POSLANICA HEBREJIMA

1 U prošlosti je Bog mnogo puta i na mnogo načina govorio našim precima preko svojih proroka.+ 2 A u ove posljednje dane obratio nam se preko Sina,+ kojeg je postavio za nasljednika svega+ i preko kojeg je načinio vjekove*.+ 3 Sin je odraz Božje slave+ i vjerna slika njegovog bića.+ On sve podržava svojom moćnom riječi. Nakon što nas je očistio od grijeha,+ sjeo je zdesna Svevišnjemu* na nebu.+ 4 Postao je veći od anđela+ jer je naslijedio ime koje je uzvišenije od njihovih imena.+

5 Jer kojem je anđelu Bog ikada rekao: “Ti si moj sin, ja sam danas postao tvoj otac”?+ O kojem je rekao: “Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin”?+ 6 A o vremenu kad će opet poslati svog Prvorođenca+ u svijet rekao je: “Neka mu se poklone* svi Božji anđeli.”

7 Za anđele kaže: “Svojim anđelima daješ moć*, a svoje sluge+ pretvaraš u ognjeni plamen.”+ 8 A za Sina kaže: “Bog je tvoje prijestolje+ u svu vječnost i žezlo tvog kraljevstva žezlo je pravednosti. 9 Ti voliš pravdu i mrziš bezakonje. Zato te Bog, tvoj Bog, pomazao+ uljem radosti više nego druge kraljeve*.”+ 10 A kaže i ovo: “Ti si, Gospodine, u početku položio temelje zemlji i nebesa su djelo tvojih ruku. 11 Oni će nestati, a ti ćeš ostati. Istrošit će se kao haljina. 12 Smotat ćeš ih kao ogrtač, kao haljinu, i bit će zamijenjeni. A ti si isti i tvojim godinama nema kraja.”+

13 Kojem je anđelu ikada rekao: “Sjedi mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne položim pod* tvoje noge”?+ 14 Nisu li svi oni duhovi kojima je dužnost vršiti svetu službu+ i koji su poslani da služe onima koji će naslijediti spasenje?

2 Zato trebamo obratiti posebnu pažnju na ono što smo čuli+ kako nikad ne bismo odlutali od vjere.+ 2 Jer ako je riječ izgovorena po anđelima+ bila postojana, pa je svaki prijestup i neposluh bio pravedno kažnjen,+ 3 kako ćemo mi izbjeći kaznu ako zanemarimo tako veliko spasenje?+ O tom spasenju prvi je govorio naš Gospodin,+ a potom su nam ga potvrdili oni koji su čuli njegove riječi. 4 A i Bog je o tom spasenju posvjedočio znakovima, čudima*, raznim silnim djelima+ i svetim duhom koji je razdijelio po svojoj volji.+

5 Jer on nije anđelima podložio budući svijet+ o kojem govorimo. 6 Naime, netko je jednom posvjedočio: “Što je čovjek da misliš na njega, što je sin čovječji da se za njega brineš?+ 7 Učinio si ga malo nižim od anđela, okrunio si ga slavom i čašću i postavio si ga nad djelima svojih ruku. 8 Sve si mu podložio.”+ Time što mu je sve podložio,+ Bog nije ostavio ništa što mu nije podložio.+ No sada još ne vidimo da mu je sve podloženo.+ 9 Ali vidimo Isusa – koji je bio učinjen malo nižim od anđela+ – okrunjenog slavom i čašću zbog toga što je patio i umro.+ On je po Božjoj nezasluženoj dobroti za svakoga okusio smrt.+

10 Onaj radi kojega i po kojemu sve postoji želio je mnoge sinove dovesti u slavu.+ Zato je smatrao prikladnim da patnjama učini savršenim+ onoga preko kojeg dobivaju spasenje*.+ 11 Jer i onaj koji posvećuje i oni koje on posvećuje+ – svi potječu od istog oca.+ Zato se on ne stidi zvati ih braćom.+ 12 On kaže: “Objavljivat ću tvoje ime svojoj braći, hvalit ću te pjesmom usred okupljenog mnoštva*.”+ 13 Kaže i ovo: “Ja ću se uzdati u njega.”+ A usto kaže: “Ja i djeca koju mi je Jehova* dao.”+

14 Budući da su ta “djeca” ljudi od krvi i mesa, i on je postao čovjek od krvi i mesa+ da svojom smrću uništi onoga koji ima moć prouzročiti smrt,+ to jest Ðavla,+ 15 i da oslobodi sve one koji su cijeli život bili u ropstvu zbog straha od smrti.+ 16 Jer on ustvari ne pomaže anđelima, nego pomaže Abrahamovim potomcima.+ 17 Stoga je u svemu morao postati poput svoje “braće”+ kako bi postao milosrdan i vjeran veliki svećenik u Božjoj službi i prinio pomirbenu žrtvu*+ za grijehe naroda.+ 18 Budući da je i sam trpio kad je bio iskušavan,+ on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama.+

3 Zato, sveta braćo, vi koji ste dobili nebeski poziv,+ razmišljajte o Isusu, koga priznajemo za apostola i velikog svećenika.+ 2 On je bio vjeran Bogu, koji ga je postavio u tu službu,+ kao što je i Mojsije bio vjeran kad je služio u Božjoj kući.+ 3 Naime, Isus je dostojan veće slave+ od Mojsija jer onom tko je sagradio kuću pripada veća čast nego samoj kući. 4 Naravno, svaku je kuću netko sagradio, a Bog je sagradio sve što postoji. 5 Mojsije je bio vjeran kao sluga u njegovoj kući i njegova je služba predočavala ono* što se trebalo objaviti kasnije. 6 No Krist je bio vjeran kao sin+ postavljen nad Božjom kućom. Mi smo Božja kuća+ ako sve do kraja odvažno* govorimo i čvrsto se držimo nade kojom se ponosimo.

7 Zato, kao što kaže sveti duh:+ “Kad biste barem poslušali danas njegove riječi: 8 ‘Nemojte biti tvrdoglavi* kao onda kad su vaši preci izazvali moj gnjev, kao onog dana kad su me iskušavali u pustinji,+ 9 gdje su me iskušavali i prkosili mi, iako su 40 godina gledali moja djela.+ 10 Stoga mi se taj naraštaj počeo gaditi, pa sam rekao: “Njih srce uvijek navodi na krivi put, oni nisu upoznali moje puteve.” 11 Zato sam se zakleo u svom gnjevu: “Oni neće ući u moj počinak.”’”+

12 Braćo, pazite da se tko od vas ne udalji od živog Boga, pa da njegovo srce ne postane zlo i bez vjere.+ 13 Naprotiv, hrabrite jedni druge svaki dan, dok još traje to “danas”,+ da nikome od vas ne bi otvrdnulo srce zbog zavodljivosti grijeha. 14 Jer udio s Kristom imat ćemo samo ako sve do kraja sačuvamo pouzdanje koje smo imali u početku.+ 15 Kao što je rečeno: “Kad biste barem poslušali danas njegove riječi: ‘Nemojte biti tvrdoglavi* kao onda kad su vaši preci izazvali moj gnjev.’”+

16 Tko su bili oni koji su to čuli, a ipak su izazvali Božji gnjev? Nisu li to bili svi oni koje je Mojsije izveo iz Egipta?+ 17 A tko se Bogu gadio 40 godina?+ Nisu li to bili oni koji su sagriješili, čija su mrtva tijela popadala u pustinji?+ 18 Kome se zakleo da neće ući u njegov počinak? Nije li onima koji su bili neposlušni? 19 Dakle, vidimo da nisu mogli ući zato što nisu imali vjere.+

4 Budući da obećanje o ulasku u njegov počinak još uvijek vrijedi, pazite da se nitko od vas ne bi pokazao nedostojnim tog obećanja.+ 2 Jer nama je objavljena dobra vijest+ kao i njima. Ali njima riječ koju su čuli nije koristila jer nisu imali vjeru kakvu su imali oni koji su bili poslušni. 3 No mi koji vjerujemo ulazimo u počinak. A o drugima Bog je rekao: “Zato sam se zakleo u svom gnjevu: ‘Oni neće ući u moj počinak’”,+ iako su njegova djela dovršena od postanka svijeta.+ 4 Jer u jednom je odlomku ovako rekao o sedmom danu: “Bog je sedmog dana počinuo od svih svojih djela”,+ 5 a ovdje opet kaže: “Oni neće ući u moj počinak.”+

6 Dakle, oni kojima je najprije bila objavljena dobra vijest nisu ušli u njegov počinak zbog neposlušnosti.+ No budući da neki još trebaju ući, 7 on je ponovno odredio jedan dan kad je, puno kasnije, u Davidovom psalmu rekao “danas”. Kao što je već bilo rečeno: “Kad biste barem poslušali danas njegove riječi: ‘Nemojte biti tvrdoglavi.’*”+ 8 Jer da ih je Jošua+ uveo u taj počinak, Bog ne bi nakon toga govorio o nekom drugom danu. 9 Prema tome, Božjem narodu ostaje subotnji* počinak.+ 10 Jer onaj tko uđe u Božji počinak, počiva od svojih djela, baš kao i Bog od svojih.+

11 Zato dajmo sve od sebe da uđemo u taj počinak da nitko ne bi krenuo istim putem neposlušnosti.+ 12 Jer Božja je riječ živa i ima veliku moć,+ oštrija je od svakog dvosjeklog mača+ i prodire tako duboko da razdvaja dušu* i duh*, kosti* i njihovu moždinu, te može razotkriti* misli i namjere srca. 13 I nema stvorenja koje je sakriveno njegovom pogledu,+ nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kome moramo položiti račun.+

14 Budući da imamo uzvišenog velikog svećenika koji je otišao na nebo, Isusa, Božjeg Sina,+ nemojmo prestati obznanjivati svoju vjeru u njega.+ 15 Jer naš veliki svećenik nije netko tko ne može razumjeti naše slabosti*,+ nego netko tko je poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio.+ 16 Stoga s pouzdanjem* pristupimo prijestolju nezaslužene dobrote+ da bi nam Bog iskazao milosrđe i nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć.

5 Svaki čovjek koji je izabran za velikog svećenika postavljen je da vrši Božju službu u korist ljudi+ – da prinosi darove i žrtve za grijehe.+ 2 On može suosjećati* s onima koji griješe iz neznanja jer i sam ima slabosti s kojima se mora nositi*, 3 i zato mora prinositi žrtve za vlastite grijehe kao što to čini i za grijehe naroda.+

4 I nitko ne može sam prisvojiti tu čast, nego je prima samo kad dobije poziv od Boga, kao što ga je dobio i Aron.+ 5 Tako ni Krist nije sam sebe uzvisio+ na položaj velikog svećenika, nego ga je uzvisio onaj koji mu je rekao: “Ti si moj sin. Ja sam danas postao tvoj otac.”+ 6 A u jednom drugom odlomku kaže: “Ti ćeš zauvijek biti svećenik poput Melkisedeka.”+

7 Tijekom svog života na zemlji* Krist je s glasnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve i molbe+ onome koji ga je mogao spasiti od smrti i bio je uslišen zbog svoje bogobojaznosti. 8 Iako je bio njegov sin, zahvaljujući onom što je pretrpio naučio se poslušnosti.+ 9 Kad je bio učinjen savršenim,+ omogućio je svima koji su mu poslušni da dobiju vječno spasenje+ 10 jer ga je Bog postavio za velikog svećenika poput Melkisedeka.+

11 O njemu imamo mnogo toga reći, ali teško je to objasniti jer ste postali lijeni slušati. 12 Premda biste sad već trebali biti učitelji, vas opet netko treba ispočetka poučavati osnovama+ Božjih svetih objava. Vama opet treba mlijeko, a ne čvrsta hrana. 13 Naime, svatko tko se još uvijek hrani mlijekom, ne poznaje riječ pravednosti, jer je dijete.+ 14 A čvrsta je hrana za zrele, za one koji su svoju sposobnost prosuđivanja* korištenjem* izvježbali kako bi razlikovali dobro i zlo.

6 Dakle, sad kad smo usvojili osnovna učenja+ o Kristu, napredujmo prema zrelosti+ i ne vraćajmo se ponovno na osnove* – pokajanje od mrtvih djela i vjeru u Boga, 2 učenje o krštenjima, polaganju ruku,+ uskrsnuću mrtvih+ i vječnim presudama. 3 A i napredovat ćemo prema zrelosti, ako Bog to dopusti.

4 Jer one koji su jednom bili prosvijetljeni+ i koji su okusili nebeski dar i primili sveti duh 5 te okusili vrsnu Božju riječ i silu poretka* koji dolazi, 6 a potom otpali,+ nije moguće opet dovesti do pokajanja, jer sami ponovno pribijaju na stup Božjeg Sina i pred svima ga izvrgavaju ruglu.+ 7 Naime, kad zemlja upija kišu koja često na nju pada i potom rađa biljke korisne onima koji je obrađuju, ona prima blagoslov od Boga. 8 Ali ako rađa trnje i korov*, odbačena je i prijeti joj prokletstvo, a na kraju će biti spaljena.

9 No premda tako govorimo, voljena braćo, uvjereni smo da vi idete boljim putem, koji vodi do spasenja. 10 Jer Bog nije nepravedan, pa da zaboravi sve što ste učinili i ljubav koju ste iskazali njegovom imenu+ time što ste pomagali* svetima i što im i dalje pomažete*. 11 Ali želimo da svatko od vas pokazuje istu gorljivost kakvu je imao u početku kako biste sve do kraja+ bili potpuno sigurni u ispunjenje svoje nade.+ 12 Ne želimo da se ulijenite,+ nego da se ugledate na one koji zbog svoje vjere i strpljivosti nasljeđuju ono što je obećano.

13 Kad je Bog dao obećanje Abrahamu, zakleo mu se samim sobom+ jer se nije imao zakleti ikim većim. 14 Rekao mu je: “Doista ću te blagosloviti i doista ću te umnožiti.”+ 15 Tako je Abraham, pokazavši strpljivost, dobio to obećanje. 16 Jer ljudi se zaklinju nekim tko je veći i njihova je zakletva kraj svake rasprave zato što im služi kao jamstvo.+ 17 Slično tome, kad je Bog odlučio nasljednicima obećanja+ jasnije pokazati da je njegov naum nepromjenjiv, zajamčio je zakletvom da će ispuniti to obećanje. 18 Učinio je to da bi te dvije nepromjenjive stvari, u kojima nije moguće da bi Bog lagao,+ nama koji smo pobjegli u Božje utočište pružile snažno ohrabrenje koje nam pomaže da se držimo nade koju smo dobili. 19 Ta nam je nada+ kao sigurno i čvrsto sidro duše* i uvodi nas iza zavjese,+ 20 kamo je kao naš prethodnik ušao Isus,+ koji je za sva vremena postao veliki svećenik poput Melkisedeka.+

7 A taj Melkisedek, kralj Šalema, svećenik Svevišnjeg Boga, izašao je u susret Abrahamu kad se on vraćao iz bitke u kojoj je porazio kraljeve te ga je blagoslovio.+ 2 I Abraham mu je dao desetinu od cijelog plijena. Melkisedekovo ime znači “kralj pravednosti”, a on je usto i kralj Šalema, što znači “kralj mira”. 3 Ne zna se tko su mu bili otac i majka, nema zapisa o njegovom rodoslovlju niti o tome kad je rođen i kad je umro. On je učinjen sličnim Božjem Sinu i zauvijek ostaje svećenik.+

4 Zapazite koliko je velik bio taj čovjek kojem je naš praotac* Abraham dao desetinu od najboljeg plijena.+ 5 Istina, u skladu sa Zakonom, Levijevi potomci+ koji su postavljeni u svećeničku službu dobili su zapovijed da ubiru desetinu od naroda,+ to jest od svoje braće, premda su i ona Abrahamovi potomci*. 6 Ali Melkisedek, koji nije bio iz njihove loze, uzeo je desetinu od Abrahama i blagoslovio ga, njega koji je dobio obećanja.+ 7 A ne može se poreći da veći blagoslivlja manjeg. 8 U prvom slučaju desetine primaju smrtni ljudi, a u drugom onaj za kojeg Pisma svjedoče da živi.+ 9 Moglo bi se reći da je i Levi, koji prima desetine, preko Abrahama platio desetine, 10 jer je bio nerođeni potomak svog praoca Abrahama* kad mu je Melkisedek došao u susret.+

11 Dakle, ako se savršenstvo moglo postići preko svećeničke službe Levijevaca+ (jer ona je bila jedno od obilježja Zakona koji je bio dan narodu), zašto je onda bilo potrebno da se pojavi drugi svećenik za kojeg se kaže da je poput Melkisedeka,+ a ne poput Arona? 12 A budući da se mijenja svećenička služba, mora se promijeniti i Zakon.+ 13 Jer onaj čovjek za kojeg se to kaže pripadao je drugom plemenu, iz kojeg nitko nije služio kod žrtvenika.+ 14 Jasno je da je naš Gospodin potekao iz Judinog plemena,+ a Mojsije nikad nije rekao da će svećenici doći iz tog plemena.

15 To postaje još jasnije sada kad se pojavio drugi svećenik,+ koji je poput Melkisedeka,+ 16 koji nije postao svećenik po zakonskim odredbama koje se odnose na porijeklo*, nego po sili koja daje neuništiv život.+ 17 Jer o njemu je posvjedočeno: “Ti ćeš zauvijek biti svećenik poput Melkisedeka.”+

18 Dakle, prijašnja se zapovijed ukida zato što je slaba i beskorisna.+ 19 Jer Zakon nije ništa učinio savršenim,+ nego je to učinila bolja nada+ koju smo dobili, zahvaljujući kojoj se približavamo Bogu.+ 20 Budući da se to nije dogodilo bez zakletve 21 (doduše, ima onih koji su postali svećenici bez zakletve, ali on je to postao po zakletvi onoga koji mu je rekao: “Jehova* se zakleo i neće se predomisliti*: ‘Ti ćeš zauvijek biti svećenik’”+), 22 Isus je postao jamstvo boljeg saveza.+ 23 Osim toga, bilo je mnogo svećenika koji su jedni od drugih preuzimali svećeničku službu+ jer ih je smrt sprečavala da je trajno vrše, 24 ali njegovu svećeničku službu nitko neće preuzeti jer on živi vječno.+ 25 Zato i može u potpunosti spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu. Naime, on živi zauvijek i može se zauzimati za njih.+

26 Takav nam veliki svećenik treba: vjeran, nedužan, neokaljan,+ odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa.+ 27 Za razliku od drugih velikih svećenika, on ne treba svaki dan prinositi žrtve+ – najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda+ – jer učinio je to jednom zauvijek kad je prinio samog sebe.+ 28 Naime, Zakon postavlja za velike svećenike ljude koji imaju slabosti,+ a zakletva+ koja je izrečena nakon Zakona postavlja Sina, koji je zauvijek učinjen savršenim.+

8 Ovo je glavna misao onog što govorimo: Mi imamo upravo takvog velikog svećenika.+ On je sjeo s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima+ 2 te služi na svetom mjestu+ i u pravom šatoru, koji je podignuo Jehova*, a ne čovjek. 3 Svaki je veliki svećenik postavljen da prinosi darove i žrtve. Zato je bilo potrebno da i on ima što prinijeti.+ 4 A da je na zemlji, ne bi bio svećenik,+ jer već postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5 Oni služe Bogu* na mjestu koje je slika i sjena+ onog što je na nebu.+ Naime, kad je Mojsije trebao napraviti šator, Bog mu je zapovjedio: “Pazi da sve načiniš po uzoru na ono što ti je pokazano na gori.”+ 6 A sada je Isus dobio uzvišeniju službu zato što je postao posrednik+ boljeg saveza,+ saveza koji je zakonski utemeljen na boljim obećanjima.+

7 Da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi bio potreban drugi.+ 8 Jer Bog vidi mane naroda i kaže: “‘Evo, dolaze dani’, kaže Jehova*, ‘kad ću s Izraelcima i s Judejcima sklopiti novi savez. 9 Taj savez neće biti kao onaj koji sam sklopio s njihovim precima u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz Egipta.+ Oni se nisu držali mog saveza, pa više nisam mario za njih’, kaže Jehova*.

10 ‘Ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelcima nakon tih dana’, kaže Jehova*. ‘Stavit ću svoje zakone u njihov um i upisat ću ih u njihovo srce.+ I bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.+

11 I nitko više neće učiti svog sugrađanina ni svog brata govoreći: “Upoznajte Jehovu*!” Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega. 12 Oprostit ću im njihova nepravedna djela i neću se više prisjećati njihovih grijeha.’”+

13 Kad kaže “novi savez”, onaj prijašnji proglašava zastarjelim.+ A onome što je zastarjelo i što stari, bliži se kraj.+

9 A prijašnji je savez imao propise za službu Bogu* i svoje sveto mjesto+ na zemlji. 2 Naime, bio je načinjen šator u čijoj je prvoj prostoriji bio svijećnjak,+ stol i kruhovi koji su bili stavljeni pred Boga.+ Ta se prostorija zvala Svetinja.+ 3 A iza druge zavjese+ u šatoru bila je prostorija zvana Svetinja nad svetinjama.+ 4 U njoj je bila zlatna kadionica+ i kovčeg saveza+ sav obložen zlatom,+ u kojem se nalazila zlatna posuda s manom,+ Aronov štap koji je bio propupao+ i ploče+ saveza. 5 A na kovčegu su bili veličanstveni kerubi koji su zasjenjivali pomirbeni poklopac*.+ No o tome sada ne treba potanko govoriti.

6 Otkad je sve to tako načinjeno, svećenici redovito ulaze u prvu prostoriju šatora da vrše svetu službu.+ 7 A u drugu prostoriju ulazi samo veliki svećenik jednom godišnje,+ ali nikad bez krvi,+ koju prinosi za sebe+ i za grijehe koje je narod+ počinio u neznanju. 8 Tako sveti duh jasno pokazuje da se put u sveto mjesto još nije bio otvorio dok je postojao prvi šator.+ 9 Taj šator predočava ono što sada postoji+ i u skladu s tim uređenjem još se uvijek prinose darovi i žrtve.+ Ali oni ne mogu savršeno očistiti savjest onoga tko ih prinosi Bogu*.+ 10 Oni su povezani samo s jelom, pićem i raznim obrednim pranjima*.+ Te su se zakonske odredbe odnosile na ono što je tjelesno+ i bile su nametnute do vremena određenog da se sve dovede u red.

11 Ali kad je došao Krist kao veliki svećenik koji je omogućio blagoslove koje već imamo, ušao je u veći i savršeniji šator, koji nije načinjen ljudskom rukom, to jest ne nalazi se na zemlji. 12 Jednom zauvijek ušao je u sveto mjesto, ali ne s krvlju jaraca i junaca, nego sa svojom krvlju,+ i tako nam pribavio vječno izbavljenje*.+ 13 Jer ako krv jaraca i junaca+ i pepeo junice posvećuje onečišćene koji su time poškropljeni, te oni postaju obredno čisti,+ 14 koliko li će više krv Krista,+ koji je po vječnom duhu samog sebe neokaljanog prinio Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela+ kako bismo služili* živom Bogu!+

15 Zato je Krist posrednik novog saveza,+ a zahvaljujući tome oni koji su pozvani dobivaju obećanje vječnog nasljedstva.+ On je umro da bi oni otkupninom+ bili oslobođeni prijestupa počinjenih pod prijašnjim savezom. 16 Jer kad se sklopi savez s Bogom, mora nastupiti smrt čovjeka koji je posredovao u sklapanju saveza. 17 Naime, savez je pravomoćan tek nakon smrti, on ne vrijedi dok je živ onaj koji je posredovao u sklapanju saveza. 18 Stoga ni prijašnji savez nije stupio na snagu bez krvi. 19 Jer kad je Mojsije cijelom narodu objavio sve zapovijedi Zakona, uzeo je krv junaca i jaraca i pomiješao je s vodom te je grimiznom vunom i izopom poškropio knjigu* i sav narod, 20 govoreći: “Ovo je krv saveza kojeg se po Božjoj zapovijedi morate držati.”+ 21 Zatim je na isti način krvlju+ poškropio šator i sve posude za svetu službu. 22 Da, po Zakonu se gotovo sve čisti krvlju+ i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.+

23 Zato je bilo potrebno da se slika+ onog što je na nebu čisti na taj način,+ ali ono što je na nebu mora se čistiti puno boljim žrtvama. 24 Jer Krist nije ušao u sveto mjesto načinjeno ljudskom rukom,+ koje je preslika onog stvarnog,+ nego u samo nebo,+ da se sada pojavi pred Bogom* za nas.+ 25 Nije to učinio da bi uvijek iznova prinosio samog sebe, kao što veliki svećenik svake godine ulazi u sveto mjesto+ sa životinjskom* krvlju. 26 Inače bi od postanka svijeta trebao uvijek iznova trpjeti. Ali sada, na svršetku ovog poretka*, pojavio se jednom zauvijek da svojom žrtvom odstrani grijeh.+ 27 I kao što ljudi samo jednom moraju umrijeti, a poslije toga im se sudi, 28 tako je i Krist jednom zauvijek prinio sebe da ponese grijehe mnogih.+ A kad drugi put dođe, to neće biti zato da bi opet uklanjao grijeh. Tada će ga vidjeti oni koji ga željno očekuju da bi dobili spasenje.+

10 U Zakonu je sadržana tek sjena+ budućih blagoslova,+ ali ne i sami ti blagoslovi. Zato on nikad ne može* istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose učiniti savršenima ljude koji pristupaju Bogu.+ 2 Ne bi li se inače žrtve prestale prinositi? Naime, da su oni koji ih prinose Bogu* očišćeni kad ih jednom prinesu, ne bi više bili svjesni svoje grešnosti*. 3 Ali te ih žrtve iz godine u godinu podsjećaju na to da su grešni+ 4 jer krv junaca i jaraca ne može odnijeti grijehe.

5 Zato, kad je došao u svijet, rekao je: “‘Žrtve i prinose nisi htio, nego si mi pripremio tijelo. 6 Nisu ti bile po volji žrtve paljenice ni žrtve za grijeh.’+ 7 Tada sam rekao: ‘Evo, došao sam (u svitku piše o meni) vršiti tvoju volju, Bože.’”+ 8 Najprije kaže: “Nisi htio žrtve, prinose, žrtve paljenice ni žrtve za grijeh niti su ti one bile po volji” – žrtve koje se prinose po Zakonu. 9 A potom kaže: “Evo, došao sam vršiti tvoju volju.”+ On ukida prvo da bi uspostavio drugo. 10 Po toj smo “volji”+ posvećeni preko Isusa Krista, koji je prinio svoje tijelo jednom zauvijek.+

11 Svaki svećenik dan za danom dolazi na svoje mjesto kako bi vršio svetu službu+ i uvijek iznova prinosio iste žrtve,+ koje nikad ne mogu u potpunosti odnijeti grijehe.+ 12 A Krist je prinio jednu žrtvu za grijehe, i to jednom za sva vremena, te je sjeo zdesna Bogu.+ 13 Otada čeka da njegovi neprijatelji budu položeni pod* njegove noge.+ 14 Jer jednim je žrtvenim prinosom za sva vremena učinio savršenima one koji su posvećeni.+ 15 O tome nam svjedoči i sveti duh jer kaže: 16 “‘Ovo je savez koji ću sklopiti s njima nakon tih dana’, kaže Jehova*. ‘Stavit ću svoje zakone u njihovo srce i upisat ću ih u njihov um.’”+ 17 Potom kaže: “Neću se više prisjećati njihovih grijeha i njihovih bezakonitih djela.”+ 18 A kad su grijesi oprošteni, više nije potrebna žrtva za grijeh.

19 Dakle, braćo, budući da zahvaljujući Isusovoj krvi s pouzdanjem možemo ići putem koji vodi u sveto mjesto+ 20 – novim i živim putem koji je on za nas otvorio kroz zavjesu,+ to jest svoje tijelo – 21 i budući da imamo velikog svećenika postavljenog nad Božjim domom,+ 22 pristupimo Bogu iskrena srca i snažne vjere jer su nam srca očišćena* od nečiste savjesti,+ a tijela oprana čistom vodom.+ 23 Ustrajno i nepokolebljivo obznanjujmo svima svoju nadu+ jer je vjeran onaj koji je dao obećanje. 24 Razmišljajmo jedni o drugima* kako bismo se poticali na ljubav i dobra djela+ 25 i ne propuštajmo svoje sastanke,+ kao što neki imaju običaj, nego hrabrimo jedni druge,+ tim više što vidite da se približava dan.+

26 Jer ako namjerno griješimo nakon što smo dobro upoznali istinu,+ nema više nijedne druge žrtve za grijehe,+ 27 nego nam preostaje da sa strahom očekujemo sud i da čekamo usplamtjeli Božji gnjev koji će proždrijeti njegove protivnike.+ 28 Tko odbaci Mojsijev zakon, umire bez milosti na temelju iskaza dvaju ili triju svjedoka.+ 29 Zamislite samo koliko će težu kaznu zaslužiti onaj tko pogazi Božjeg Sina, tko smatra da krv saveza+ kojom je posvećen nema nikakvu posebnu vrijednost i tko prezire duh nezaslužene dobrote!+ 30 Jer poznajemo onoga koji je rekao: “Moja je osveta, ja ću je izvršiti.” A Pisma kažu i ovo: “Jehova* će suditi svom narodu.”+ 31 Strašno je upasti u ruke živog Boga.

32 Imajte na umu prijašnje dane kad ste, nakon što ste bili prosvijetljeni,+ ustrajali u teškoj borbi i patnjama. 33 Ponekad ste pred svima* bili izvrgnuti ruganju i nevoljama, a ponekad ste bili uz one koji su to doživljavali. 34 Suosjećali ste s onima koji su bili u zatvoru i s radošću ste podnijeli otimanje svoje imovine,+ znajući da imate nešto bolje i trajno.+

35 Stoga ne gubite odvažnost* jer ona donosi veliku nagradu.+ 36 Naime, potrebna vam je ustrajnost+ da biste, kad izvršite Božju volju, dobili ono što je obećano. 37 Jer još “samo čas”+ i “stići će onaj koji dolazi i neće zakasniti”.+ 38 “Moj će pravednik živjeti zbog vjere”,+ no “ako uzmakne, nije mi* po volji”.+ 39 A mi nismo od onih koji uzmiču i odlaze u propast,+ nego od onih koji vjeruju i spašavaju svoj život*.

11 Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo,+ dokaz onoga što je stvarno premda se ne vidi. 2 Zbog nje je Bog našim precima potvrdio* da su mu po volji.

3 Zbog vjere shvaćamo da su vjekovi* uređeni Božjom riječju, da je ono što je vidljivo nastalo iz onog što je nevidljivo.

4 Zbog vjere je Abel prinio Bogu vredniju žrtvu nego Kajin+ i zbog te mu je vjere Bog potvrdio* da je pravedan tako što je prihvatio njegove darove*.+ I zbog te vjere još uvijek govori iako je mrtav.+

5 Zbog vjere je Henok+ bio prenesen da ne vidi smrti i nije ga se moglo naći jer ga je Bog prenio.+ A prije nego što je bio prenesen, bilo mu je potvrđeno* da je ugodio Bogu. 6 Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu jer onaj tko mu pristupa mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga revno traže.+

7 Zbog vjere je Noa+ – nakon što ga je Bog upozorio na ono što se još nije vidjelo+ – pokazao da se boji Boga i sagradio arku+ za spasenje svoje obitelji. Tom vjerom osudio je svijet+ i zbog nje je bio proglašen pravednim*.

8 Zbog vjere je Abraham+ poslušao Boga kad ga je on pozvao te je otišao u kraj koji je trebao dobiti u nasljedstvo. Otišao je iako nije znao kamo ide.+ 9 Zbog vjere je živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini.+ Živio je u šatorima+ s Izakom i Jakovom, nasljednicima istog obećanja.+ 10 Jer očekivao je grad s pravim temeljima, kojem je tvorac* i graditelj Bog.+

11 Zbog vjere je Sara dobila moć da začne potomka, iako je bila prestara da rodi,+ jer je smatrala vjernim* onoga koji je dao obećanje. 12 Tako je od jednog čovjeka, koji je bio prestar da bi imao djecu*,+ poteklo mnoštvo potomaka+ brojno poput zvijezda na nebu i neizbrojivo poput pijeska na morskoj obali.+

13 Svi su oni ostali vjerni do smrti iako nisu primili ono što im je bilo obećano.+ Ali vidjeli su to izdaleka+ i radovali se tome, izjavljujući da su stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živjeli. 14 Jer oni koji tako govore dokazuju da revno traže domovinu. 15 A da su stalno mislili na onu iz koje su otišli,+ našli bi priliku da se vrate onamo. 16 Ali oni teže za boljom domovinom, to jest za onom koja pripada nebu. Zato se Bog ne stidi da ga oni nazivaju svojim Bogom+ – čak im je pripremio grad.+

17 Zbog vjere je Abraham, kad ga je Bog stavio na kušnju,+ takoreći prinio Izaka. On, koji se obradovao kad je primio obećanja, bio je spreman prinijeti svog jedinorođenog sina+ 18 iako mu je bilo rečeno: “Preko Izaka dobit ćeš potomstvo koje ti je bilo obećano*.”+ 19 Ali smatrao je da ga Bog može čak i iz mrtvih podignuti. Odande ga je i dobio, a to ima preneseno značenje.+

20 Zbog vjere je Izak blagoslovio Jakova+ i Ezava+ i rekao im što će se dogoditi u budućnosti.

21 Zbog vjere je Jakov pred smrt+ blagoslovio oba Josipova sina+ i poklonio se* Bogu, oslanjajući se na svoj štap.+

22 Zbog vjere je Josip pretkraj života govorio o tome da će Izraelci izaći iz Egipta te je dao upute što da se učini s njegovim kostima*.+

23 Zbog vjere su Mojsija njegovi roditelji nakon rođenja skrivali tri mjeseca+ jer su vidjeli da je dijete lijepo+ i nisu se bojali kraljeve naredbe.+ 24 Zbog vjere je Mojsije, kad je odrastao,+ odbio zvati se sinom faraonove kćeri.+ 25 Odlučio je trpjeti zlostavljanje zajedno s Božjim narodom umjesto da uživa u prolaznim grešnim zadovoljstvima. 26 Učinio je to zato što je sramotu koju je trpio kao pomazanik* smatrao dragocjenijom od egipatskog blaga jer je upravio pogled na nagradu koju će dobiti. 27 Zbog vjere je otišao iz Egipta+ – nije to učinio zato što se bojao kraljevog gnjeva.+ Ostao je postojan kao da vidi Nevidljivoga.+ 28 Zbog vjere je proslavio Pashu i dovratnike poškropio krvlju da pogubitelj ne naudi* njihovim prvorođencima.+

29 Zbog vjere su Izraelci prošli kroz Crveno more kao po suhom tlu,+ ali kad su to isto pokušali Egipćani, utopili su se.+

30 Zbog vjere naroda pale su zidine Jerihona nakon što su sedam dana obilazili oko njih.+ 31 Zbog vjere bludnica* Rahaba nije poginula zajedno s nepokornima jer je miroljubivo primila uhode.+

32 I što da još kažem? Ponestat će mi vremena počnem li pričati o Gideonu,+ Baraku,+ Samsonu,+ Jiftahu,+ Davidu+ te o Samuelu+ i drugim prorocima. 33 Oni su zahvaljujući vjeri porazili kraljevstva,+ promicali pravednost, primili obećanja,+ zatvorili ralje lavovima,+ 34 ugasili žestinu vatre,+ umaknuli oštrici mača,+ u slabosti bili ojačani,+ postali moćni u ratu,+ rastjerali vojske koje su ih napale.+ 35 Žene su zahvaljujući uskrsnuću dobile svoje umrle.+ A drugi su bili mučeni jer nisu htjeli prihvatiti oslobođenje koje im se nudilo*, nego su željeli dobiti bolje uskrsnuće. 36 Drugi su pak bili iskušavani tako što su im se izrugivali i bičevali ih, a čak su ih i bacali u okove+ i tamnice.+ 37 Bili su kamenovani,+ iskušavani, prepiljeni, pobijeni mačem,+ hodali su u ovčjim i kozjim kožama,+ bili su u oskudici, u nevolji,+ zlostavljani.+ 38 Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su po pustinjama i gorama, skrivali se u pećinama+ i jamama.

39 Svima njima Bog je zbog njihove vjere potvrdio* da su mu po volji, ali nisu primili ono što im je bilo obećano, 40 jer Bog je nama namijenio nešto bolje,+ tako da oni ne budu učinjeni savršenima bez nas.

12 Dakle, budući da smo okruženi tako velikim oblakom svjedoka, zbacimo i mi sa sebe svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku*+ i ustrajno trčimo trku koja je pred nama.+ 2 Pritom uprimo pogled u Isusa, onoga koji nas vodi u vjeri i usavršava našu vjeru*.+ Zbog radosti koja je stajala pred njim podnio je smrt na mučeničkom stupu* ne mareći za sramotu i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja.+ 3 Stoga duboko razmišljajte o onome koji je podnio takvu porugu od grešnika+ koji su time sami sebi nanosili štetu. Tako se nećete umoriti i odustati.+

4 U borbi protiv tog grijeha još niste morali proliti svoju krv. 5 I potpuno ste zaboravili savjet koji vam je Bog uputio kao sinovima: “Sine moj, ne omalovažavaj Jehovin* ukor i nemoj klonuti kad te on opominje 6 jer koga Jehova* voli, njega ukorava, šiba* svakoga koga priznaje za sina.”+

7 Sve što podnosite doprinosi vašem odgoju. Bog s vama postupa kao sa sinovima.+ A kojeg sina otac ne ukorava?+ 8 Ali ako ne dobivate ukor koji svi dobivamo, onda ste nezakonita djeca, a ne sinovi. 9 Osim toga, naši su nas tjelesni očevi ukoravali i mi smo ih poštovali. Ne bismo li se onda trebali još spremnije podložiti Ocu našeg duhovnog života kako bismo živjeli?+ 10 Naime, oni su nas ukoravali samo kratko vrijeme, onako kako su mislili da je dobro. A on to čini nama na korist da bismo postali sveti poput njega.+ 11 Istina, kad netko dobije ukor, ne osjeća se ugodno, nego mu je to bolno*, ali oni koji iz ukora izvuku pouku, poslije žanju plod pun mira – pravednost.

12 Zato ojačajte klonule ruke i slaba koljena+ 13 i poravnajte staze kojima kročite+ da se ono što je hromo ne iščaši, nego da ozdravi. 14 Trudite se biti u miru sa svima+ i težite za posvećenošću*,+ bez koje nitko neće vidjeti Gospodina. 15 Pazite da nitko od vas sam sebi ne uskrati Božju nezasluženu dobrotu, pa da među vama ne iznikne kakav otrovni korijen koji bi prouzročio štetu i otrovao* mnoge.+ 16 Pazite i da među vama nema nikoga tko čini blud* ili tko ne cijeni ono što je sveto, poput Ezava, koji se za jedan obrok odrekao prava koja je imao kao prvorođenac.+ 17 A znate da je poslije htio naslijediti blagoslov, ali on mu je bio uskraćen. Iako je u suzama preklinjao oca da promijeni odluku,+ sve je bilo uzalud.

18 Jer niste pristupili opipljivoj gori+ koja plamti u vatri,+ ni tamnom oblaku, gustoj tami i oluji,+ 19 ni odjekivanju trube+ i glasu s neba koji se obratio narodu.+ Kad je narod čuo taj glas, preklinjali su da im se više ne obraća.+ 20 Naime, uplašila ih je zapovijed: “Čak i ako neka životinja stupi na goru, neka bude kamenovana.”+ 21 Prizor je bio tako strašan da je i Mojsije rekao: “Drhtim od straha.”+ 22 Naprotiv, vi ste pristupili gori Sionu+ i gradu živog Boga, nebeskom Jeruzalemu,+ i nebrojenim tisućama* anđela 23 na zajedničkom skupu,+ i skupštini prvorođenaca čija su imena zapisana na nebesima, i Bogu, koji je sudac svima,+ i duhovnom životu+ pravednika koji su učinjeni savršenima,+ 24 i Isusu, posredniku+ novog saveza,+ i krvi kojom nas je poškropio, a koja govori o nečem boljem nego Abelova krv.+

25 Pazite da ne budete neposlušni onome* koji govori. Jer ako kazni nisu umaknuli oni koji su bili neposlušni onome koji je prenosio Božja upozorenja na zemlji, koliko li ćemo teže umaknuti mi ako okrenemo leđa onome koji govori s nebesa!+ 26 U ono je vrijeme njegov glas potresao zemlju,+ a sada on obećava: “Još jednom potrest ću ne samo zemlju nego i nebo.”+ 27 A riječi “još jednom” znače da će biti uklonjeno ono što se može potresti, to jest ono što nije načinio Bog, kako bi ostalo ono što se ne može potresti. 28 Stoga, budući da trebamo primiti kraljevstvo koje se ne može potresti, ostanimo dostojni Božje nezaslužene dobrote, zahvaljujući kojoj možemo služiti* Bogu onako kako mu je po volji, sa strahom i strahopoštovanjem. 29 Jer naš je Bog poput vatre koja guta sve pred sobom.+

13 Neka bratska ljubav i dalje vlada među vama.+ 2 Ne zanemarujte gostoljubivost*+ jer neki su zahvaljujući njoj, i ne znajući, ugostili anđele.+ 3 Mislite na one koji su u zatvoru+ kao da ste i sami zatvoreni s njima+ te na one koji su zlostavljani jer ste i sami u tijelu*. 4 Neka svi poštuju brak i neka bračna postelja bude neokaljana,+ jer Bog će suditi bludnicima* i preljubnicima.+ 5 Pazite da vašim životom ne upravlja ljubav prema novcu,+ nego budite zadovoljni onim što imate.+ Jer Bog je rekao: “Nikada te neću ostaviti i nikada te neću napustiti.”+ 6 Zato možemo hrabro reći: “Jehova* je moj pomoćnik, neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?”+

7 Razmišljajte o onima koji vas predvode,+ koji su vam prenijeli Božju riječ. Promatrajući koliko dobra donosi njihov način života, ugledajte se na njihovu vjeru.+

8 Isus Krist isti je i jučer, i danas, i zauvijek.

9 Ne dajte se zavesti raznim tuđim učenjima. Bolje je jačati srce Božjom nezasluženom dobrotom nego hranom*, koja ne koristi onima koji su njome zaokupljeni.+

10 Imamo žrtvenik s kojeg nemaju pravo jesti oni koji vrše svetu službu u šatoru.+ 11 Jer tijela životinja čiju krv veliki svećenik unosi u sveto mjesto kao žrtvu za grijeh spaljuju se izvan tabora.+ 12 Tako je i Isus trpio izvan gradskih vrata+ kako bi posvetio narod svojom krvlju.+ 13 Stoga izađimo k njemu izvan tabora noseći sramotu koju je on nosio+ 14 jer ovdje nemamo grad koji će ostati, nego željno čekamo onaj koji će doći.+ 15 Preko Isusa uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale,+ to jest plod usana+ koje objavljuju njegovo ime!+ 16 I ne zaboravljajte činiti dobro i dijeliti s drugima+ jer se takvim žrtvama ugađa Bogu.+

17 Budite poslušni onima koji vas predvode+ i budite im podložni+ – oni bdiju nad vama i za to će položiti račun+ – kako bi to činili radosno, a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu.

18 Molite se za nas. Naime, uvjereni smo da imamo čistu savjest i uvijek želimo pošteno postupati.+ 19 A posebno vas potičem da se molite za to da vam se što prije vratim.

20 A Bog mira – koji je podignuo iz mrtvih velikog pastira+ ovaca, našeg Gospodina Isusa, koji je pred njega donio krv vječnog saveza – 21 neka vas opremi svime što je potrebno kako biste vršili njegovu volju i neka nas preko Isusa Krista potakne da činimo ono što mu je ugodno. Bog neka je hvaljen u svu vječnost! Amen.

22 Molim vas, braćo, strpljivo saslušajte ove riječi ohrabrenja, jer napisao sam vam kratko pismo. 23 Znajte da je naš brat Timotej oslobođen. Ako uskoro dođe, posjetit ću vas zajedno s njim.

24 Pozdravite sve koji vas predvode i sve svete. Pozdravljaju vas braća iz Italije.+

25 Neka nezaslužena dobrota bude sa svima vama!