svoje rođake i bliske prijatelje. 25 Kad je Petar došao, Kornelije mu je izašao u susret, bacio mu se pred noge i poklonio mu se*. 26 Ali Petar ga je podignuo i rekao mu: “Ustani! I ja sam samo čovjek.”+ 27 Dok je razgovarao s Kornelijem, ušao je u kuću i ondje našao mnogo okupljenih ljudi. 28 Rekao im je: “Vi znate da Židovu Zakon zabranjuje družiti se s čovjekom iz drugog naroda ili ulaziti u njegovu kuću,+ ali meni je Bog pokazao da nijednog čovjeka ne smijem zvati okaljanim ili nečistim.+ 29 Zato sam bez pogovora došao kad ste poslali po mene. Recite mi, zašto ste me zvali?”

30 Tada je Kornelije rekao: “Prije četiri dana, baš u ovo doba, u deveti sat*, molio sam se u svojoj kući. Odjednom se preda mnom pojavio čovjek u sjajnoj odjeći 31 i rekao mi: ‘Kornelije, Bog je uslišio tvoju molitvu i pamti tvoja milosrdna djela. 32 Zato pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar. Taj je čovjek gost u kući kožara Šimuna, pokraj mora.’+ 33 Ja sam odmah poslao po tebe, a ti si bio toliko dobar da si došao. I sada smo se svi okupili ovdje pred Jehovom* Bogom da čujemo sve što ti je zapovjedio da kažeš.”

34 Nato je Petar rekao: “Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran,+ 35 nego da u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i tko čini ono što je ispravno.+ 36 On je Izraelcima poslao svoju riječ, dobru vijest o miru+ koji je moguć preko Isusa Krista – on je Gospodar sviju.+ 37 Vi znate o čemu se govorilo u cijeloj Judeji i o čemu se prije toga počelo govoriti u Galileji+ nakon krštenja o kojem je propovijedao Ivan. 38 Naime, govorilo se o Isusu iz Nazareta, kojeg je Bog pomazao svetim duhom+ i dao mu moć, a on je prolazio zemljom te činio dobro i liječio sve koje je Ðavo tlačio,+ jer je Bog bio s njim.+ 39 Mi smo svjedoci svega što je činio u židovskoj zemlji i u Jeruzalemu. Ali oni su ga ubili objesivši ga na stup*. 40 Bog ga je uskrsnuo treći dan+ i dao mu da se pokaže ljudima, 41 ali ne svima, nego svjedocima koje je Bog unaprijed odredio – nama koji smo jeli i pili s njim nakon što je ustao iz mrtvih.+ 42 I zapovjedio nam je da propovijedamo narodu i da temeljito svjedočimo+ da je njega Bog postavio za suca živima i mrtvima.+ 43 O njemu svjedoče svi proroci,+ da svatko tko vjeruje u njega dobiva oproštenje grijeha po njegovom imenu.”+

44 Dok je Petar još govorio o tome, sveti duh sišao je na sve koji su slušali Božju riječ.+ 45 Obrezani vjernici koji su došli s Petrom bili su zadivljeni jer je sveti duh – Božji dar – bio izliven i na neznabošce*. 46 Naime, čuli su ih kako govore stranim jezicima i veličaju Boga.+ Tada je Petar rekao: 47 “Može li itko spriječiti da se ovi ljudi krste u vodi+ sad kad su primili sveti duh kao što smo ga primili i mi?” 48 Nato je zapovjedio da se krste u ime Isusa Krista.+ Tada su ga zamolili da ostane s njima nekoliko dana.

11 Apostoli i braća koji su bili u Judeji čuli su da su i neznabošci* prihvatili Božju riječ. 2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, pobornici obrezivanja+ počeli su mu prigovarati: 3 “Ušao si u kuću neobrezanih ljudi i jeo si s njima.” 4 Nato im je Petar podrobno ispričao što se dogodilo:

5 “Bio sam u gradu Jopi i molio sam se te sam imao viđenje. Vidio sam nešto poput velikog platna držanog za četiri kraja kako silazi s neba i spušta se do mene.+ 6 Kad sam malo bolje pogledao, u njemu sam vidio razne četveronošce, divlje životinje, gmazove i ptice. 7 Čuo sam i glas koji mi je rekao: ‘Ustani, Petre! Kolji i jedi!’ 8 Ali ja sam rekao: ‘Nipošto, Gospodine! U moja usta nikad nije ušlo ništa okaljano ni nečisto.’ 9 No glas s neba odgovorio je po drugi put: ‘Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio.’ 10 Glas se začuo i treći put, a onda je sve bilo uzeto natrag na nebo. 11 Upravo u tom trenutku pred kuću u kojoj smo boravili došla su tri čovjeka koja su iz Cezareje bila poslana po mene.+ 12 Tada mi je duh rekao da pođem s njima bez oklijevanja. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće te smo ušli u Kornelijevu kuću.

13 On nam je ispričao da je u svojoj kući vidio anđela, koji je stao pred njega i rekao mu: ‘Pošalji ljude u Jopu i pozovi Šimuna zvanog Petar.+ 14 On će ti kazati kako ti i sav tvoj dom možete biti spašeni.’ 15 A kad sam počeo govoriti, na njih je sišao sveti duh kao što je u početku sišao i na nas.+ 16 Tada sam se sjetio kako je Gospodin govorio: ‘Ivan je krstio vodom,+ a vi ćete biti kršteni svetim duhom.’+ 17 Dakle, ako je Bog njima dao isti dar koji je dao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da sprečavam Boga u tome*?”+

18 Kad su to čuli, prestali su se buniti* i počeli su slaviti Boga, govoreći: “Dakle, Bog je i neznabošcima dao priliku da se pokaju kako bi dobili život.”+

19 A oni što su se raspršili+ zbog progona koji je započeo nakon Stjepanove smrti, došli su sve do Fenicije, Cipra i Antiohije, ali propovijedali su riječ samo Židovima.+ 20 No kad su neki učenici s Cipra i iz Cirene došli u Antiohiju, počeli su razgovarati s ljudima koji su govorili grčki, objavljujući dobru vijest o Gospodinu Isusu. 21 Jehovina* ruka bila je s njima, pa su mnogi ljudi postali vjernici i povjerovali su u Gospodina.+

22 Vijest o njima došla je do skupštine u Jeruzalemu, pa su poslali Barnabu+ u Antiohiju. 23 Kad je on stigao onamo i vidio kako je Bog učenicima iskazao nezasluženu dobrotu, obradovao se i sve ih hrabrio da cijelim srcem ostanu vjerni Gospodinu.+ 24 Naime, on je bio dobar čovjek, pun svetog duha i vjere. I velik broj ljudi povjerovao je u Gospodina.+ 25 Tada je Barnaba otišao u Tarz potražiti Savla.+ 26 Kad ga je našao, odveo ga je u Antiohiju. I tako su se cijelu godinu sastajali sa skupštinom i poučavali veliko mnoštvo ljudi. Upravo su u Antiohiji božanskom providnošću učenici prvi put nazvani kršćanima.+

27 U to su vrijeme proroci+ došli iz Jeruzalema u Antiohiju. 28 Jedan od njih, koji se zvao Agab,+ ustao je i nadahnut duhom prorekao da će po cijelom svijetu zavladati velika glad.+ To se i dogodilo za Klaudijeve vladavine. 29 Stoga su učenici odlučili poslati pomoć+ braći koja žive u Judeji, svatko prema svojim mogućnostima.+ 30 To su i učinili – poslali su je starješinama po Barnabi i Savlu.+

12 Otprilike u to vrijeme kralj Herod* počeo je progoniti neke iz skupštine.+ 2 Mačem je pogubio Ivanovog brata Jakova.+ 3 Kad je vidio da je to po volji Židovima, dao je uhvatiti i Petra. (Bilo je to tijekom Blagdana beskvasnih kruhova.+) 4 Nakon što ga je uhvatio, bacio ga je u zatvor+ i naredio da ga na smjenu čuvaju četiri skupine od po četiri vojnika jer ga je namjeravao izvesti* pred narod nakon Pashe. 5 Tako je Petar bio u zatvoru, a skupština se žarko molila Bogu za njega.+

6 Noć prije nego što ga je Herod namjeravao izvesti pred narod, Petar je spavao između dva vojnika, okovan dvojim lancima, a stražari pred vratima čuvali su stražu. 7 Odjednom se pojavio Jehovin* anđeo+ i svjetlost je obasjala ćeliju. Lagano je gurnuo Petra u rebra kako bi ga probudio pa mu je rekao: “Brzo ustani!” I lanci su mu spali s ruku.+ 8 Tada mu je anđeo rekao: “Obuci se* i obuj sandale.” On je tako i učinio. Na kraju mu je rekao: “Obuci ogrtač i pođi za mnom.” 9 Petar je izašao i pošao za njim, ali nije znao da se ono što anđeo čini uistinu događa, nego je mislio da ima viđenje. 10 Kad su prošli prvu i drugu stražu, došli su do željeznih vrata koja vode u grad i ona su im se sama otvorila. Nakon što su izašli van, neko su vrijeme zajedno hodali ulicom, a onda je anđeo odjednom otišao od njega. 11 A Petar je, shvativši što se događa, rekao: “Sad uistinu znam da je Jehova* poslao svog anđela te da me izbavio iz Herodovih ruku i spasio od svega što su Židovi očekivali da će me snaći.”+

12 Čim je to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana zvanog Marko.+ Ondje su se okupili mnogi učenici i molili se. 13 Kad je pokucao na dvorišna vrata, sluškinja po imenu Roda došla je vidjeti tko kuca. 14 Prepoznavši Petrov glas, toliko se obradovala da je zaboravila otvoriti vrata. Otrčala je unutra i javila da Petar stoji pred vratima. 15 A oni su joj rekli: “Poludjela si!” No ona je uporno tvrdila da je on doista pred vratima. Nato su rekli: “To je njegov anđeo.” 16 A Petar je i dalje kucao. Kad su otvorili vrata i ugledali ga, zapanjili su se. 17 Ali on im je dao znak rukom da utihnu te im je podrobno ispričao kako ga je Jehova* izveo iz zatvora. Zatim je rekao: “Javite ovo Jakovu+ i ostaloj braći.” Tada je izašao odande i otišao na neko drugo mjesto.

18 A kad je svanuo dan, među vojnicima je nastala velika pomutnja jer su se pitali gdje je nestao Petar. 19 Herod ga je posvuda tražio, ali nije ga mogao naći. Stoga je ispitao stražare i zapovjedio da ih se kazni.+ Tada je otišao iz Judeje u Cezareju i ondje ostao neko vrijeme.

20 Herod je bio u sukobu s* Tircima i Sidoncima. Stoga su oni zajedno došli k njemu i – nakon što su pridobili Blasta, koji je upravljao kraljevim domom* – zatražili su da s njima sklopi mir jer se njihova zemlja opskrbljivala hranom iz kraljeve zemlje. 21 Jednog dana kad se narod okupio, Herod je obukao kraljevsko ruho, sjeo na sudačku stolicu i počeo im držati govor. 22 A okupljeni je narod povikao: “To je glas boga, a ne čovjeka!” 23 No Jehovin* je anđeo odmah na Heroda poslao bolest jer nije iskazao čast* Bogu, pa su ga izjeli crvi te je umro.

24 A Jehovina* riječ sve se više širila i broj učenika stalno je rastao.+

25 Barnaba+ i Savao isporučili su pomoć braći u Jeruzalemu,+ a potom su se vratili u Antiohiju. Sa sobom su poveli Ivana+ zvanog Marko.

13 U skupštini u Antiohiji proroci i učitelji+ bili su: Barnaba, Šimun zvan Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji se školovao s Herodom*, vladarem jedne pokrajine*, te Savao. 2 Dok su jednom vršili službu Jehovi* i postili, sveti duh je rekao: “Odvojite mi Barnabu i Savla+ da izvrše zadatak za koji sam ih izabrao.”+ 3 Nakon što su postili i molili se, položili su ruke na njih i poslali ih na put.

4 Tako su Barnaba i Savao, poslani od svetog duha, otišli u Seleuciju, a odande su otplovili na Cipar. 5 Nakon što su došli u Salaminu, počeli su objavljivati Božju riječ u židovskim sinagogama. Poveli su i Ivana da im pomaže.+

6 A kad su prošli cijeli otok i stigli do Pafa, sreli su Židova po imenu Barjesus, koji je bio vračar i lažni prorok. 7 On je bio s prokonzulom* Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom. Prokonzul je pozvao k sebi Barnabu i Savla jer je žarko želio čuti Božju riječ. 8 No onaj vračar, koji se zvao i Elima (što znači “vračar”), počeo im se protiviti, nastojeći spriječiti prokonzula da prihvati vjeru. 9 Tada se Savao, zvan i Pavao, ispunio svetim duhom, oštro ga pogledao 10 i rekao: “Sine Ðavlov,+ ti si varalica i zlotvor najgore vrste, neprijatelj svake pravednosti! Dokle ćeš iskrivljavati Jehovine* prave puteve? 11 Evo, udarit će te Jehovina* ruka, pa ćeš oslijepjeti i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca.” I odmah mu je oči prekrila gusta magla i tama te je tapkao uokolo tražeći nekoga da ga vodi za ruku. 12 Kad je prokonzul vidio što se dogodilo, postao je vjernik jer je bio zadivljen Jehovinim* učenjem.

13 Pavao i njegovi suradnici isplovili su iz Pafa i stigli u Pergu u Pamfiliji. Ali Ivan+ ih je napustio i vratio se u Jeruzalem.+ 14 A oni su otišli iz Perge i došli u Antiohiju u Pizidiji. U subotu* su ušli u sinagogu+ i sjeli. 15 Nakon javnog čitanja Zakona+ i Prorokā predstojnici sinagoge poručili su im: “Braćo, ako imate koju riječ ohrabrenja za narod, recite!” 16 Nato je Pavao ustao, dao znak rukom i rekao:

“Izraelci i vi ostali koji se bojite Boga, čujte! 17 Bog ovog naroda, Izraela, izabrao je naše pretke i uzvisio je taj narod dok su bili došljaci u Egiptu te ih je izveo odande svojom moćnom* rukom.+ 18 I oko 40 godina podnosio ih je u pustinji.+ 19 Nakon što je istrijebio sedam naroda u Kanaanu, dao im je njihovu zemlju u nasljedstvo.+ 20 Sve se to događalo tijekom otprilike 450 godina.

Nakon toga postavljao im je suce sve do vremena proroka Samuela.+ 21 Tada su zatražili kralja+ i Bog im je dao Kiševog sina Šaula, čovjeka iz Benjaminovog plemena.+ On je vladao 40 godina. 22 Nakon što ga je Bog uklonio, za kralja im je postavio Davida,+ o kojem je posvjedočio: ‘Našao sam Davida, Jišajevog sina,+ čovjeka koji mi je po volji*.+ On će učiniti sve što želim.’ 23 Bog je, kao što je i obećao, iz njegove loze* doveo Izraelu spasitelja, Isusa.+ 24 Prije njegovog dolaska Ivan je propovijedao cijelom izraelskom narodu da se trebaju krstiti u znak pokajanja.+ 25 A pretkraj svoje službe Ivan je govorio: ‘Što mislite, tko sam ja? Ja nisam onaj za kojeg me smatrate. Za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan odvezati sandale na nogama.’+

26 Braćo, Abrahamovi potomci i vi ostali koji se bojite Boga, ta vijest o spasenju poslana je nama.+ 27 Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi poglavari nisu ga prepoznali, nego su svojom presudom ispunili ono što su govorili Proroci,+ a što se naglas čita svake subote. 28 Premda nisu našli ništa zbog čega bi zaslužio smrt,+ zahtijevali su od Pilata da ga pogubi.+ 29 A kad se ispunilo sve što je bilo napisano o njemu, bio je skinut sa stupa* i položen u grob.+ 30 Ali Bog ga je podignuo iz mrtvih,+ 31 pa se on mnogo dana ukazivao onima koji su s njim otišli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sada narodu svjedoče o njemu.+

32 I tako mi vama objavljujemo dobru vijest o obećanju koje je bilo dano našim precima. 33 Bog ga je u potpunosti ispunio u korist nas, njihove djece, time što je uskrsnuo Isusa,+ kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj sin. Ja sam danas postao tvoj otac.’+ 34 Bog ga je uskrsnuo od mrtvih i on više nikad neće biti podložan raspadljivosti. Bog je to prorekao kad je kazao: ‘Iskazat ću vam vjernu ljubav koju sam obećao iskazati Davidu, a moje je obećanje vjerodostojno.’+ 35 Zato i u jednom drugom psalmu kaže: ‘Nećeš dopustiti da se tvoj vjerni sluga raspadne.’+ 36 David je u svom naraštaju služio Bogu*, a kad je umro*, bio je pokopan sa svojim precima i njegovo se tijelo raspalo.+ 37 A onaj kojeg je Bog uskrsnuo, nije se raspao.+

38 Stoga znajte, braćo, da vam se po njemu objavljuje oproštenje grijeha+ 39 i da je po njemu svatko tko vjeruje proglašen nedužnim za sve ono za što po Mojsijevom zakonu ne biste mogli biti proglašeni nedužnima.+ 40 Zato pazite da vam se ne dogodi ono što je rečeno u Prorocima: 41 ‘Gledajte, vi koji ste puni prezira! Čudite se i nestanite, jer u vaše dane činim ono u što ne biste povjerovali čak ni kad bi vam netko o tome sve rekao.’”+

42 Kad su izlazili iz sinagoge, narod ih je molio da im o tome govore iduće subote. 43 Nakon što je skup u sinagogi bio raspušten, mnogi Židovi i bogobojazni obraćenici na židovsku vjeru pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su razgovarali s njima i poticali ih da ostanu dostojni Božje nezaslužene dobrote.+

44 Sljedeće subote skupio se gotovo cijeli grad da čuje Jehovinu* riječ. 45 Kad su Židovi ugledali mnoštvo, obuzela ih je ljubomora te su bogohulnim riječima počeli proturječiti Pavlu.+ 46 Nato su im Pavao i Barnaba odvažno rekli: “Božja riječ trebala se najprije objaviti vama.+ No budući da je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrijednima vječnog života, mi odlazimo neznabošcima*.+ 47 Jer Jehova* nam je ovako zapovjedio: ‘Postavio sam te za svjetlo narodima, da objavljuješ spasenje do svih krajeva zemlje.’”+

48 Kad su to čuli neznabošci, obradovali su se i počeli veličati Jehovinu* riječ. I svi koji su ispravno gledali na vječni život postali su vjernici. 49 A Jehovina* riječ širila se po cijelom tom kraju. 50 Ali Židovi su nahuškali ugledne i pobožne žene te istaknute muškarce u tom gradu, pa su oni počeli progoniti+ Pavla i Barnabu i otjerali su ih iz svog kraja. 51 Tada su oni otresli prašinu sa svojih nogu kao znak da su ih upozorili te su otišli u Ikonij.+ 52 A učenici su bili puni radosti+ i svetog duha.

14 U Ikoniju su Pavao i Barnaba ušli u židovsku sinagogu i govorili tako uvjerljivo da su brojni Židovi i Grci postali vjernici. 2 Ali Židovi koji nisu povjerovali uzbunili su neznabošce* i nahuškali ih na braću.+ 3 Zato su Pavao i Barnaba dulje vrijeme ostali ondje i odvažno govorili u Jehovino* ime, a on je potvrdio da odobrava objavljivanje poruke o svojoj nezasluženoj dobroti tako što je preko njih činio znakove i čuda*.+ 4 No stanovnici grada podijelili su se – jedni su bili za Židove, a drugi za apostole. 5 Tada su se neznabošci i Židovi te njihovi poglavari dogovorili da ih napadnu i kamenuju.+ 6 Kad su apostoli to saznali, pobjegli su odande i otišli u likaonske gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu.+ 7 Ondje su objavljivali dobru vijest.

8 A u Listri je bio neki čovjek kojem su noge bile uzete* od rođenja, pa nikad nije hodao. 9 Taj je čovjek sjedio i slušao Pavla kako govori. A Pavao je pogledao u njega i vidio da ima vjeru po kojoj može biti izliječen,+ 10 pa mu je glasno rekao: “Stani na noge!” I čovjek je skočio i počeo hodati.+ 11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, povikalo je na likaonskom jeziku: “Bogovi su u ljudskom obličju sišli k nama!”+ 12 I Barnabu su nazvali Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 A svećenik iz Zeusovog hrama, koji je bio smješten na ulazu u grad, doveo je bikove i donio vijence pred gradska vrata te je s mnoštvom htio prinijeti žrtve.

14 Kad su apostoli Barnaba i Pavao to čuli, razderali su svoje haljine i utrčali među mnoštvo, vičući: 15 “Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi, kao i vi!+ Objavljujemo vam dobru vijest da biste se odrekli tih ispraznih djela i počeli štovati živog Boga, koji je načinio nebo, zemlju i more i sve što je u njima.+ 16 On je u prošlosti dopuštao svim narodima da idu svojim putem,+ 17 premda je i tada svjedočio o sebi+ čineći dobro: davao vam je kišu s neba i rodne godine,+ davao vam je obilje hrane i ispunjavao vaša srca radošću.”+ 18 Unatoč svemu što su rekli, jedva su uspjeli spriječiti mnoštvo da im prinese žrtve.

19 Ali iz Antiohije i Ikonija stigli su Židovi i okrenuli narod+ protiv Pavla, pa ga je mnoštvo kamenovalo i odvuklo izvan grada, misleći da je mrtav.+ 20 A kad su se učenici skupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je s Barnabom otišao u Derbu.+ 21 Kad su objavili dobru vijest u tom gradu i mnogima pomogli da postanu učenici, vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Ondje su jačali učenike,+ hrabreći ih da ostanu čvrsti u vjeri i govoreći: “Kroz mnoge nevolje ući ćemo u Božje kraljevstvo.”+ 23 I u svakoj su skupštini imenovali starješine.+ Molili su se i postili+ te su ih povjerili Jehovi*, u kojeg su povjerovali.

24 Potom su prošli kroz Pizidiju i došli u Pamfiliju.+ 25 Nakon što su objavili riječ u Pergi, otišli su u Ataliju. 26 Odande su otplovili u Antiohiju, gdje im je na početku bila ukazana Božja nezaslužena dobrota i povjeren zadatak koji su sada izvršili.+

27 Kad su stigli onamo i okupili skupštinu, ispričali su što je sve Bog preko njih učinio i kako je neznabošcima omogućio da postanu vjernici*.+ 28 I ostali su s učenicima duže vrijeme.

15 Neki su ljudi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti braću: “Ako se ne obrežete po Mojsijevom zakonu*,+ ne možete biti spašeni.” 2 Ali Pavao i Barnaba usprotivili su im se, pa je nastala velika rasprava. Stoga je bilo odlučeno da Pavao, Barnaba i još neka braća odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem+ zbog tog pitanja*.

3 Skupština ih je otpratila dio puta, a oni su zatim nastavili putovanje te su, prolazeći kroz Feniciju i Samariju, braći podrobno pričali o obraćenju neznabožaca*, što ih je sve jako obradovalo. 4 Kad su stigli u Jeruzalem, ljubazno su ih primili apostoli, starješine i cijela skupština, a oni su ispričali što je sve Bog učinio preko njih. 5 No neki koji su prije nego što su postali vjernici pripadali farizejskoj sljedbi ustali su sa svojih mjesta i rekli: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da se drže Mojsijevog zakona.”+

6 Tako su se apostoli i starješine okupili da to razmotre. 7 Nakon duge i gorljive rasprave Petar je ustao i rekao im: “Braćo, dobro znate da me Bog od početka izabrao među vama da preko mene neznabošci čuju dobru vijest i povjeruju.+ 8 A Bog, koji poznaje srca,+ pokazao je da ih prihvaća tako što im je dao sveti duh+ kao što ga je dao i nama. 9 Nije pravio nikakvu razliku između nas i njih,+ nego je vjerom očistio njihova srca.+ 10 Pa zašto sada iskušavate Boga stavljajući tim učenicima na vrat jaram+ koji ni naši preci ni mi nismo mogli nositi?+ 11 Naprotiv, vjerujemo da smo spašeni po nezasluženoj dobroti Gospodina Isusa+ isto kao i oni.”+

12 Nato su svi utihnuli i slušali kako Barnaba i Pavao pričaju o mnogim znakovima i čudima* koje je Bog preko njih činio među neznabošcima. 13 Kad su oni završili, Jakov je rekao: “Braćo, poslušajte me! 14 Šimun*+ je potanko ispričao kako je Bog prvi put obratio pažnju neznabošcima da bi između njih skupio narod koji će nositi njegovo ime.+ 15 To je u skladu s onim što je zapisano u Prorocima: 16 ‘Nakon toga vratit ću se i opet podignuti Davidovu sjenicu* koja se srušila. Obnovit ću njene ruševine i ponovno ću je izgraditi 17 da oni koji preostanu svesrdno služe Jehovi* zajedno s ljudima iz svih naroda, s onima koji nose moje ime, kaže Jehova*, koji čini sve to,+ 18 što je poznato od davnine.’+ 19 Stoga smatram da ne treba opterećivati one iz drugih naroda* koji žele služiti Bogu,+ 20 nego im treba napisati da se uzdržavaju od onoga što je okaljano idolima,+ od bluda*,+ od mesa udavljenih životinja* i od krvi.+ 21 Jer od drevnih se vremena ono što je Mojsije napisao propovijeda po svim gradovima. Naime, njegove se riječi svake subote* čitaju u sinagogama.”+

22 Tada su apostoli i starješine zajedno s cijelom skupštinom odlučili izabrati među sobom neke ljude i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bili su to Juda zvan Barsaba i Sila,+ kojima su bile povjerene velike odgovornosti među braćom. 23 Po njima su poslali ovo pismo:

“Apostoli i starješine, vaša braća, pozdravljaju braću iz drugih naroda u Antiohiji,+ Siriji i Ciliciji. 24 Čuli smo da su neki od nas, kojima mi nismo dali nikakav nalog, došli k vama i uznemirili vas svojim izjavama,+ pokušavajući vas pokolebati. 25 Zato smo jednoglasno odlučili izabrati ljude i poslati vam ih zajedno s našom voljenom braćom Barnabom i Pavlom. 26 Njih su dvojica svoj život izložila opasnosti za ime našeg Gospodina Isusa Krista.+ 27 Dakle, šaljemo Judu i Silu da vam oni usmeno priopće ono što piše u pismu.+ 28 Naime, sveti duh+ i mi odlučili smo ne stavljati nikakvo dodatno breme na vas, osim ovoga što je neophodno: 29 trebate se uzdržavati od onoga što je žrtvovano idolima,+ od krvi,+ od mesa udavljenih životinja*+ i od bluda*.+ Budete li se klonili toga, bit će vam dobro. Pozdravljamo vas!*”

30 Tako su oni otišli u Antiohiju te su okupili sve učenike i predali im pismo. 31 Kad su ga oni pročitali, obradovali su se ohrabrenju. 32 A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, ohrabrili su braću mnogim riječima i ojačali ih.+ 33 Proveli su ondje neko vrijeme, a kad su odlazili, braća su im zaželjela da se u miru vrate k onima koji su ih poslali. 34 * —— 35 A Pavao i Barnaba ostali su u Antiohiji, poučavajući i objavljujući dobru vijest o Jehovinoj* riječi zajedno s mnogom drugom braćom.

36 Nakon nekog vremena Pavao je rekao Barnabi: “Vratimo se* i posjetimo braću u svakom gradu u kojem smo objavljivali Jehovinu* riječ da vidimo kako su.”+ 37 Barnaba je zahtijevao da povedu i Ivana zvanog Marko.+ 38 Ali Pavao nije htio da ga povedu jer ih je on u Pamfiliji napustio i nije nastavio propovijedati s njima.+ 39 Tada je došlo do tako žestoke svađe da su se razdvojili. Barnaba+ je poveo Marka i otplovio na Cipar, 40 a Pavao je izabrao Silu. Nakon što su se braća pomolila da mu Jehova* ukaže nezasluženu dobrotu, otišao je na put.+ 41 Putovao je kroz Siriju i Ciliciju i jačao skupštine.

16 Tako je stigao u Derbu, a potom je otišao u Listru.+ Ondje je bio neki učenik po imenu Timotej,+ kojem je majka bila Židovka koja je postala vjernica, a otac Grk. 2 Braća u Listri i Ikoniju dobro su govorila o Timoteju. 3 Pavao je htio da on pođe s njim, pa ga je obrezao zbog Židova+ u tom kraju jer su svi znali da mu je otac Grk. 4 Dok su putovali od grada do grada, braći su prenosili odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te su ih poticali da ih se drže.+ 5 Tako su skupštine jačale u vjeri i rasle iz dana u dan.

6 Zatim su prošli kroz Frigiju i Galaciju+ jer im je sveti duh zabranio da propovijedaju riječ u Aziji*. 7 Kad su potom došli do Mizije, htjeli su ići u Bitiniju,+ ali im Isusov duh to nije dopustio. 8 Stoga su prošli kroz Miziju i došli u Troadu. 9 Jedne noći Pavao je imao viđenje: Neki je Makedonac stajao pred njim i molio ga: “Dođi u Makedoniju* i pomozi nam.” 10 Nakon tog viđenja nastojali smo odmah otići u Makedoniju jer smo zaključili da nas Bog poziva da im objavimo dobru vijest.

11 Stoga smo otplovili iz Troade ravno na Samotraku, a sljedećeg dana u Neapol. 12 Odande smo otišli u rimsku koloniju Filipe,+ vodeći grad u tom dijelu Makedonije. U njemu smo proveli nekoliko dana. 13 A u subotu* smo izašli iz grada i otišli do rijeke jer smo čuli da se ondje ljudi okupljaju kako bi se molili. Ondje su bile neke žene, pa smo sjeli i počeli im propovijedati. 14 Među njima je bila žena po imenu Lidija, prodavačica purpura iz grada Tijatire+ koja je štovala Boga. Slušala nas je i Jehova* joj je otvorio srce te je prihvatila ono što je Pavao govorio. 15 A kad su se ona i svi njeni ukućani krstili,+ uporno nas je molila: “Ako smatrate da sam vjerna Jehovi*, dođite u moj dom i ostanite kod mene.” I naprosto nas je primorala da dođemo.

16 Dok smo išli na mjesto gdje se ljudi okupljaju da se mole, srela nas je neka sluškinja opsjednuta duhom, demonom koji joj je omogućavao da proriče budućnost.+ Ona je gatanjem donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17 Ta je djevojka išla za Pavlom i za nama vičući: “Ovi su ljudi robovi Svevišnjeg Boga+ i objavljuju vam put spasenja!” 18 To je činila danima. Pavlu je to na koncu dojadilo, pa se okrenuo i rekao duhu: “Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da izađeš iz nje!” I duh je istog časa izašao.+

19 Kad su njeni gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade,+ zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred predstavnike vlasti.+ 20 Doveli su ih pred gradske upravitelje* i rekli: “Ovi ljudi unose velik nemir u naš grad.+ Oni su Židovi 21 i zagovaraju običaje koje mi, Rimljani, ne smijemo prihvatiti niti ih se držati.” 22 Nato se mnoštvo okrenulo protiv njih, a gradski su upravitelji strgnuli s njih haljine i zapovjedili da ih išibaju.+ 23 Kad su im zadali mnogo udaraca, bacili su ih u zatvor i naredili zatvorskom čuvaru da ih dobro čuva.+ 24 Budući da je dobio takvu naredbu, bacio ih je u ćeliju u zabačenom dijelu zatvora i stavio im noge u klade.

25 Oko ponoći su se Pavao i Sila molili i pjesmom hvalili Boga,+ a zatvorenici su ih slušali. 26 Iznenada se zbio jak potres te su se uzdrmali temelji zatvora. Sva su se vrata odmah otvorila i svima su spali okovi.+ 27 Kad se zatvorski čuvar probudio i vidio da su zatvorska vrata otvorena, izvukao je mač da se ubije jer je mislio da su zatvorenici pobjegli.+ 28 Ali Pavao je povikao na sav glas: “Ne diži ruku na sebe! Svi smo ovdje!” 29 Tada je čuvar zatražio da se donesu svjetiljke pa je utrčao unutra. Dršćući od straha, bacio se pred Pavla i Silu. 30 Zatim ih je izveo van i rekao: “Molim vas, recite mi što moram učiniti da budem spašen.” 31 A oni su odgovorili: “Vjeruj u Gospodina Isusa, pa ćete biti spašeni i ti i tvoji ukućani.”+ 32 Tada su prenijeli Jehovinu* riječ njemu i svima u njegovom domu. 33 On ih je te iste noći odveo da im opere rane. Nakon toga on i svi njegovi ukućani krstili su se bez oklijevanja.+ 34 Potom ih je doveo u svoju kuću i iznio pred njih jelo. I veoma se radovao sa svim svojim ukućanima što je povjerovao u Boga.

35 Kad je svanuo dan, gradski upravitelji poslali su svoje službenike da poruče zatvorskom čuvaru: “Pusti te ljude.” 36 Zatvorski čuvar prenio je to Pavlu, rekavši: “Gradski upravitelji poručili su mi da pustim vas dvojicu. Zato sad izađite i idite u miru.” 37 Ali Pavao im je poručio: “Mi smo rimski građani,+ a oni su nas bez suđenja javno išibali i bacili u zatvor. Zar da nas sada potajno puste? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas.” 38 Tada su službenici to javili gradskim upraviteljima. A oni su se uplašili kad su čuli da su Pavao i Sila rimski građani.+ 39 Zato su došli i ispričali im se, a potom su ih izveli iz zatvora i zamolili da odu iz grada. 40 Ali kad su izašli iz zatvora, otišli su u Lidijin dom. Ondje su vidjeli braću i ohrabrili ih,+ a zatim su otišli.

17 Prošli su kroz Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun,+ gdje je bila židovska sinagoga. 2 Pavao je po svom običaju+ ušao u sinagogu i tri je subote* s prisutnima raspravljao na temelju Pisama.+ 3 Objašnjavao im je da je Krist morao trpjeti+ i potom ustati iz mrtvih,+ a to im je dokazivao pozivajući se na ono što je napisano. Govorio je: “Taj Isus kojeg vam ja objavljujem – to je Krist.” 4 Stoga su neki od njih postali vjernici i pridružili se Pavlu i Sili.+ To je učinio i velik broj Grka koji su štovali Boga te mnogo uglednih žena.

5 Ali Židovi su postali ljubomorni,+ pa su našli neke opake uličare, okupili svjetinu i uzbunili grad. Nasrnuli su na Jasonovu kuću i tražili da se Pavla i Silu izvede pred svjetinu. 6 Budući da ih nisu našli, odvukli su Jasona i još neku braću pred gradske poglavare, vičući: “Oni ljudi koji su uznemirili cijeli svijet* došli su i ovamo,+ 7 a Jason ih je ugostio. Svi se oni bune protiv carskih* odredbi, govoreći da ima drugi kralj – Isus.”+ 8 Kad su narod i gradski poglavari to čuli, uznemirili su se. 9 Poglavari su od Jasona i ostalih uzeli jamčevinu, pa su ih pustili.

10 Čim je pala noć, braća su poslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su oni stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. 11 A ti su Židovi bili otvorenijeg uma od onih u Solunu. Naime, s velikom su gorljivošću prihvatili riječ i svaki su dan pomno istraživali Pisma da vide je li ono što su čuli istina. 12 Mnogi od njih postali su vjernici, pa tako i mnoge ugledne Grkinje te neki Grci. 13 Ali kad su Židovi iz Soluna saznali da Pavao i u Bereji objavljuje Božju riječ, otišli su onamo da nahuškaju i uzbune narod.+ 14 Tada su braća žurno poslala Pavla prema moru,+ a Sila i Timotej ostali su u Bereji. 15 Oni koji su pratili Pavla doveli su ga sve do Atene. Pavao im je rekao neka poruče Sili i Timoteju+ da što prije dođu k njemu, a onda su otišli.

16 Dok ih je Pavao čekao u Ateni, jako se uzrujao jer je vidio da je grad pun idola. 17 I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i drugima koji su štovali Boga, a činio je to svakodnevno i na trgu s onima koji bi se ondje zatekli. 18 No neki epikurejski i stoički filozofi počeli su mu proturječiti. Jedni su govorili: “Što to ovaj brbljavac želi reći?” a drugi: “Čini se da propovijeda tuđe bogove.” To su govorili zato što je objavljivao dobru vijest o Isusu i o uskrsnuću.+ 19 Tada su ga odveli na Areopag* i upitali ga: “Možemo li znati o kojem to novom učenju govoriš? 20 Jer pričaš nam o nečemu što nikada nismo čuli. Zato želimo znati što to znači.” 21 Naime, svi Atenjani i stranci koji su ondje boravili trošili su svoje slobodno vrijeme samo na to da kažu ili čuju nešto novo. 22 Tada je Pavao stao nasred Areopaga+ i rekao:

“Atenjani, vidim da ste u svakom pogledu nekako pobožniji* od drugih.+ 23 Naime, dok sam prolazio gradom i promatrao ono što štujete, naišao sam i na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Dakle, ja vam objavljujem tog Boga kojeg vi štujete iako ga ne poznajete. 24 Bog koji je načinio svijet i sve što je na njemu ne prebiva u hramovima koji su sagrađeni ljudskom rukom,+ jer on je Gospodar neba i zemlje.+ 25 Njega ne poslužuju ljudske ruke – uostalom, njemu ništa ne treba+ – jer on sam svima daje i život, i dah,+ i sve ostalo. 26 Od jednog je čovjeka+ načinio sav ljudski rod da prebiva na cijeloj zemlji+ te je odredio razdoblja i postavio granice gdje će ljudi prebivati.+ 27 Sve je to učinio kako bi ljudi tražili Boga – kako bi ga tražili i doista našli+ – a on, ustvari, nije daleko ni od koga od nas. 28 Jer zahvaljujući njemu imamo život, mičemo se i postojimo, kao što su i neki vaši pjesnici rekli: ‘Svi smo mi njegova djeca.’

29 Dakle, budući da smo Božja djeca,+ ne smijemo misliti da je Bog nalik kipu načinjenom od zlata, srebra ili kamena, nečemu što su ljudi zamislili i vješto oblikovali.+ 30 Istina, Bog se u prošlosti nije obazirao na takvo neznanje,+ ali sada svim ljudima, gdje god živjeli, poručuje da se trebaju pokajati. 31 Jer odredio je dan u koji će pravedno suditi+ cijelom svijetu preko čovjeka kojeg je za to postavio, a to je zajamčio svim ljudima tako što ga je uskrsnuo od mrtvih.”+

32 Kad su čuli za uskrsnuće mrtvih, jedni su se počeli rugati,+ a drugi su rekli: “Pričat ćeš nam o tome i drugi put.” 33 Tako je Pavao otišao od njih. 34 Ali neki su mu se ljudi pridružili i postali vjernici. Među njima bili su Dionizije, koji je bio jedan od sudaca suda na Areopagu, zatim žena po imenu Damara i još neki drugi.

18 Nakon toga Pavao je otišao iz Atene i došao u Korint. 2 Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila,+ koji je bio rodom iz Ponta. On je sa svojom ženom Priscilom kratko prije toga došao iz Italije jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Tako je Pavao otišao k njima. 3 Budući da su se bavili istim zanatom – po zanimanju su bili izrađivači šatora – ostao je kod njih i radio s njima.+ 4 Svake je subote*+ držao govor* u sinagogi+ i nastojao uvjerljivim riječima potaknuti Židove i Grke da povjeruju u ono što je govorio.

5 Kad su Sila+ i Timotej+ došli iz Makedonije*, Pavao se potpuno posvetio propovijedanju Božje riječi, svjedočeći Židovima o Isusu i dokazujući im da je on doista Krist.+ 6 Ali kako su mu se oni protivili i vrijeđali ga, otresao je prašinu sa svoje haljine+ i rekao im: “Sami ćete biti krivi za ono što će vas snaći.*+ Ja sam nedužan*.+ Odsad idem neznabošcima*.”+ 7 Tako više nije propovijedao ondje*, nego u kući bogobojaznog čovjeka po imenu Ticije Just, koja se nalazila odmah do sinagoge. 8 A Krisp,+ predstojnik sinagoge, povjerovao je u Gospodina zajedno sa svim svojim ukućanima. I mnogi Korinćani koji su čuli dobru vijest povjerovali su i krstili se. 9 Jedne noći Gospodin je u viđenju rekao Pavlu: “Ne boj se! Samo nastavi govoriti, nemoj šutjeti. 10 Ja sam s tobom+ i nitko te neće napasti niti će ti nanijeti zlo. U ovom gradu ima još mnogo ljudi koji će povjerovati u mene.” 11 Tako je ostao ondje godinu i šest mjeseci, poučavajući ljude Božjoj riječi.

12 Dok je Galion bio prokonzul* Ahaje, Židovi su se udružili i napali Pavla te ga odveli pred sudačku stolicu. 13 Rekli su: “Ovaj nagovara ljude da štuju Boga na način koji je protivan zakonu.” 14 A kad je Pavao zaustio da nešto kaže, Galion je rekao Židovima: “Židovi, da se radi o kakvoj nepravdi ili o teškom zločinu, imalo bi smisla da vas saslušam. 15 Ali budući da su u pitanju rasprave o riječima, imenima i vašem Zakonu,+ riješite to sami. Ja ne želim biti sudac u tome.” 16 Tada ih je otjerao od sudačke stolice. 17 Nato su svi zgrabili Sostena,+ predstojnika sinagoge, i počeli ga tući pred sudačkom stolicom. Ali Galion se uopće nije htio miješati u to.

18 Pavao je ostao ondje još neko vrijeme, a onda se pozdravio s braćom te je zajedno s Priscilom i Akvilom otplovio prema Siriji. Prije toga se u Kenhreji+ ošišao na kratko jer je dao zavjet. 19 Kad su stigli u Efez, Pavao ih je ostavio te je otišao u sinagogu i raspravljao sa Židovima.+ 20 Oni su ga molili da još malo ostane s njima, ali on nije pristao, 21 nego se oprostio s njima i rekao im: “Vratit ću se k vama, ako bude Jehovina* volja.” Tako je otplovio iz Efeza 22 i došao u Cezareju. Zatim je otišao gore* i pozdravio skupštinu, a onda je otputovao u Antiohiju.+

23 Ondje je proveo neko vrijeme, a potom je otišao i putovao od grada do grada po Galaciji i Frigiji,+ jačajući sve učenike.+

24 A u Efez je stigao neki Židov po imenu Apolon,+ koji je bio rodom iz Aleksandrije. On je bio rječit čovjek i dobro je poznavao Pisma. 25 Bio je poučen o Jehovinom* putu. Budući da ga je duh poticao na revnost, govorio je i naučavao istinu o Isusu, ali poznavao je samo Ivanovo krštenje. 26 On je počeo odvažno govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila,+ pozvali su ga k sebi i točnije mu objasnili Božji put. 27 Budući da je želio otići u Ahaju, braća su pisala tamošnjim učenicima i potaknula ih da ga ljubazno prime. Kad je došao onamo, mnogo je pomogao onima koji su zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti postali vjernici. 28 Naime, u javnim je raspravama odlučno i uvjerljivo pobijao tvrdnje koje su iznosili Židovi, dokazujući na temelju Pisama da je Isus doista Krist.+

19 Dok je Apolon+ bio u Korintu, Pavao je proputovao unutrašnjost i došao u Efez.+ Ondje je pronašao neke učenike 2 i upitao ih: “Jeste li primili sveti duh kad ste postali vjernici?”+ Oni su mu odgovorili: “Nismo ni čuli za sveti duh.” 3 Nato ih je upitao: “Kojim ste se krštenjem onda krstili?” Odgovorili su: “Ivanovim krštenjem.”+ 4 A Pavao je rekao: “Ivan je krstio krštenjem koje je znak pokajanja,+ govoreći ljudima da vjeruju u onoga koji dolazi nakon njega,+ to jest u Isusa.” 5 Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. 6 A kad je Pavao položio ruke na njih, sveti duh došao je na njih,+ pa su počeli govoriti stranim jezicima i proricati.+ 7 Tih je ljudi bilo ukupno 12.

8 Pavao je tri mjeseca dolazio u sinagogu+ i odvažno propovijedao, držeći govore i iznoseći uvjerljive dokaze o Božjem kraljevstvu.+ 9 Ali neki su bili tvrdoglavi i nisu htjeli vjerovati, nego su pred mnoštvom ocrnjivali Put*.+ Stoga se Pavao odvojio od njih+ i poveo učenike sa sobom te je svakodnevno držao govore u Tiranovoj školi. 10 To je trajalo dvije godine, tako da su svi koji su živjeli u Aziji*, i Židovi i Grci, čuli Gospodinovu riječ.

11 A Bog je preko Pavla činio nesvakidašnja silna djela.+ 12 Ljudi su čak donosili bolesnicima rupce i pregače koje je on koristio,+ pa su oni bili izliječeni, a zli duhovi izlazili su iz njih.+ 13 A i neki Židovi koji su putovali od mjesta do mjesta i istjerivali demone pokušavali su izgovaranjem imena Gospodina Isusa istjerati zle duhove iz onih koji su bili opsjednuti. Govorili su: “U ime Isusa kojeg Pavao propovijeda, zapovijedam vam da izađete!”+ 14 To je činilo i sedam sinova židovskog svećeničkog glavara Skeve. 15 Ali zli duh im je odvratio: “Poznajem Isusa+ i znam Pavla,+ ali tko ste vi?” 16 Tada je čovjek u kojem je bio zli duh skočio na njih, sve ih svladao i pretukao, tako da su goli i izranjavani pobjegli iz kuće. 17 To je postalo poznato svima koji su živjeli u Efezu, i Židovima i Grcima. Sve ih je obuzeo strah, pa se ime Gospodina Isusa još više veličalo. 18 Mnogi koji su postali vjernici dolazili su i javno priznavali svoje grijehe, govoreći što su činili. 19 A mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili.+ I procijenili su da su vrijedile 50 000 srebrnjaka. 20 Tako se zahvaljujući Jehovinoj* moći njegova riječ sve više širila i postajala sve nadmoćnija.+

21 Nakon tih događaja Pavao je odlučio otići u Makedoniju*+ i Ahaju, a zatim otputovati u Jeruzalem.+ Rekao je: “Nakon Jeruzalema moram otići i u Rim.”+ 22 Tako je u Makedoniju poslao dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja+ i Erasta,+ a on se još neko vrijeme zadržao u Aziji.

23 U to vrijeme došlo je do velikog meteža+ zbog Puta.+ 24 Naime, neki srebrar po imenu Demetrije, koji je izrađivao male srebrne hramove božice Artemide, donosio je veliku dobit zanatlijama.+ 25 On je skupio te zanatlije i druge koji su se bavili istim poslom pa im je rekao: “Ljudi, vi znate da naše blagostanje ovisi o ovom poslu. 26 A sad vidite i čujete da je taj Pavao – ne samo u Efezu+ nego i u gotovo cijeloj Aziji – pridobio mnoštvo ljudi i naveo ih da promijene svoja uvjerenja govoreći da bogovi načinjeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi.+ 27 Osim toga, prijeti opasnost da će naše zanimanje doći na zao glas. I ne samo to, nego će ljudi smatrati beznačajnim hram velike božice Artemide, a ta božica koju štuje cijela Azija i sav svijet izgubit će svoju veličanstvenost.” 28 Kad su to čuli, razgnjevili su se i počeli vikati: “Velika je Artemida efeška!”

29 I sav se grad uskomešao te su svi nahrupili u kazalište, vukući sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha,+ Pavlove suputnike. 30 Pavao je htio ući i obratiti se narodu, ali učenici mu to nisu dopustili. 31 Čak su mu i neki povjerenici za svečanosti i igre koji su mu bili naklonjeni poslali poruku u kojoj su ga zamolili da se ne izlaže opasnosti ulazeći u kazalište. 32 A ondje su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Na skupu je vladao metež i većina nije ni znala zašto su se skupili. 33 Neki su pred mnoštvo izveli čovjeka po imenu Aleksandar, kojeg su Židovi gurali naprijed. Aleksandar je dao znak rukom i pokušao objasniti narodu što se događa. 34 Ali kad su shvatili da je Židov, svi su u jedan glas počeli vikati: “Velika je Artemida efeška!” I tako su vikali oko dva sata.

35 Kad je gradski upravitelj konačno utišao mnoštvo, rekao je: “Efežani! Koji čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njenog kipa koji je pao s neba? 36 Budući da je to neosporno, smirite se i nemojte ništa činiti brzopleto. 37 Doveli ste ove ljude iako nisu ništa ukrali iz hrama niti su hulili na našu božicu. 38 A ako Demetrije+ i zanatlije koji su s njim imaju kakvu tužbu protiv nekoga, postoje dani kad zasjeda sud, a tu su i prokonzuli*, pa neka tuže jedni druge. 39 No ako imate još neke pritužbe, o tome se mora odlučiti na redovnoj skupštini. 40 Naime, prijeti nam opasnost da zbog današnjeg događaja budemo optuženi za pobunu jer ne postoji ništa čime bismo mogli opravdati okupljanje ove razuzdane svjetine.” 41 Kad je to rekao, naredio im je da se raziđu.

20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po učenike. Ohrabrio ih je i pozdravio se s njima, a potom je krenuo na put u Makedoniju*. 2 Putovao je tim krajevima i pružao braći veliko ohrabrenje, a zatim je došao u Grčku. 3 Ondje je proveo tri mjeseca. Kad se spremao otploviti u Siriju, saznao je da su Židovi skovali zavjeru protiv njega,+ pa se odlučio vratiti preko Makedonije. 4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh+ i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej+ te Tihik+ i Trofim+ iz Azije*. 5 Oni su otišli prije nas i čekali nas u Troadi. 6 Mi smo isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova+ i za pet dana došli k njima u Troadu. Ondje smo proveli sedam dana.

7 A prvog dana u tjednu, kad smo se okupili na obroku, Pavao se obratio okupljenima, jer je sutradan namjeravao otići, i produžio je govor sve do ponoći. 8 Stoga je u gornjoj sobi u kojoj smo se skupili bilo mnogo svjetiljki. 9 Dok je Pavao još govorio, mladić po imenu Eutih, koji je sjedio na prozoru, utonuo je u dubok san. Svladan snom, pao je s drugog kata. Kad su ga podignuli, bio je mrtav. 10 Pavao je sišao, nadvio se nad njega, zagrlio ga+ i rekao: “Smirite se, živ je!”+ 11 Zatim je otišao gore te razlomio kruh i počeo jesti s njima. Još je dugo razgovarao s njima, sve do zore, a potom je otputovao. 12 A dječaka su živog odveli odande i bili su neizmjerno utješeni.

13 Mi smo se ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se i Pavao trebao ukrcati. Naime, on nam je dao takve upute jer je namjeravao doći onamo pješice. 14 Kad nam se pridružio u Asosu, ukrcao se na brod pa smo otišli u Mitilenu. 15 Sutradan smo otplovili odande i stigli nadomak Hiosa, narednog dana nakratko smo pristali na Samosu, a idućeg dana stigli smo u Milet. 16 Pavao je odlučio zaobići Efez+ da se ne bi zadržao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, dođe u Jeruzalem+ do Pedesetnice.

17 Ipak, iz Mileta je poslao poruku skupštinskim starješinama u Efezu da dođu k njemu. 18 Kad su stigli, rekao im je: “Vi znate kako sam živio među vama od prvog dana kad sam kročio u Aziju.+ 19 Robovao sam Gospodinu sa svom poniznošću,+ u suzama i u kušnjama koje su me zadesile zbog židovskih zavjera. 20 Znate i da se nisam ustručavao reći vam ono što je za vaše dobro* i poučavati vas javno+ i od kuće do kuće.+ 21 Naprotiv, temeljito sam svjedočio i Židovima i Grcima o tome da se trebaju pokajati+ te početi štovati Boga i vjerovati u našeg Gospodina Isusa.+ 22 A sad me duh potiče da idem u Jeruzalem, iako ne znam što će mi se ondje dogoditi. 23 Znam samo da mi sveti duh u svakom gradu govori da me čekaju okovi i nevolje.+ 24 Ali ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku+ i izvršiti službu koju mi je povjerio Gospodin Isus – dati temeljito svjedočanstvo objavljujući dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti.

25 Sad znam da me nitko od vas kojima sam propovijedao kraljevstvo više nikad neće vidjeti. 26 Stoga vas pozivam da na današnji dan posvjedočite da sam čist od krvi svih ljudi,+ 27 jer nisam se ustručavao u potpunosti vam objaviti Božju volju*.+ 28 Pazite na sebe+ i na cijelo stado, jer vas je sveti duh postavio da u njemu budete nadglednici,+ kako biste se kao pastiri brinuli o Božjoj skupštini+ koju je kupio krvlju svog Sina.+ 29 Znam da će se nakon mog odlaska među vas uvući okrutni vukovi+ koji neće imati obzira prema stadu 30 i da će se iz vaših redova pojaviti neki koji će početi širiti iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.+

31 Zato bdijte i imajte na umu da tri godine,+ i danju i noću, nisam prestajao sa suzama savjetovati svakoga od vas. 32 A sada neka vas čuvaju Bog i poruka o njegovoj nezasluženoj dobroti, poruka koja vas može ojačati i dati vam nasljedstvo među svima posvećenima.+ 33 Nisam poželio ničijeg srebra, zlata ni odjeće.+ 34 I sami znate da sam se vlastitim rukama brinuo za svoje potrebe+ i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35 U svemu sam vam pokazao da, radeći marljivo poput mene,+ morate pomagati slabima i da morate imati na umu riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: ‘Više usrećuje davati+ nego primati.’”

36 Kad je to rekao, kleknuo je sa svima njima i pomolio se. 37 Tada su svi počeli gorko plakati te su izgrlili Pavla i srdačno ga izljubili 38 jer ih je jako rastužilo kad je rekao da ga više nikad neće vidjeti.+ Zatim su ga otpratili na brod.

21 Teška srca rastali smo se od njih, a potom smo isplovili. Jedreći niz vjetar, došli smo do Kosa, sutradan do Rodosa, a odande smo otplovili u Pataru. 2 Ondje smo našli brod koji je išao u Feniciju, pa smo se ukrcali i otplovili. 3 Kad smo došli nadomak Cipra, ostavili smo ga slijeva i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer se ondje trebao iskrcati teret s broda. 4 Pronašli smo učenike i ostali s njima sedam dana. A oni su nagovarali Pavla da ne ide u Jeruzalem jer im je sveti duh otkrio što će mu se ondje dogoditi.+ 5 Kad je došlo vrijeme da krenemo dalje, nastavili smo put. Svi učenici, zajedno sa ženama i djecom, pratili su nas dok nismo izašli iz grada. Na obali smo kleknuli, pomolili se 6 i oprostili s njima. Ukrcali smo se na brod, a oni su se vratili kući.

7 Zatim smo otplovili iz Tira i stigli u Ptolemaidu. Ondje smo pozdravili braću i ostali s njima jedan dan. 8 Sutradan smo otputovali i stigli u Cezareju. Otišli smo u kuću Filipa, propovjednika dobre vijesti, koji je bio jedan od sedmorice,+ i ostali smo kod njega. 9 On je imao četiri neudane kćeri* koje su prorokovale.+ 10 Nakon što smo ondje proveli neko vrijeme, iz Judeje je stigao prorok po imenu Agab.+ 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov pojas, svezao sebi ruke i noge te rekao: “Ovako kaže sveti duh: ‘Židovi će u Jeruzalemu+ ovako svezati čovjeka kojem pripada ovaj pojas i predat će ga u ruke neznabošcima*.’”+ 12 Kad smo to čuli, i mi i ostali koji su bili ondje počeli smo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem. 13 On je nato rekao: “Zašto plačete i pokušavate me pokolebati*? Vjerujte, spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.”+ 14 Kad smo vidjeli da se ne da odgovoriti, odustali smo* i rekli: “Neka bude Jehovina* volja.”

15 Nakon toga spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 S nama su išli i neki učenici iz Cezareje te su nas odveli k Mnasonu s Cipra, u čijem smo domu trebali odsjesti. On je bio jedan od prvih učenika. 17 Braća u Jeruzalemu radosno su nas primila. 18 Sutradan je Pavao otišao s nama k Jakovu.+ Ondje su bili i svi starješine. 19 Pozdravio ih je, a potom ih je podrobno izvijestio o svemu što je Bog učinio među neznabošcima putem njegove službe.

20 Kad su to čuli, počeli su slaviti Boga. Ali rekli su mu: “Vidiš, brate, među Židovima ima na tisuće vjernika i svi se oni revno drže Zakona.+ 21 Ali čuli su glasine da ti učiš sve Židove koji žive među neznabošcima da odbace Mojsijev zakon*, govoreći im da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.+ 22 Što da sad učinimo? Oni će svakako čuti da si došao. 23 Stoga učini ovo što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su pod zavjetom. 24 Povedi te ljude pa se obredno očisti s njima i podmiri njihove troškove da mogu obrijati glavu. Tako će svi znati da glasine koje su čuli o tebi nisu istinite, nego da si na pravom putu i da se držiš Zakona.+ 25 A što se tiče vjernika iz drugih* naroda, poslali smo im pismo sa svojom odlukom da se trebaju uzdržavati od onoga što je žrtvovano idolima,+ od krvi,+ od mesa udavljenih životinja*+ i od bluda*.”+

26 Tako je Pavao sutradan poveo te ljude, obredno se očistio s njima+ i ušao u hram da javi kad će završiti dani obrednog čišćenja i kad treba prinijeti žrtvu za svakoga od njih.

27 A kad je sedam dana određenih za očišćenje bilo pri kraju, Židovi iz Azije vidjeli su Pavla u hramu, pa su uzbunili sav narod i uhvatili ga, 28 vičući: “Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji posvuda među ljudima širi učenja kojima se obezvređuje naš narod, naš Zakon i ovo mjesto. Čak je i Grke doveo u hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.”+ 29 Naime, ranije su s njim u gradu vidjeli Efežanina Trofima,+ pa su mislili da ga je Pavao doveo u hram. 30 Cijeli se grad uskomešao i ljudi su sa svih strana pohrlili u hram. Uhvatili su Pavla i odvukli ga iz hrama, a vrata su se istog časa zatvorila za njima. 31 Htjeli su ga ubiti, pa su ga počeli tući. U međuvremenu je do tisućnika došla vijest da u cijelom Jeruzalemu vlada metež. 32 On je odmah poveo vojnike i stotnike te otrčao k narodu. Kad su oni ugledali tisućnika i vojnike, prestali su tući Pavla.

33 Tada je tisućnik prišao Pavlu te zapovjedio da ga uhvate i okuju dvojim lancima.+ I počeo je ispitivati narod tko je on i što je učinio. 34 Ali u mnoštvu su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Budući da zbog vike nije mogao ustanoviti što se zapravo događa, zapovjedio je da Pavla odvedu u vojarnu. 35 Kad je Pavao došao do stepenica, vojnici su ga morali nositi da ga zaštite od nasilne svjetine 36 jer je mnoštvo išlo za njima i vikalo: “Smakni ga!”

37 Upravo kad su se spremali uvesti ga u vojarnu, Pavao je rekao tisućniku: “Smijem li ti nešto reći?” On je odvratio: “Zar znaš grčki? 38 Nisi li ti onaj Egipćanin koji je prije nekog vremena izazvao pobunu i poveo u pustinju 4000 naoružanih pobunjenika*?” 39 Tada je Pavao rekao: “Ja sam Židov,+ iz Tarza+ u Ciliciji, građanin znamenitog grada. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu.” 40 Tisućnik mu je to dopustio. Stojeći na stepenicama, Pavao je narodu dao znak rukom da utihne. Nastala je velika tišina, a on im se obratio na hebrejskom jeziku:+

22 “Braćo i očevi, čujte što ću vam sada reći u svoju obranu!”+ 2 Kad su čuli da im se obraća na hebrejskom jeziku, još su se više stišali. A on im je rekao: 3 “Ja sam Židov,+ rođen sam u Tarzu u Ciliciji,+ ali školovao sam se u ovom gradu kod Gamalijela.+ Bio sam poučen da se strogo držim Zakona naših predaka+ i revno sam služio Bogu, kao što i svi vi danas činite.+ 4 Sljedbenike ovog Puta* progonio sam i predavao da budu ubijeni. I muškarce i žene bacao sam u okove te ih odvodio u zatvor.+ 5 O tome mogu posvjedočiti veliki svećenik i cijelo vijeće starješina. Od njih sam čak dobio pisma za našu židovsku braću u Damasku, pa sam se uputio onamo da tamošnje sljedbenike Puta okovane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni.

6 Ali na putu za Damask, kad sam već bio blizu grada, oko podneva me iznenada obasjala jaka svjetlost s neba.+ 7 Pao sam na zemlju i začuo glas koji mi je rekao: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Glas mi je odgovorio: ‘Ja sam Isus Nazarećanin, kojeg ti progoniš.’ 9 A ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu razumjeli ono što mi je glas govorio. 10 Nato sam upitao: ‘Što da učinim, Gospodine?’ Gospodin mi je odgovorio: ‘Ustani i pođi u Damask. Ondje će ti se reći što sve trebaš činiti.’+ 11 Budući da je ona svjetlost bila toliko jaka da sam oslijepio, moji su me pratioci uzeli za ruku i odveli u Damask.

12 Ondje je živio bogobojazan čovjek po imenu Ananija, koji se držao Zakona i o kojem su dobro govorili svi Židovi koji su ondje živjeli. 13 On je došao k meni, stao pored mene i rekao: ‘Brate Savle, progledaj!’ Istog mi se trena vratio vid i ja sam ga ugledao.+ 14 On mi je rekao: ‘Bog naših predaka izabrao te da upoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika+ i čuješ njegov glas, 15 jer ćeš svim ljudima svjedočiti o njemu i o onome što si vidio i čuo.+ 16 Zašto sad oklijevaš? Ustani, krsti se i očisti se od svojih grijeha+ prizivajući njegovo ime.’+

17 Kad sam se vratio u Jeruzalem+ i molio se u hramu, imao sam viđenje 18 u kojem sam vidio Gospodina kako mi govori: ‘Požuri, smjesta otiđi iz Jeruzalema, jer neće prihvatiti tvoje svjedočanstvo o meni.’+ 19 A ja sam rekao: ‘Gospodine, oni dobro znaju da sam one koji vjeruju u tebe bacao u zatvor i tukao po sinagogama.+ 20 I dok se prolijevala krv tvog svjedoka Stjepana, ja sam to odobravao. Stajao sam ondje i čuvao ogrtače onih koji su ga kamenovali.’+ 21 No on mi je rekao: ‘Idi, jer te šaljem daleko, k drugim narodima.’”+

22 Oni su ga slušali sve do tog trenutka, a tada su počeli vikati: “Uklonite ga s lica zemlje! Takav ne zaslužuje da živi!” 23 Budući da su vikali, zbacivali sa sebe haljine i bacali prašinu u zrak,+ 24 tisućnik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu i zapovjedio da ga bičuju dok ne kaže što je učinio jer je htio saznati zašto viču da ga treba ubiti. 25 Ali kad su ga vezali da bi ga bičevali, Pavao je rekao stotniku koji je ondje stajao: “Zar smijete bez suđenja bičevati rimskog građanina?”+ 26 Kad je stotnik to čuo, otišao je tisućniku i javio mu: “Ovaj je čovjek rimski građanin! Što ćeš sad učiniti?” 27 Tada je tisućnik prišao Pavlu i upitao ga: “Reci mi, jesi li ti rimski građanin?” On je odgovorio: “Jesam.” 28 Tisućnik mu je nato rekao: “Ja sam to građanstvo kupio za mnogo novca.” Pavao je odvratio: “A ja sam se s njim rodio.”+

29 Vojnici koji su se spremali staviti ga na muke kako bi ga ispitali istog su trena odstupili od njega. Tisućnik se uplašio kad je saznao da je Pavao rimski građanin, a on ga je bio bacio u okove.+

30 Budući da je tisućnik htio saznati za što Židovi optužuju Pavla, sutradan mu je skinuo okove te je zapovjedio da se skupe svećenički glavari i cijelo Sudbeno vijeće. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.+

23 Gledajući u Sudbeno vijeće, Pavao je rekao: “Braćo, cijeli svoj život imam potpuno čistu savjest pred Bogom.”+ 2 Nato je veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pored Pavla da ga udare po ustima. 3 Tada mu je Pavao rekao: “Bog će udariti tebe, okrečeni zide! Kako možeš sjediti ovdje i suditi mi po Zakonu, a sam prestupaš Zakon zapovijedajući da me udaraju?” 4 A oni koji su ondje stajali rekli su: “Zar vrijeđaš Božjeg velikog svećenika?” 5 Pavao je odvratio: “Braćo, nisam znao da je veliki svećenik. Naime, pisano je: ‘Ne govori pogrdno o poglavaru svog naroda.’”+

6 Pavao je znao da su neki članovi Sudbenog vijeća saduceji, a neki farizeji, pa je povikao: “Braćo, ja sam farizej,+ sin farizeja! Sudi mi se zato što vjerujem u uskrsnuće mrtvih.” 7 Kad je to rekao, izbila je svađa između farizeja i saduceja, pa je među njima došlo do podjele. 8 Naime, saduceji kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji vjeruju u* sve to.+ 9 Tada je nastala velika galama. Neki pismoznanci farizejske sljedbe digli su se na noge i počeli žestoko prosvjedovati, govoreći: “Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku. A što ako mu se duh ili anđeo doista obratio?”+ 10 Kad se svađa zaoštrila, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju, pa je zapovjedio vojnicima da siđu i izvuku ga odande te da ga odvedu u vojarnu.

11 Te noći Gospodin je stao pred Pavla i rekao mu: “Budi hrabar!+ Kao što si temeljito svjedočio o meni u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”+

12 Kad je svanuo dan, Židovi su skovali urotu i zakleli se* da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo je više od 40 urotnika koji su se tako zakleli. 14 Oni su otišli svećeničkim glavarima i starješinama te im rekli: “Zakleli smo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Zato sada vi i Sudbeno vijeće zamolite tisućnika da ga dovede k vama, kao da namjeravate podrobnije ispitati njegov slučaj. Ali prije nego što uopće dođe k vama, mi ćemo biti spremni i ubit ćemo ga.”

16 No sin Pavlove sestre čuo je da oni spremaju zasjedu, pa je došao u vojarnu i javio to Pavlu. 17 A Pavao je dozvao jednog stotnika i rekao mu: “Odvedi ovog mladića k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti.” 18 I on ga je odveo tisućniku i rekao mu: “Zatvorenik Pavao dozvao me i zamolio da ti dovedem ovog mladića jer ti ima nešto reći.” 19 Tisućnik je mladića uhvatio za ruku, odveo na stranu i upitao ga: “Što mi imaš dojaviti?” 20 A on je rekao: “Židovi su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Sudbeno vijeće. Reći će ti da se žele bolje upoznati s njegovim slučajem.+ 21 Ne daj da te nagovore na to, jer će ga u zasjedi čekati više od 40 ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju.+ Već su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.” 22 Tada je tisućnik otpustio mladića naredivši mu: “Ne govori nikome da si mi to javio!”

23 I dozvao je dva stotnika te im rekao: “Pripremite 200 vojnika te 70 konjanika i 200 kopljanika da u treći noćni sat* krenu ravno u Cezareju. 24 Pripremite i konje za Pavla te ga živa i zdrava dovedite upravitelju Feliksu.” 25 I napisao je pismo u kojem je stajalo:

26 “Klaudije Lizija pozdravlja uzvišenog upravitelja Feliksa. 27 Ovog su čovjeka Židovi uhvatili i htjeli ga ubiti, ali ja sam brzo došao s vojnicima i izbavio ga+ jer sam saznao da je rimski građanin.+ 28 Htio sam ustanoviti za što ga optužuju, pa sam ga doveo pred njihovo Sudbeno vijeće.+ 29 Utvrdio sam da ga optužuju za neka sporna pitanja koja se tiču njihovog Zakona,+ ali da nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove. 30 No javljeno mi je da se protiv njega kuje zavjera,+ pa sam ga odmah poslao k tebi, a njegovim tužiteljima zapovjedio sam da pred tobom kažu ono što imaju protiv njega.”

31 Tako su ti vojnici, prema naredbama koje su dobili, odveli Pavla+ i još ga iste noći doveli u Antipatridu. 32 Sutradan su konjanici nastavili put s njim, a ostali vojnici vratili su se u vojarnu. 33 Kad su konjanici došli u Cezareju, uručili su pismo upravitelju i predali mu Pavla. 34 Upravitelj je pročitao pismo i upitao Pavla iz koje je provincije, a on mu je odgovorio da je iz Cilicije.+ 35 Zatim mu je rekao: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.”+ I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj palači.

24 Nakon pet dana došao je veliki svećenik Ananija+ s nekim starješinama i Tertulom, govornikom koji ih je zastupao*. Oni su iznijeli upravitelju optužbe protiv Pavla.+ 2 Kad je Tertul bio pozvan da govori, počeo je optuživati Pavla. Rekao je:

“Uzvišeni Felikse, tvojom zaslugom uživamo velik mir i zahvaljujući tvojoj dalekovidnosti događaju se promjene nabolje u ovom narodu, 3 i zato ti mi uvijek i posvuda izražavamo svoju najveću zahvalnost. 4 Ali da te dulje ne zadržavam, molim te da nas u svojoj milosti ukratko poslušaš. 5 Ustanovili smo da je ovaj čovjek prava napast*,+ da izaziva pobune+ među svim Židovima diljem svijeta i da je kolovođa nazarećanske sljedbe.+ 6 Pokušao je i oskvrnuti hram, pa smo ga uhvatili.+ 7 * —— 8 Kad ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti da su sve naše optužbe istinite.”

9 A i Židovi su poduprli te optužbe i tvrdili da je sve to istina. 10 Kad je upravitelj dao znak Pavlu da može govoriti, on je rekao:

“Znam da si mnogo godina sudac ovom narodu i zato ću rado iznijeti svoju obranu pred tobom.+ 11 I sam možeš provjeriti da nema više od 12 dana otkako sam došao u Jeruzalem+ pokloniti se Bogu*. 12 Ovi ljudi nisu me našli ni da se s nekim prepirem u hramu ni da bunim narod, bilo u sinagogama bilo po gradu. 13 Oni nemaju nikakve dokaze za optužbe koje iznose protiv mene. 14 Ali priznajem ti ovo: Živim u skladu s onim što oni nazivaju sljedbom i u skladu s tim služim* Bogu svojih predaka.+ Vjerujem u sve što je rečeno u Zakonu i što je napisano u Prorocima.+ 15 I imam nadu, koju imaju i oni, da će Bog uskrsnuti+ i pravedne i nepravedne.+ 16 Zato se uvijek trudim imati čistu savjest pred Bogom i ljudima.+ 17 Nakon nekoliko godina došao sam u Jeruzalem kako bih donio novčanu pomoć+ svom narodu i prinio žrtve. 18 Upravo sam to činio kad su me našli obredno čistog u hramu,+ ali oko mene nije bilo svjetine niti sam stvarao metež. Međutim, ondje su bili neki Židovi iz Azije*, 19 koji su trebali doći pred tebe i optužiti me ako doista imaju temelja za to.+ 20 Ili neka ovi koji su ovdje sami kažu kakvu su krivicu našli na meni kad sam stajao pred Sudbenim vijećem, 21 osim ako me ne optužuju zbog toga što sam, dok sam stajao među njima, uzviknuo: ‘Danas mi se pred vama sudi zato što vjerujem u uskrsnuće mrtvih.’”+

22 No Feliks, koji je bio vrlo dobro upoznat s Putem*,+ prekinuo je saslušanje, rekavši: “Vaš ću spor riješiti kad dođe tisućnik Lizija.” 23 I naredio je stotniku da čuva Pavla u zatvoru, ali da mu da neke olakšice i da ne brani njegovim prijateljima da se brinu o njemu.

24 Nakon nekoliko dana Feliks je došao sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Poslao je po Pavla i slušao ga kako govori o vjeri u Krista Isusa.+ 25 Ali dok je Pavao govorio o pravednosti, samosvladavanju i sudu koji će doći,+ Feliks se uplašio i rekao: “Zasad možeš ići. Opet ću te pozvati kad nađem vremena.” 26 Osim toga, nadao se da će mu Pavao dati novca. Zato ga je često pozivao i razgovarao s njim. 27 A kad su prošle dvije godine, Feliksa je naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks želio ugoditi Židovima,+ ostavio je Pavla u zatvoru.

25 A Fest+ je, tri dana nakon što je preuzeo vlast u provinciji*, otišao iz Cezareje u Jeruzalem. 2 Ondje su mu svećenički glavari i ugledni Židovi iznijeli optužbe protiv Pavla.+ Počeli su ga moliti 3 da im učini uslugu i pošalje Pavla u Jeruzalem. Naime, spremali su zasjedu kako bi ga ubili dok je na putu.+ 4 No Fest je odgovorio da Pavao treba ostati u zatvoru u Cezareji te da će se uskoro i on vratiti onamo. 5 Rekao je: “Neka vaši vođe pođu sa mnom i optuže ga ako je on doista za nešto kriv.”+

6 Nakon što je među njima proveo najviše osam do deset dana, vratio se u Cezareju. Sutradan je sjeo na sudačku stolicu i zapovjedio da dovedu Pavla. 7 Kad su ga doveli, okružili su ga Židovi koji su došli iz Jeruzalema i iznijeli protiv njega mnoge teške optužbe koje nisu mogli dokazati.+

8 A Pavao je u svoju obranu rekao: “Nisam se ogriješio ni o židovski Zakon, ni o hram, ni o cara*.”+ 9 No Fest je htio ugoditi Židovima,+ pa je upitao Pavla: “Želiš li ići u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom za to sudi?” 10 Pavao je odgovorio: “Stojim pred carskom sudačkom stolicom, ovdje mi se treba suditi. Ništa nisam skrivio Židovima, kao što i sam dobro znaš. 11 Ako sam doista zločinac i ako sam počinio nešto što zaslužuje smrt,+ ne tražim da me se poštedi smrti. Ali ako optužbe koje ovi ljudi iznose protiv mene nemaju temelja, nitko nema pravo predati me njima samo zato da bi im ugodio. Prizivam se na cara!”+ 12 Tada je Fest porazgovarao sa svojim savjetnicima, pa mu je odgovorio: “Na cara si se prizvao, pred cara ćeš i ići.”

13 Nakon nekoliko dana kralj Agripa* i Berenika došli su u Cezareju pozdraviti Festa. 14 Ondje su proveli nekoliko dana i Fest je kralju iznio Pavlov slučaj:

“Ovdje je jedan čovjek kojeg je Feliks ostavio u zatvoru. 15 Kad sam bio u Jeruzalemu, svećenički glavari i židovski starješine iznijeli su optužbe protiv njega,+ tražeći od mene da ga osudim. 16 Ali ja sam im odgovorio da kod Rimljana nije običaj izručiti nekog čovjeka samo zato da bi se nekome ugodilo, nego da se optuženik najprije treba suočiti sa svojim tužiteljima i dobiti priliku da se brani od optužbe.+ 17 Stoga nisam gubio vrijeme kad su oni došli ovamo, nego sam već sutradan sjeo na sudačku stolicu i zapovjedio da dovedu tog čovjeka. 18 Kad su tužitelji ustali i počeli govoriti, nisu ga optužili ni za jedan zločin koji sam ja mislio da je počinio.+ 19 Oni su se naprosto sporili s njim zbog svojih vjerovanja+ i zbog nekog čovjeka po imenu Isus, koji je umro, ali za kojeg Pavao tvrdi da je živ.+ 20 Nisam bio siguran kako riješiti taj spor, pa sam ga upitao bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi.+ 21 Ali kad se Pavao prizvao na cara i zatražio da u zatvoru čeka odluku Njegovog Veličanstva*,+ zapovjedio sam da ga čuvaju u zatvoru dok ga ne pošaljem caru.”

22 Tada je Agripa rekao Festu: “I ja bih volio čuti tog čovjeka.”+ A on mu je odvratio: “Sutra ćeš ga čuti.” 23 Tako su sutradan Agripa i Berenika došli u razmetljivoj raskoši i ušli u dvoranu u pratnji tisućnika i uglednih ljudi tog grada. Na Festovu zapovijed doveli su Pavla. 24 Tada je Fest rekao: “Kralju Agripa i svi vi koji ste ovdje s nama, pogledajte ovog čovjeka! Zbog njega su mi se obratili svi Židovi i u Jeruzalemu i ovdje, vičući da ga treba pogubiti.+ 25 Ali ja sam ustanovio da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt.+ Kad se on prizvao na Njegovo Veličanstvo, odlučio sam poslati ga k njemu. 26 Ali nemam protiv njega ništa opipljivo što bih mogao napisati svom Gospodaru. Stoga sam ga izveo pred sve vas, a posebno pred tebe, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27 Jer čini mi se nerazumnim poslati zatvorenika u Rim, a ne navesti optužbe protiv njega.”

26 Tada je Agripa+ rekao Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš u svoju korist.” Nato je Pavao ispružio ruku i počeo govoriti u svoju obranu:

2 “Kralju Agripa, smatram se sretnim što se danas mogu upravo pred tobom braniti od svega za što me Židovi optužuju,+ 3 osobito zato što dobro poznaješ sve židovske običaje i pitanja oko kojih se oni spore. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

4 Dakle, svi Židovi koji me otprije poznaju dobro znaju kakvim sam životom još od mladosti živio među svojim narodom i u Jeruzalemu.+ 5 Ako to žele, mogu posvjedočiti da sam bio farizej+ i držao se učenja te najstrože sljedbe naše vjere.+ 6 A sada mi se sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima.+ 7 Ispunjenju tog istog obećanja nada se naših 12 plemena dok svesrdno služe* Bogu dan i noć. Kralju, zbog te me nade Židovi optužuju.+

8 Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve? 9 Evo, ja sam nekad bio uvjeren da se svim silama trebam boriti protiv* Isusa Nazarećanina. 10 To sam i činio u Jeruzalemu. Mnoge sam učenike* bacao u zatvor+ jer sam dobio ovlasti od svećeničkih glavara.+ A kad su trebali biti pogubljeni, ja sam to podupirao*. 11 Išao sam od sinagoge do sinagoge i kažnjavao ih da ih prisilim da se odreknu vjere. Bio sam toliko bijesan na njih da sam ih progonio čak i u drugim gradovima.

12 Dok sam radi toga putovao u Damask s ovlaštenjem i nalogom svećeničkih glavara, 13 u podne sam, kralju, na putu vidio svjetlost sjajniju od sunca koja je s neba obasjala mene i one koji su putovali sa mnom.+ 14 Svi smo pali na zemlju, a onda sam čuo glas koji mi je rekao na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Kad se opireš ostanu*, štetiš samom sebi.’ 15 A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus, kojeg ti progoniš. 16 A sada ustani! Ukazao sam ti se zato da te izaberem za slugu i svjedoka kako bi objavljivao ono što si vidio i ono što ću ti pokazati*.+ 17 Izbavljat ću te od ovog naroda i od neznabožaca*, kojima te šaljem.+ 18 Šaljem te da im otvoriš oči,+ kako bi iz tame+ izašli na svjetlo+ te kako bi se oslobodili Sotonine vlasti+ i došli pod Božju vlast. Tako će zbog svoje vjere u mene dobiti oproštenje grijeha+ i nasljedstvo kao i drugi koji su posvećeni.’

19 Stoga, kralju Agripa, ja se nisam oglušio na to nebesko viđenje, 20 nego sam počeo propovijedati najprije stanovnicima Damaska,+ a zatim i stanovnicima Jeruzalema+ i cijele Judeje te neznabošcima. Objavljivao sam im poruku da se trebaju pokajati i štovati Boga čineći djela koja su dokaz pokajanja.+ 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti.+ 22 Ali uz Božju pomoć sve do danas svjedočim i malima i velikima, govoreći samo ono što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi+ – 23 da će Krist trpjeti+ i da će, kao prvi koji će uskrsnuti od mrtvih,+ objaviti svjetlo i Židovima i neznabošcima.”+

24 Dok je Pavao govorio u svoju obranu, Fest je uzviknuo: “Poludio si, Pavle! Velika učenost pomutila ti je pamet!” 25 A Pavao je odvratio: “Nisam poludio, uzvišeni Feste. Ono što govorim istinito je i razumno. 26 Kralj, s kojim mogu tako slobodno razgovarati, dobro je upoznat sa svim tim. Uvjeren sam da mu ništa od toga nije promaknulo jer se to nije događalo u nekom zakutku.+ 27 Kralju Agripa, vjeruješ li onome što piše u Prorocima? Znam da vjeruješ.” 28 A Agripa je odvratio Pavlu: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin.” 29 Nato je Pavao rekao: “Molim Boga da prije ili kasnije ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene – samo bez ovih okova.”

30 Tada je kralj ustao, a ustali su i upravitelj, Berenika i oni koji su sjedili s njima. 31 Dok su odlazili, govorili su jedni drugima: “Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove.”+ 32 Agripa je tada rekao Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.”+

27 Kad je odlučeno da otplovimo u Italiju,+ Pavla i još neke zatvorenike predali su stotniku po imenu Julije, iz čete Auguste. 2 Ukrcali smo se na adramitijski brod koji je trebao ploviti u mjesta duž azijske obale te smo isplovili. S nama je bio Aristarh,+ Makedonac iz Soluna. 3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije je s Pavlom ljudski postupao i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje kako bi se oni pobrinuli za njegove potrebe.

4 Isplovivši odande, plovili smo u zavjetrini Cipra jer je puhao nepovoljan vjetar. 5 Plovili smo otvorenim morem duž Cilicije i Pamfilije te pristali u Miru u Liciji. 6 Ondje je stotnik našao aleksandrijski brod koji je plovio za Italiju te nas ukrcao na njega. 7 Danima smo sporo plovili i jedva došli do Knida. Budući da zbog vjetra nismo mogli zadržati smjer, prošli smo pored Salmone te plovili u zavjetrini Krete. 8 Uz velike teškoće plovili smo uz obalu te stigli do mjesta koje se zove Dobra Pristaništa, blizu grada Laseje.

9 Prošlo je mnogo vremena – čak je prošao i jesenji post za Dan očišćenja*+ – pa je plovidba postala opasna. Stoga ih je Pavao upozorio: 10 “Ljudi, vidim da će plovidba nesretno završiti. Nećemo izgubiti samo teret i brod nego će u opasnosti biti i naši životi.” 11 Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu. 12 Budući da luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je predlagala da otplove odande i pokušaju stići do Feniksa kako bi ondje prezimili. To je luka na Kreti u koju se može uploviti sa sjeveroistoka i s jugoistoka.

13 Kad je zapuhao blag južni vjetar, pomislili su da mogu ostvariti svoj naum, pa su podignuli sidro i zaplovili tik uz obalu Krete. 14 Ali ubrzo nakon toga na otok se obrušio olujni sjeveroistočnjak. 15 Vjetar je tako snažno puhao da brod nije mogao ploviti protiv njega, pa smo pustili da nas nosi. 16 Dok smo plovili u zavjetrini nekog malog otoka koji se zove Kauda, jedva smo uspjeli spasiti čamac* koji smo vukli za sobom. 17 Kad su podignuli čamac na palubu, konopima su potpasali brod. Bojali su se da se ne nasuču u Sirti*, pa su spustili jedra*, i tako ih je vjetar nosio. 18 Kako nas je oluja silovito bacala amo-tamo, sutradan su počeli rasterećivati brod. 19 A trećeg su dana izbacili brodsku opremu.

20 Danima nije bilo ni sunca ni zvijezda, a strašna oluja i dalje je bjesnjela, pa se na koncu počela gubiti svaka nada da ćemo biti spašeni. 21 Nitko na brodu već dugo nije ništa jeo, pa je Pavao ustao i rekao: “Ljudi, da ste me poslušali i da niste isplovili s Krete, izbjegli biste ovo stradanje i štetu.+ 22 Ali sada vas molim da budete hrabri jer nitko od vas neće stradati, samo ćemo izgubiti brod. 23 Ove mi se noći ukazao anđeo+ Boga kojem pripadam i kojem služim* 24 te mi rekao: ‘Ne boj se, Pavle! Ti moraš stati pred cara,+ a Bog će radi tebe spasiti sve one koji plove s tobom.’ 25 Zato, samo hrabro! Vjerujem Bogu, bit će upravo onako kako mi je anđeo rekao. 26 Ali moramo se nasukati na neki otok.”+

27 Vjetar nas je već 14 noći bacao amo-tamo po Adriji*. U ponoć su mornari naslutili da se približavamo nekom kopnu. 28 Tada su bacili olovnicu i izmjerili 20 hvati* dubine. Malo kasnije opet su je bacili i izmjerili 15 hvati*. 29 A kako su se bojali da ne udarimo u grebene, s krme su bacili četiri sidra i željno čekali da svane. 30 Ali mornari su pokušali pobjeći s broda te su počeli spuštati čamac u more pod izgovorom da namjeravaju spustiti pramčana sidra. 31 Tada je Pavao rekao stotniku i vojnicima: “Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, nećete se spasiti!”+ 32 Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne u more.

33 A pred zoru Pavao ih je sve počeo nagovarati da nešto pojedu: “Već 14 dana čekate u neizvjesnosti, a cijelo to vrijeme ništa niste jeli. 34 Zato vas molim da nešto pojedete, to je za vaše dobro! Nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.” 35 Kad je to rekao, uzeo je kruh, pred svima uputio zahvalu Bogu, razlomio ga i počeo jesti. 36 I svi su se ohrabrili te su i sami počeli jesti. 37 A na brodu je ukupno bilo 276 ljudi*. 38 Nakon što su se najeli, pobacali su žito u more kako bi rasteretili brod.+

39 Kad je svanuo dan, ugledali su kopno, ali nisu ga prepoznali.+ No opazili su neki zaljev s pješčanom obalom, pa su odlučili ondje nasukati brod, ako to bude moguće. 40 Zato su odsjekli sidra i pustili ih da padnu u more te su otpustili užad vesala za kormilarenje. Podignuli su prveno jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 Kad su naletjeli na sprud, nasukali su brod. Pramac je nalegao i ostao nepomičan, a krma se počela lomiti pod silinom valova.+ 42 Tada su vojnici odlučili pobiti zatvorenike da nijedan ne otpliva i ne pobjegne. 43 Ali stotnik je želio spasiti Pavla, pa ih je spriječio da to učine. Zapovjedio je da oni koji znaju plivati skoče u more i prvi doplivaju do kopna, 44 a da ostali doplivaju na daskama i ostacima broda. Tako su svi stigli živi na kopno.+

28 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.+ 2 Stanovnici otoka* iskazali su nam nesvakidašnju ljubaznost. Zapalili su vatru i sve nas susretljivo primili jer je padala kiša i bilo je hladno. 3 A Pavao je nakupio naramak granja i stavio ga na vatru. Odjednom je zbog vrućine iz granja izašla otrovnica, ugrizla ga za ruku i ostala tako visjeti. 4 Kad su otočani vidjeli da mu zmija visi na ruci, počeli su govoriti jedni drugima: “Ovaj je čovjek zacijelo ubojica! Umaknuo je moru, ali Pravda* mu ne dopušta da živi.” 5 Ali on je otresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. 6 Oni su očekivali da će mu ruka nateći ili da će se odjednom srušiti mrtav. Kad su nakon dugog čekanja vidjeli da mu se ništa loše nije dogodilo, promijenili su mišljenje i počeli govoriti da je on bog.

7 Nedaleko odande nalazilo se imanje upravitelja otoka, koji se zvao Publije. On nas je gostoljubivo primio i tri smo dana bili njegovi gosti. 8 A Publijevog oca mučila je vrućica i teška crijevna bolest*, pa je ležao u krevetu. Pavao je otišao do njega, pomolio se, položio ruke na njega i izliječio ga.+ 9 Nakon toga su k Pavlu počeli dolaziti i drugi otočani koji su bili bolesni i on ih je izliječio.+ 10 Zato su nam iskazali zahvalnost mnogim darovima, a kad smo odlazili, opskrbili su nas svime što nam je trebalo.

11 Nakon što smo ondje proveli tri mjeseca, otplovili smo aleksandrijskim brodom koji je prezimio na otoku. Brod je na pramcu imao znak Dioskura*. 12 Doplovili smo u Sirakuzu i ostali ondje tri dana. 13 Odande smo nastavili plovidbu i stigli u Regij. Sutradan je zapuhao južni vjetar, pa smo sljedećeg dana stigli u Puteole. 14 Ondje smo našli braću i ona su nas molila da ostanemo s njima sedam dana. Nakon toga krenuli smo prema Rimu. 15 Tamošnja braća čula su da dolazimo, pa su nam došla u susret do Apijevog trga i do Tri gostionice. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.+ 16 Naposljetku smo došli u Rim. Pavlu je bilo dopušteno da živi sam, s vojnikom koji ga je čuvao.

17 Nakon tri dana pozvao je k sebi ugledne Židove. Kad su se okupili, rekao im je: “Braćo, nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka,+ a ipak su me uhvatili u Jeruzalemu i predali u ruke Rimljanima.+ 18 Oni su me nakon ispitivanja+ htjeli pustiti jer su ustanovili da nisam učinio ništa čime bih zaslužio smrt.+ 19 No Židovi su se tome protivili, pa sam bio prisiljen prizvati se na cara,+ ali ne zato što sam svoj narod htio za nešto optužiti. 20 Zato sam vas i želio vidjeti i razgovarati s vama, jer zbog Izraelove nade imam ovaj lanac na sebi.”+ 21 A oni su mu rekli: “Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je itko od braće koja su došla odande donio neku lošu vijest o tebi ili rekao išta loše o tebi. 22 Ali htjeli bismo čuti što ti misliš jer znamo da se posvuda govori protiv ove sljedbe.”+

23 I dogovorili su dan kad će se sastati s njim te ih je još više došlo u kuću u kojoj je boravio. On im je od jutra do večeri govorio o tom pitanju i temeljito svjedočio o Božjem kraljevstvu kako bi ih na temelju Mojsijevog zakona+ i Proroka+ potaknuo da povjeruju u Isusa.+ 24 Neki su povjerovali u ono što je govorio, a neki nisu. 25 Budući da se nisu mogli međusobno složiti, počeli su se razilaziti. Dok su odlazili, Pavao im je kazao:

“Dobro je sveti duh rekao vašim precima preko proroka Izaije: 26 ‘Idi k tom narodu i reci mu: “Slušat ćete, ali nećete razumjeti, i gledat ćete, ali nećete vidjeti.+ 27 Jer srce je ovog naroda neprijemljivo, pa pokrivaju uši* i zatvaraju oči da ništa ne vide i da ništa ne čuju, da srcem ne razumiju i da se ne obrate pa da ih izliječim.”’+ 28 Stoga znajte da se vijest o spasenju koje daje Bog objavljuje neznabošcima*+ i oni će je poslušati.”+ 29 * ——

30 Tako je ostao pune dvije godine u kući koju je unajmio+ i rado je primao sve koji su dolazili k njemu. 31 Propovijedao im je Božje kraljevstvo i poučavao ih o Gospodinu Isusu Kristu s velikom odvažnošću*+ i bez ikakvog ometanja.