PRVA POSLANICA KORINĆANIMA

1 Ja, Pavao, Božjom voljom pozvan za apostola+ Isusa Krista, i naš brat Sosten 2 pozdravljamo Božju skupštinu u Korintu,+ vas koji ste posvećeni kao učenici Krista Isusa,+ pozvani da budete sveti, kao i sve koji posvuda prizivaju ime našeg Gospodina, Isusa Krista,+ svog i našeg Gospodina:

3 Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.

4 Uvijek zahvaljujem svom Bogu zbog toga što vam je iskazao nezasluženu dobrotu u Kristu Isusu. 5 Budući da ste ujedinjeni s njim, obogatili ste se u svemu – postali ste vrsni propovjednici i dobro ste upoznali Božju riječ+ – 6 jer se svjedočanstvo o Kristu+ utvrdilo među vama. 7 Stoga ne oskudijevate ni u jednom daru dok željno očekujete da se pojavi naš Gospodin Isus Krist.+ 8 Bog će vam pomoći da ostanete postojani do kraja kako vas nitko ne bi mogao ni za što optužiti u dan našeg Gospodina Isusa Krista.+ 9 Vjeran je Bog+ koji vas je pozvao da budete ujedinjeni s njegovim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.

10 Potičem vas, braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela,+ nego da budete potpuno ujedinjeni istim mislima i istim načinom razmišljanja.+ 11 Naime, braćo moja, neki Klojini ukućani javili su mi da među vama ima svađa. 12 Kažem to zato što jedni govore: “Ja sam Pavlov”, drugi: “Ja sam Apolonov”,+ treći: “Ja sam Kefin*”, a neki pak: “Ja sam Kristov”. 13 Je li Krist podijeljen? Zar je Pavao bio pribijen na stup za vas? Jeste li u Pavlovo ime kršteni? 14 Zahvalan sam Bogu što nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa+ i Gaja,+ 15 pa nitko ne može reći da ste u moje ime kršteni. 16 Da, krstio sam i Stefanin dom.+ Ne znam jesam li osim njih još koga krstio. 17 Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da objavljujem dobru vijest,+ ali ne jezikom učenih ljudi*. Inače bi se Kristov mučenički stup* obezvrijedio.

18 Naime, ono što se govori o mučeničkom stupu ludost je onima koji odlaze u propast,+ a nama koji se spašavamo to je Božja sila.+ 19 Jer pisano je: “Uništit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih.”+ 20 Gdje su mudri ljudi ovog svijeta*? Gdje su pismoznanci? Gdje su oni koji su vješti u raspravama? Nije li Bog mudrost svijeta pretvorio u ludost? 21 Jer Božja se mudrost očituje u ovome: svijet nije upoznao Boga+ svojom mudrošću,+ ali Bog je odlučio da ludošću+ vijesti koja se propovijeda spasi one koji vjeruju.

22 Židovi traže čudesne znakove+ i Grci traže mudrost, 23 a mi propovijedamo Krista pribijenog na stup, koji je Židovima kamen spoticanja, a neznabošcima* ludost.+ 24 Ali pozvanima – i Židovima i Grcima – Krist je Božja sila i Božja mudrost.+ 25 Jer Božja je “ludost” mudrija od ljudi i Božja je “slabost” jača od ljudi.+

26 I sami vidite, braćo, da među vama koji ste pozvani nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima,+ ni mnogo moćnih, ni mnogo onih plemenitog roda*.+ 27 Naprotiv, Bog je izabrao ono što svijet smatra ludim da posrami mudre. Bog je izabrao ono što svijet smatra slabim da posrami ono što je jako.+ 28 Bog je izabrao ono što svijet smatra beznačajnim i što prezire, ono što smatra bezvrijednim, da uništi ono što svijet smatra vrijednim.+ 29 Učinio je to kako se nitko ne bi mogao hvaliti pred Bogom. 30 Zapravo, sam Bog omogućio vam je da budete ujedinjeni s Kristom Isusom, a Krist nam je otkrio Božju mudrost i zahvaljujući njemu možemo biti pravedni pred Bogom,+ posvećeni+ i oslobođeni otkupninom,+ 31 da bi bilo kao što je napisano: “Tko se hvali, neka se hvali Jehovom*.”+

2 Stoga, kad sam došao k vama, braćo, da vam objavim Božju svetu tajnu,+ nisam vas pokušavao zadiviti riječima+ ili mudrošću. 2 Naime, odlučio sam da među vama neću govoriti ni o čemu drugom osim o Isusu Kristu i o tome da je bio pribijen na stup.+ 3 Došao sam k vama slab i u strahu, sav dršćući. 4 Moj govor i propovijedanje nisu se zasnivali na uvjerljivim i učenim riječima, nego na očitovanju Božjeg duha i sile+ 5 kako se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.

6 A mi govorimo o mudrosti onima koji su zreli,+ ali ne o mudrosti ovog svijeta* niti vladarā ovog svijeta, koji će otići u propast.+ 7 Naprotiv, govorimo o Božjoj mudrosti izraženoj u svetoj tajni,+ o sakrivenoj mudrosti. Bog je prije vjekova* unaprijed odredio da će postupati po toj mudrosti za našu slavu. 8 Tu mudrost nije upoznao nijedan od vladara ovog svijeta,+ jer da su je upoznali, ne bi uzvišenog Gospodina pribili na stup. 9 Uostalom, napisano je: “Što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što u čovječje srce nije došlo, to je Bog pripremio onima koji ga vole.”+ 10 A nama je Bog to otkrio+ svojim duhom,+ jer duh sve istražuje, čak i Božje dubine.+

11 Tko od ljudi zna misli drugog čovjeka, osim duha tog čovjeka? Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjeg duha. 12 A mi nismo primili duh svijeta, nego duh koji je od Boga,+ da razumijemo ono što nam je Bog u svojoj dobroti podario. 13 O tome i govorimo, ali ne riječima kojima uči ljudska mudrost,+ nego riječima kojima uči duh.+ Tako duhovnim riječima objašnjavamo ono što je duhovno.

14 No tjelesni čovjek ne prihvaća ono što dolazi od Božjeg duha jer je to za njega ludost. On to i ne može razumjeti jer se to treba prosuđivati na duhovan način. 15 Ali duhovni čovjek sve ispravno prosuđuje,+ a njega nitko od ljudi ne može ispravno prosuditi. 16 Jer “tko je upoznao Jehovin* um, pa da ga može čemu poučiti”?+ A mi imamo Kristov um.+

3 Tako vam ja, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnim ljudima,+ nego kao tjelesnim ljudima, kao maloj djeci+ u Kristu. 2 Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili dovoljno jaki da je podnesete. A ni sada niste dovoljno jaki+ 3 jer ste još tjelesni.+ Sve dok među vama ima ljubomore i svađe, niste li tjelesni+ i ne postupate li kao i drugi ljudi? 4 Kad jedan govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja sam Apolonov”,+ niste li isti kao i svi drugi ljudi?

5 Pa tko je Apolon? Tko je Pavao? Samo sluge+ koji izvršavaju službu koju im je dao Gospodin i preko kojih ste postali vjernici. 6 Ja sam posadio,+ Apolon je zalio,+ ali Bog je dao da raste. 7 Dakle, nije važan ni onaj koji sadi ni onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste.+ 8 Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva imaju isti cilj*, ali svaki će dobiti nagradu prema svom trudu.+ 9 Jer mi smo Božji suradnici, a vi ste Božja njiva, Božja građevina.+

10 Po Božjoj nezasluženoj dobroti koja mi je ukazana, ja sam, kao vješt* glavni graditelj, postavio temelj,+ a netko drugi gradi na njemu. Ali neka svatko pazi kako gradi na njemu. 11 Jer nitko ne može postaviti neki drugi temelj osim onog koji je već postavljen, a to je Isus Krist.+ 12 Na tom temelju netko gradi zlatom, srebrom ili skupocjenim kamenom, a netko drugi drvom, sijenom ili slamom. 13 Ali kad dođe dan ispitivanja, vidjet će se kakvo je čije djelo jer će vatra otkriti+ i pokazati kako je tko gradio. 14 Ako djelo koje je sagrađeno na tom temelju odoli vatri, onaj koji ga je sagradio dobit će nagradu. 15 A ako nečije djelo izgori, onaj koji ga je sagradio pretrpjet će štetu. Iako će se on spasiti, bit će to kao da je prošao kroz vatru.

16 Ne znate li da ste vi Božji hram+ i da Božji duh prebiva u vama?+ 17 Ako netko uništi Božji hram, Bog će uništiti njega. Jer Božji je hram svet, a taj ste hram vi.+

18 Neka se nitko ne zavarava. Ako netko od vas misli da je mudar u ovom svijetu*, neka postane lud da bi bio mudar. 19 Jer mudrost ovog svijeta ludost je pred Bogom. Naime, pisano je: “On hvata mudrace u njihovom lukavstvu.”+ 20 A piše i ovo: “Jehova* zna da su razmišljanja mudrih isprazna.”+ 21 Zato neka se nitko ne hvali ljudima. Jer vama pripada sve: 22 bio to Pavao, ili Apolon, ili Kefa*,+ ili svijet, ili život, ili smrt, ili ovo što je sada, ili ono što će doći. Sve to pripada vama, 23 a vi pripadate Kristu,+ a Krist Bogu.

4 Neka nas ljudi smatraju Kristovim slugama i upraviteljima kojima su povjerene Božje svete tajne.+ 2 A od upravitelja se traži da budu vjerni. 3 Ja nimalo ne marim za to kakav sud donosite o meni vi ili neki ljudski sud. Ni ja ne donosim sud o samom sebi. 4 Naime, ni zbog čega ne osjećam grižnju savjesti, ali to ne dokazuje da sam pravedan. Jehova* donosi sud o meni.+ 5 Stoga nemojte ni o kome suditi+ prije nego što za to dođe vrijeme, dok ne dođe Gospodin. On će iznijeti na vidjelo ono što je skriveno u tami i obznaniti ono što je ljudima u srcu. Tada će svatko primiti od Boga pohvalu koju zaslužuje.+

6 Braćo, uzeo sam za primjer sebe i Apolona+ da vam predočim o čemu govorim. Učinio sam to za vaše dobro kako biste naučili ovo: “Ne idite preko onoga što je napisano.” Tada nećete biti ponosni+ i nećete jedne smatrati boljima od drugih. 7 Jer tko tebi daje prednost u odnosu na nekog drugog? I što imaš a da nisi dobio?+ A ako si to dobio, zašto se hvališ kao da nisi dobio?

8 Zar već imate sve što želite? Zar ste se već obogatili? Zar ste bez nas počeli kraljevati?+ Da barem jeste počeli kraljevati, pa da i mi kraljujemo s vama.+ 9 Čini mi se da je Bog nas apostole izveo posljednje, kao osuđenike na smrt,+ da nas svi vide, jer mi smo poput kazališne predstave koju gleda svijet,+ i anđeli i ljudi. 10 Mi smo ludi+ zbog Krista, a vi ste razboriti u Kristu. Mi smo slabi, a vi ste jaki. Vi ste ugledni, a mi smo prezreni. 11 Sve do sada i gladujemo,+ i žeđamo,+ i oskudno smo odjeveni*, i tuku nas*,+ i beskućnici smo, 12 i mukotrpno radimo svojim rukama.+ Kad nas ljudi vrijeđaju, mi ih blagoslivljamo.+ Kad nas progone, strpljivo to podnosimo.+ 13 Kad nas kleveću, odgovaramo im blago.+ Sve do danas smatraju nas smećem svijeta, otpadom društva.

14 Ne pišem ovo da vas posramim, nego da vas savjetujem kao svoju voljenu djecu. 15 Jer da imate i 10 000 skrbnika* u Kristu, nemate mnogo očeva. Ja sam vam otac u Kristu Isusu jer sam vam prenio dobru vijest.+ 16 Stoga vas usrdno molim, ugledajte se na mene.+ 17 Zato vam šaljem Timoteja, svog voljenog i vjernog sina u Gospodinu. On će vas podsjetiti na načela* kojih se držim dok služim Kristu Isusu,+ o kojima poučavam posvuda, u svakoj skupštini.

18 Neki su se uzoholili jer misle da neću doći k vama. 19 Ali ako bude Jehovina* volja, doći ću k vama uskoro. No neću doći zato što me zanima što govore ti oholi ljudi, nego zato da vidim njihovu snagu*. 20 Jer Božje kraljevstvo ne očituje se u riječima, nego u snazi. 21 Što vam je draže, da dođem k vama s prutom+ ili s ljubavlju i blagošću?

5 Čuo sam da se među vama čini blud*,+ i to takav blud* kakvog nema ni među neznabošcima* – naime, jedan od vas živi s očevom ženom.+ 2 Zar se ponosite time? Ne biste li umjesto toga trebali tugovati+ i ukloniti iz svoje sredine onoga koji je to učinio?+ 3 Iako sam odsutan tijelom, duhom sam prisutan i već sam presudio onom tko je to učinio, kao da sam uistinu s vama. 4 Kad se okupite u ime našeg Gospodina Isusa – znajući da sam ja duhom s vama zajedno sa silom našeg Gospodina Isusa – 5 predajte tog čovjeka Sotoni+ da se odstrani tjelesan utjecaj, kako bi duh skupštine bio spašen u Gospodinov dan.+

6 Nije dobro što se hvalite. Ne znate li da malo kvasca ukvasa cijelo tijesto?+ 7 Odstranite stari kvasac da budete novo tijesto, jer vi ste zapravo bez kvasca. Naime, Krist, naša pashalna žrtva,+ već je žrtvovan.+ 8 Zato svetkujmo blagdan,+ ali ne sa starim kvascem niti s kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.

9 U pismu sam vam napisao da se prestanete družiti s bludnicima*. 10 Pritom nisam mislio da se potpuno odvojite od ljudi ovog svijeta+ koji su bludnici*, pohlepni, iznuđivači ili idolopoklonici jer biste inače morali izaći iz svijeta.+ 11 Ali sada vam pišem da se prestanete družiti+ sa svakim tko se zove brat, a tko je bludnik*, ili pohlepan,+ ili idolopoklonik, ili koji pogrdno govori o drugima*, ili je pijanica,+ ili iznuđivač+ – s takvim i ne jedite. 12 Zašto bih ja sudio onima koji su izvan skupštine? Ne sudite li vi onima koji su unutar skupštine, 13 a Bog onima koji su izvan nje?+ “Uklonite zloga iz svoje sredine!”+

6 Kako to da se neki od vas koji su u sporu s nekim bratom+ usuđuju ići na sud pred nepravedne umjesto da to iznesu pred svete? 2 Ne znate li da će sveti suditi svijetu?+ A ako ćete već suditi svijetu, zar onda ne možete suditi u sitnim sporovima? 3 Ne znate li da ćemo suditi anđelima?+ Zašto onda ne možemo rješavati sporove koji su uobičajeni u ovom životu? 4 A ako trebate rješavati sporove koji su uobičajeni u ovom životu,+ zašto za suce uzimate ljude na koje skupština ne gleda s odobravanjem*? 5 Govorim vam to da biste se posramili. Zar među vama nema nijednog mudrog čovjeka koji bi mogao suditi u sporovima koji se javljaju među braćom? 6 Umjesto toga, brat brata vodi na sud, i to pred nevjernike!

7 Zapravo, za vas je porazno već to što se parničite jedni s drugima. Zašto radije ne pretrpite nepravdu?+ Zašto radije ne pregorite štetu? 8 Umjesto toga, vi nanosite nepravdu i štetu, i to svojoj braći!

9 Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo?+ Ne zavaravajte se!* Ni bludnici*,+ ni idolopoklonici,+ ni preljubnici,+ ni muškarci koji se upuštaju u spolne odnose s muškarcima*,+ 10 ni lopovi, ni pohlepni,+ ni pijanice,+ ni oni koji pogrdno govore o drugima*, ni iznuđivači, neće naslijediti Božje kraljevstvo.+ 11 A takvi su bili neki od vas. Ali sada ste oprani,+ posvećeni+ i proglašeni pravednima+ u ime Gospodina Isusa Krista i duhom našeg Boga.

12 Sve mi je dopušteno, ali nije sve korisno.+ Sve mi je dopušteno, ali neću dopustiti da mnome išta ovlada. 13 Hrana je za trbuh, a trbuh je za hranu, ali Bog će uništiti i jedno i drugo.+ Tijelo nije za blud*, nego za Gospodina,+ a Gospodin je za tijelo. 14 Bog je uskrsnuo Gospodina,+ a i nas će uskrsnuti+ svojom silom.+

15 Ne znate li da su vaša tijela dijelovi Kristovog tijela?+ Hoću li, dakle, uzeti dijelove Kristovog tijela i sjediniti ih s bludnicom? Nipošto! 16 Zar ne znate da je onaj tko se sjedini s bludnicom jedno tijelo s njom? Jer Bog kaže: “Dvoje će biti jedno tijelo.”+ 17 A tko se sjedini s Gospodinom, jedno je s njim u duhu.+ 18 Bježite od bluda*!+ Svaki drugi grijeh koji čovjek počini izvan tijela je, ali tko čini blud*, griješi protiv vlastitog tijela.+ 19 Zar ne znate da je vaše tijelo hram+ svetog duha koji prebiva u vama i koji ste dobili od Boga?+ Osim toga, vi ne pripadate sebi+ 20 jer ste skupo plaćeni.+ Zato proslavite Boga+ svojim tijelom.+

7 A sada vam želim reći nešto o onome o čemu ste mi pisali: Za muškarca je bolje da ne dotiče ženu*. 2 Ali budući da je blud* vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu+ i neka svaka žena ima svog muža.+ 3 Muž neka vrši bračnu dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu.+ 4 Žena nije gospodar svog tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svog tijela, nego žena. 5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim ako se niste dogovorili da to učinite na neko vrijeme kako biste se posvetili molitvi. Nakon toga se ponovno sastanite kako vas Sotona ne bi iskušavao zato što niste u stanju svladati se. 6 No želim reći da vam je dopušteno stupiti u brak, a ne da to i morate učiniti.* 7 A htio bih da svi ljudi budu kao ja. Ali svatko je od Boga dobio svoj dar,+ netko ovakav, a netko onakav.

8 Onima koji nisu u braku i udovicama kažem: Za njih je bolje da ostanu kao ja.+ 9 Ali ako se ne mogu svladati, neka stupe u brak jer bolje je stupiti u brak nego izgarati od strasti.+

10 Onima koji su u braku dajem zapovijed, koja ne dolazi od mene, nego od Gospodina: Žena neka ne napušta muža.+ 11 Ako ga ipak napusti, neka ostane neudana ili neka se pomiri s njim. Isto tako, neka muž ne ostavlja ženu.+

12 A drugima kažem ja, a ne Gospodin:+ Ako neki brat ima ženu koja nije vjernica i ona želi ostati s njim, neka je ne ostavlja. 13 Isto tako, ako žena ima muža koji nije vjernik i on želi ostati s njom, neka ga ne ostavlja. 14 Jer muž koji nije vjernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vjernica posvećena je mužem koji je vjernik*. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta. 15 Ali ako onaj tko nije vjernik odluči otići, neka ode. Brat ili sestra u tom slučaju nisu vezani. Bog vas je pozvao da živite u miru.+ 16 Jer kako znaš, ženo, da nećeš spasiti muža?+ Ili kako znaš, mužu, da nećeš spasiti ženu?

17 Bilo kako bilo, neka svatko živi onako kako mu je Jehova* Bog dao, u skladu s okolnostima u kojima je bio kad ga je on pozvao.+ Tu uputu dajem svim skupštinama. 18 Je li tko pozvan kao obrezan?+ Neka to ne pokušava promijeniti. Je li tko pozvan kao neobrezan? Neka se ne obrezuje.+ 19 Nije važno je li netko obrezan ili neobrezan.+ Važno je držati se Božjih zapovijedi.+ 20 Neka svatko ostane u onom stanju u kojem je bio kad je bio pozvan.+ 21 Jesi li bio pozvan kao rob? Nemoj se brinuti zbog toga.+ Ali ako možeš postati slobodan, iskoristi tu priliku. 22 Jer svaki Gospodinov učenik koji je bio pozvan kao rob, oslobođen je i pripada Gospodinu.+ Isto tako, onaj tko je bio pozvan kao slobodnjak, Kristov je rob. 23 Skupo ste plaćeni.+ Nemojte više robovati ljudima. 24 Braćo, neka svatko ostane pred Bogom u onom stanju u kojem je bio kad je bio pozvan.

25 A za one koji nikad nisu stupili u brak* nemam nikakvu zapovijed od Gospodina, nego iznosim svoje mišljenje+ kao onaj koji je dostojan povjerenja jer mu je Gospodin iskazao milosrđe. 26 Budući da živimo u teškim vremenima, smatram da je za čovjeka najbolje da ostane u stanju u kojem se nalazi. 27 Imaš li ženu? Ne traži način da odeš od nje.+ Jesi li bez žene? Ne traži ženu. 28 No ako i stupiš u brak, ne činiš grijeh. I ako onaj tko nikad nije bio u braku stupi u brak, ne čini grijeh. Ali takvi će doživljavati nevolje*. A ja bih vas htio poštedjeti toga.

29 Ovo vam želim reći, braćo: Malo je vremena preostalo.+ Odsada neka oni koji imaju ženu budu kao da je nemaju; 30 oni koji plaču, kao da ne plaču; oni koji se raduju, kao da se ne raduju; oni koji kupuju, kao da nemaju ništa; 31 oni koji koriste svijet, kao da ga ne koriste u potpunosti – jer mijenja se scena ovog svijeta. 32 A ja bih htio da nemate briga. Neoženjen čovjek brine se za Gospodinovo, kako da ugodi Gospodinu. 33 A oženjen čovjek brine se za svjetovno,+ kako da ugodi ženi, 34 pa je podijeljen. Nadalje, neudana žena, a tako i djevica, brine se za Gospodinovo,+ da bude sveta i tijelom i duhom. A udana žena brine se za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35 To govorim za vaše dobro, ne da vas sputavam*, nego da vas potaknem da činite ono što je dolično te da neprestano i nesmetano služite Gospodinu.

36 No ako netko misli da ne može vladati svojim spolnim porivima* i da je za njega najbolje stupiti u brak, a više nije u cvijetu mladosti, neka učini što želi, ne griješi. Takvi neka stupe u brak.+ 37 Ali ako je tko u srcu odlučio da neće stupiti u brak* i nema potrebu za tim, nego ima vlast nad sobom i čvrsto se drži te odluke, dobro čini.+ 38 Dakle, tko stupi u brak, dobro čini, ali tko ne stupi u brak, čini još bolje.+

39 Žena je vezana za muža sve dok je on živ.+ No ako on umre*, može se slobodno udati za koga hoće, ali samo u Gospodinu.+ 40 Međutim, po mom mišljenju, bit će sretnija ako ostane neudana. A mislim da i ja imam Božjeg duha.

8 Što se tiče hrane žrtvovane idolima,+ istina je da svi o tome nešto znamo.+ Ali znanje nadima, a ljubav izgrađuje.+ 2 Ako netko misli da nešto zna, još to ne zna onako kako bi trebao znati. 3 Ali ako tko voli Boga, njega Bog poznaje.

4 A što se tiče jedenja hrane žrtvovane idolima, znamo da idol zapravo nije ništa+ i da postoji samo jedan Bog.+ 5 Naime, iako ima onih koje se naziva bogovima, bilo na nebu bilo na zemlji,+ jer ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodina”*, 6 za nas postoji samo jedan Bog,+ Otac,+ koji je sve stvorio i za koga živimo,+ i jedan Gospodin*, Isus Krist, preko kojeg je sve stvoreno+ i po kojem živimo.

7 Ali to ne znaju svi.+ Neki koji su prije štovali idole, na hranu koju jedu gledaju kao da je žrtvovana idolima+ te tako onečišćuju svoju savjest, koja je slaba.+ 8 No hrana nas neće približiti Bogu+ – niti što gubimo ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo.+ 9 Ali pazite da vaše pravo izbora ne bi na neki način postalo kamen spoticanja onima koji su slabi.+ 10 Jer ako tebe koji imaš znanje netko tko je slab vidi da jedeš u idolskom hramu, neće li to utjecati na njegovu savjest do te mjere da on počne jesti hranu koja je žrtvovana idolima? 11 Tako zbog tvog znanja propada onaj tko je slab, tvoj brat za kojeg je Krist umro.+ 12 Kad na takav način griješite protiv svoje braće i ranjavate njihovu slabu savjest,+ griješite protiv Krista. 13 Stoga, ako hrana navodi mog brata na spoticanje, više nikad neću jesti meso, da se moj brat zbog mene ne spotakne.+

9 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, našeg Gospodina?+ Niste li vi plod mog truda u Gospodinovoj službi? 2 Čak i ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Jer vi ste pečat koji potvrđuje da sam apostol u Gospodinovoj službi.

3 Ovo je moja obrana pred onima koji me optužuju: 4 Zar nemamo pravo jesti i piti? 5 Zar nemamo pravo oženiti se vjernicom+ i voditi je sa sobom, kao i drugi apostoli, Gospodinova braća+ i Kefa*?+ 6 Zar se samo Barnaba+ i ja moramo uzdržavati vlastitim radom? 7 Koji to vojnik služi o svom trošku? Tko sadi vinograd, a ne jede njegov rod?+ Tko pase stado, a ne pije mlijeko koje ono daje?

8 Je li ovo o čemu govorim samo ljudsko gledište? Ne kaže li to i Zakon? 9 Jer u Mojsijevom je zakonu napisano: “Ne zavezujte usta biku kad vrši žito.”+ Je li Bog dao tu zapovijed radi bikova? 10 Ne kaže li to upravo radi nas? Doista, to je napisano radi nas jer onaj tko ore i onaj tko vrši žito trebaju to činiti u nadi da će dobiti svoj dio.

11 Ako smo mi među vama sijali duhovna dobra, je li previše ako žanjemo vaša materijalna dobra?+ 12 Ako drugi imaju pravo dobiti nešto od vas, nemamo li mi još više prava na to? Ali mi nismo iskoristili to pravo,+ nego sve podnosimo da ne bismo postavili nikakvu zapreku širenju dobre vijesti o Kristu.+ 13 Ne znate li da oni koji vrše svetu službu jedu hranu koja dolazi iz hrama i da oni koji služe kod žrtvenika dobivaju dio žrtve sa žrtvenika?+ 14 Isto tako, Gospodin je zapovjedio da oni koji objavljuju dobru vijest žive od dobre vijesti.+

15 Ali ja ništa od toga nisam iskoristio.+ I ovo ne pišem s namjerom da sada to tražim za sebe. Radije bih umro! Nitko mi neće oduzeti ono čime se mogu pohvaliti!+ 16 Ako objavljujem dobru vijest, to nije razlog da se hvalim, jer to mi je dužnost. Doista, teško meni ako ne objavljujem dobru vijest!+ 17 Ako to činim dragovoljno, imam nagradu. Ali sve i da to činim iz osjećaja dužnosti, ipak izvršavam zadatak koji mi je povjeren.+ 18 Što mi je onda nagrada? To što svojim propovijedanjem besplatno prenosim dobru vijest, ne zloupotrebljavajući pravo koje imam kao propovjednik dobre vijesti.

19 Jer premda sam slobodan čovjek, sam sebe učinio sam robom svih ljudi da ih što više pridobijem. 20 Tako sam Židovima bio kao Židov da pridobijem Židove.+ Onima pod Zakonom bio sam kao pod Zakonom – premda ja nisam pod Zakonom – da pridobijem one pod Zakonom.+ 21 Onima bez Zakona bio sam kao bez Zakona – premda nisam bez Božjeg zakona jer sam pod Kristovim zakonom+ – da pridobijem one bez Zakona. 22 Slabima sam bio slab da pridobijem slabe.+ Svima* sam bio sve da na svaki mogući način neke spasim. 23 A sve činim zbog dobre vijesti, da bih je propovijedao drugima.+

24 Zar ne znate da u trci svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Zato trčite tako da je osvojite!+ 25 Svaki se natjecatelj svladava u svemu. Oni to čine da bi dobili raspadljiv vijenac*,+ a mi neraspadljivi.+ 26 Stoga ja ne trčim besciljno+ i ne udaram šakom kao da mlatim zrak, 27 nego tučem* svoje tijelo+ i držim ga u pokornosti kao roba da ja, koji propovijedam drugima, ne bih sam bio odbačen*.

10 Braćo, želim da znate da su svi naši preci bili pod oblakom+ i svi su prošli kroz more,+ 2 svi su se krstili u Mojsija kad su pod oblakom prošli kroz more, 3 svi su jeli istu duhovnu hranu+ 4 i svi su pili isto duhovno piće.+ Jer pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena predočavala Krista*.+ 5 Ali većina njih nije bila Bogu po volji – zato su i bili pobijeni u pustinji.+

6 A to se dogodilo nama za primjer, da ne bismo žudjeli za onim što je zlo, kao što su oni žudjeli.+ 7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što su bili neki od njih. O njima je napisano: “Narod je sjeo da jede i pije. Potom su ustali da se zabavljaju.”+ 8 Nemojmo ni činiti blud*, kao što su neki od njih počinili blud*, pa ih je u jednom danu poginulo 23 000.+ 9 Nemojmo ni iskušavati Jehovu*,+ kao što su ga neki od njih iskušavali, pa su ih ubile zmije.+ 10 Nemojte ni gunđati, kao što su neki od njih gunđali,+ pa ih je pobio pogubitelj.+ 11 A sve im se to događalo nama za primjer i napisano je za upozorenje nama,+ koji živimo na kraju ovog poretka*.

12 Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne.+ 13 Nije vas snašlo nikakvo iskušenje koje nije uobičajeno za ljude.+ Ali Bog je vjeran i neće dopustiti da budete iskušani više nego što možete podnijeti,+ nego će, kad dođe iskušenje, stvoriti izlaz da ga možete izdržati.+

14 Zato, voljeni moji, bježite od idolopoklonstva!+ 15 Govorim vam kao razboritima. Sami prosudite govorim li istinu. 16 Zar čaša zahvalnosti za koju zahvaljujemo u molitvi* ne predočava zajedništvo u Kristovoj krvi?+ Zar kruh koji lomimo ne predočava zajedništvo u Kristovom tijelu?+ 17 Budući da je jedan kruh, mi smo jedno tijelo+ iako nas je mnogo, jer svi jedemo taj jedan kruh.

18 Pogledajte Izraelce*! Zar oni koji jedu žrtve ne dijele te žrtve sa žrtvenikom?+ 19 Što, dakle, hoću reći? Da ono što je žrtvovano idolu znači nešto ili da idol znači nešto? 20 Ne, nego želim reći da ono što neznabošci* žrtvuju, žrtvuju demonima, a ne Bogu.+ A ja ne želim da vi imate išta s demonima.+ 21 Ne možete piti iz Jehovine* čaše i iz demonske čaše. Ne možete jesti s “Jehovinog* stola”+ i s demonskog stola. 22 Zar “izazivamo Jehovinu* ljubomoru”?+ Zar smo jači od njega?

23 Sve je dopušteno, ali nije sve korisno. Sve je dopušteno, ali nije sve za izgrađivanje.+ 24 Neka nitko ne misli na svoju korist, nego na korist drugih.+

25 Jedite sve meso koje se prodaje na tržnici. Nema potrebe da išta ispitujete kako biste umirili svoju savjest 26 jer “Jehovi* pripada zemlja i sve što je na njoj”.+ 27 Pozove li vas neki nevjernik na obrok i vi se želite odazvati, jedite sve što se stavi pred vas i nemojte ništa ispitivati da biste umirili svoju savjest. 28 Ali ako vam netko kaže: “Ovo je bilo žrtvovano idolima”, nemojte to jesti radi onoga koji vam je to rekao i radi savjesti.+ 29 Pritom ne mislim na vašu savjest, nego na savjest onog drugog. Jer zašto da nečija savjest osuđuje moju slobodu?+ 30 Ako jedem i pritom zahvaljujem Bogu, zašto da se o meni loše govori zbog hrane za koju zahvaljujem Bogu?+

31 Dakle, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite Bogu na slavu.+ 32 Ne budite kamen spoticanja ni Židovima, ni Grcima, ni Božjoj skupštini.+ 33 I ja nastojim svima ugoditi u svemu, ne misleći na svoju korist,+ nego na korist mnogih, kako bi bili spašeni.+

11 Ugledajte se na mene, kao što sam se ja ugledao na Krista.+

2 Želim vas pohvaliti jer me imate na umu u svemu što radite i držite se svega što sam vam prenio. 3 Ali želim da znate da je svakom muškarcu glava Krist,+ a ženi je glava muškarac,+ a Kristu je glava Bog.+ 4 Svaki muškarac koji se moli ili proriče pokrivene glave sramoti svoju glavu. 5 A svaka žena koja se moli ili proriče+ nepokrivene glave sramoti svoju glavu. To je isto kao da joj je glava obrijana*. 6 Ako žena ne pokriva glavu, neka odreže kosu. No ako je za ženu sramota odrezati kosu ili obrijati glavu, neka pokriva glavu.

7 Muškarac ne treba pokrivati glavu jer je stvoren na Božju sliku+ i donosi mu slavu, a žena donosi slavu muškarcu. 8 Jer muškarac nije nastao od žene, nego žena od muškarca.+ 9 Osim toga, muškarac nije stvoren radi žene, nego žena radi muškarca.+ 10 Zato, a i zbog anđela, žena treba na glavi imati znak podložnosti.+

11 Ipak, među Gospodinovim sljedbenicima niti žena postoji bez muškarca niti muškarac bez žene. 12 Jer kao što je žena nastala od muškarca,+ tako je i muškarac rođen od žene, a sve potječe od Boga.+ 13 Prosudite sami dolikuje li ženi da se nepokrivene glave moli Bogu. 14 Ne uči li vas sama priroda da je muškarcu na sramotu ako ima dugu kosu, 15 a da je ženi na čast ako ima dugu kosu? Jer kosa joj je dana umjesto pokrivala. 16 A ako se tko protivi tome i zagovara neki drugi običaj, neka zna da mi drugog običaja nemamo, a nemaju ga ni Božje skupštine.

17 Kad vam već dajem te upute, ne mogu vas pohvaliti jer vam vaši sastanci više štete nego što vam koriste. 18 Prije svega, čujem, a vjerujem da je nešto od toga i istina, da među vama vladaju podjele kad se sastanete kao skupština. 19 A među vama će se sigurno pojaviti i sljedbe,+ da se pokaže tko od vas ima Božje priznanje.

20 Kad se sastanete da jedete Gospodinovu večeru, vi to ne činite kako treba.+ 21 Jer kad dođe vrijeme da je jedete, vi najprije jedete svoju večeru, pa je jedan gladan, a drugi pijan. 22 Zar ne možete kod kuće jesti i piti? Zar prezirete Božju skupštinu i ponižavate one koji su u oskudici? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? Za to vas ne mogu pohvaliti.

23 Poučio sam vas onome što sam primio od Gospodina: Gospodin Isus je one noći+ kad je bio izdan uzeo kruh, 24 uputio zahvalu Bogu, razlomio kruh i rekao: “Ovo predočava* moje tijelo+ koje se predaje za vas. Činite ovo u spomen na mene.”+ 25 Isto je učinio i s čašom vina+ nakon što su večerali. Rekao je: “Ova čaša predočava novi savez,+ koji će postati pravomoćan na temelju moje krvi.+ Kad god iz nje pijete, činite to u spomen na mene.”+ 26 Jer kad god jedete ovaj kruh i pijete iz ove čaše, objavljujete Gospodinovu smrt, sve dok on ne dođe.

27 Stoga, tko god nedostojno jede kruh ili pije iz Gospodinove čaše, ogriješit će se o Gospodinovo tijelo i krv. 28 Neka najprije svatko sam sebe ispita je li dostojan,+ pa neka onda jede kruh i pije iz čaše. 29 Jer ako tko jede i pije, a ne raspoznaje da to što jede i pije predočava Kristovo tijelo, navlači osudu na sebe. 30 Zato su mnogi među vama slabi i bolesni, a dosta ih je i umrlo*.+ 31 Ali kad bismo sami sebe ispitali, ne bi nam se sudilo. 32 No kad nam se sudi, dobivamo ukor od Jehove*+ da ne bismo bili osuđeni sa svijetom.+ 33 Zato, braćo moja, kad se sastanete da jedete Gospodinovu večeru, pričekajte jedni druge. 34 Ako je netko gladan, neka jede kod kuće, da ne navučete na sebe osudu kad se sastanete.+ A ostalo ću riješiti kad dođem.

12 Braćo, što se tiče darova koje daje duh,+ ne želim da budete u neznanju. 2 Znate da ste u vrijeme kad ste bili neznabošci* bili zavedeni i dali se navesti na to da štujete nijeme idole.+ 3 Zato želim da znate da nitko tko govori pod utjecajem Božjeg duha ne može reći: “Isus je proklet!” I nitko ne može reći: “Isus je Gospodin!” ako nije pod utjecajem svetog duha.+

4 Darovi su različiti, ali duh je isti.+ 5 I službe su različite,+ ali isti je Gospodin. 6 Različiti su i načini na koje sveti duh djeluje, ali isti je Bog koji omogućava sve to u svima.+ 7 A duh se očituje u svakome na dobrobit svih.+ 8 Naime, netko po duhu dobiva riječ mudrosti, netko riječ znanja po tom istom duhu, 9 netko vjeru+ po tom istom duhu, netko dar liječenja+ po tom istom duhu, 10 netko pak moć da čini silna djela,+ netko dar proricanja, netko sposobnost razlikovanja nadahnutih objava,+ netko dar govorenja različitim jezicima,+ a netko dar prevođenja* jezika.+ 11 Ali sve to čini jedan te isti duh, koji dijeli te darove svakom pojedincu po svojoj volji.

12 Kao što je tijelo jedno, a sastoji se od mnogo dijelova – i svi dijelovi tog tijela, iako ih je mnogo, čine jedno tijelo+ – tako je i s Kristom. 13 Naime, jednim duhom svi smo kršteni da budemo jedno tijelo – bili Židovi ili Grci, bili robovi ili slobodni – i jednim duhom svi smo napojeni.

14 Jer tijelo se ne sastoji od jednog dijela, nego od mnogo dijelova.+ 15 Ako noga kaže: “Nisam ruka i zato nisam dio tijela”, ne znači da zbog toga nije dio tijela. 16 I ako uho kaže: “Nisam oko i zato nisam dio tijela”, ne znači da zbog toga nije dio tijela. 17 Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi cijelo tijelo bilo uho, gdje bi bio njuh? 18 A Bog je rasporedio sve dijelove tijela kako je htio.

19 Kad bi svi bili isti dio tijela, bi li to bilo tijelo? 20 A ovako, mnogo je dijelova tijela, ali tijelo je jedno. 21 Oko ne može reći ruci: “Ne trebam te”, ili pak glava nogama: “Ne trebam vas.” 22 Naprotiv, oni dijelovi tijela koji izgledaju slabiji zapravo su neophodni. 23 I dijelovima tijela koje smatramo manje časnima iskazujemo veću čast,+ pa sa svojim neuglednim dijelovima tijela postupamo obzirnije, 24 dok naši privlačni dijelovi tijela ne trebaju takvu brigu. Ali Bog je sastavio tijelo tako da je iskazao veću čast onom dijelu tijela koji je nema 25 da ne bude podjele u tijelu, nego da se dijelovi tijela brinu jedni za druge.+ 26 Ako jedan dio tijela trpi, svi drugi dijelovi trpe s njim.+ A ako se nekom dijelu tijela iskazuje čast, svi se drugi dijelovi raduju s njim.+

27 Vi ste Kristovo tijelo,+ a svatko od vas dio je tog tijela.+ 28 Bog je u skupštini postavio najprije apostole,+ zatim proroke,+ onda učitelje,+ potom one koji čine silna djela,+ one koji imaju dar liječenja,+ one koji pomažu drugima, one koji su sposobni predvoditi+ i one koji govore različite jezike.+ 29 Zar su svi apostoli? Zar su svi proroci? Zar su svi učitelji? Zar svi čine silna djela? 30 Zar svi imaju dar liječenja? Zar svi govore drugim jezicima?+ Zar svi prevode?+ 31 Gorljivo se trudite dobiti veće darove!+ A pokazat ću vam još uzvišeniji put.+

13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, bio bih gong koji odjekuje ili činela koja zveči. 2 Kad bih imao dar proricanja, razumio sve svete tajne te imao sve znanje+ i kad bih imao tako jaku vjeru da mogu pomicati gore, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa*.+ 3 I kad bih razdijelio sav svoj imetak da nahranim druge+ i kad bih bio spreman žrtvovati svoj život kako bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao,+ ništa mi ne bi koristilo.

4 Ljubav+ je strpljiva*+ i dobrostiva.+ Ljubav nije zavidna*,+ ne hvali se, ne uzvisuje se,+ 5 ne ponaša se nedolično*,+ nije sebična*,+ nije razdražljiva,+ ne pamti zlo.+ 6 Ne raduje se nepravdi,+ a raduje se istini. 7 Sve podnosi,+ sve vjeruje,+ svemu se nada,+ sve trpi.+

8 Ljubav nikada neće zakazati*. A darovi proricanja će nestati, jezici* će prestati, znanje će nestati. 9 Jer naše je znanje djelomično+ i naše je proricanje djelomično, 10 a kada dođe ono što je potpuno, nestat će ono što je djelomično. 11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao kao dijete, rasuđivao kao dijete. A kad sam postao čovjek, odbacio sam ono što je djetinje. 12 Jer sada vidimo nejasan odraz u ogledalu*, a tada ćemo vidjeti jasno – licem u lice. Sada je moje znanje djelomično, a tada će biti potpuno, kao što je potpuno Božje znanje o meni. 13 Na kraju ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav.+

14 Dajte sve od sebe u pokazivanju ljubavi, ali usto se gorljivo trudite dobiti darove duha, a osobito dar proricanja.+ 2 Naime, onaj tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu, jer ga nitko ne razumije+ iako po duhu govori svete tajne.+ 3 Ali onaj tko proriče, svojim govorom izgrađuje, hrabri i tješi ljude. 4 Onaj tko govori drugim jezikom, izgrađuje sebe, a onaj tko proriče, izgrađuje skupštinu. 5 Želio bih da svi govorite drugim jezicima,+ ali još bih više volio da proričete.+ Jer ako onaj tko govori drugim jezicima to ne prevodi* kako bi se skupština izgrađivala, onaj tko proriče veći je od njega. 6 Braćo, ako bih sada došao k vama govoreći drugim jezicima, kakvu biste korist imali od mene ako vam pored toga ne bih prenio i neku objavu s neba,+ ili znanje,+ ili proročanstvo, ili pouku?

7 Isto je s neživim predmetima koji proizvode zvuk – frulom ili harfom. Ako frula ili harfa ne daju jasne tonove, kako će se znati što se svira na njima? 8 Jer ako truba oglasi nejasan poziv, tko će se spremiti za bitku? 9 Tako i vi, ako ne govorite razumljivim riječima, kako će itko razumjeti što govorite? Govorit ćete u vjetar. 10 Na svijetu ima mnogo različitih jezika, a nijedan nije bez smisla. 11 Ako ne razumijem značenje izgovorenih riječi, bit ću stranac onome tko govori, a onaj tko govori bit će meni stranac. 12 Tako i vi, budući da čeznete za darovima duha, nastojte dobiti obilje darova koji će izgrađivati skupštinu.+

13 Stoga neka se onaj tko govori drugim jezikom moli da može prevoditi ono što govori.+ 14 Jer ako se molim na drugom jeziku, moli se dar duha koji sam dobio, ali moj um ne sudjeluje u tome. 15 Što mi je onda činiti? Molit ću se darom duha, ali molit ću se i umom. Pjevat ću hvalospjeve darom duha, ali pjevat ću ih i umom. 16 Jer ako hvališ Boga darom duha, kako će neupućen čovjek reći “amen” na tvoju zahvalu Bogu kad ne zna što govoriš? 17 Ti, doduše, upućuješ lijepe zahvale Bogu, ali drugi se time ne izgrađuje. 18 Zahvalan sam Bogu što govorim više jezika nego svi vi. 19 Ali u skupštini bih radije rekao pet razumljivih riječi* kako bih poučio druge nego deset tisuća riječi drugim jezikom.+

20 Braćo, ne budite djeca po razboritosti,+ nego budite mala djeca po zlu,+ a po razboritosti budite odrasli.+ 21 U Zakonu je napisano: “‘Govorit ću ovom narodu jezicima tuđinaca i usnama stranaca, ali ni tada me neće htjeti slušati’, kaže Jehova*.”+ 22 Dakle, jezici nisu znak za vjernike, nego za nevjernike,+ a proricanje nije za nevjernike, nego za vjernike. 23 Stoga, ako se cijela skupština okupi i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da ste poludjeli? 24 Ali ako svi proričete, a uđe neki nevjernik ili netko tko je neupućen, vaše riječi djelovat će na njega kao ukor i navesti ga da se preispita. 25 Tada će shvatiti što mu se krije u srcu, te će pasti ničice i pokloniti se Bogu*, govoreći: “Bog je doista među vama!”+

26 Što onda reći, braćo? Kad se okupite, netko pjeva psalme, netko poučava, netko iznosi nebesku objavu koju je dobio, netko govori stranim jezikom, netko prevodi ono što je rečeno.+ Neka sve bude za izgrađivanje. 27 Ako neki govore drugim jezikom, neka to čine najviše dvojica ili trojica, i to po redu, a netko neka prevodi.+ 28 A ako nema prevoditelja, neka šute u skupštini, neka govore sebi i Bogu. 29 Ako netko prorokuje,+ neka to čine dvojica ili trojica, a drugi neka razmišljaju o značenju. 30 Ali ako netko govori, a netko drugi tko ondje sjedi dobije nebesku objavu, neka onaj prvi prestane govoriti. 31 Jer svi možete proricati, ali jedan po jedan, da svi nešto nauče i da svi budu ohrabreni.+ 32 Naime, proroci moraju biti u stanju svladavati se kad koriste dar duha koji su dobili. 33 Jer Bog nije Bog nereda, nego mira.+

Kao i u svim skupštinama svetih, 34 žene neka šute na sastancima* jer im nije dopušteno govoriti.+ Neka budu podložne,+ kao što i Zakon kaže. 35 A ako nešto ne razumiju, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer nije dolično da se žena obraća skupštini.

36 Zar je Božja riječ potekla od vas? Zar je došla samo do vas?

37 Ako tko smatra da je prorok ili da ima dar duha, mora priznati da je ovo što vam pišem Gospodinova zapovijed. 38 No ako netko to odbaci, i sam će biti odbačen.* 39 Stoga se, braćo moja, gorljivo trudite proricati+ i ne branite da se govori drugim jezicima.+ 40 A sve neka bude dolično i onako kako je red.+

15 Podsjećam vas, braćo, na dobru vijest koju sam vam objavio,+ koju ste prihvatili i koju zastupate. 2 I spašavate se po toj dobroj vijesti koju sam vam objavio, ako je se držite. Inače ste uzalud postali vjernici.

3 Neke od najvažnijih pouka koje sam vam prenio, koje sam i sam primio, glase: Krist je umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima,+ 4 bio je pokopan+ i uskrsnuo je+ treći dan,+ kao što piše u Pismima,+ 5 te se ukazao Kefi*,+ a zatim dvanaestorici.+ 6 Potom se pojavio pred više od 500 braće istovremeno.+ Većina njih još je živa, a neki su umrli*. 7 Zatim se ukazao Jakovu,+ a onda svim apostolima.+ 8 Posljednjem od svih ukazao se i meni,+ što mi je bilo kao da sam se prije vremena rodio.

9 Naime, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Božju skupštinu.+ 10 Ali zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti ja sam to što jesam. Nezaslužena dobrota koju mi je iskazao nije bila uzaludna jer sam se trudio više od svih njih. Ipak, nisam to činio svojom snagom, nego zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti koju mi je iskazao. 11 Dakle, to propovijedamo – bilo ja bilo oni – i u to ste povjerovali.

12 A ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih,+ kako to da neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? 13 Jer ako nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. 14 A ako Krist nije uskrsnuo, naše je propovijedanje doista uzaludno, a i vaša je vjera uzaludna. 15 Osim toga, onda i lažno svjedočimo o Bogu+ jer svjedočimo protiv njega tvrdeći da je on uskrsnuo Krista,+ kojeg nije uskrsnuo ako mrtvi zapravo ne uskrsavaju. 16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17 A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna – niste oslobođeni svojih grijeha.+ 18 Onda su zauvijek izgubljeni i oni koji su umrli* ujedinjeni s Kristom.+ 19 Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista, nas treba žaliti više od ikoga.

20 Ali Krist je doista uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli*.+ 21 Budući da je smrt došla preko čovjeka,+ i uskrsnuće mrtvih dolazi preko čovjeka.+ 22 Jer kao što po Adamu svi umiru,+ tako će i po Kristu svi oživjeti.+ 23 Ali svatko po ovom redu: Krist kao prvina,+ a zatim, tijekom njegove prisutnosti, oni koji pripadaju Kristu.+ 24 Na kraju će Krist, nakon što uništi svaku upravu i svaku vlast i silu, predati kraljevstvo svom Bogu i Ocu.+ 25 Jer on treba kraljevati sve dok mu Bog ne položi sve neprijatelje pod noge.+ 26 Kao posljednji neprijatelj bit će uništena smrt.+ 27 Jer Bog mu je “sve podložio”.+ A kad se kaže da je “sve podloženo”,+ jasno je da se to ne odnosi na onoga koji mu je sve podložio.+ 28 A kad sve bude podloženo Sinu, tada će se i on sam podložiti onome koji mu je sve podložio,+ da Bog bude sve svima.+

29 Ako mrtvi ne uskrsavaju, čemu se onda mogu nadati oni koji se krste da budu mrtvi?+ Ako nema uskrsnuća, zašto se onda krste da budu mrtvi? 30 I zašto se mi neprestano izlažemo opasnosti?+ 31 Svaki dan suočavam se sa smrću. To je istina, braćo, kao što je istina da se s razlogom ponosim vama u Kristu Isusu, našem Gospodinu. 32 Ako sam se poput drugih ljudi* borio sa zvijerima u Efezu,+ kakva mi je korist od toga? Ako mrtvi ne uskrsavaju, “jedimo i pijmo jer sutra ćemo umrijeti”.+ 33 Ne zavaravajte se! Loše društvo kvari dobre navike*.+ 34 Urazumite se, činite ono što je pravedno i nemojte griješiti, jer neki od vas ne poznaju Boga. Govorim vam to da biste se posramili.

35 Ali netko će upitati: “Kako će mrtvi uskrsnuti? Kakvo će tijelo imati?”+ 36 Bezumniče! Ono što siješ neće oživjeti ako najprije ne umre. 37 I kad siješ, ne siješ tijelo koje će se pojaviti, nego golo zrno, naprimjer pšenice ili nekog drugog sjemena. 38 A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu njegovo tijelo. 39 Nije svako tijelo isto: drugačije je ljudsko tijelo, drugačije tijelo stoke, drugačije tijelo ptica, a drugačije tijelo riba. 40 Postoje i nebeska tijela+ i zemaljska tijela,+ ali drugačija je ljepota nebeskih, a drugačija ljepota zemaljskih. 41 Drugačija je ljepota sunca, drugačija ljepota mjeseca,+ a drugačija ljepota zvijezda. A i svaka je zvijezda lijepa na svoj način.

42 Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se raspadljivo tijelo, a uskrsava neraspadljivo.+ 43 Sije se u sramoti, a uskrsava u slavi.+ Sije se u slabosti, a uskrsava u snazi.+ 44 Sije se fizičko tijelo, a uskrsava duhovno tijelo. Ako postoji fizičko tijelo, postoji i duhovno. 45 Tako je i napisano: “Prvi čovjek, Adam, postao je živo biće*.”+ Posljednji Adam postao je duh koji daje život.+ 46 No nije prvo bilo duhovno tijelo. Prvo je bilo fizičko tijelo, a onda duhovno. 47 Prvi čovjek potječe sa zemlje i načinjen je od praha,+ a drugi čovjek potječe s neba.+ 48 Kakav je onaj koji je načinjen od praha, takvi su i drugi koji su načinjeni od praha, a kakav je onaj koji je nebeski, takvi su i drugi koji su nebeski.+ 49 Kao što sada sličimo onome koji je načinjen od praha,+ tako ćemo sličiti onome koji je nebeski.+

50 Ali kažem vam, braćo, tijelo i krv ne mogu naslijediti Božje kraljevstvo niti raspadljivost može naslijediti neraspadljivost. 51 Evo, govorim vam svetu tajnu: Nećemo svi spavati u smrtnom snu, ali svi ćemo se preobraziti,+ 52 u jednom trenutku, u tren oka, na zvuk posljednje trube. Jer truba će zatrubiti+ i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti. 53 Jer ovo raspadljivo mora se obući u neraspadljivost+ i ovo smrtno mora se obući u besmrtnost.+ 54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno u besmrtnost, tada će se obistiniti riječi koje su napisane: “Smrt je uništena zauvijek.”+ 55 “Smrti, gdje je tvoja pobjeda? Smrti, gdje je tvoj žalac?”+ 56 Žalac koji uzrokuje smrt je grijeh,+ a snaga grijeha leži u Zakonu*.+ 57 Ali hvala Bogu što nam daje pobjedu preko našeg Gospodina Isusa Krista!+

58 Zato, moja voljena braćo, budite postojani,+ nepokolebljivi, uvijek zaokupljeni+ Gospodinovim djelom, znajući da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.+

16 A što se tiče skupljanja priloga za svete,+ držite se uputa koje sam dao skupštinama u Galaciji. 2 Svakog prvog dana u tjednu neka svatko od vas stavi na stranu koliko može da se prilozi ne skupljaju kad ja dođem. 3 A kad dođem, poslat ću one koje preporučite u svojim pismima+ da odnesu vaš dar u Jeruzalem. 4 No bude li potrebno da i ja pođem, poći ću s njima.

5 A k vama ću doći kad prođem kroz Makedoniju*, jer namjeravam proći onuda.+ 6 Možda ću se zadržati ili čak prezimiti kod vas pa da me poslije ispratite dio puta kamo god da pođem. 7 Naime, ne bih vas htio ovaj put vidjeti samo u prolazu, nego se nadam da ću neko vrijeme ostati s vama,+ ako Jehova* to dopusti. 8 A u Efezu+ ću ostati do Pedesetnice 9 jer mi se pružila dobra prilika* za uspješnu službu.+ Ali ovdje ima i mnogo protivnika.

10 Ako dođe Timotej,+ pobrinite se da se ne osjeća nelagodno među vama, jer on vrši Jehovino* djelo+ kao i ja. 11 Zato neka ga nitko ne podcjenjuje. Ispratite ga dio puta kako bi sretno stigao do mene jer ga čekam s braćom.

12 A što se tiče našeg brata Apolona,+ uporno sam ga molio da dođe k vama s braćom. Sada vas ne namjerava posjetiti, ali doći će kad mu se za to pruži prilika.

13 Bdijte,+ budite nepokolebljivi u vjeri,+ držite se muški*,+ budite jaki!+ 14 Sve što činite, činite s ljubavlju.+

15 Znate da su Stefanini ukućani među prvima u Ahaji postali kršćani i da su se posvetili služenju svetima. Stoga vas potičem, braćo, 16 da i vi budete podložni ljudima kao što su oni te svima koji se trude i surađuju u ovom djelu.+ 17 A radujem se što su ovdje Stefana,+ Fortunat i Ahajik jer su nadoknadili to što vas nema. 18 Oni su ohrabrili i mene i vas*. Stoga cijenite takve kao što su oni.

19 Pozdravljaju vas skupštine u Aziji*. Srdačno vas pozdravljaju u Gospodinu Akvila i Priska, zajedno sa skupštinom koja se sastaje u njihovoj kući.+ 20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem.

21 Pozdravljam vas i ja, Pavao, i pišem vam ovaj pozdrav vlastitom rukom.

22 Ako tko ne voli Gospodina, neka bude proklet! Dođi, Gospodine naš! 23 Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa bude s vama. 24 Volim sve vas koji ste ujedinjeni s Kristom Isusom.