DRUGA POSLANICA KORINĆANIMA

1 Ja, Pavao, Božjom voljom apostol Krista Isusa, i naš brat Timotej+ pozdravljamo Božju skupštinu u Korintu i sve svete u cijeloj Ahaji:+

2 Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.

3 Neka je hvaljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista,+ Otac milosrđa+ i Bog svake utjehe,+ 4 koji nas tješi* u svim našim nevoljama*,+ da bismo mi mogli istom utjehom koju dobivamo od Boga+ tješiti druge+ bez obzira na to kakve nevolje doživljavaju. 5 Jer kao što mnogo patimo za Krista,+ tako po Kristu dobivamo i mnogo utjehe. 6 Ako doživljavamo nevolje, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako primamo utjehu, to je za vašu utjehu koja vam pomaže da strpljivo podnosite iste patnje koje i mi trpimo. 7 Stoga imamo puno povjerenja u vas* jer znamo da ćete, kao što doživljavate iste patnje kao i mi, dobiti istu utjehu kao i mi.+

8 Braćo, želimo da znate kakva nas je nevolja zadesila u Aziji*.+ Okolnosti u kojima smo se našli bile su toliko teške da su nadilazile naše snage. Čak smo mislili da nećemo preživjeti.+ 9 Zapravo, mislili smo da smo osuđeni na smrt. To se dogodilo zato da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga+ koji uskrsava mrtve. 10 On nas je izbavio iz smrtne opasnosti i opet će nas izbaviti. U njega se uzdamo i uvjereni smo da će nas i dalje izbavljati.+ 11 A i vi nam možete pomoći svojim usrdnim molitvama.+ Tako će mnogi zahvaljivati Bogu zbog dobrote koja nam je iskazana zahvaljujući molitvama mnogih.+

12 A mi se hvalimo ovim: naša savjest svjedoči da smo u svijetu, a posebno među vama, živjeli u svetosti i iskrenosti kojoj nas Bog uči i da se nismo oslanjali na tjelesnu mudrost,+ nego na Božju nezasluženu dobrotu. 13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onoga što možete pročitati* i razumjeti i nadam se da ćete to razumjeti u potpunosti*. 14 Uostalom, jednim ste dijelom i razumjeli da smo vam mi razlog da se hvalite, kao što ćete i vi biti nama u dan našeg Gospodina Isusa.

15 U tom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama kako bi vam se pružila i druga prilika da se radujete*. 16 Naime, namjeravao sam svratiti k vama na putu u Makedoniju*, a zatim na povratku iz Makedonije opet doći k vama pa da me vi ispratite dio puta kad pođem u Judeju.+ 17 Dakle, jesam li olako gledao na ono što sam namjeravao učiniti? Donosim li odluke na tjelesan način, pa kažem: “Da, svakako”, a potom: “Ne, nikako”? 18 Kao što se možete pouzdati u Boga, možete se pouzdati u to da ono što vam govorimo nije “da”, a istovremeno “ne”. 19 Jer Božji Sin, Isus Krist, kojeg smo vam mi propovijedali – ja, Silvan* i Timotej+ – nije bio “da”, a istovremeno “ne”, nego je “da” u njegovom slučaju uvijek bilo “da”. 20 Jer koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala “da”.+ Stoga preko njega i kažemo Bogu “amen”,+ da bismo proslavili Boga. 21 A sam Bog jamči da i vi i mi pripadamo Kristu i on nas je pomazao.+ 22 Osim toga, on je stavio svoj pečat na nas+ i dao nam u srca duh+ kao jamstvo* onoga što će doći.

23 Bog mi je svjedok, zaklinjem se svojim životom da još nisam došao u Korint jer sam vas htio poštedjeti. 24 Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere,+ nego smo vaši suradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vjere.

2 Zato sam odlučio da vas ne ražalostim kad ponovno dođem k vama. 2 Jer ako ja vas ražalostim, tko će mene razveseliti? Zar oni koje sam ja ražalostio? 3 Ono što sam vam napisao, napisao sam zato da se, kad dođem, ne ražalostim zbog onih zbog kojih bih se trebao radovati. Naime, uvjeren sam da ono što raduje mene raduje i sve vas. 4 Jer pisao sam vam s velikom boli i tjeskobom u srcu, uz mnogo suza, ali ne da vas ražalostim,+ nego da vam pokažem koliko vas volim.

5 A ako je netko nekoga ražalostio,+ nije ražalostio mene, nego je u neku ruku – ne želim pretjerivati – ražalostio sve vas. 6 Takvom je čovjeku dovoljno što ga je ukorila većina. 7 Zato mu sada spremno oprostite i utješite ga+ kako ga ne bi shrvala prevelika žalost.+ 8 Molim vas, pokažite mu da ga volite.+ 9 Zato sam vam i pisao, da utvrdim jeste li poslušni u svemu. 10 Ako vi nekome nešto oprostite, opraštam mu i ja. A što god sam ja oprostio (ako sam imao što oprostiti), Krist mi je svjedok da sam to učinio zbog vas 11 da nas Sotona ne bi prevario*,+ jer znamo kakve su njegove namjere*.+

12 Kad sam došao u Troadu+ da objavim dobru vijest o Kristu, ondje mi se pružila dobra prilika da služim Gospodinu*, 13 ali nisam imao mira jer nisam našao svog brata Tita.+ Stoga sam se oprostio s braćom i otišao u Makedoniju*.+

14 Neka je hvaljen Bog, koji nas uvijek vodi u pobjedničkoj povorci s Kristom i koji preko nas posvuda širi miris znanja o sebi. 15 Jer dok objavljujemo Krista, mi smo Bogu ugodan miris. Taj miris osjećaju i oni koji su na putu spasenja i oni koji su na putu u propast. 16 Ovim posljednjima to je miris smrti koji vodi u smrt,+ a onim prvima miris života koji vodi u život. A tko je sposoban za takvu službu? 17 Mi, jer mi ne trgujemo* Božjom riječju+ kao što to mnogi čine, nego govorimo iz iskrenih pobuda kao oni koje je poslao Bog – činimo to pred Bogom i ujedinjeni s Kristom.

3 Trebamo li opet preporučivati sami sebe? Trebaju li nam možda, kao nekima, pisma preporuke za vas ili od vas? 2 Vi ste naše pismo,+ napisano na našim srcima, za koje znaju i koje čitaju svi ljudi. 3 Jer očito je da ste vi Kristovo pismo koje smo mi napisali svojom službom.+ Ono nije napisano crnilom, nego duhom živog Boga. Nije napisano na kamenim pločama,+ nego na pločama od mesa, na srcima.+

4 U to možemo biti uvjereni pred Bogom zahvaljujući Kristu. 5 Ne smatramo da smo sami od sebe sposobni išta učiniti, nego naša sposobnost dolazi od Boga,+ 6 koji nas je osposobio da budemo sluge novog saveza+ – ne pisanog zakonika,+ nego duha. Naime, pisani zakonik osuđuje na smrt,+ a duh daje život.+

7 Zakon koji donosi smrt i koji je bio uklesan u kamenu+ došao je u takvoj slavi da Izraelci nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog veličanstvenog sjaja kojim je blistalo,+ a ta je slava trebala nestati. 8 Ne treba li onda davanje duha+ biti popraćeno još većom slavom?+ 9 Jer ako je Zakon koji donosi osudu+ došao u slavi,+ koliko li će većom slavom biti popraćeno davanje pravednosti!+ 10 Doista, čak je i ono što je nekad bilo okruženo slavom lišeno slave jer se pojavilo ono što ima uzvišeniju slavu.+ 11 Jer ako je ono što je trebalo biti ukinuto došlo sa slavom,+ koliko li će veću slavu imati ono što ostaje!+

12 Budući da imamo takvu nadu,+ govorimo s velikom slobodom 13 i nismo poput Mojsija, koji je koprenom zastirao lice+ da Izraelci ne vide svršetak onoga što je trebalo biti ukinuto. 14 Jer njihov je um otupio.+ I do današnjeg dana, kad se čita stari savez, ta ista koprena zastire im um+ jer ona se može ukloniti samo po Kristu.+ 15 I tako sve do danas, kad god se čitaju Mojsijevi spisi,+ koprena zastire njihovo srce.+ 16 Ali kad se netko obrati k Jehovi*, koprena se uklanja.+ 17 Jehova* je duh,+ a gdje je Jehovin* sveti duh, ondje je sloboda.+ 18 I dok otkrivenih lica poput ogledala odražavamo Jehovinu* slavu, svi se mi mijenjamo i postajemo poput njega, odražavajući sve veću slavu, upravo onako kako to želi Jehova*, koji je duh*.+

4 Zato, budući da ovu službu imamo zahvaljujući milosrđu koje nam je iskazano, ne odustajemo. 2 Odričemo se sramotnih djela koja se čine u tajnosti, ne koristimo se lukavstvom i ne izvrćemo* Božju riječ.+ Umjesto toga, objavljujemo istinu i tako pred Bogom pružamo dobar primjer savjesti svakog čovjeka.+ 3 A ako je dobra vijest koju objavljujemo zastrta, zastrta je onima koji odlaze u propast, 4 nevjernicima kojima je bog ovog svijeta*+ zaslijepio umove+ da do njih ne prodre svjetlost+ veličanstvene dobre vijesti o Kristu, koji je Božja slika.+ 5 Jer mi ne propovijedamo o sebi, nego o tome da je Isus Krist Gospodin, a da smo mi vaši robovi radi Isusa. 6 Bog je rekao: “Neka iz tame zasja svjetlost”,+ te je obasjao naša srca kako bi ih pomoću Kristovog lica prosvijetlio+ veličanstvenim znanjem o sebi.

7 Ali to blago+ imamo u zemljanim posudama+ da bude očito da naša iznimna snaga potječe od Boga, a ne od nas.+ 8 Pritisnuti smo sa svih strana, ali nismo stjerani u kut. U nedoumici smo, ali nismo bez ikakvog izlaza*.+ 9 Progonjeni smo, ali nismo napušteni.+ Obarani smo, ali nismo uništeni.+ 10 U svom tijelu neprestano trpimo smrtne patnje kakve je trpio Isus+ kako bi se i Isusov život očitovao u našem tijelu. 11 Jer mi koji smo živi uvijek se nalazimo u smrtnoj opasnosti+ zbog Isusa kako bi se i Isusov život očitovao u našem smrtnom tijelu. 12 Dakle, mi se suočavamo sa smrću, ali vama to donosi život.

13 A budući da imamo isti duh vjere poput onoga o kojem je napisano: “Vjerovao sam, zato sam govorio”,+ i mi vjerujemo i zato govorimo, 14 znajući da će onaj koji je uskrsnuo Isusa uskrsnuti i nas kao i Isusa te nas dovesti pred njega zajedno s vama.+ 15 Sve je to radi vaše dobrobiti da bi, zbog zahvala koje sve više ljudi upućuje Bogu, obilje nezaslužene dobrote bilo još veće, Bogu na slavu.+

16 Zato ne odustajemo. Naprotiv, ako se naš vanjski čovjek i raspada, onaj unutarnji obnavlja se iz dana u dan. 17 Jer naše trenutne i lake nevolje* donijet će nam nenadmašnu i vječnu slavu.+ 18 Stoga nismo usredotočeni na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi.+ Naime, ono što se vidi je privremeno, a ono što se ne vidi je vječno.

5 Mi znamo da se naša zemaljska kuća, ovaj šator, treba srušiti*+ i da ćemo dobiti građevinu koja potječe od Boga, vječnu kuću na nebesima koja nije načinjena ljudskom rukom.+ 2 Jer u ovoj zemaljskoj kući uzdišemo i čeznemo za tim da uđemo u* svoj nebeski dom+ 3 da, kad uđemo u njega*, ne budemo bez obitavališta*. 4 Naime, mi koji smo u ovom šatoru uzdišemo jer smo opterećeni, ali ne zato što želimo napustiti* ovaj, nego zato što želimo ući u* onaj drugi,+ da život proguta ono što je smrtno.+ 5 A za to nas je pripremio Bog,+ koji nam je dao duh kao jamstvo* onoga što će doći.+

6 Stoga smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da sve dok stanujemo u tijelu nismo kod Gospodina.+ 7 Naime, živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo. 8 Ali puni smo pouzdanja i više bismo voljeli da nismo u tijelu i da živimo kod Gospodina.+ 9 Zato se trudimo biti mu po volji gdje god živjeli – ili kod njega ili daleko od njega. 10 Jer svi mi moramo stati pred Kristovu sudačku stolicu da svatko dobije ono što je zaslužio, u skladu s onim što je činio dok je bio u tijelu – bilo dobro bilo zlo.+

11 Dakle, budući da znamo da trebamo osjećati strahopoštovanje prema Gospodinu, mi se trudimo uvjeriti ljude u ono što naučavamo. Bog nas dobro poznaje, a nadam se da nas i vi* dobro poznajete. 12 Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo razlog da se hvalite nama kako biste imali što odgovoriti onima koji se hvale vanjštinom,+ a ne onim što je u srcu. 13 Jer ako smo sišli s uma,+ to je bilo radi Boga, a ako smo zdrave pameti, to je radi vas. 14 Naime, Kristova nas ljubav pokreće jer smo zaključili da je jedan čovjek umro za sve+ zato što su svi umrli*. 15 On je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe,+ nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut.

16 Zato mi odsad ni na koga ne gledamo ljudskim očima*.+ Ako smo nekad na Krista i gledali ljudskim očima*, sada više ne gledamo tako na njega.+ 17 Dakle, tko je ujedinjen s Kristom, on je novo stvorenje.+ Ono što je staro, prošlo je. Evo, nastalo je nešto novo. 18 A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom preko Krista+ i povjerio nam službu pomirenja.+ 19 Drugim riječima, Bog je preko Krista pomirio svijet sa sobom,+ ne računajući ljudima njihove prijestupe,+ a nama je povjerio poruku o tom pomirenju.+

20 Dakle, mi smo poslanici+ koji zastupaju Krista+ – to je kao da Bog preko nas poziva ljude. Kao Kristovi zastupnici mi ih molimo: “Pomirite se s Bogom!” 21 Bog je radi nas onoga koji nikad nije zgriješio+ učinio žrtvom za grijeh, da mi po njemu budemo pravedni pred Bogom.+

6 Kao Božji suradnici+ ujedno vas molimo da ne propustite ispuniti svrhu nezaslužene dobrote koju ste primili od Boga.+ 2 Jer on kaže: “Uslišio sam te u vrijeme svoje milosti*, pomogao sam ti u dan spasenja.”+ Evo, sada je vrijeme milosti*! Evo, sada je dan spasenja!

3 Nikome ni na koji način ne dajemo razloga za spoticanje da se našoj službi ne bi imalo što prigovoriti,+ 4 nego se u svemu preporučujemo kao Božji sluge:+ postojanošću u mnogim kušnjama, u nevoljama, u oskudici, u poteškoćama,+ 5 pod udarcima, u zatvorima,+ u napadima svjetine, u napornom radu, u besanim noćima, u gladi.+ 6 Preporučujemo se i čistoćom, znanjem, strpljivošću,+ dobrotom,+ svetim duhom, nelicemjernom ljubavlju,+ 7 istinitim riječima i Božjom snagom.+ Preporučujemo se noseći oružje pravednosti+ u desnici* i ljevici*, 8 čašću i sramotom, lošim glasom i dobrim glasom. Gledaju na nas kao na varalice, a mi smo istinoljubivi, 9 kao na nepoznate, a mi smo dobro poznati, kao na one koji umiru*, a evo, mi živimo,+ kao na one koji su kažnjeni, a opet, nismo predani smrti,+ 10 kao na ožalošćene, a mi smo uvijek radosni, kao na siromašne, a mi mnoge obogaćujemo, kao na one koji nemaju ništa, a mi ipak imamo sve.+

11 Sve smo vam otvoreno rekli, Korinćani, i širom smo vam otvorili svoje srce. 12 U našem srcu ima mjesta za vas,+ ali u vašem srcu nema mjesta za nas. 13 Stoga i vi nama – govorim vam kao svojoj djeci – širom otvorite svoje srce.+

14 Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima.+ Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju?+ Što je zajedničko svjetlu i tami?+ 15 Može li vladati sklad između Krista i Belijala*?+ Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku?+ 16 Što Božji hram ima s idolima?+ Jer mi smo hram živog Boga,+ a Bog je rekao: “Prebivat ću među njima+ i biti među njima i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.”+ 17 “‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se od njih’, kaže Jehova*, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’”,+ “i ja ću vas primiti”.+ 18 “‘I bit ću vam otac,+ a vi ćete mi biti sinovi i kćeri’,+ kaže Jehova*, Svemogući.”

7 Voljena braćo, budući da imamo ta obećanja,+ očistimo se od svake prljavštine tijela i duha+ i trudimo se usavršavati svoju svetost bojeći se Boga.

2 Napravite mjesta za nas u svojim srcima.+ Nikome nismo učinili ništa nažao, nikoga nismo iskvarili, nikoga nismo iskoristili.+ 3 Ne kažem to da bih vas osudio. Jer već sam rekao da ste u našim srcima, bilo da umiremo bilo da živimo. 4 Vama mogu govoriti vrlo otvoreno*. Jako se ponosim vama. Veoma sam se utješio, ispunjen sam radošću unatoč svoj našoj nevolji.+

5 Doista, kad smo došli u Makedoniju*,+ za nas* nije bilo mira, nego su nas i dalje sa svih strana snalazile nevolje – izvana borbe, a iznutra strepnje. 6 Ali Bog, koji tješi potištene,+ utješio nas je Titovim posjetom. 7 Nije nas utješio samo njegov posjet nego i to što se on ohrabrio zbog vas. Naime, izvijestio nas je o vašoj žarkoj želji da me vidite, o vašoj tuzi i o vašoj iskrenoj brizi za mene, pa sam se još više obradovao.

8 Ako sam vas i ražalostio svojim pismom,+ nije mi žao. Ako mi je i bilo žao (jer znam da vas je to pismo ražalostilo, ali samo nakratko), 9 sada se radujem, ne zato što ste se ražalostili, nego zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Jer ražalostili ste se u skladu s Božjom voljom, pa zbog nas niste pretrpjeli nikakvu štetu. 10 Naime, žalost koja je u skladu s Božjom voljom potiče na pokajanje koje vodi do spasenja, zbog čega ne treba žaliti,+ a žalost svojstvena ovom svijetu donosi smrt. 11 Pogledajte kakvu je gorljivost izazvalo u vama to što ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom. To vas je potaknulo da se očistite, da se razljutite, da se ispunite strahom, da pokažete iskrenu želju za pokajanjem, da budete revni, da ispravite ono što je krivo.+ Na svaki ste način pokazali da ste čisti* u tom pitanju. 12 Iako sam vam pisao, nisam to napravio zbog onoga koji je učinio zlo+ niti zbog onoga kome je učinjeno zlo, nego da biste pred Bogom pokazali svoju iskrenu želju da nas poslušate. 13 Zato smo se utješili.

No nismo se samo utješili nego smo se i silno obradovali zbog Titove radosti, jer ste svi vi okrijepili njegovo srce*. 14 Jer s ponosom sam mu govorio o vama i nisam se zbog toga posramio. Naprotiv, pohvale koje smo rekli Titu pokazale su se istinitima, kao što je istinito i sve što smo rekli vama. 15 Kad se on sjeti kako ste svi vi bili poslušni+ i kako ste ga primili s dubokim poštovanjem, osjeća još snažniju ljubav prema vama. 16 Radujem se zato što se mogu potpuno pouzdati u vas*.

8 Sada vam, braćo, želimo nešto reći o Božjoj nezasluženoj dobroti koja je iskazana skupštinama u Makedoniji*.+ 2 Premda su doživljavale teške kušnje i nevolje, njihova je velika radost urodila izuzetnom velikodušnošću usprkos njihovom krajnjem siromaštvu. 3 Naime, mogu posvjedočiti da su davali prema svojim mogućnostima,+ a i preko svojih mogućnosti.+ 4 Jer oni su nas sami usrdno molili neka im omogućimo da prilože svoj velikodušni dar i da tako sudjeluju u prikupljanju pomoći za svete*.+ 5 I ne samo da su učinili kako smo se nadali nego su prije svega sebe dali Gospodinu i nama, po Božjoj volji. 6 Zbog toga smo zamolili Tita+ da dovrši skupljanje vašeg velikodušnog priloga jer je on to i započeo. 7 Stoga, kao što ste bogati u svemu – u vjeri, propovijedanju, znanju, revnosti i ljubavi koju osjećamo prema vama – tako budite bogati i kad je riječ o velikodušnom davanju.+

8 Ne govorim vam to da bih vam zapovjedio što da radite, nego da vam skrenem pažnju na revnost drugih i ispitam iskrenost vaše ljubavi. 9 Jer znate koliku je nezasluženu dobrotu pokazao naš Gospodin Isus Krist – premda je bio bogat, radi vas je postao siromašan+ da biste se vi obogatili zahvaljujući njegovom siromaštvu.

10 Moje je mišljenje+ da je na vašu dobrobit dovršiti to djelo, koje ste započeli još prije godinu dana. I ne samo da ste ga započeli nego ste ga i dragovoljno izvršavali. 11 A sada dovršite to djelo koje ste započeli – dovršite ga s istom spremnošću koju ste imali u početku i u skladu sa svojim mogućnostima. 12 Naime, ako netko daje spremno – u skladu s onim što ima,+ a ne s onim što nema – ono što daje osobito je vrijedno. 13 Nije mi namjera da se drugima pomogne, a da se vas optereti, 14 nego da ujednačenom raspodjelom vaš višak sada pokrije njihovu oskudicu, kako bi jednom i njihov višak pokrio vašu oskudicu, a sve to u svrhu izjednačavanja. 15 Kao što je napisano: “Tko je imao mnogo, nije imao previše, a tko je imao malo, nije imao premalo.”+

16 Zahvaljujemo Bogu što je Titu+ u srce usadio istu gorljivu brigu za vas kakvu osjećamo i mi. 17 Jer on se spremno odazvao na našu molbu, ali kako je vrlo revan, zapravo je sam odlučio poći k vama. 18 A s njim šaljemo brata kojeg hvale sve skupštine zbog onog što čini za dobru vijest. 19 Štoviše, skupštine su ga imenovale da putuje s nama i pomogne nam odnijeti taj dar, što će biti na slavu Gospodinu i dokazati da smo spremni pomoći drugima. 20 Tako nam nitko neće imati što prigovoriti u vezi s tim velikodušnim prilogom koji nam je povjeren.+ 21 Jer “nastojimo sve raditi pošteno, ne samo pred Jehovom* nego i pred ljudima”.+

22 S njima šaljemo i našeg brata kojeg smo iskušali mnogo puta povjeravajući mu razne zadatke i u čiju smo se revnost uvjerili, a sada je još revniji jer ima veliko povjerenje u vas. 23 Ako netko ima ikakvih pitanja u vezi s Titom – on je moj prijatelj i suradnik koji služi na vaše dobro. A ako netko ima ikakvih pitanja u vezi s našom braćom – oni su predstavnici* skupština i donose slavu Kristu. 24 Stoga im pokažite da ih volite+ i dokažite skupštinama da smo se s pravom hvalili vama.

9 Suvišno je da vam pišem o sakupljanju pomoći za svete+ 2 jer znam da ste spremni pomoći. Hvalim vas pred Makedoncima i govorim da je Ahaja već godinu dana spremna pomoći, pa je vaša revnost potaknula mnoge od njih da učine isto. 3 Ipak, šaljem k vama braću kako ne bi ispalo da smo vas u vezi s tim neosnovano hvalili i kako biste doista bili spremni, kao što sam i rekao da ćete biti. 4 Inače ćemo se, ako Makedonci dođu sa mnom i nađu vas nespremne, posramiti zbog toga što smo se uzdali u vas, a da i ne govorim koliko ćete se vi posramiti. 5 Stoga sam smatrao potrebnim zamoliti braću da prije mene dođu k vama i da se pobrinu za to da velikodušni dar koji ste obećali dati bude spreman kad dođemo. Tako će vaš dar biti izraz velikodušnosti, a ne nešto što je netko iznudio od vas.

6 A što se toga tiče, kažem: tko oskudno sije, oskudno će i žeti, a tko obilno sije, obilno će i žeti.+ 7 Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne preko volje ili nasilu,+ jer Bog voli onoga tko radosno daje.+

8 A Bog vam može u izobilju iskazati svu svoju nezasluženu dobrotu tako da uvijek budete zbrinuti u svakom pogledu te da usto imate obilje onoga što vam je potrebno za svakovrsna dobra djela.+ 9 (Kao što je napisano: “Velikodušno on dijeli, daje siromašnima. Njegova pravednost traje zauvijek.”+ 10 A onaj koji u izobilju daje sjeme sijaču i kruh ljudima za jelo, dat će vam sjeme, i to u izobilju, i umnožit će plodove vaše pravednosti.) 11 Bog vas obilno blagoslivlja da možete velikodušno davati drugima na razne načine, pa zahvaljujući našem trudu vaša velikodušnost potiče druge da zahvaljuju Bogu. 12 Jer to sakupljanje pomoći ne treba samo namiriti potrebe svetih+ nego treba i potaknuti mnoge da zahvaljuju Bogu. 13 Oni slave Boga zato što tom službom pokazujete da ste podložni dobroj vijesti o Kristu, koju propovijedate, i zato što velikodušno dajete priloge njima, a i svima ostalima.+ 14 Oni se usrdno mole za vas i vole vas zbog nezaslužene dobrote koju vam Bog obilno iskazuje.

15 Hvala Bogu na njegovom neopisivom daru!

10 A ja, Pavao – kojeg smatrate neznatnim kad sam među vama,+ a odvažnim kad vam pišem+ – osobno vas preklinjem blagošću i dobrotom svojstvenima Kristu.+ 2 Nadam se da, kad dođem k vama, neću morati biti odvažan i poduzeti oštre mjere koje namjeravam poduzeti protiv onih koji smatraju da mi živimo po tijelu. 3 Jer iako živimo u tijelu, ne ratujemo na tjelesan način. 4 Naime, oružje kojim ratujemo nije tjelesno,+ nego njegova moć dolazi od Boga,+ pa može srušiti ono što je snažno utvrđeno. 5 Jer mi rušimo kriva razmišljanja i sve što se oholo podiže protiv poznavanja Boga,+ obuzdavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu 6 i spremni smo kazniti svaku neposlušnost,+ čim pokažete da ste u potpunosti poslušni.

7 Vi gledate samo vanjštinu. Ako je netko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovno razmisli o ovome: kao što on pripada Kristu, tako mu pripadamo i mi. 8 Jer Gospodin nas je ovlastio da vas izgrađujemo, a ne da vas rušimo.+ Čak i kad bih se previše hvalio tim ovlaštenjem, ne bih se posramio. 9 Ne želim da pomislite kako vas svojim pismima nastojim zastrašiti. 10 Jer neki kažu: “Njegova pisma imaju težinu i snagu, ali kad je osobno prisutan, djeluje neznatno, a riječi su mu bezvrijedne.” 11 Neka takvi razmisle o ovome: ono što govorimo* u pismima kad smo odsutni, to ćemo provesti u djelo* kad budemo prisutni.+ 12 Jer ne usuđujemo se svrstati među one koji sami sebe preporučuju niti se uspoređivati s njima.+ Oni sebe procjenjuju vlastitim mjerilima i uspoređuju se sami sa sobom, i tako pokazuju da su nerazumni.+

13 Mi se pak nećemo hvaliti onim što je izvan naših granica, nego onim što je unutar granica područja koje nam je Bog odredio, a koje obuhvaća i vas.+ 14 Doista, mi ne idemo preko granica svog područja – kao što bismo činili da ono ne obuhvaća i vas – jer smo prvi stigli do vas s dobrom viješću o Kristu.+ 15 Ne hvalimo se onim što je izvan naših granica, odnosno tuđim naporima, nego se nadamo da će, kako vaša vjera bude jačala, trud koji smo uložili unutar našeg područja donositi sve više ploda. Tada ćemo moći činiti još više, 16 pa ćemo i u drugim krajevima objavljivati dobru vijest. Tako se nećemo hvaliti onim što je već učinjeno na tuđem području. 17 “A tko se hvali, neka se hvali Jehovom*.”+ 18 Jer Jehova* ne priznaje onoga koji sam sebe preporučuje,+ nego onoga koga on preporučuje.+

11 Kad biste barem podnijeli malo moje nerazumnosti! Zapravo, već me i podnosite. 2 Jer gorljivo se brinem za vas kao što to Bog čini*. Naime, ja sam vas osobno obećao dati jednom mužu, Kristu, i želim vas dovesti pred njega kao čistu djevicu.+ 3 Ali bojim se da se vaše misli ne iskvare – kao što se dogodilo Evi koju je zmija zavela svojim lukavstvom+ – pa da ne izgubite iskrenost i čistoću koje dugujete Kristu.+ 4 Jer kad netko dođe i propovijeda drugačijeg Isusa od onoga kojeg smo mi propovijedali, ili kad unosi drugačiji duh od onoga koji ste primili, ili kad objavljuje drugačiju dobru vijest od one koju ste prihvatili,+ vi takvoga podnosite. 5 A smatram da ja ni u čemu ne zaostajem za vašim nadapostolima.+ 6 Ako i nisam vješt u govoru,+ znanja mi nipošto ne nedostaje. Uostalom, mi smo vam to na svaki način i u svemu pokazali.

7 Zar sam počinio grijeh zato što sam se ponizio kako biste se vi uzvisili i rado vam objavio Božju dobru vijest bez ikakve naplate?+ 8 Druge sam skupštine opteretio* primajući potporu od njih kako bih mogao služiti vama.+ 9 A kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nikome nisam bio na teret jer su braća koja su došla iz Makedonije velikodušno namirila moje potrebe.+ Da, trudio sam se da vam ni na koji način ne budem na teret, a i dalje ću to činiti.+ 10 Sve dok je Kristova istina u meni, ništa me neće spriječiti da se time hvalim+ diljem Ahaje. 11 Zašto sam tako postupio? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim.

12 Ja ću i dalje činiti ono što činim+ kako onima koji, hvaleći se svojom službom, žele dokazati da su nam ravni ne bih dao nikakvog povoda za to. 13 Jer oni su lažni apostoli, koji varaju druge i pretvaraju se da su Kristovi apostoli.+ 14 A nije ni čudo jer se i sam Sotona pretvara da je anđeo svjetla.+ 15 Stoga nije ništa neobično ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti. No na kraju će dobiti ono što su zaslužili svojim djelima.+

16 Opet kažem: Neka me nitko ne smatra nerazumnim. Ali čak i ako me smatrate nerazumnim, prihvatite me kao takvog, da se i ja malo pohvalim. 17 Ovo što sad govorim, ne govorim po uzoru na Gospodina, nego kao nerazuman čovjek, koji se samouvjereno hvali. 18 Budući da se mnogi hvale onim što ljudi smatraju vrijednim*, i ja ću se time hvaliti. 19 Budući da ste tako “razumni”, vi rado podnosite nerazumne. 20 Zapravo, podnosite svakoga tko vas zarobljava, svakoga tko proždire vašu imovinu, svakoga tko otima što imate, svakoga tko se uzdiže iznad vas i svakoga tko vas udara po licu.

21 To kažem na našu sramotu jer neki misle da smo bili slabi.

No ako drugi postupaju odvažno – govorim kao nerazuman čovjek – onda i ja mogu biti odvažan. 22 Jesu li Hebreji? I ja sam.+ Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam.+ 23 Jesu li Kristovi sluge? Kao luđak odgovaram – ja sam to još i više! Više sam se trudio,+ češće sam bio u zatvoru,+ bezbroj puta su me tukli, mnogo puta bio sam u smrtnoj opasnosti.+ 24 Od Židova sam pet puta dobio 39* udaraca,+ 25 triput sam bio išiban,+ jednom kamenovan,+ triput sam doživio brodolom,+ cijelu noć i dan proveo sam na otvorenom moru. 26 Često sam putovao, bio sam u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od sunarodnjaka,+ u opasnostima od neznabožaca*,+ u opasnostima u gradu,+ u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima među lažnom braćom. 27 Teško sam i naporno radio, probdio sam mnoge noći,+ bio sam gladan i žedan,+ često sam bio bez hrane,+ trpio sam hladnoću i nisam imao što obući*.

28 A povrh svih tih nevolja, svaki me dan pritišće i briga za sve skupštine.+ 29 Kad je netko slab, zar se i ja ne osjećam slabim? Kad netko posrne u vjeri*, zar ja ne izgaram od gnjeva?

30 Ako se već moram hvaliti, hvalit ću se onim što otkriva da sam slab. 31 Bog i Otac Gospodina Isusa, onaj koga treba hvaliti u svu vječnost, zna da ne lažem. 32 U Damasku je namjesnik kralja Arete držao grad pod stražom kako bi me uhvatio, 33 ali braća su me u košari spustila kroz prozor u gradskim zidinama,+ pa sam mu umaknuo.

12 Moram se hvaliti. Iako od toga nema koristi, prijeći ću na Gospodinova viđenja+ i objave.+ 2 Znam čovjeka ujedinjenog s Kristom koji je prije 14 godina – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – bio odnesen do trećeg neba. 3 Da, znam da je taj čovjek – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna – 4 bio odnesen u raj i da je čuo riječi koje se ne smiju izreći, koje čovjeku nije dopušteno govoriti. 5 Takvim ću se čovjekom hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim svojim slabostima. 6 Naime, ako bih se i poželio hvaliti, ne bih bio nerazuman jer bih govorio istinu. Ali ne želim to činiti kako mi nitko ne bi odavao čast za nešto više od onoga što od mene vidi ili čuje, 7 i to samo zato što dobivam izuzetne objave.

Kako se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu,+ Sotonin anđeo, da me udara. Dan mi je trn kako se ne bih uzoholio. 8 Triput sam molio Gospodina da ga ukloni od mene. 9 Ali on mi je rekao: “Dovoljna ti je nezaslužena dobrota koju ti iskazujem jer moja se snaga u punoj mjeri očituje kad si slab.”+ Zato ću se s velikim zadovoljstvom hvaliti svojim slabostima, da bi Kristova snaga poput zaklona ostala nada mnom. 10 Stoga radi Krista uživam u slabostima, u uvredama, u oskudici, u progonstvu i poteškoćama. Jer kad sam slab, onda sam jak.+

11 Postao sam nerazuman jer ste me vi na to natjerali. Naime, vi ste me trebali preporučiti. Premda u vašim očima nisam ništa, ni u čemu ne zaostajem za vašim nadapostolima.+ 12 Zaista, sami ste vidjeli dokaze da sam apostol – moju veliku ustrajnost,+ znakove, čuda* i silna djela.+ 13 U čemu ste to bili zakinuti u odnosu na druge skupštine, osim u tome što vam ja nisam bio na teret?+ Oprostite mi što sam to skrivio.

14 Evo, već se treći put spremam doći k vama i neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu,+ nego vas. Naime, djeca+ nisu dužna stjecati imovinu roditeljima, nego roditelji djeci. 15 A ja ću vrlo rado sve potrošiti i samog sebe istrošiti za vas.+ Ako ja vas toliko volim, zar ne zaslužujem da i vi mene jednako volite? 16 Ali kako god bilo, ja vam nisam bio na teret.+ A vi ipak kažete da sam bio lukav i da sam vas uhvatio na prijevaru. 17 Zar sam vas iskoristio preko ikoga od onih koje sam vam poslao? 18 Zamolio sam Tita da vas posjeti i poslao sam s njim još jednog brata. Zar vas je Tit u ičemu iskoristio?+ Nismo li mi jednako razmišljali? Nismo li jednako postupali?

19 Mislite li da se cijelo vrijeme opravdavamo pred vama? Mi smo Kristovi učenici i Bog zna da govorimo istinu. A sve što činimo, voljena braćo, činimo da bismo vas izgradili. 20 Jer bojim se da vas, kad dođem, možda neću naći onakve kakve bih vas htio naći i da ja prema vama neću biti onakav kakav biste htjeli da budem, nego da ću zateći svađe, ljubomoru, izljeve gnjeva, sukobe, klevetanje, ogovaranje, oholost i nered. 21 Bojim se da će me moj Bog posramiti pred vama kad opet dođem i da ću tugovati za mnogima koji su u prošlosti griješili, a nisu se pokajali za nečistoću, blud* i besramna djela* koja su činili.

13 Ovo je treći put da se spremam doći k vama. “Neka svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dvaju ili triju svjedoka.”+ 2 Iako nisam s vama, prihvatite moje riječi kao da sam drugi put kod vas. Unaprijed upozoravam one koji su u prošlosti činili grijehe, a i sve ostale, da ih neću štedjeti ako opet dođem. 3 Uostalom, vi tražite dokaz da Krist doista govori preko mene, a on nije slab u ophođenju s vama, nego pokazuje veliku snagu. 4 Iako je bio pribijen na stup kad je bio slab, on je živ zahvaljujući Božjoj moći.+ I mi smo, istina, slabi kao što je on bio, ali živjet ćemo s njim+ zahvaljujući Božjoj moći, koja djeluje na vas.+

5 Preispitujte se da vidite jeste li u vjeri, sami sebe provjeravajte*.+ Zar ne shvaćate da je Isus Krist ujedinjen s vama? Osim, naravno, ako niste odbačeni. 6 Uistinu se nadam da ćete shvatiti da mi nismo odbačeni.

7 Molimo se Bogu da ne učinite nikakvo zlo, ne zato da nas drugi prihvate, nego da vi činite dobro, makar nas drugi i odbacili. 8 Jer ništa ne možemo učiniti protiv istine, nego samo za istinu. 9 Da, radujemo se kad god smo mi slabi, a vi jaki. Stoga se molimo da učinite potrebne promjene. 10 Zato vam ovo i pišem dok sam odsutan da, kad dođem k vama, ne bih morao na strog način koristiti ovlasti koje mi je Gospodin dao.+ Jer ovlašten sam da izgrađujem, a ne da rušim.

11 Na kraju, braćo, radujte se, činite potrebne promjene, prihvaćajte utjehu,+ jednako razmišljajte,+ živite u miru,+ pa će Bog ljubavi i mira+ biti s vama. 12 Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. 13 Pozdravljaju vas svi sveti.

14 Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa Krista, Božja ljubav i sveti duh koji svi mi dobivamo budu sa svima vama!