POSLANICA GALAĆANIMA

1 Ja, Pavao – apostol kojeg nisu poslali ljudi niti ga je postavio neki čovjek, nego Isus Krist+ i Bog, Otac,+ koji je Isusa podignuo iz mrtvih – 2 i sva braća koja su sa mnom pozdravljamo skupštine u Galaciji:

3 Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir. 4 Krist je dao sebe za naše grijehe+ da bi nas izbavio od sadašnjeg zlog svijeta*.+ To je po volji našeg Boga i Oca.+ 5 On neka je hvaljen u svu vječnost! Amen.

6 Čudim se da tako brzo okrećete leđa onome koji vas je pozvao Kristovom nezasluženom dobrotom i da prihvaćate neku drugu dobru vijest.+ 7 No druge dobre vijesti nema, ali ima nekih koji vas zbunjuju+ i žele iskriviti dobru vijest o Kristu. 8 Međutim, ako vam netko objavi drugačiju dobru vijest od one koju smo vam već objavili – makar to bio netko od nas ili anđeo s neba – neka bude proklet. 9 Već smo vam rekli, a sada to ponavljam: Tko vam god objavljuje drugačiju dobru vijest od one koju ste prihvatili, neka bude proklet.

10 Čiju ja naklonost sada nastojim steći – naklonost ljudi ili Boga? Nastojim li ugoditi ljudima? Kad bih još uvijek ugađao ljudima, ne bih bio Kristov rob. 11 Želim da znate, braćo, da dobra vijest koju sam vam objavio ne potječe od ljudi.+ 12 Nisam je primio od čovjeka niti me tko učio o njoj, nego mi ju je s neba objavio Isus Krist.

13 Vi ste, naravno, čuli kakav sam bio dok sam pripadao židovstvu*,+ da sam žestoko* progonio Božju skupštinu i htio je zatrti.+ 14 I nadmašio sam u židovstvu mnoge vršnjake iz svog naroda te sam mnogo revnije od njih branio predaje svojih predaka.+ 15 Ali kad je Bogu, koji je dao da se rodim i koji me pozvao u svojoj nezasluženoj dobroti,+ bilo po volji 16 da preko mene otkrije svog Sina kako bih neznabošcima* objavio dobru vijest o njemu,+ nisam se odmah išao posavjetovati ni s kojim čovjekom* 17 niti sam otišao u Jeruzalem k onima koji su prije mene bili apostoli, nego sam otišao u Arabiju, a zatim sam se vratio u Damask.+

18 Tri godine kasnije otišao sam u Jeruzalem+ posjetiti Kefu*+ i ostao sam kod njega 15 dana. 19 Ali nisam vidio nijednog drugog apostola osim Gospodinovog brata Jakova.+ 20 Zaklinjem se pred Bogom da je sve ovo što vam pišem istina.

21 Potom sam otišao u sirijske i cilicijske krajeve.+ 22 Ali Kristove skupštine u Judeji nisu me osobno poznavale. 23 Samo su čule od drugih: “Onaj koji nas je prije progonio,+ sada objavljuje dobru vijest o vjeri koju je prije htio zatrti.”+ 24 Stoga su zbog mene počele slaviti Boga.

2 Zatim sam, nakon 14 godina, opet otišao u Jeruzalem s Barnabom,+ a poveo sam i Tita.+ 2 Otišao sam onamo jer sam dobio objavu s neba. I iznio sam pred uvaženom braćom dobru vijest koju propovijedam među neznabošcima*. No rekao sam im to nasamo jer sam htio biti siguran da ne trčim uzalud odnosno da nisam trčao uzalud. 3 Ali čak ni Tita,+ koji je bio sa mnom, nitko nije prisiljavao da se obreže,+ iako je Grk. 4 To se pitanje pojavilo zbog lažne braće koja su se potajno uvukla u skupštinu,+ koja su se ušuljala da ugroze slobodu+ koju imamo kao učenici Krista Isusa, kako bi nas navela da robujemo Zakonu.+ 5 Mi im ni načas nismo popustili,+ nismo im se pokorili, da biste vi ostali čvrsti u istini dobre vijesti.

6 A oni koje se smatra uglednima+ – meni je svejedno što su oni jer Bog ne gleda tko je tko – ti uvaženi ljudi zapravo mi nisu rekli ništa novo. 7 Naprotiv, kad su vidjeli da mi je povjerena dobra vijest za neobrezane,+ kao što je Petru povjerena za obrezane 8 – jer onaj koji je Petra ovlastio da bude apostol među obrezanima ovlastio je i mene da budem apostol među neznabošcima+ – 9 i kad su uvidjeli da mi je ukazana nezaslužena dobrota,+ Jakov,+ Kefa* i Ivan, koje se smatralo stupovima, pružili su Barnabi i meni+ desnicu u znak suglasnosti* da mi idemo k neznabošcima, a oni k obrezanima. 10 Samo su nas zamolili da mislimo na siromašne, a to sam revno i činio.+

11 Ali kad je Kefa+ došao u Antiohiju,+ otvoreno sam ga prekorio* jer je ono što je radio očito bilo pogrešno*. 12 Naime, prije nego što su došli neki Jakovljevi suradnici,+ jeo je s onima iz drugih naroda*.+ Ali kad su oni došli, prestao je to činiti i više se nije družio s njima jer se bojao onih koji su bili obrezani.+ 13 I ostali Židovi počeli su se pretvarati poput njega*, te se čak i Barnaba poveo za njima. 14 Kad sam vidio da ne postupaju u skladu s istinom dobre vijesti,+ rekao sam Kefi pred svima njima: “Ako ti, koji si Židov, živiš kao oni iz drugih naroda, a ne kao Židovi, kako to da prisiljavaš one iz drugih naroda da žive po židovskim običajima?”+

15 Mi koji smo po rođenju Židovi, a ne “grešnici” iz drugih naroda, 16 znamo da se čovjeka ne proglašava pravednim zbog vršenja djela propisanih Zakonom, nego samo zbog vjere+ u Isusa Krista.+ Stoga smo povjerovali u Krista Isusa da bismo bili proglašeni pravednima zbog vjere u Krista, a ne zbog vršenja djela propisanih Zakonom, jer nitko neće biti proglašen pravednim zbog vršenja tih djela.+ 17 Ako se i nas koji se trudimo biti proglašeni pravednima po Kristu smatra grešnicima, je li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18 Ako ponovno gradim ono što sam ranije srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19 Naime, zbog toga što sam se pridržavao Zakona, ja sam umro što se tiče Zakona+ da bih živio za Boga. 20 Pribijen sam na stup s Kristom.+ Ne živim više ja,+ nego Krist živi u meni. Doista, život koji sada živim u tijelu, živim zbog vjere u Božjeg Sina,+ koji me volio i predao sebe za mene.+ 21 Ja ne odbacujem Božju nezasluženu dobrotu,+ jer ako se pravednost postiže držanjem Zakona, onda je Krist umro uzalud.+

3 O, bezumni Galaćani! Tko vas je to obmanuo,+ vas koji ste jasno razumjeli zašto je Isus Krist bio pribijen na stup?+ 2 Samo vas ovo želim upitati: Jeste li duh primili zato što ste vršili djela propisana Zakonom ili zato što ste povjerovali u ono što ste čuli?+ 3 Zar ste toliko bezumni? U početku ste dopustili da vas vodi duh. Zar sada pokušavate postići svoj cilj vodeći se tjelesnim razmišljanjima?+ 4 Zar ste uzalud toliko pretrpjeli? Nadam se da nije bilo uzalud! 5 Dakle, da li onaj po kojem dobivate duh i koji među vama čini silna djela+ postupa tako zato što vršite djela propisana Zakonom ili zato što ste povjerovali u ono što ste čuli? 6 Sjetite se Abrahama – on je “povjerovao Jehovi*, a on ga je zbog toga smatrao pravednim”.+

7 Vi sigurno znate da su oni koji žive po vjeri Abrahamova djeca.+ 8 A Pisma su, predvidjevši da će Bog ljude iz drugih naroda* proglasiti pravednima zbog vjere, unaprijed objavila Abrahamu dobru vijest, koja je glasila: “Preko tebe će biti blagoslovljeni svi narodi.”+ 9 Stoga oni koji žive po vjeri dobivaju blagoslov kao i Abraham, koji je imao vjere.+

10 Svi koji se uzdaju u vršenje djela propisanih Zakonom nalaze se pod prokletstvom, jer je pisano: “Proklet bio svatko tko se ne drži svega što je napisano u svitku Zakona i ne postupa po tome.”+ 11 A očito je da Bog nikoga ne proglašava pravednim zbog toga što se drži Zakona+ jer “pravednik će živjeti zbog vjere”.+ 12 A Zakon se ne temelji na vjeri. Naime, u njemu piše: “Onaj tko ga se drži, živjet će.”+ 13 Krist nas je kupio+ i tako oslobodio+ prokletstva Zakona preuzevši na sebe prokletstvo umjesto nas, jer je pisano: “Proklet je svatko tko je obješen na stup.”+ 14 To se dogodilo da blagoslov obećan Abrahamu dođe preko Krista Isusa na druge narode+ i da primimo obećani duh+ zbog svoje vjere.

15 Braćo, dat ću vam primjer iz života: Kad neki savez postane pravomoćan, čak i ako su ga sklopili ljudi, nitko ga ne može poništiti niti mu što dodati. 16 A obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom potomstvu*.+ Nije rečeno: “I tvojim potomstvima*”, kao da se odnosi na mnoge potomke, nego je rečeno: “I tvom potomstvu*”, kao da se odnosi na jednog potomka, a to je Krist.+ 17 Hoću reći ovo: Zakon koji se pojavio 430 godina kasnije+ ne može poništiti savez koji je Bog prije toga sklopio niti može ukinuti njegovo obećanje. 18 Jer ako se nasljedstvo dobiva na temelju Zakona, onda se više ne dobiva na temelju obećanja. A Abrahamu ga je Bog u svojoj dobroti dao putem obećanja.+

19 Zašto je onda Zakon bio dan? Bio je pridodan da prijestupe učini očitima+ i vrijedio je dok nije došlo potomstvo*+ kojem je dano obećanje. I bio je prenesen po anđelima+ preko posrednika.+ 20 Ali posrednik nije potreban kad savez obvezuje samo jednu stranu, a Bog je ta jedna strana. 21 Je li onda Zakon protivan Božjim obećanjima? Nipošto! Jer da su ljudi dobili zakon koji bi mogao dati život, onda bi se pravednost mogla postići putem zakona. 22 Ali Pisma su sve predala pod vlast grijeha kako bi se obećanje koje se temelji na vjeri u Isusa Krista dalo onima koji vjeruju.

23 A prije nego što je došla vjera, Zakon nas je čuvao i bili smo predani pod njegovu vlast, čekajući vjeru koja se trebala objaviti.+ 24 Tako nam je Zakon bio skrbnik* koji nas je vodio do Krista+ kako bismo bili proglašeni pravednima zbog vjere.+ 25 Ali otkako je došla vjera,+ više nemamo skrbnika.+

26 Svi ste vi, zapravo, Božji sinovi+ zbog svoje vjere u Krista Isusa.+ 27 Jer svi vi koji ste se krstili i sada ste ujedinjeni s Kristom*, obukli ste Kristovu osobnost.+ 28 Nema više ni Židova ni Grka,+ nema ni roba ni slobodnjaka,+ nema ni muškarca ni žene,+ jer ste svi vi jedno zato što ste ujedinjeni s Kristom Isusom.+ 29 A ako pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo*,+ nasljednici+ u skladu s obećanjem.+

4 Želim vam reći ovo: Dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako sve pripada njemu. 2 On je pod nadzorom skrbnika i upravitelja sve do dana koji je odredio njegov otac. 3 Tako smo i mi, dok smo bili djeca, robovali načelima ovog svijeta.+ 4 Ali kad je došlo vrijeme, Bog je poslao svog Sina, kojeg je rodila žena+ i koji je bio podložan Zakonu,+ 5 da kupi i oslobodi one koji su pod Zakonom+ kako bi nas Bog usvojio kao sinove.+

6 A budući da ste sinovi, Bog je u naša srca+ poslao duh+ koji je dao svom Sinu i taj duh viče: “Abba*, Oče!”+ 7 Stoga nitko od vas više nije rob, nego sin. A ako ste sinovi, onda ste, zahvaljujući Bogu, i nasljednici.+

8 No dok još niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji zapravo nisu bogovi. 9 Ali sada kad ste upoznali Boga – odnosno sada kad je Bog upoznao vas – kako to da se ponovno vraćate ispraznim+ i bezvrijednim* načelima i opet im želite robovati?+ 10 Vi strogo pazite na to da slavite dane, mjesece,+ razdoblja i godine. 11 Brinem se za vas. Bojim se da sam se možda uzalud trudio oko vas.

12 Braćo, molim vas, budite kao ja jer sam i ja nekad bio kao vi.+ Niste mi učinili ništa nažao. 13 Ali znate da mi se zbog moje bolesti prvi put pružila prilika da vam objavim dobru vijest. 14 Premda vam je moja bolest bila kušnja, niste me prezreli niti ste osjećali gađenje prema meni*, nego ste me primili kao Božjeg anđela, kao Krista Isusa. 15 Gdje je sada radost koju ste onda osjećali? Uvjeren sam da biste, da je to bilo moguće, izvadili svoje oči i dali ih meni.+ 16 Jesam li vam postao neprijatelj zato što vam govorim istinu? 17 Neki ljudi silno se trude pridobiti vas, ali nemaju dobre namjere. Žele vas odvojiti od mene da biste njih gorljivo slijedili. 18 Dobro je da se netko revno trudi oko vas ako je to u dobroj namjeri i ako to čini uvijek, a ne samo kad sam ja kod vas. 19 Dječice moja,+ zbog vas opet trpim porođajne bolove koji će trajati dok se u vama ne razvije Kristova osobnost. 20 Volio bih da sam sada s vama pa da vam mogu govoriti na drugačiji način*, jer ne znam što ću s vama.

21 Recite mi, vi koji se želite držati Zakona: Zar ne znate što kaže Zakon? 22 Naprimjer, napisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga sa sluškinjom+ i jednoga sa slobodnom ženom.+ 23 Ali sin sluškinje začet je prirodnim putem*,+ a sin slobodne žene po obećanju.+ 24 Sve to ima i preneseno značenje, jer te žene predočavaju dva saveza. Jedan je savez sklopljen na gori Sinaju+ i rađa djecu za ropstvo – on je poput Hagare. 25 Hagara predočava Sinaj,+ goru u Arabiji, i odgovara današnjem Jeruzalemu, jer je u ropstvu sa svojom djecom. 26 A gornji Jeruzalem slobodna je žena – on je naša majka.

27 Jer pisano je: “Veseli se, nerotkinjo, ti koja ne rađaš! Radosno kliči, ti koja ne trpiš porođajne bolove, jer djece napuštene žene ima više nego djece udane žene.”+ 28 A vi ste, braćo, djeca rođena po obećanju, kao što je bio i Izak.+ 29 Ali kao što je onda onaj koji je bio začet prirodnim putem* progonio onoga koji je bio začet* po duhu,+ tako se događa i sada.+ 30 No što kažu Pisma? “Otjeraj sluškinju i njenog sina jer sin sluškinje neće biti nasljednik sa sinom slobodne žene.”+ 31 Braćo, mi nismo djeca sluškinje, nego djeca slobodne žene.

5 Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Stoga budite nepokolebljivi+ i ne dajte se opet upregnuti u ropski jaram!+

2 Slušajte! Ja, Pavao, kažem vam: ako se obrežete, Krist vam neće ništa koristiti.+ 3 Opet podsjećam svakog čovjeka koji se obreže da je dužan držati se cijelog Zakona.+ 4 Odvojeni ste od Krista, vi koji pokušavate biti proglašeni pravednima držeći se Zakona.+ Sami ste sebe lišili njegove nezaslužene dobrote. 5 A mi željno očekujemo da nas Bog po duhu proglasi pravednima na temelju naše vjere i tome se nadamo. 6 Jer u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje,+ nego vjera koja se očituje pokazivanjem ljubavi.

7 Tako ste dobro započeli trku.+ Tko vas je spriječio da se i dalje držite istine? 8 Na to vas nije nagovorio Bog, koji vas je pozvao. 9 Malo kvasca ukvasa cijelo tijesto.+ 10 Uvjeren sam da vi koji ste ujedinjeni s Gospodinom+ nećete misliti drugačije od mene. A onaj tko vas zbunjuje,+ tko god to bio, dobit će zasluženu kaznu. 11 A ako ja, braćo, i dalje propovijedam obrezivanje, zašto me onda i dalje progone? Kad bih to činio, onda mučenički stup*+ više ne bi bio kamen spoticanja onima koji mi se protive. 12 Da se barem uškope* oni koji vas zbunjuju!

13 A vi ste, braćo, pozvani da živite u slobodi. Samo neka vam vaša sloboda ne služi kao izlika za zadovoljavanje tjelesnih želja,+ nego neka vas ljubav potiče da robujete jedni drugima.+ 14 Jer cijeli se Zakon ispunjava u jednoj zapovijedi*: “Ljubi svog bližnjeg kao samog sebe.”+ 15 Ali ako nastavite gristi i izjedati jedni druge,+ mogli biste jedni druge istrijebiti.+

16 Stoga vam kažem: Živite po duhu,+ pa nećete udovoljavati željama tijela.+ 17 Jer tijelo se, zbog svojih želja, protivi duhu, a duh se protivi tijelu. Oni se protive jedno drugome i zato vi ne činite ono što biste htjeli.+ 18 Ali ako vas vodi duh, niste pod Zakonom.

19 Djela tijela lako je prepoznati. To su blud*,+ nečistoća, besramnost*,+ 20 idolopoklonstvo, prizivanje duhova*,+ neprijateljstva, svađe, ljubomora, izljevi gnjeva, sukobi, podjele, sljedbe, 21 zavist, opijanje,+ razuzdane zabave i tome slično.+ U vezi s tim vas upozoravam, kao što sam vas već i upozorio, da oni koji takvo što čine neće naslijediti Božje kraljevstvo.+

22 A plodovi duha su ljubav, radost, mir, strpljivost*, dobrostivost*, dobrota,+ vjera, 23 blagost, samosvladavanje*.+ Nijedan zakon nije protiv toga. 24 A oni koji pripadaju Kristu Isusu, pribili su na stup tijelo zajedno s tjelesnim strastima i željama.+

25 Ako živimo po duhu, dopustimo duhu da nas vodi.+ 26 Ne budimo tašti,+ ne nadmećimo se jedni s drugima,+ ne zavidimo jedni drugima.

6 Braćo, ako tko nenamjerno pogriješi*, vi koji ste duhovni pomažite mu u duhu blagosti+ da se vrati na pravi put. Ali pritom pazite na sebe+ da i sami ne dođete u iskušenje.+ 2 Nosite bremena jedan drugoga+ i tako ćete ispuniti Kristov zakon.+ 3 Jer ako tko misli da je nešto, a zapravo nije ništa,+ sam sebe zavarava. 4 Ali neka svatko ispita svoje postupke,+ pa će razlog za zadovoljstvo naći u samom sebi, a ne u tome što se uspoređuje s drugima.+ 5 Jer svatko će nositi svoj teret*.+

6 I neka onaj koga se poučava Božjoj riječi dijeli sve dobro što ima s onim tko ga poučava.+

7 Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti.+ 8 Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast, a tko sije u duh, od duha će požeti vječni život.+ 9 Stoga nemojmo prestati činiti dobro jer ćemo, ako se ne umorimo*, žeti kad dođe vrijeme.+ 10 Dakle, dok za to imamo priliku*, činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri.

11 Pogledajte ova velika slova, to vam ja pišem vlastitom rukom.

12 Svi koji žele ugoditi drugima držeći se ljudskih mjerila* prisiljavaju vas da se obrežete. To čine samo zato da ne budu progonjeni zbog Kristovog mučeničkog stupa*. 13 Čak se ni oni koji se obrezuju ne drže Zakona,+ ali žele da se vi obrežete kako bi se hvalili onim što ste učinili svom tijelu. 14 A ja se ne želim hvaliti ničim osim mučeničkim stupom našeg Gospodina Isusa Krista.+ Njegovom je smrću svijet u mojim očima pogubljen*, a i ja sam pogubljen u očima svijeta. 15 Jer nije važno ni obrezanje ni neobrezanje,+ važno je biti novo stvorenje.+ 16 Neka svi koji žive po tom načelu imaju mir i neka im Bog iskaže milosrđe. Oni su Izrael Božji.+

17 Neka mi odsad više nitko ne stvara nevolje jer ja na svom tijelu nosim žigove koji pokazuju da sam Isusov rob.+

18 Braćo, neka nezaslužena dobrota našeg Gospodina Isusa Krista bude s duhom koji pokazujete! Amen.