POSLANICA RIMLJANIMA

1 Od Pavla, roba Isusa Krista, pozvanog da bude apostol, odvojenog za propovijedanje Božje dobre vijesti,+ 2 koju je Bog unaprijed obznanio preko svojih proroka u svetim Pismima. 3 Ta dobra vijest govori o njegovom Sinu, koji je po tijelu Davidov potomak,+ 4 ali koji je snagom svetog duha bio proglašen Božjim Sinom+ kad je bio uskrsnut od mrtvih.+ To je Isus Krist, naš Gospodin, 5 preko kojega sam primio* nezasluženu dobrotu i apostolsku službu+ kako bi, na slavu njegovog imena, ljudi iz svih naroda+ mogli pokazati vjeru i biti mu poslušni. 6 Među njima ste i vi pozvani da pripadnete Isusu Kristu. 7 Pišem ovo svima u Rimu koje Bog voli i koji su pozvani da budu sveti:

Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.

8 Prije svega, zahvaljujem svom Bogu preko Isusa Krista za sve vas jer se o vašoj vjeri govori po cijelom svijetu. 9 Bog, kojem svim srcem* služim* propovijedajući dobru vijest o njegovom Sinu, može posvjedočiti da vas uvijek spominjem u svojim molitvama+ 10 i usrdno ga molim da napokon uspijem doći k vama, ako to bude moguće i ako to bude Božja volja. 11 Jer žarko vas želim vidjeti da vam dam kakav duhovni dar kako biste ojačali, 12 odnosno kako bismo se uzajamno ohrabrili,+ ja vašom vjerom, a vi mojom.

13 Želim da znate, braćo, da sam mnogo puta namjeravao doći k vama, ali dosad sam bio spriječen. Htio sam doći da i među vama uberem plod kao i među ostalim narodima. 14 Dužnik sam i Grcima i ostalim narodima*, i učenima* i neukima. 15 Zato žarko želim i vama u Rimu+ objaviti dobru vijest. 16 Naime, ne stidim se dobre vijesti.+ Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje,+ najprije Židovu,+ a onda i Grku.+ 17 Jer oni koji vjeruju vide da putem dobre vijesti Bog otkriva svoju pravednost i to im jača vjeru,+ kao što je napisano: “Pravednik će živjeti zbog vjere.”+

18 A Bog izlijeva* svoju srdžbu+ s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji na nepravedan način guše istinu,+ 19 jer ono što se može znati o Bogu posve im je očito – Bog im je to već otkrio.+ 20 Naime, njegova nevidljiva svojstva – njegova vječna moć+ i božanstvo+ – jasno se vide još od stvaranja svijeta+ jer se mogu razabrati u onome što je stvoreno. Stoga ti ljudi nemaju izgovora. 21 Premda su poznavali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti su mu iskazivali zahvalnost, nego su se prepustili ispraznim razmišljanjima i njihovo nerazumno srce obavila je tama.+ 22 Tvrdili su da su mudri, ali postali su bezumni 23 i umjesto da slave neraspadljivog Boga, slavili su kipove načinjene po obličju raspadljivog čovjeka te ptica, četveronožaca i gmazova.+

24 Budući da su htjeli živjeti po željama svog srca, Bog ih je pustio da postupaju nečisto i da tako nanose sramotu svom tijelu. 25 Oni su Božju istinu zamijenili za laž te su se klanjali* i služili* stvorenju umjesto Stvoritelju, kojem pripada vječna hvala. Amen. 26 Zato ih je Bog prepustio sramotnoj spolnoj požudi.+ Njihove su žene zamijenile prirodne spolne odnose protuprirodnima.+ 27 Isto tako, muškarci su prestali imati prirodne spolne odnose sa ženama te su se u svojoj požudi uspalili jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima+ čine ono što je sramotno i primaju zasluženu kaznu* za svoje iskvarene postupke.+

28 Budući da nisu smatrali vrijednim dobro upoznati Boga*, Bog je dopustio da ih vode razmišljanja koja mu nisu po volji i da čine ono što je nedolično.+ 29 Oni su puni svake nepravde,+ zloće, lakomosti+ i pokvarenosti, ispunjeni su zavišću,+ ubojstvom,+ svađom, prijevarom+ i pakošću.+ Ogovaraju, 30 kleveću,+ mrze Boga, drski su, oholi, umišljeni, smišljaju zlo, neposlušni su roditeljima,+ 31 nerazumni,+ ne poštuju dogovore, bezosjećajni su prema drugima* i nemilosrdni. 32 Iako dobro poznaju Božju pravednu odredbu – da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt+ – oni ne samo da i dalje tako postupaju nego i odobravaju takva djela kad ih drugi čine.

2 Zato, čovječe, tko god ti bio,+ nemaš izgovora ako sudiš druge. Naime, kad sudiš drugoga, osuđuješ samoga sebe jer ti koji sudiš činiš isto što i on.+ 2 Znamo da će Bog suditi po istini onima koji čine takva djela.

3 Čovječe, ako sudiš one koji čine takva djela, a i sam ih činiš, zar misliš da ćeš izbjeći Božji sud? 4 Zar prezireš njegovu neizmjernu dobrotu,+ uzdržljivost*+ i strpljivost+ i ne shvaćaš da ti Bog u svojoj dobroti želi pomoći da dođeš do pokajanja?+ 5 Ti svojom tvrdoglavošću i nepokajničkim srcem navlačiš na sebe srdžbu koju će Bog izliti u dan srdžbe i očitovanja svog pravednog suda.+ 6 A Bog će svakome uzvratiti u skladu s njegovim djelima:+ 7 Onima koji traže slavu, čast i neraspadljivost+ ustrajno čineći dobra djela, podarit će vječni život. 8 A one koji izazivaju svađe i ne drže se istine, nego postupaju nepravedno, čeka srdžba i gnjev.+ 9 Nevolja i tjeskoba snaći će svakog čovjeka koji čini zlo, najprije Židova, a onda i Grka. 10 A slava, čast i mir čekaju svakoga tko čini dobro, najprije Židova,+ a onda i Grka.+ 11 Jer kod Boga nema pristranosti.+

12 Doista, svi koji sagriješe, a nemaju zakon, umrijet će iako nemaju zakon.+ A svima koji sagriješe pod zakonom, sudit će se po zakonu.+ 13 Jer Bog ne smatra pravednima one koji samo slušaju zakon, nego će pravednima proglasiti one koji izvršavaju zakon.+ 14 Jer kad se neznabošci*, koji nemaju zakon,+ po prirodi drže onoga što je u zakonu, oni su sami sebi zakon premda nemaju zakon. 15 Oni svojim djelima pokazuju da je ono što nalaže zakon zapisano u njihovim srcima. Njihova im savjest služi kao svjedok te ih njihove vlastite misli optužuju ili pak opravdavaju. 16 U skladu s dobrom vijesti koju objavljujem sve će se to očitovati u dan u koji će Bog preko Krista Isusa suditi onome što ljudi skrivaju.+

17 Ti sebe nazivaš Židovom,+ oslanjaš se na Zakon, ponosiš se Bogom, 18 poznaješ njegovu volju i znaš prepoznati što je najvrednije jer si poučen Zakonu+ 19 te si uvjeren da si vođa slijepima, svjetlo onima koji su u tami, 20 odgajatelj nerazumnih, učitelj djece i da razumiješ osnove učenja i istine iz Zakona. 21 Zar onda ti koji učiš druge, ne učiš samog sebe?+ Zar ti koji propovijedaš: “Ne ukradi”,+ kradeš? 22 Zar ti koji kažeš: “Ne učini preljub”,+ činiš preljub? Zar ti koji mrziš idole, pljačkaš hramove? 23 Zar ti koji se ponosiš Zakonom, sramotiš Boga prestupanjem Zakona? 24 Kao što je i napisano: “Zbog vas se među neznabošcima huli na Božje ime.”+

25 Naime, obrezanje+ ima vrijednost samo ako se držiš Zakona.+ Ali ako prestupaš Zakon, tvoje obrezanje postaje neobrezanje. 26 Dakle, ako se onaj tko je neobrezan+ pridržava pravednih odredbi Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?+ 27 Neznabožac koji je neobrezan, a drži se Zakona, sudit će tebi koji prestupaš Zakon iako imaš pisani zakonik i obrezan si. 28 Jer pravi Židov nije onaj koji je to izvana+ niti je pravo obrezanje ono koje je izvana, na tijelu.+ 29 Pravi je Židov onaj koji je to u nutrini+ i njegovo je obrezanje obrezanje srca+ po duhu, a ne po pisanom zakoniku.+ Takav čovjek dobiva pohvalu od Boga, a ne od ljudi.+

3 U kakvoj su onda prednosti Židovi? Kakvu vrijednost ima obrezanje? 2 Oni su u velikoj prednosti u svakom pogledu. Prije svega, zato što su im povjerene Božje svete objave.+ 3 A što onda reći o Židovima koji nemaju vjere? Hoće li to što oni ne vjeruju poništiti Božju vjernost? 4 Naravno da neće! Neka se Bog pokaže istinit,+ čak i ako svaki čovjek ispadne lažljivac,+ kao što je napisano: “Da bi se ti pokazao pravednim u svojim riječima i da bi pobijedio kad ti se sudi.”+ 5 No ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, znači li to da je Bog nepravedan kad izlijeva na nas svoju srdžbu? (Tako misle ljudi.) 6 Nipošto! Kako će inače Bog suditi svijetu?+

7 A ako je zbog moje laži još jasnije da Bog govori istinu, pa mu to donosi slavu, zašto mi se onda sudi kao grešniku? 8 I zašto da ne kažemo: “Činimo zlo da dođe dobro!” kao što neki lažno tvrde da govorimo? Takve ljude čeka pravedna osuda.+

9 Jesmo li mi onda u prednosti? Nipošto! Jer upravo smo optužili sve, i Židove i Grke, da su pod vlasti grijeha,+ 10 kao što je napisano: “Nema pravednog čovjeka, nema niti jednoga.+ 11 Nema nikoga tko je razborit, nema nikoga tko traži Boga. 12 Svi su zastranili, svi su nevaljali. Nema nikoga tko čini dobro, nema niti jednoga.”+ 13 “Njihovo je grlo otvoren grob, varaju svojim jezikom.”+ “Zmijski otrov na njihovim je usnama.”+ 14 “Usta su im puna kletvi i gorčine.”+ 15 “Oni* trče proliti krv.”+ 16 “Na njihovim su putevima pustošenje i satiranje, 17 oni ne poznaju put mira.”+ 18 “Oni ne vide zašto bi se trebali bojati Boga.”+

19 A znamo da se sve što Zakon kaže odnosi na one koji su pod Zakonom, da svaka usta zanijeme i da cijeli svijet bude podvrgnut Božjoj kazni.+ 20 Zato nitko neće biti proglašen pravednim pred Bogom zbog vršenja djela propisanih Zakonom.+ Naime, preko Zakona smo jasno shvatili što je grijeh.+

21 A sada se pokazalo da se pravednost pred Bogom može postići bez obzira na Zakon,+ o čemu svjedoče Zakon i Proroci.+ 22 Da, pravednost pred Bogom može se postići zahvaljujući vjeri u Isusa Krista. Mogu je postići svi koji vjeruju jer Bog ne pravi razliku između ljudi.+ 23 Jer svi su sagriješili i ne dostižu Božju uzvišenost.+ 24 No Bog im je dao dar+ – u svojoj nezasluženoj dobroti+ proglasio ih je pravednima tako što ih je oslobodio otkupninom koju je platio Krist Isus.+ 25 Njega je Bog prinio kao žrtvu kojom je pomirio sa sobom+ one koji vjeruju u njegovu krv.+ Učinio je to kako bi pokazao svoju pravednost jer je u svojoj uzdržljivosti* opraštao grijehe počinjene u prošlosti. 26 Učinio je to kako bi pokazao svoju pravednost+ i u sadašnje vrijeme – on je pravedan kad proglašava pravednim onoga tko vjeruje u Isusa.+

27 Dakle, imamo li razloga hvalisati se? Nemamo. Koji zakon to ne dopušta? Zakon djela?+ Ne, nego zakon vjere. 28 Naime, mi smatramo da se čovjeka proglašava pravednim zbog njegove vjere, a ne zbog vršenja djela propisanih Zakonom.+ 29 Zar je Bog samo Bog Židova?+ Nije li on i Bog ljudi iz drugih naroda*?+ Da, on je Bog i ljudi iz drugih naroda.+ 30 Budući da je Bog samo jedan,+ on će obrezane proglasiti pravednima+ zbog njihove vjere, a i neobrezane će proglasiti pravednima+ zbog njihove vjere. 31 Da li mi onda svojom vjerom ukidamo zakon? Nipošto! Baš naprotiv, mi potvrđujemo zakon.+

4 A što onda reći o našem praocu Abrahamu? Što je on dobio? 2 Da je Abraham bio proglašen pravednim zbog svojih djela, imao bi razloga hvaliti se, ali ne pred Bogom. 3 Jer što kažu Pisma? “Abraham je povjerovao Jehovi*, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.”+ 4 Kad čovjek koji radi dobije plaću, ona nije dar*, nego nešto što je dužan dobiti*. 5 Ali ako se čovjek ne oslanja na svoja djela, nego se uzda u Boga, koji bezbožnika proglašava pravednim, Bog tog čovjeka smatra pravednim zbog njegove vjere.+ 6 Tako i David govori o sreći čovjeka kojeg Bog smatra pravednim, ali ne zbog njegovih djela: 7 “Sretni su oni kojima je bezakonje oprošteno i kojima su grijesi pokriveni*. 8 Sretan je čovjek kojem Jehova* ne pamti grijeh.”+

9 Je li onda ta sreća samo za obrezane ili i za neobrezane?+ Jer kažemo: “Abrahama je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.”+ 10 A kad ga je počeo smatrati pravednim? Kad je bio obrezan ili dok je još bio neobrezan? Tada još nije bio obrezan, nego je bio neobrezan. 11 I primio je znak+ – obrezanje – kao potvrdu* da ga Bog smatra pravednim zbog vjere koju je imao dok je bio neobrezan. Tako je postao otac svima neobrezanima koji vjeruju+ kako bi ih Bog smatrao pravednima. 12 Postao je otac i obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezivanja nego i onima koji žive u skladu s vjerom koju je imao naš otac Abraham+ dok je bio neobrezan.

13 Doista, obećanje da će naslijediti svijet ni Abraham ni njegovi potomci nisu dobili zbog držanja Zakona,+ nego zato što ga je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.+ 14 Jer ako su nasljednici oni koji se drže Zakona, vjera postaje beskorisna i obećanje je poništeno. 15 Ustvari, Zakon donosi Božju srdžbu,+ no gdje nema Zakona, nema ni prijestupa.+

16 Dakle, obećanje je dano zbog vjere, po nezasluženoj dobroti,+ i zajamčeno je da će se ispuniti na svim Abrahamovim potomcima,+ ne samo na onima koji se drže Zakona nego i na onima koji imaju vjeru poput Abrahama, koji je otac svih nas.+ 17 (Kao što je napisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda.”+) To je bilo pred Bogom, u kojeg je on vjerovao, pred onim koji oživljava mrtve i govori o onome što se još nije dogodilo kao da se već dogodilo*. 18 Iako Abraham nije imao razloga nadati se, imao je nadu i vjerovao je da će postati ocem mnogih naroda, u skladu s riječima: “Toliko će mnogo biti tvojih potomaka.”+ 19 I vjera mu nije oslabjela premda je znao da mu je tijelo takoreći mrtvo (jer mu je bilo oko 100 godina+) i da je Sara nerotkinja*.+ 20 Ali zbog Božjeg obećanja nije se pokolebao niti je izgubio vjeru, nego mu je vjera dala snage, pa je proslavio Boga 21 i bio je potpuno uvjeren da on može ispuniti ono što je obećao.+ 22 Zato ga je Bog “smatrao pravednim”.+

23 No da ga je “smatrao pravednim” nije napisano samo radi njega+ 24 nego i radi nas – onih koje će Bog smatrati pravednima jer vjerujemo u njega, koji je našeg Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih.+ 25 On je bio predan da umre za naše prijestupe+ i uskrsnut da mi budemo proglašeni pravednima.+

5 Dakle, budući da smo zbog vjere proglašeni pravednima,+ ostanimo u miru* s Bogom preko našeg Gospodina Isusa Krista,+ 2 preko kojeg nam je zahvaljujući vjeri otvoren put da od Boga dobijemo nezasluženu dobrotu, koja nam se već iskazuje.+ I radujmo se* zbog nade da će nas Bog uzvisiti*. 3 I ne samo to, nego radujmo se* u nevoljama+ jer znamo da nevolja donosi ustrajnost,+ 4 ustrajnost Božje priznanje*,+ Božje priznanje nadu,+ 5 a nada ne vodi do razočaranja.+ Jer Božja ljubav izlivena je u naša srca po svetom duhu, koji smo dobili.+

6 Doista, dok smo još bili slabi,+ Krist je u vrijeme koje je za to bilo određeno umro za bezbožnike. 7 Teško da bi tko umro za pravednog čovjeka. Za dobrog čovjeka netko bi se možda i odvažio umrijeti. 8 No Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.+ 9 Koliko tek možemo biti sigurni da ćemo preko njega biti spašeni od Božje srdžbe+ sada kad smo njegovom krvlju proglašeni pravednima.+ 10 Jer ako smo smrću Božjeg Sina bili pomireni s Bogom+ dok smo još bili njegovi neprijatelji, koliko tek možemo biti sigurni da ćemo biti spašeni Kristovim životom sad kad smo pomireni. 11 I ne samo to, nego se zahvaljujući našem Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo dobili to pomirenje,+ radujemo svom odnosu s Bogom.

12 Dakle, preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt,+ i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi postali grešni*.+ 13 Jer grijeh je bio u svijetu prije Zakona. Ali kad nema zakona, nikoga se ne tereti za grijeh.+ 14 Ipak, smrt je od Adama do Mojsija kraljevala nad svima, čak i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je nalik onome koji je trebao doći.+

15 Ali Božji dar nije poput prijestupa. Zbog prijestupa jednog čovjeka mnogi su umrli, ali Božja nezaslužena dobrota i njegov dar – koji je dan zahvaljujući nezasluženoj dobroti jednog čovjeka,+ Isusa Krista – donijeli su neopisivo puno dobra mnogim ljudima.+ 16 Božji dar i grijeh jednog čovjeka+ razlikuju se i u ovome: Zbog jednog prijestupa svi su ljudi osuđeni,+ a zbog dara koji je dan nakon mnogih prijestupa mnogi su ljudi proglašeni pravednima.+ 17 Jer ako je zbog prijestupa jednog čovjeka smrt kraljevala preko tog jednog čovjeka,+ koliko tek možemo biti sigurni da će oni koji u izobilju primaju nezasluženu dobrotu i dar pravednosti+ živjeti i kraljevati+ preko jednoga, Isusa Krista.+

18 Dakle, kao što su zbog jednog prijestupa sve vrste ljudi osuđene,+ tako su i jednim činom opravdanja sve vrste ljudi+ proglašene pravednima i dobivaju život.+ 19 Jer kao što su zbog neposlušnosti jednog čovjeka mnogi postali grešnici,+ tako će i zbog poslušnosti jednoga mnogi postati pravedni.+ 20 A Zakon je bio uveden kako bi prijestupi bili još očitiji.+ Ali gdje je bilo puno grijeha, nezaslužene je dobrote bilo još više. 21 Zašto? Zato da bi, kao što je grijeh kraljevao zajedno sa smrću,+ i nezaslužena dobrota kraljevala putem pravednosti kako bi ljudi mogli dobiti vječni život preko Isusa Krista, našeg Gospodina.+

6 Što da onda kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi nezaslužena dobrota još više došla do izražaja? 2 Nipošto! Budući da smo umrli što se tiče grijeha,+ kako da i dalje živimo u njemu?+ 3 Ili zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa+ kršteni u njegovu smrt?+ 4 A svojim krštenjem u njegovu smrt mi smo pokopani s njim+ kako bismo, kao što je Krist uskrsnut iz mrtvih Očevom veličanstvenom moći, i mi živjeli novim životom.+ 5 Ako smo ujedinjeni s njim u smrti sličnoj njegovoj,+ bit ćemo ujedinjeni s njim i u uskrsnuću sličnom njegovom.+ 6 Jer znamo da je naša stara osobnost zajedno s njim pribijena na stup+ kako naše grešno tijelo više ne bi imalo vlast nad nama+ i kako više ne bismo robovali grijehu.+ 7 Jer tko je umro, oslobođen je svog grijeha*.

8 A ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo s njim i živjeti. 9 Jer znamo da Krist, nakon što je ustao iz mrtvih,+ više neće umrijeti,+ smrt više nema vlast nad njim. 10 Smrću kojom je umro, umro je jednom zauvijek da ukloni grijeh,+ a životom koji živi, živi za Boga. 11 Tako i vi, smatrajte sebe mrtvima što se tiče grijeha i živite za Boga po Kristu Isusu.+

12 Zato ne dajte da grijeh i dalje kraljuje u vašem smrtnom tijelu+ i navodi vas na to da slušate želje tijela. 13 Nemojte više ni predavati svoje tijelo grijehu da služi kao oružje nepravednosti, nego predajte sebe Bogu kao oni koji su oživjeli iz mrtvih, a i svoje tijelo predajte Bogu da služi kao oružje pravednosti.+ 14 Naime, grijeh ne smije vladati vama jer niste pod Zakonom,+ nego pod nezasluženom dobrotom.+

15 Dakle, što sada? Zar da griješimo zato što nismo pod Zakonom, nego pod nezasluženom dobrotom?+ Nipošto! 16 Pa zar ne znate? Ako se kome predajete u ropstvo i obavezujete na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate+ – bilo grijeha,+ koji vodi u smrt,+ bilo poslušnosti, koja vodi u pravednost. 17 Iako ste bili robovi grijeha, zahvaljujem Bogu što ste od srca postali poslušni učenju koje vam je bilo povjereno*. 18 Da, budući da ste oslobođeni grijeha,+ postali ste robovi pravednosti.+ 19 Zbog vaše grešne prirode govorim vam riječima koje ljudi mogu razumjeti. Kao što ste svoje tijelo predali da robuje nečistoći i bezakonju, što vodi u bezakonje, tako sada predajte svoje tijelo da robuje pravednosti, što vodi u svetost.+ 20 Jer kad ste robovali grijehu, niste bili pod vlašću pravednosti.

21 Kakav ste plod tada donosili? Činili ste ono čega se sada stidite, ono što na koncu vodi u smrt.+ 22 No sada kad ste oslobođeni grijeha i kad ste postali Božji robovi, vaš plod je svetost,+ i to na koncu vodi u vječni život.+ 23 Jer plaća za grijeh je smrt,+ a dar koji Bog daje vječni je život+ preko Krista Isusa, našeg Gospodina.+

7 Zar ne znate, braćo – govorim onima koji poznaju zakone – da je Zakon gospodar čovjeku dok je on živ? 2 Tako je udana žena zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je muževog zakona.+ 3 Dakle, ako se uda za drugog čovjeka dok joj je muž živ, bit će nazvana preljubnicom.+ Ali ako joj muž umre, oslobođena je njegovog zakona, te nije preljubnica ako se uda za drugog čovjeka.+

4 Tako ste i vi, braćo moja, zahvaljujući Kristovoj žrtvi* umrli što se tiče Zakona kako biste pripali drugome,+ onome koji je ustao iz mrtvih.+ Tako donosimo plod koji je Bogu na slavu.+ 5 Jer kad smo živjeli po tijelu, grešne želje koje je Zakon učinio očitima djelovale su u našem tijelu, tako da smo donosili plod koji vodi u smrt.+ 6 Ali sada smo oslobođeni Zakona+ jer smo umrli što se tiče onoga što nas je sputavalo. Stoga možemo robovati Bogu na nov način, po duhu,+ a ne na stari način, po pisanom zakoniku.+

7 Što da onda kažemo? Je li Zakon manjkav*? Nipošto! Ustvari, nikada ne bih shvatio što je grijeh da nije bilo Zakona.+ Naprimjer, da Zakon nije rekao: “Ne poželi tuđe”,+ ne bih znao što je pohlepa*. 8 Zbog te zapovijedi grijeh je iskoristio priliku da u meni prouzroči svakovrsnu pohlepu, jer bez Zakona grijeh je bio mrtav.+ 9 Ustvari, ja sam bio živ dok nije bilo Zakona. Ali kad su stigle zapovijedi, grijeh je oživio, a ja sam umro.+ 10 I shvatio sam da zapovijedi koje su trebale voditi u život+ vode u smrt. 11 Naime, grijeh je iskoristio priliku koju je dobio zbog zapovijedi te me zaveo i preko njih ubio. 12 Ipak, Zakon je sam po sebi svet i zapovijedi su svete, pravedne i dobre.+

13 Dakle, je li mi ono što je dobro donijelo smrt? Nipošto! Naprotiv, grijeh mi je donio smrt putem onoga što je dobro,+ kako bi se jasno pokazalo što je grijeh. Tako su zapovijedi otkrile svu štetnost grijeha.+ 14 Naime, znamo da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu.+ 15 Ne razumijem što radim, jer ne činim ono što želim, nego činim ono što mrzim. 16 A ako činim ono što ne želim činiti, slažem se da je Zakon dobar. 17 Ali onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.+ 18 Jer znam da u meni, to jest u mom tijelu, ne prebiva ništa dobro. Naime, želim činiti dobro, ali nisam u stanju to činiti.+ 19 Jer ne činim dobro, koje želim činiti, nego činim zlo, koje ne želim činiti. 20 A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

21 Dakle, na mene utječe ovaj zakon: kad želim činiti dobro, u sebi vidim zlo.+ 22 Moj unutarnji čovjek doista uživa u Božjem zakonu,+ 23 ali u svom tijelu vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma+ i ja postajem zarobljenik tog zakona grijeha,+ koji je u mom tijelu. 24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt? 25 Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, našeg Gospodina! Ja, dakle, umom robujem Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.+

8 Zato za one koji su ujedinjeni s Kristom Isusom nema osude. 2 Jer zakon duha koji daje život onima koji su ujedinjeni s Kristom Isusom oslobodio+ te zakona grijeha i smrti. 3 Ono što Zakon nije mogao učiniti+ jer je zbog ljudske nesavršenosti bio nemoćan,+ učinio je Bog tako što je poslao svog Sina+ u tijelu sličnom grešnom tijelu+ da ukloni grijeh. Tako je osudio grijeh u tijelu 4 da bi se pravedne odredbe Zakona ispunile na nama+ koji ne živimo po tijelu, nego živimo po duhu.+ 5 Jer oni koji žive po tijelu, razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu,+ a oni koji žive po duhu, razmišljaju o onome što je svojstveno duhu.+ 6 Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt,+ a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.+ 7 Naime, razmišljanje svojstveno tijelu donosi neprijateljstvo s Bogom+ jer se tijelo ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može se pokoriti. 8 Stoga oni koji žive po tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.

9 Međutim, ako Božji duh doista prebiva u vama, vi ne živite po tijelu, nego po duhu.+ Ali tko nema Kristov duh, taj nije Kristov. 10 No ako je Krist ujedinjen s vama,+ tijelo vam je mrtvo zbog grijeha, ali duh vam daje život zbog pravednosti. 11 A ako duh onoga koji je Isusa podignuo iz mrtvih prebiva u vama, onaj koji je Krista Isusa podignuo iz mrtvih+ oživit će i vaša smrtna tijela+ svojim duhom koji prebiva u vama.

12 Dakle, braćo, mi imamo dužnost, ali naša dužnost nije da živimo po tijelu i ugađamo njegovim željama.+ 13 Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete, no ako duhom usmrtite djela tijela,+ živjet ćete.+ 14 Svi koje vodi Božji duh Božji su sinovi.+ 15 Jer niste primili duh ropstva koji bi u vama ponovno izazvao strah, nego ste primili duh kojim nas Bog usvaja kao sinove* i koji nas potiče da vičemo: “Abba*, Oče!”+ 16 Taj duh svjedoči s našim duhom+ da smo Božja djeca.+ 17 A ako smo djeca, onda smo i nasljednici – Božji nasljednici, a Kristovi sunasljednici.+ Međutim, moramo trpjeti zajedno s Kristom+ kako bismo zajedno s njim bili i proslavljeni.+

18 Stoga smatram da patnje koje sada doživljavamo nisu ništa u usporedbi sa slavom koja će se objaviti na nama.+ 19 Jer sve što je stvoreno* željno iščekuje objavljivanje Božjih sinova.+ 20 Ono što je stvoreno podloženo je ispraznosti+ – ne svojom voljom, nego voljom onoga koji je sve to podložio – ali pritom je pružena nada 21 da će ono što je stvoreno i samo biti oslobođeno+ robovanja raspadljivosti i da će dobiti veličanstvenu slobodu Božje djece. 22 Jer znamo da sve što je stvoreno uzdiše i da je u boli sve do sada. 23 A i mi koji smo primili duh kao prvinu svog nasljedstva, i mi u sebi uzdišemo+ dok željno očekujemo da budemo usvojeni kao Božji sinovi+ i oslobođeni svog tijela putem otkupnine. 24 Mi smo spašeni i dobili smo tu nadu. Ali nada koja se vidi nije nada, jer kad čovjek nešto vidi, da li se tome nada? 25 A ako se nadamo+ onome što ne vidimo,+ ustrajno to iščekujemo.+

26 Osim toga, duh nam pritječe u pomoć kad smo slabi.+ Ponekad ne znamo za što se trebamo moliti, ali duh se zauzima za nas kad u molitvi ne možemo ni izreći svoje uzdisaje. 27 A onaj koji istražuje srca+ zna na što ukazuje duh jer se duh po Božjoj volji zauzima za svete.

28 Znamo da Bog daje da sva njegova djela skladno doprinose dobrobiti onih koji ga vole, onih koje je on pozvao u skladu sa svojim naumom.+ 29 Jer unaprijed je odredio da oni kojima je najprije poklonio pažnju budu oblikovani po slici njegovog Sina,+ kako bi on bio prvorođenac+ među mnogom braćom.+ 30 A one koje je unaprijed odredio,+ njih je i pozvao.+ One koje je pozvao, njih je i proglasio pravednima,+ a one koje je proglasio pravednima, njih je i proslavio.+

31 Dakle, što da na to kažemo? Ako je Bog uz nas, tko će biti protiv nas?+ 32 Ako nije poštedio ni vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas,+ neće li nam onda uz njega velikodušno podariti i sve ostalo? 33 Tko može optužiti Božje izabranike?+ Nitko, jer Bog ih proglašava pravednima.+ 34 Tko ih može osuditi? Nitko, jer Krist Isus je umro, a i ne samo to, on je ustao iz mrtvih, te je zdesna Bogu+ i zauzima se za nas.+

35 Tko će nas rastaviti od Kristove ljubavi?+ Da li nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač?+ 36 Kao što je napisano: “Zbog tebe nas stalno ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.”+ 37 Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo+ uz pomoć onoga koji je pokazao da nas voli. 38 Jer uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni ovo što je sada, ni ono što će doći, ni sile,+ 39 ni visina, ni dubina, ni bilo što drugo što je stvoreno ne može rastaviti od Božje ljubavi koju nam on pokazuje preko Krista Isusa, našeg Gospodina.

9 Kao Kristov sljedbenik govorim istinu, ne lažem, i moja savjest pod vodstvom svetog duha svjedoči o tome 2 da u srcu nosim veliku tugu i neprekidnu bol. 3 Jer spreman sam biti proklet i odvojen od Krista kad bi to pomoglo mojoj braći, onima koji su mi rod po tijelu. 4 Oni su Izraelci, njih je Bog usvojio kao sinove+ i uzvisio ih te im dao saveze,+ Zakon,+ obećanja+ i čast da mu služe*.+ 5 Oni su potomci praotaca+ od kojih je po tijelu potekao Krist.+ Neka je Bog, koji je nad svime, hvaljen u svu vječnost! Amen.

6 No to ne znači da se Božja riječ nije ispunila. Jer nisu svi koji potječu od Izraela zaista Izraelci.+ 7 I nisu svi Abrahamova djeca samo zato što su njegovo potomstvo.+ Naime, piše: “Preko Izaka dobit ćeš potomstvo koje ti je bilo obećano*.”+ 8 To znači da djeca dobivena po tijelu nisu ujedno i Božja djeca,+ nego se kao potomstvo računaju djeca dobivena po obećanju.+ 9 Jer obećanje je glasilo ovako: “Doći ću dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”+ 10 Ali obećanje nije bilo dano samo tada nego i kad je Rebeka začela blizance s našim praocem Izakom.+ 11 Naime, dok se još nisu rodili niti učinili išta dobro ili loše – da bi se pokazalo da u skladu s Božjim naumom odabir ne ovisi o djelima, nego o onome koji poziva – 12 bilo joj je rečeno: “Stariji će sin robovati mlađem.”+ 13 Kao što je napisano: “Jakova sam volio, a Ezava zamrzio.”+

14 Dakle, što da kažemo? Je li Bog nepravedan? Nipošto!+ 15 Jer on kaže Mojsiju: “Smilovat ću se onome kome se želim smilovati i bit ću milostiv onome kome želim biti milostiv.”+ 16 Prema tome, to ne ovisi ni o čijoj želji ni trudu, nego o Bogu, koji pokazuje milosrđe.+ 17 Jer u Pismima se za faraona kaže: “Ostavio sam te na životu zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po cijeloj zemlji.”+ 18 Dakle, Bog odlučuje kome će pokazati milosrđe, a kome će dopustiti da bude tvrdoglav.+

19 Nato ćeš mi reći: “Zašto onda Bog okrivljuje ljude? Pa tko se može oduprijeti njegovoj volji?” 20 Čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu?+ Hoće li djelo reći svom tvorcu: “Zašto si me ovakvim načinio?”+ 21 Pa nije li u vlasti lončara da od iste gline načini jednu posudu za plemenitu upotrebu, a drugu za neplemenitu upotrebu?+ 22 Pa što ako je Bog htio pokazati srdžbu i obznaniti svoju moć, ali je s puno strpljivosti podnosio posude srdžbe koje su spremne za uništenje? 23 I ako je to učinio kako bi pokazao svoju silnu veličanstvenost na posudama milosrđa,+ koje je unaprijed pripremio da budu proslavljene, 24 naime na nama, koje je pozvao ne samo među Židovima nego i među neznabošcima*,+ tko tome može išta prigovoriti? 25 Tako i u Hošei kaže: “One koji nisu moj narod+ zvat ću svojim narodom i onu koju nisam volio zvat ću voljenom.+ 26 I na mjestu na kojem im je bilo rečeno: ‘Vi niste moj narod’, bit će nazvani sinovima živog Boga.”+

27 A Izaija je o Izraelu objavio: “Iako Izraelaca ima kao morskog pijeska, samo će ih se mali broj spasiti.+ 28 Jer Jehova* će se brzo i temeljito obračunati s onima koji žive na zemlji.”+ 29 Izaija je prorekao i ovo: “Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma, bili bismo slični Gomori.”+

30 Dakle, što da kažemo? Neznabošci, koji se nisu trudili postati pravednima,+ proglašeni su pravednima zbog vjere.+ 31 A Izraelci, koji su se trudili postati pravednima držeći se Zakona, nisu u tome uspjeli. 32 Zašto? Zato što su pokušavali postati pravednima putem djela, a ne putem vjere. Spotaknuli su se o “kamen spoticanja”,+ 33 kao što je napisano: “Postavljam na Sionu kamen+ spoticanja i stijenu posrtanja, ali nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati.”+

10 Braćo, od srca želim da se oni spase i usrdno se molim Bogu za to.+ 2 Jer mogu posvjedočiti da se revno trude ugoditi Bogu,+ ali ne znaju točno što je njegova volja. 3 Budući da ne poznaju Božja mjerila pravednosti,+ nego nastoje biti pravednima na svoj način,+ nisu se podložili Božjim mjerilima pravednosti.+ 4 Jer Krist je svršetak Zakona,+ da bi Bog svakoga tko vjeruje smatrao pravednim.+

5 Mojsije je o pravednosti koja se stječe držanjem Zakona napisao: “Onaj tko ga se drži, živjet će.”+ 6 A o pravednosti koja proizlazi iz vjere rečeno je: “Nemoj reći u svom srcu:+ ‘Tko će se popeti na nebo?’+ to jest dovesti Krista na zemlju. 7 Nemoj ni reći: ‘Tko će sići u bezdan?’+ to jest vratiti Krista iz mrtvih.” 8 Nego što kažu Pisma? “Riječ je blizu vas, u vašim ustima i u vašem srcu”+ – to je riječ vjere, koju mi propovijedamo. 9 Ako ustima obznanjuješ da je Isus Gospodin+ i ako u srcu vjeruješ da ga je Bog podignuo iz mrtvih, bit ćeš spašen. 10 Jer srcem se vjeruje i tako postiže pravednost, a ustima se obznanjuje vjera+ i tako postiže spasenje.

11 Pisma kažu: “Nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati.”+ 12 Naime, nema razlike između Židova i Grka.+ Nad svima je isti Gospodin, koji je velikodušan prema svima koji ga prizivaju. 13 Jer “svatko tko prizove Jehovino* ime, bit će spašen”.+ 14 No kako će ga prizvati ako nisu povjerovali u njega? A kako će povjerovati ako nisu čuli za njega? A kako će čuti ako nitko ne bude propovijedao? 15 A kako će propovijedati ako ne budu poslani?+ Kao što je napisano: “Kako su krasne noge onih koji objavljuju dobru vijest o onom što je dobro!”+

16 Ipak, nisu svi prihvatili dobru vijest. Jer Izaija kaže: “Jehova*, tko je povjerovao u ono što je čuo od nas?”+ 17 Dakle, vjera se stječe na temelju onoga što se čuje.+ A ono što se čuje, čuje se kad se propovijeda o Kristu. 18 Ali ja pitam: Zar nisu čuli? Pa, “po cijeloj zemlji proširilo se njihovo svjedočanstvo i njihova poruka doprla je do svih krajeva svijeta”.+ 19 Ali ja pitam: Zar Izrael nije shvatio?+ Najprije je Mojsije objavio Božje riječi: “Ja ću izazivati vašu ljubomoru služeći se onima koji nisu narod, izazivat ću vaš gnjev bezumnim narodom.”+ 20 Potom je Izaija hrabro prenio Božje riječi: “Našli su me oni koji me nisu tražili,+ objavio sam se onima koji nisu pitali za mene.”+ 21 A o Izraelu je rekao: “Cijeli dan pružam ruke neposlušnom i prkosnom narodu.”+

11 Zato pitam: Zar je Bog odbacio svoj narod?+ Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, Abrahamov potomak iz Benjaminovog plemena. 2 Bog nije odbacio svoj narod, kojem je prvom poklonio pažnju.+ Pa zar ne znate što Pisma kažu o Iliji, o tome kako se žalio Bogu na Izraelce? 3 “Jehova*, pobili su tvoje proroke i porušili tvoje žrtvenike. Samo sam ja ostao, a sada i mene* žele ubiti.”+ 4 No što mu je Bog rekao? “Još uvijek imam 7000 ljudi koji nisu kleknuli pred Baalom.”+ 5 Tako i u sadašnje vrijeme postoji ostatak+ koji je Bog izabrao u svojoj nezasluženoj dobroti. 6 A ako se to dogodilo zbog nezaslužene dobrote,+ onda to više nije zbog djela,+ inače nezaslužena dobrota više ne bi bila nezaslužena dobrota.

7 Dakle, što reći? Izrael nije dobio ono što žarko želi, ali izabrani su to dobili.+ A ostalima je srce otvrdnulo,+ 8 kao što je napisano: “Bog je dao da utonu u dubok san,+ dao im je oči koje ne vide i uši koje ne čuju. To traje sve do današnjeg dana.”+ 9 A David kaže: “Neka im njihov stol postane i stupica, i zamka, i kamen spoticanja, i kazna. 10 Neka im oči potamne da ne vide i neka im leđa stalno budu pognuta.”+

11 Zato pitam: Jesu li se tako spotaknuli i pali da više ne mogu ustati? Nipošto! Ali zbog njihovog krivog koraka ljudi iz drugih naroda* mogu dobiti spasenje, što izaziva ljubomoru izraelskog naroda.+ 12 A ako je njihov krivi korak donio blagoslov svijetu i ako je smanjenje njihovog broja donijelo blagoslov ljudima iz drugih naroda,+ koliko li će tek blagoslova biti kad njihov broj bude potpun!

13 A sad govorim vama koji ste iz drugih naroda. Budući da sam ja apostol poslan drugim narodima,+ veličam svoju službu+ 14 ne bih li nekako izazvao ljubomoru svojih sunarodnjaka i spasio neke od njih. 15 Jer ako njihovo odbacivanje+ znači da se svijet može pomiriti s Bogom, što će značiti njihovo prihvaćanje? Ništa drugo nego povratak iz smrti u život! 16 Ako je dio tijesta koji se prinosi kao prvina svet, sveto je i cijelo tijesto. I ako je korijen svet, svete su i grane.

17 No ako su neke grane odlomljene, a ti si, iako si divlja maslina, pricijepljen među preostale, pa se i ti hraniš sokovima koje daje korijen masline, 18 nemoj s prezirom gledati na* odlomljene grane. A ako s prezirom gledaš na njih,+ sjeti se da ne nosiš ti korijen, nego korijen tebe. 19 Nato ćeš reći: “Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen.”+ 20 To je istina. Ali oni su odlomljeni+ jer nisu imali vjere, a ti stojiš zbog vjere.+ Nemoj biti ohol, nego se boj. 21 Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, neće poštedjeti ni tebe. 22 Stoga razmisli o Božjoj dobroti+ i strogosti. On je strog prema onima koji su pali,+ a prema tebi je dobar sve dok si dostojan njegove dobrote. U protivnom ćeš i ti biti odsječen. 23 A što se tiče njih, ako počnu vjerovati, oni će biti pricijepljeni+ zato što ih Bog može ponovno pricijepiti. 24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po svojoj prirodi divlja i protivno prirodi pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

25 Braćo, želim da se upoznate s ovom svetom tajnom+ kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: Jednom dijelu izraelskog naroda otvrdnulo je srce i tako će biti sve dok ne bude sakupljen puni broj ljudi iz drugih naroda. 26 Tako će sav Izrael+ biti spašen. Kao što je napisano: “Izbavitelj* će doći sa Siona+ i uklonit će bezbožna djela Jakovljevih potomaka. 27 Ovo je savez koji ću sklopiti s njima+ kad uklonim njihove grijehe.”+ 28 Istina, što se tiče dobre vijesti, oni su Božji neprijatelji, i to je na vašu dobrobit. Ali što se tiče Božjeg izbora, on ih voli zbog obećanja koje je dao njihovim praocima.+ 29 Jer Bog ne žali kad nekome da dar ili kad nekome uputi poziv. 30 Vi ste nekada bili neposlušni Bogu,+ ali sada vam je zbog njihove neposlušnosti+ iskazano milosrđe,+ 31 a kao što je vama iskazano milosrđe zbog njihove neposlušnosti, tako i njima sada može biti iskazano milosrđe. 32 Jer Bog je dopustio da svi ljudi budu zarobljenici neposlušnosti+ kako bi svima iskazao milosrđe.+

33 Kako li je beskrajna Božja velikodušnost*, mudrost i znanje! Kako li su nedokučive njegove odluke* i neistraživi njegovi putevi! 34 Jer “tko je upoznao Jehovin* um, tko je njegov savjetnik”?+ 35 “Tko mu je išta dao, pa da mu se on treba odužiti?”+ 36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega. On neka je hvaljen u svu vječnost! Amen.

12 Budući da nam je Bog iskazao samilost, usrdno vas molim, braćo, da date svoja tijela+ kao živu žrtvu koja je sveta+ i ugodna Bogu – služite mu* koristeći svoj razum.+ 2 I ne dajte da vas i dalje oblikuje ovaj svijet*, nego se preobrazite mijenjajući svoj način razmišljanja*,+ da biste utvrdili+ što je Božja volja – što je dobro, ugodno i savršeno u njegovim očima.

3 Naime, po nezasluženoj dobroti koja mi je ukazana kažem svakome od vas neka nema previsoko mišljenje o sebi,+ nego neka svatko misli o sebi razumno, po vjeri koju mu je Bog udijelio.+ 4 Jer tijelo se sastoji od mnogo dijelova,+ ali nema svaki dio istu ulogu. 5 Tako smo i mi, iako nas je mnogo, jedno tijelo jer smo ujedinjeni s Kristom, ali kao pojedinci mi smo dijelovi istog tijela koji ovise jedni o drugima*.+ 6 Dakle, u skladu s nezasluženom dobrotom koja nam je iskazana,+ imamo različite darove. Ako je to prorokovanje, prorokujmo po vjeri koja nam je udijeljena. 7 Ako je to služenje drugima, izvršavajmo tu službu. Tko poučava, neka se posveti poučavanju.+ 8 Tko hrabri druge, neka se posveti hrabrenju.*+ Tko dijeli s drugima, neka to čini darežljivo.+ Tko predvodi, neka to čini revno.+ Tko iskazuje milosrđe, neka to čini radosno.+

9 Neka vaša ljubav bude nelicemjerna.+ Mrzite zlo,+ držite se dobra. 10 Njegujte bratsku ljubav i svim srcem volite jedni druge. Prednjačite u iskazivanju poštovanja jedni drugima.+ 11 Budite marljivi, a ne lijeni.+ Neka vas duh potiče na revnost.+ Robujte Jehovi*.+ 12 Radujte se zbog svoje nade. Budite postojani u nevolji.+ Ustrajte u molitvi.+ 13 Dijelite sa svetima prema njihovim potrebama.+ Budite gostoljubivi.+ 14 Blagoslivljajte one koji vas progone+ – blagoslivljajte ih, nemojte ih proklinjati.+ 15 Radujte se s onima koji se raduju, plačite s onima koji plaču. 16 Gledajte na druge onako kako gledate na sebe. Nemojte imati visoko mišljenje o sebi, nego budite ponizni.*+ Nemojte sami sebe smatrati mudrima.+

17 Nikome ne vraćajte zlo za zlo.+ Promišljajte o onome što svi ljudi smatraju dobrim. 18 Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima.+ 19 Ne osvećujte se, voljena braćo, nego prepustite Bogu da pokaže svoju srdžbu*,+ jer pisano je: “‘Moja je osveta, ja ću je izvršiti’, kaže Jehova*.”+ 20 Naprotiv, “ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga, ako je žedan, daj mu piti, jer čineći to, zgrćeš živo ugljevlje na njegovu glavu*.”+ 21 Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrom.+

13 Neka svatko bude podložan vlastima,+ jer nema vlasti koja nije od Boga.+ Svaku vlast koja postoji Bog je postavio na njen položaj.*+ 2 Stoga, tko se suprotstavlja vlasti, protivi se Božjem uređenju, a oni koji mu se protive navući će osudu na sebe. 3 Jer vlasti se ne trebaju bojati oni koji čine dobro, nego oni koji čine zlo.+ Dakle, ako se ne želiš bojati vlasti, čini dobro,+ pa ćeš dobiti pohvalu od nje. 4 Jer ona je Božji sluga, tebi na dobro. Ali ako činiš zlo, boj se, jer ne nosi bez razloga mač. Ona je Božji sluga, osvetnik koji izvršava kaznu* nad onim koji čini zlo.

5 Stoga morate biti podložni, i to ne samo zato da izbjegnete kaznu nego i zbog svoje savjesti.+ 6 Zato i plaćate poreze. Naime, vlasti su Božji sluge koji služe za opće dobro i izvršavaju ono za što su postavljeni. 7 Dajte svakome ono što mu pripada: onome tko traži porez – porez,+ onome tko traži danak – danak, onome tko traži strah – strah,+ onome tko traži čast – čast.+

8 Ne budite nikome ništa dužni, osim da volite jedni druge.+ Jer tko voli svog bližnjeg, ispunio je Zakon.+ 9 Naime, zapovijedi Zakona – “ne učini preljub”,+ “ne ubij”,+ “ne ukradi”,+ “ne poželi”,+ a i sve druge zapovijedi – sažete su u ovim riječima: “Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe.”+ 10 Ljubav ne čini zlo bližnjem.+ Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.+

11 Činite to tim više što znate u kojem vremenu živimo, da je već došao čas da se probudite,+ jer sada nam je spasenje bliže nego kad smo postali vjernici. 12 Noć je poodmakla, dan se približio. Zato odbacimo djela tame+ i uzmimo* oružje svjetla.+ 13 Živimo dolično,+ kao po danu – bez razuzdanih zabava i pijanki, bez bludničenja i besramnih djela*,+ bez svađe i ljubomore.+ 14 Umjesto toga, ugledajte se na* Gospodina Isusa Krista+ i ne razmišljajte o tome kako udovoljiti željama tijela.+

14 Prigrlite onoga tko je nezreo u vjeri,+ ali nemojte nikoga osuđivati zato što vam se mišljenja razlikuju*. 2 Onaj tko ima jaku vjeru jede sve, a onaj tko je nezreo u vjeri jede samo povrće. 3 Onaj tko sve jede ne smije s prezirom gledati na onoga tko ne jede sve, a onaj tko ne jede sve ne smije osuđivati onoga tko sve jede+ jer je njega Bog prigrlio. 4 Tko si ti da osuđuješ tuđeg slugu?+ Njegov gospodar odlučuje hoće li on stajati ili pasti.+ A stajat će jer ga Jehova* može podržati.

5 Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga,+ a drugi smatra da su svi dani jednaki.+ Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. 6 Tko drži određeni dan, čini to radi Jehove*. I tko jede, jede radi Jehove* jer zahvaljuje Bogu.+ A tko ne jede, ne jede radi Jehove*, a i on zahvaljuje Bogu.+ 7 Nitko od nas ne živi samo za sebe+ i nitko ne umire samo za sebe. 8 Jer ako živimo, živimo za Jehovu*,+ i ako umiremo, umiremo za Jehovu*. Dakle, bilo da živimo bilo da umiremo, Jehovi* pripadamo.+ 9 Krist je umro i oživio upravo zato da bude Gospodar i mrtvima i živima.+

10 Zašto onda ti osuđuješ svog brata?+ Zašto s prezirom gledaš na svog brata? Pa svi ćemo stati pred Božju sudačku stolicu.+ 11 Jer pisano je: “‘Zaklinjem se samim sobom’,+ kaže Jehova*, ‘svako će se koljeno prignuti preda mnom i svaki će jezik javno priznati da sam ja Bog.’”+ 12 Dakle, svatko će od nas za sebe položiti račun Bogu.+

13 Zato nemojmo više osuđivati jedni druge.+ Umjesto toga, čvrsto odlučite da nećete činiti ništa zbog čega bi se vaš brat mogao spotaknuti ili zastraniti.+ 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa samo po sebi nije nečisto.+ Jedino ako netko nešto smatra nečistim, onda je to njemu nečisto. 15 A ako uznemiravaš svog brata onim što jedeš, više ne postupaš po ljubavi.+ Nemoj svojom hranom upropastiti onoga za koga je Krist umro.+ 16 Dakle, nemojte dopustiti da se loše govori o vašim dobrim djelima. 17 Jer Božje kraljevstvo nema veze s jelom i pićem,+ nego s pravednošću, mirom i radošću po svetom duhu. 18 Tko tako robuje Kristu, ugađa Bogu, a i ljudi ga cijene.

19 Zato nastojmo promicati mir+ i međusobno se izgrađivati.+ 20 Ne razarajte Božje djelo zbog hrane!+ Istina, sva je hrana čista, ali štetno je* kad čovjek jede neku hranu i time druge navodi na spoticanje*.+ 21 Najbolje je ne jesti meso i ne piti vino i ne činiti ništa zbog čega bi se tvoj brat mogao spotaknuti.+ 22 Ono u što si uvjeren neka ostane između tebe i Boga. Sretan je onaj tko ne osuđuje samog sebe zbog onog što je odlučio učiniti. 23 Ali ako se dvoumi, a ipak jede, već je osuđen jer ne jede iz uvjerenja. A sve što se ne čini iz uvjerenja, grijeh je.

15 Mi jaki moramo nositi slabosti nejakih,+ a ne ugađati sebi.+ 2 Neka svatko od nas ugađa drugima čineći ono što je na njihovu dobrobit kako bismo ih izgrađivali.+ 3 Jer ni Krist nije ugađao sebi,+ kao što je napisano o njemu: “Poruge onih koji se tebi rugaju padaju na mene.”+ 4 Sve što je nekad napisano, napisano je nama za pouku+ kako bismo zahvaljujući svojoj ustrajnosti+ i utjesi iz Pisama imali nadu.+ 5 Neka Bog koji daje ustrajnost i utjehu omogući svima vama da razmišljate poput Krista Isusa 6 kako biste složno,+ u jedan glas, slavili Boga i Oca našeg Gospodina Isusa Krista.

7 Stoga prigrlite* jedni druge,+ kao što je i Krist prigrlio vas,+ na slavu Bogu. 8 Jer kažem vam da je Krist postao sluga obrezanih+ kako bi potvrdio Božju istinoljubivost i vjerodostojnost obećanja koja je Bog dao njihovim precima+ 9 i kako bi narodi* slavili Boga zbog njegovog milosrđa.+ Kao što je napisano: “Zato te javno priznajem među narodima i pjesmom slavim tvoje ime.”+ 10 I još piše: “Veselite se, narodi, s njegovim narodom.”+ 11 Piše i ovo: “Hvalite Jehovu*, svi narodi, hvalite ga, sva plemena!”+ 12 A Izaija kaže: “Pojavit će se Jišajev korijen,+ ustat će da vlada narodima.+ U njega će se uzdati narodi.”+ 13 Neka vas Bog koji daje nadu ispuni obiljem radosti i mira zato što se uzdate u njega, kako biste po sili svetog duha obilovali nadom.+

14 A ja sam uvjeren, braćo moja, da ste i vi puni dobrote, da vam ne manjka znanja i da možete savjetovati* jedni druge. 15 Ipak, o nekim vam stvarima pišem otvorenije kako bih vas na njih još jednom podsjetio. Činim to zbog nezaslužene dobrote koju mi je Bog ukazao 16 kako bih kao sluga Krista Isusa propovijedao drugim narodima+ Božju dobru vijest.+ Vršim to sveto djelo kako bi ti narodi bili žrtva koja je Bogu po volji, posvećena svetim duhom.

17 Stoga se kao učenik Krista Isusa imam razloga radovati zbog svoje službe Bogu. 18 Jer ne usuđujem se govoriti ni o čemu drugom osim o onom što je Krist učinio preko mene da bi narodi bili poslušni. Učinio je to mojom riječju i djelom, 19 snagom znakova i čuda*,+ snagom Božjeg duha, tako da sam od Jeruzalema pa sve do Ilirika temeljito propovijedao dobru vijest o Kristu.+ 20 Ali trudio sam se da ne objavljujem dobru vijest ondje gdje se već čulo za Krista kako ne bih gradio na temelju koji je položio netko drugi. 21 Kao što je napisano: “Vidjet će ga oni kojima se još nije govorilo o njemu i razumjet će oni koji još nisu čuli za njega.”+

22 Zbog toga nisam došao k vama iako sam to mnogo puta htio. 23 No sada u ovim krajevima više nema područja na kojem se još nije propovijedalo, a ja već mnogo* godina žarko želim doći k vama. 24 Stoga se nadam da ću vas vidjeti kad budem putovao u Španjolsku i da ćete me otpratiti dio puta nakon što neko vrijeme provedem u vašem društvu. 25 A sada idem u Jeruzalem da pomognem* svetima.+ 26 Jer braća u Makedoniji* i Ahaji rado su skupila pomoć za svete u Jeruzalemu koji su siromašni.+ 27 Istina, oni su to rado učinili, ali zapravo su im bili dužnici. Jer ako su narodi dobili dio njihovih duhovnih dobara, onda su im dužni pomagati* svojim materijalnim dobrima.+ 28 Dakle, kad to obavim i uručim im ovaj prilog*, krenut ću u Španjolsku i usput doći k vama. 29 A znam da ću, kad dođem k vama, doći s obilnim Kristovim blagoslovom.

30 Potičem vas, braćo, po vjeri u našeg Gospodina Isusa Krista i ljubavi koju duh pobuđuje u nama, da se zajedno sa mnom gorljivo molite Bogu za mene.+ 31 Molite se da budem izbavljen+ od nevjernika u Judeji i da sveti u Jeruzalemu rado prihvate pomoć koju im nosim.+ 32 Tada ću, ako bude Božja volja, radosno doći k vama pa ćemo ohrabriti jedni druge. 33 Neka Bog koji daje mir bude sa svima vama.+ Amen.

16 Želim vam predstaviti* našu sestru Febu, koja služi u skupštini u Kenhreji.+ 2 Molim vas, primite je kao suvjernicu u Gospodinu, kako i dolikuje svetima, i pomozite joj u svemu što joj zatreba+ jer je i ona pomagala mnogima, pa i meni.

3 Pozdravite Prisku i Akvilu,+ moje suradnike u Kristu Isusu, 4 koji su svoj život izložili opasnosti zbog mene.+ Njima nisam zahvalan samo ja nego i sve skupštine drugih naroda. 5 Pozdravite i skupštinu koja se sastaje u njihovoj kući.+ Pozdravite mog voljenog Epeneta, koji je među prvima u Aziji* postao Kristov sljedbenik. 6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za vas. 7 Pozdravite Andronika i Junija, moje rođake+ koji su bili sa mnom u zatvoru. Oni su na dobrom glasu među apostolima i Kristovi su sljedbenici duže nego ja.

8 Pozdravite Amplijata, mog voljenog brata u Gospodinu. 9 Pozdravite Urbana, našeg suradnika u Kristu, i mog voljenog Staha. 10 Pozdravite Apela, koji ima Kristovo priznanje. Pozdravite Aristobulove ukućane. 11 Pozdravite mog rođaka Herodiona. Pozdravite Narcisove ukućane koji su Gospodinovi sljedbenici. 12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se jako trude u Gospodinu. Pozdravite Persidu, našu voljenu sestru, jer se jako trudila u Gospodinu. 13 Pozdravite Rufa, vrsnog Gospodinovog slugu, i njegovu majku, koja je i meni poput majke. 14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Hermesa, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima. 15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru te Olimpija i sve svete koji su s njima. 16 Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. Pozdravljaju vas sve Kristove skupštine.

17 Molim vas, braćo, budite na oprezu zbog onih koji stvaraju podjele i navode druge da se spotiču u vjeri, što je u suprotnosti s onim čemu ste poučeni, i klonite ih se.+ 18 Jer takvi ne robuju našem Gospodinu Kristu, nego željama svog tijela*, te slatkim i laskavim riječima zavode srca bezazlenih. 19 Svi su saznali za vašu poslušnost i zato se radujem zbog vas. Ali želim da budete mudri kad je riječ o dobru, a nedužni kad je riječ o zlu.+ 20 Bog koji daje mir uskoro će baciti Sotonu+ pod vaše noge i satrti ga. Neka nezaslužena dobrota našeg Gospodina Isusa bude s vama.

21 Pozdravlja vas moj suradnik Timotej te moji rođaci Lucije, Jason i Sosipater.+

22 Ja, Tercije, koji sam zapisao ovo pismo, pozdravljam vas u Gospodinu.

23 Pozdravlja vas moj domaćin Gaj,+ u čijoj se kući sastaje cijela skupština. Pozdravlja vas gradski blagajnik Erast i njegov brat Kvart. 24 * ——

25 Neka je hvaljen Bog, koji vas može ojačati dobrom viješću koju objavljujem i porukom o Isusu Kristu. Ta je dobra vijest u skladu s otkrivanjem svete tajne,+ koja je dugo bila sakrivena, 26 a sada je, u skladu sa zapovijedi vječnog Boga, otkrivena i objavljena svim narodima preko proročanstava iz Pisama kako bi stekli vjeru i bili mu poslušni. 27 Bog, koji je jedini mudar,+ neka je hvaljen preko Isusa Krista u svu vječnost. Amen.