OTKRIVENJE

1 Otkrivenje* Isusa Krista, koje mu je Bog dao+ da pokaže svojim robovima+ ono što će se uskoro dogoditi. On je poslao svog anđela i po njemu ga je u znakovima pokazao svom robu Ivanu,+ 2 koji je posvjedočio o Božjoj riječi i o svjedočanstvu Isusa Krista – o svemu što je vidio. 3 Sretan je onaj tko čita* i oni koji čuju riječi ovog proročanstva i koji se drže onog što je u njemu napisano.+ Jer blizu je vrijeme da se to ispuni.

4 Ja, Ivan, pišem sedmerim skupštinama+ koje su u Aziji*:

Želim da primite nezasluženu dobrotu i mir od “onoga koji jest, koji je bio i koji dolazi”,+ od sedam duhova+ koji su ispred njegovog prijestolja 5 i od Isusa Krista, koji je vjerni svjedok,+ prvorođenac od mrtvih+ i vladar nad kraljevima zemlje.+

Njemu, koji nas voli+ i koji nas je svojom krvlju oslobodio naših grijeha+ 6 – i učinio nas kraljevstvom,+ svećenicima+ svog Boga i Oca – njemu neka je slava i moć zauvijek. Amen.

7 Evo, on dolazi s oblacima+ i vidjet će ga svako oko, čak i oni koji su ga proboli. I svi narodi* na zemlji proplakat će* zbog njega.+ Da, amen.

8 “Ja sam alfa i omega*”,+ govori Jehova* Bog, “onaj koji jest, koji je bio i koji dolazi, Svemogući.”+

9 Ja, vaš brat Ivan, koji kao Isusov sljedbenik dijelim s vama nevolju,+ kraljevstvo+ i ustrajnost,+ završio sam na otoku Patmosu jer sam govorio o Bogu i svjedočio o Isusu. 10 Obuzet duhom dospio sam u Gospodinov dan i začuo sam iza sebe jak glas, poput zvuka trube. 11 Glas mi je rekao: “Ono što vidiš zapiši u svitak i pošalji ga sedmerim skupštinama: u Efez,+ Smirnu,+ Pergam,+ Tijatiru,+ Sard,+ Filadelfiju+ i Laodiceju.”+

12 Okrenuo sam se da vidim tko mi govori. Kad sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka,+ 13 a među svijećnjacima nekoga nalik sinu čovječjem.+ Bio je obučen u dugu haljinu i oko prsa je imao zlatni pojas. 14 Glava i kosa bile su mu bijele kao bijela vuna, kao snijeg, a oči su mu bile kao razbuktali plamen.+ 15 Noge su mu bile nalik čistom bakru+ kad se žari u peći, a glas mu je bio kao huka mnogih voda. 16 U desnici je imao sedam zvijezda,+ iz usta mu je izlazio dug i oštar dvosjekli mač,+ a lice mu je bilo kao sunce kad sja punim sjajem.+ 17 Kad sam ga vidio, pao sam pred njegove noge kao mrtav.

A on je stavio svoju desnicu na mene i rekao: “Ne boj se! Ja sam Prvi+ i Posljednji,+ 18 onaj koji živi.+ Bio sam mrtav,+ ali sad živim i živjet ću u svu vječnost+ i imam ključeve smrti i groba*.+ 19 Zato zapiši ono što si vidio i ono što se sada događa i ono što će se dogoditi nakon ovoga. 20 Ovo je sveta tajna sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda predočava anđele sedam skupština, a sedam svijećnjaka predočava sedam skupština.+

2 Anđelu+ skupštine u Efezu+ napiši: Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici i koji hoda među sedam zlatnih svijećnjaka:+ 2 ‘Znam tvoja djela, tvoj trud i tvoju ustrajnost. Znam da ne možeš podnijeti zle ljude te da si iskušao one koji kažu da su apostoli+ – a zapravo nisu – i utvrdio si da su lažljivci. 3 Ustrajan si, trpio si zbog mog imena+ i nisi se umorio.+ 4 Ali ovo imam protiv tebe: izgubio si ljubav koju si imao u početku*.

5 Zato se sjeti gdje si bio prije nego što si pao, pokaj se+ i čini djela koja si činio u početku. Ako se ne pokaješ,+ doći ću k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak+ s njegovog mjesta. 6 Ali ovo ti ide u prilog: mrziš djela Nikoline sljedbe,+ koja i ja mrzim. 7 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama:+ Onome tko pobijedi+ dat ću da jede s drveta života,+ koje je u Božjem raju.’

8 Anđelu skupštine u Smirni napiši: Ovo govori ‘Prvi i Posljednji’,+ onaj koji je bio mrtav i koji je oživio:+ 9 ‘Znam tvoje nevolje i siromaštvo – ali ti si bogat.+ Znam i da trpiš hule onih koji sebe nazivaju Židovima, ali to zapravo nisu, nego su Sotonina sinagoga.+ 10 Ne boj se patnji koje ćeš doživjeti.+ Evo, Ðavo će neke od vas bacati u zatvor da budete potpuno iskušani i trpjet ćete nevolju deset dana. Budi vjeran sve do smrti i nagradit ću te životom*.+ 11 Tko ima uši, neka čuje+ što duh govori skupštinama: Onome tko pobijedi+ neće nauditi druga smrt.’+

12 Anđelu skupštine u Pergamu napiši: Ovo govori onaj koji ima dug i oštar dvosjekli mač:+ 13 ‘Znam gdje živiš – ondje gdje je Sotonino prijestolje. Ipak, čvrsto se držiš mog imena+ i nisi zanijekao da vjeruješ u mene+ čak ni u danima mog vjernog svjedoka+ Antipe, koji je ubijen+ u vašem gradu, u kojem prebiva Sotona.

14 Ali imam nešto protiv tebe: U svojoj sredini imaš nekih koji se drže učenja Bileama,+ koji je poučio Balaka+ kako da navede Izraelce na grijeh* – da jedu ono što je žrtvovano idolima i da čine blud*.+ 15 Isto tako, imaš i onih koji se drže učenja Nikoline sljedbe.+ 16 Zato se pokaj! Ako se ne pokaješ, brzo ću doći k tebi i ratovat ću s njima dugim mačem koji izlazi iz mojih usta.+

17 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama:+ Onome tko pobijedi+ dat ću nešto skrivene mane+ i dat ću mu bijeli oblutak na kojem je napisano novo ime, koje ne zna nitko osim onoga tko ga dobije.’

18 Anđelu skupštine u Tijatiri+ napiši: Ovo govori Božji Sin, onaj kome su oči kao razbuktali plamen,+ a noge kao čisti bakar:+ 19 ‘Znam tvoja djela i tvoju ljubav, vjeru, službu i ustrajnost te da u posljednje vrijeme činiš više nego što si činio u početku.

20 Ipak, ovo imam protiv tebe: Trpiš tu ženu Izebelu,+ koja sebe naziva proročicom i zavodi moje robove te ih uči da čine blud*+ i jedu ono što je žrtvovano idolima. 21 Dao sam joj vremena da se pokaje, ali ona se ne želi pokajati za svoj blud*. 22 Evo, bacit ću je u bolesničku postelju, a onima koji s njom čine preljub nanijet ću veliku nevolju ako se ne pokaju za svoja djela, koja su ista kao i njena. 23 A njenu ću djecu pobiti pomorom, pa će sve skupštine znati da ja istražujem najskrovitije misli* i srca. I svakome od vas dat ću ono što zaslužuje zbog svojih djela.+

24 A vama ostalima koji ste u Tijatiri – svima koji se ne drže tog učenja, koji nisu upoznali takozvane Sotonine dubine+ – kažem: Ne stavljam na vas nikakvo drugo breme. 25 Samo se čvrsto držite onoga što imate dok ne dođem.+ 26 A onome tko pobijedi i tko sve do kraja bude činio djela kakva sam ja činio, dat ću vlast nad narodima+ 27 – kao što sam i ja primio vlast od svog Oca – te će on vladati nad njima* željeznom palicom+ i razbiti ih kao glinene posude. 28 I dat ću mu jutarnju zvijezdu.+ 29 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama.’

3 Anđelu skupštine u Sardu napiši: Ovo govori onaj koji ima sedam Božjih duhova+ i sedam zvijezda:+ ‘Znam tvoja djela – sloviš kao živ*, a mrtav si.+ 2 Budi budan+ i ojačaj ono što je preostalo i što je gotovo umrlo jer ne vidim da radiš sve ono što od tebe očekuje moj Bog. 3 Zato imaj na umu ono što si primio i ono što si čuo. Drži se toga i pokaj se.+ Jer ako se ne probudiš, doći ću kao lopov+ i nećeš znati u koji ću čas doći.+

4 Ali imaš u Sardu nekoliko onih* koji nisu okaljali svoje haljine.+ Oni će ići sa mnom u bijelim haljinama+ jer su toga dostojni. 5 Tako će onaj tko pobijedi+ biti odjeven u bijele haljine+ i neću izbrisati njegovo ime iz knjige života,+ nego ću ga* priznati pred svojim Ocem i pred njegovim anđelima.+ 6 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama.’

7 Anđelu skupštine u Filadelfiji napiši: Ovo govori onaj koji je svet+ i istinit,+ koji ima Davidov ključ+ – kad on otvori, nitko ne može zatvoriti, a kad zatvori, nitko ne može otvoriti: 8 ‘Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata+ koja nitko ne može zatvoriti. Znam da imaš malo snage, a ipak si se držao moje riječi i nisi se odrekao mog imena. 9 Evo, prisilit ću one iz Sotonine sinagoge – koji kažu da su Židovi, a zapravo nisu,+ nego lažu – da dođu i poklone se* pred tvojim nogama te da spoznaju da te ja volim. 10 Budući da si se držao onog što si čuo o mojoj ustrajnosti*,+ ja ću te sačuvati u času kušnje,+ koji će zadesiti sav svijet kako bi se iskušali oni koji žive na zemlji. 11 Dolazim brzo.+ Čvrsto se drži onog što imaš da ti nitko ne oduzme nagradu*.+

12 Onoga tko pobijedi učinit ću stupom u hramu svog Boga i on više neće izaći odande. I napisat ću na njemu ime svog Boga+ i ime grada svog Boga – Novog Jeruzalema,+ koji silazi s neba od mog Boga – i svoje novo ime.+ 13 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama.’

14 Anđelu skupštine u Laodiceji+ napiši: Ovo govori Amen,+ vjerni i istiniti+ svjedok,+ prvo što je Bog stvorio:+ 15 ‘Znam tvoja djela – nisi ni hladan ni vruć. Da si barem hladan ili vruć! 16 Ali budući da si mlak, ni vruć+ ni hladan,+ ispljunut ću te iz usta. 17 Govoriš: “Bogat sam,+ obogatio sam se i ništa mi ne treba”, a ne znaš da si i jadan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol. 18 Zato ti savjetujem: Kupi od mene zlato pročišćeno u vatri da se obogatiš. Kupi i bijele haljine da se odjeneš i da se ne vidi tvoja sramotna golotinja.+ Kupi i očne masti da namažeš oči,+ pa da progledaš.+

19 Ja ukoravam i opominjem sve koje volim.+ Zato budi revan i pokaj se.+ 20 Evo, stojim na vratima i kucam. Ako netko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću u njegovu kuću i večerat ćemo zajedno, ja s njim i on sa mnom. 21 Onome tko pobijedi+ dat ću da sjedne sa mnom na moje prijestolje,+ kao što sam i ja pobijedio i sjeo+ sa svojim Ocem na njegovo prijestolje. 22 Tko ima uši, neka čuje što duh govori skupštinama.’”

4 Nakon toga ugledao sam otvorena vrata na nebu. Prvi glas koji sam začuo bio je poput zvuka trube. Obratio mi se riječima: “Popni se ovamo i pokazat ću ti što će se dogoditi.” 2 Istog trena obuzeo me duh i ugledao sam prijestolje na nebu i nekoga kako sjedi na prijestolju.+ 3 I taj koji je sjedio izgledao je kao jaspis+ i sard*, a oko prijestolja bila je duga slična smaragdu.+

4 Oko tog prijestolja bila su 24 prijestolja, a na tim prijestoljima sjedili su 24 starješine+ obučeni u bijele haljine, sa zlatnim krunama na glavi. 5 Iz prijestolja su izlazile munje,+ glasovi i gromovi,+ a ispred prijestolja bilo je sedam svjetiljki u kojima je gorjela vatra – one predočavaju sedam Božjih duhova.+ 6 Ispred prijestolja bilo je i nešto poput staklenog mora,+ nalik na kristal.

U sredini, gdje je bilo prijestolje,* i oko prijestolja bila su četiri bića+ puna očiju sprijeda i straga. 7 Prvo biće bilo je nalik lavu,+ drugo biće bilo je nalik mladom biku,+ treće biće+ imalo je lice nalik čovječjem, a četvrto biće+ bilo je nalik orlu u letu.+ 8 Svako od ta četiri bića imalo je šest krila, koja su sa svih strana bila puna očiju.+ I bića su neprestano, i dan i noć, govorila: “Svet, svet, svet je Jehova*+ Bog, Svemogući, koji je bio, koji jest i koji dolazi!”+

9 Kad bi god ta bića iskazala slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi u svu vječnost,+ 10 24 starješine+ pali bi ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i poklonili se* onome koji živi u svu vječnost te bacili svoje krune pred prijestolje, govoreći: 11 “Jehova*, Bože naš, dostojan si primiti slavu,+ čast+ i moć+ jer ti si sve stvorio+ i tvojom je voljom sve postalo i stvoreno je.”

5 U desnici onoga koji je sjedio na prijestolju+ vidio sam svitak ispisan s obje strane*, zapečaćen sa sedam pečata. 2 I vidio sam snažnog anđela kako jakim glasom objavljuje: “Tko je dostojan otvoriti svitak i razlomiti njegove pečate?” 3 Ali nitko ni na nebu, ni na zemlji, ni ispod zemlje nije mogao otvoriti svitak i pogledati u njega. 4 Počeo sam gorko plakati jer nitko nije bio dostojan otvoriti svitak i pogledati u njega. 5 Ali jedan od starješina rekao mi je: “Ne plači! Pobijedio je+ Lav iz Judinog plemena,+ Davidov korijen.+ On je dostojan otvoriti svitak i njegovih sedam pečata.”

6 I vidio sam kako u sredini – gdje je bilo prijestolje i četiri bića, koji su bili okruženi starješinama*+ – stoji janje+ koje je izgledalo kao da je bilo zaklano.+ Imalo je sedam rogova i sedam očiju, koje predočavaju sedam Božjih duhova+ poslanih po cijeloj zemlji. 7 Janje je prišlo i uzelo svitak iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju.+ 8 Kad je Janje uzelo svitak, četiri bića i 24 starješine+ pali su ničice pred njim. Svaki je imao harfu, a imali su i zlatne posude pune kada. (Kad predočava molitve svetih.+) 9 Pjevali su novu pjesmu:+ “Dostojan si uzeti svitak i otvoriti njegove pečate jer si bio zaklan i svojom si krvlju kupio Bogu ljude+ iz svakog plemena, jezika, puka i naroda+ 10 te si ih učinio kraljevstvom+ i svećenicima našeg Boga.+ Oni će kraljevati+ nad zemljom.”

11 I vidio sam mnogo anđela koji su bili oko prijestolja, bića i starješina i čuo sam njihov glas. Bilo ih je na mirijade mirijada* i na tisuće tisuća.+ 12 Glasno su govorili: “Janje koje je bilo zaklano+ dostojno je primiti moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i blagoslov.”+

13 Čuo sam kako svako stvorenje na nebu, na zemlji, ispod zemlje+ i na moru – sve na njima i u njima – govori: “Onome koji sjedi na prijestolju+ i Janjetu+ neka je blagoslov, čast,+ slava i moć u svu vječnost!”+ 14 Četiri bića govorila su: “Amen!” a starješine su pali ničice i poklonili se* Bogu.

6 I vidio sam kad je Janje+ otvorilo prvi od sedam pečata+ i čuo sam jedno od četiri bića+ kako govori glasom koji je zvučao poput grmljavine: “Dođi!” 2 Tada sam ugledao bijelog konja+ i na njemu jahača koji je imao luk. Dobio je krunu+ te je izašao da pobjeđuje i da izbori konačnu pobjedu.+

3 Kad je Janje otvorilo drugi pečat, čuo sam drugo biće+ kako govori: “Dođi!” 4 Tada je izašao drugi konj, plamene boje. Njegov je jahač dobio ovlasti da uzme mir sa zemlje kako bi ljudi ubijali jedni druge. Dobio je i velik mač.+

5 Kad je Janje otvorilo treći pečat,+ čuo sam treće biće+ kako govori: “Dođi!” Tada sam ugledao crnog konja i na njemu jahača koji je u ruci imao vagu. 6 I začuo sam neki glas usred četiri bića kako govori: “Mjera* pšenice za denar*+ i tri mjere ječma za denar! A ulje i vino troši štedljivo!*”+

7 Kad je Janje otvorilo četvrti pečat, čuo sam glas četvrtog bića+ kako govori: “Dođi!” 8 Tada sam ugledao blijedog konja i na njemu jahača kojem je ime bilo Smrt. Za njim je išao grob*. Dobili su vlast nad četvrtinom zemlje da ubijaju mačem, glađu,+ pomorom i zvijerima.+

9 Kad je Janje otvorilo peti pečat, vidio sam podno žrtvenika+ duše*+ onih koji su ubijeni zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva koje su dali.+ 10 Vikali su na sav glas: “Svevišnji Gospodine, sveti i istiniti,+ koliko ćeš još čekati dok ne počneš suditi onima koji žive na zemlji i ne osvetiš našu krv?”+ 11 Svaki od njih dobio je dugu bijelu haljinu+ i bilo im je rečeno da čekaju još malo, dok se ne popuni broj njihovih suradnika* i njihove braće koji trebaju biti ubijeni kao i oni.+

12 I vidio sam kad je Janje otvorilo šesti pečat. Tada se zbio jak potres. Sunce je postalo crno kao crna kostrijet, cijeli je mjesec postao kao krv,+ 13 a zvijezde su s neba pale na zemlju, kao što nezrele smokve padnu sa stabla kad ga zatrese jak vjetar. 14 Nebo je iščeznulo kao svitak kad se smota.+ Svaka gora i svaki otok pomaknuli su se sa svog mjesta.+ 15 Tada su se kraljevi, velikaši, vojni zapovjednici, bogataši, moćnici, svi robovi i svi slobodnjaci sakrili u pećine i među gorske stijene.+ 16 I govorili su gorama i stijenama: “Padnite na nas+ i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju+ i od Janjetove srdžbe+ 17 jer je došao veliki dan njihove srdžbe!+ Tko ga može preživjeti?”+

7 Nakon toga vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja zemlje i čvrsto drže četiri zemaljska vjetra da nijedan od njih ne puše ni na zemlju, ni na more, ni na ikoje drvo. 2 Vidio sam i jednog drugog anđela kako se podiže s istoka i nosi pečat živog Boga. On je povikao na sav glas četvorici anđela koji su dobili ovlasti da naude zemlji i moru: 3 “Nemojte nauditi ni zemlji, ni moru, ni drveću dok robovima našeg Boga pečatom ne obilježimo+ čela!”+

4 I čuo sam broj onih koji su bili obilježeni pečatom – 144 000.+ Oni dolaze iz svih izraelskih plemena:+

9 Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika.+ Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u duge bijele haljine,+ s palminim granama u rukama.+ 10 Vikali su na sav glas: “Spasenje dugujemo svom Bogu, koji sjedi na prijestolju,+ i Janjetu!”+

11 Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina+ i četiri bića te su pali ničice pred prijestoljem i poklonili se* Bogu, 12 govoreći: “Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu u svu vječnost!+ Amen.”

13 Nato me jedan od starješina upitao: “Tko su ovi koji su obučeni u duge bijele haljine+ i odakle su došli?” 14 Istog sam mu trena odvratio: “To ti znaš, gospodine moj.” A on mi je rekao: “To su oni koji dolaze iz velike nevolje.+ Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u Janjetovoj krvi.+ 15 Zato stoje pred Božjim prijestoljem i služe mu* dan i noć u njegovom hramu. Onaj koji sjedi na prijestolju,+ razapet će svoj šator nad njima.+ 16 Oni više neće gladovati ni žeđati, neće ih moriti sunce niti ikakva žega+ 17 jer će ih Janje,+ koje je uz prijestolje*, pasti+ i voditi na izvore voda života.+ I Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju.”+

8 Kad je Janje+ otvorilo sedmi pečat,+ na nebu je nastala tišina koja je potrajala oko pola sata. 2 Tada sam vidio sedam anđela+ koji su stajali pred Bogom. Oni su dobili sedam truba.

3 Došao je jedan drugi anđeo i stao pored žrtvenika+ držeći zlatnu kadionicu. Dobio je mnogo kada+ da ga prinese na zlatnom žrtveniku+ pred prijestoljem dok se svi sveti budu molili. 4 Dim kada koji je anđeo prinio uzdignuo se pred Boga zajedno s molitvama+ svetih. 5 Anđeo je tada uzeo kadionicu i napunio je užarenim ugljevljem* sa žrtvenika te je bacio ugljevlje na zemlju. I udarali su gromovi, razlijegali se glasovi, sijevale su munje+ i nastao je potres. 6 A sedam anđela sa sedam truba+ pripremilo se da zatrubi.

7 Prvi je anđeo zatrubio. Tada su nastale tuča i vatra pomiješane s krvlju te su bile bačene na zemlju.+ Trećina zemlje bila je spaljena, trećina drveća bila je spaljena i sve zeleno raslinje bilo je spaljeno.+

8 Drugi je anđeo zatrubio. Tada je nešto kao velika plamteća gora bilo bačeno u more.+ Trećina mora pretvorila se u krv.+ 9 Trećina životinja u moru izginula je+ i trećina brodova bila je razbijena.

10 Treći je anđeo zatrubio. Tada je s neba pala velika zvijezda koja je gorjela kao svjetiljka. Pala je na trećinu rijeka i na izvore voda.+ 11 Zvijezdi je ime Pelin. Trećina voda pretvorila se u pelin te je mnogo ljudi pomrlo od voda jer su bile gorke.+

12 Četvrti je anđeo zatrubio. Tada je bila pogođena trećina sunca,+ trećina mjeseca i trećina zvijezda, pa je trećina njih potamnjela+ te je trećina dana ostala bez svjetlosti, a tako i trećina noći.

13 I vidio sam orla kako leti nebom* i začuo sam kako glasno govori: “Jao, jao, jao+ onima koji žive na zemlji zbog onoga što će se dogoditi kad se oglase trube preostala tri anđela koji će zatrubiti!”+

9 Peti je anđeo zatrubio.+ Tada sam vidio zvijezdu koja je pala s neba na zemlju. Ona je dobila ključ od bezdana.+ 2 Otvorila je bezdan, a iz njega se podignuo dim kao dim iz velike peći te su sunce i zrak potamnjeli+ od dima iz bezdana. 3 Iz dima su izašli skakavci i raširili se po zemlji+ te su dobili moć kakvu imaju zemaljski škorpioni. 4 Dobili su zapovijed da ne naude travi na zemlji ni ikakvoj biljci ni ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju Božji pečat na čelu.+

5 Skakavci su dobili ovlasti da ih muče pet mjeseci, ali nisu ih smjeli ubiti. Muke koje su oni trpjeli* bile su poput onih koje čovjek trpi kad ga ubode škorpion.+ 6 U te dane ljudi će tražiti smrt, ali je neće naći. Željet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih.

7 Skakavci su izgledali kao konji pripremljeni za bitku.+ Na glavama su imali nešto kao zlatne krune, lica su im bila kao ljudska lica, 8 kosa im je bila kao ženska kosa, a zubi su im bili kao lavlji zubi.+ 9 Na prsima su imali oklope nalik željeznim oklopima. Lepet njihovih krila bio je kao tutnjava bojnih kola s konjima koja jure u bitku.+ 10 Imali su repove s bodljom kao škorpioni, a u repovima im je bila moć da pet mjeseci nanose bol ljudima.+ 11 Nad sobom su imali kralja, anđela bezdana.+ On se na hebrejskom zvao Abadon*, a na grčkom se zvao Apolion*.

12 Jedan je “jao” prošao. Ali gle, nakon svega toga dolaze još dva “jao”.+

13 Šesti je anđeo+ zatrubio.+ Tada sam čuo glas koji je dopirao iz rogova zlatnog žrtvenika+ što je pred Bogom. 14 Glas je rekao šestom anđelu koji je imao trubu: “Odveži četiri anđela svezana na velikoj rijeci Eufratu.”+ 15 I četiri anđela, koja su bila spremna za određeni sat, dan, mjesec i godinu, bila su odvezana da pobiju trećinu ljudi.

16 Broj konjanika u vojsci iznosio je dvije mirijade mirijada* – čuo sam taj broj. 17 Konji i njihovi jahači koje sam vidio u viđenju izgledali su ovako: Na prsima su imali oklope crvene kao plamen, plave kao hijacint i žute kao sumpor. Glave konja bile su kao lavlje glave,+ a iz usta su im izlazili vatra, dim i sumpor. 18 Trećina ljudi poginula je od te tri nevolje – od vatre, dima i sumpora koji su izlazili iz njihovih usta. 19 Jer konjima je moć bila u ustima i u repovima. Naime, repovi su im izgledali poput zmija i imali su glave te su tim repovima nanosili bol.

20 A ostali ljudi, oni koji nisu poginuli od tih nevolja, nisu se pokajali za djela svojih ruku – nisu prestali štovati demone ni idole od zlata, srebra, bakra, kamena i drva, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati.+ 21 Nisu se pokajali ni za svoje grijehe: ubojstva, vračanje*, blud* i krađe.

10 I vidio sam jednog drugog snažnog anđela kako silazi s neba zaodjenut oblakom i s dugom iznad glave. Lice mu je bilo kao sunce,+ a noge kao vatreni stupovi. 2 U ruci je imao malen otvoreni svitak. Desnom je nogom stao na more, a lijevom na zemlju. 3 Povikao je na sav glas, kao kad lav riče,+ a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova.+

4 A kad se sedam gromova oglasilo, htio sam zapisati ono što su rekli, ali čuo sam glas s neba+ koji je kazao: “Zadrži u tajnosti* ono što je reklo sedam gromova i nemoj to zapisivati.” 5 Anđeo kojeg sam vidio kako stoji na moru i na zemlji podignuo je desnu ruku prema nebu 6 i zakleo se onim koji živi u svu vječnost,+ onim koji je stvorio nebo i ono što je na njemu, zemlju i ono što je na njoj i more i ono što je u njemu:+ “Bog više neće čekati! 7 Kad dođe vrijeme da sedmi anđeo+ zatrubi,+ dovršit će se sveta tajna+ koju je Bog objavio kao dobru vijest svojim robovima, prorocima.”+

8 I čuo sam glas s neba+ kako mi se opet obraća. Rekao mi je: “Idi, uzmi otvoreni svitak iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji.”+ 9 Otišao sam k anđelu i zamolio ga neka mi da mali svitak. A on mi je rekao: “Uzmi ga i pojedi.+ Zagorčat će ti utrobu, ali u ustima će ti biti sladak kao med.” 10 Uzeo sam svitak iz anđelove ruke i pojeo ga.+ U ustima mi je bio sladak kao med,+ ali kad sam ga progutao, zagorčao mi je utrobu. 11 I rekli su mi: “Trebaš opet prorokovati o pucima, narodima, jezicima i mnogim kraljevima.”

11 Zatim sam dobio trsku nalik mjernom štapu+ i bilo mi je rečeno: “Ustani i izmjeri svetište Božjeg hrama, žrtvenik i one koji se klanjaju* u njemu. 2 Ali izostavi dvorište koje je izvan hramskog svetišta, nemoj ga mjeriti jer je dano neznabošcima*. Oni će gaziti sveti grad+ 42 mjeseca.+ 3 Poslat ću svoja dva svjedoka da prorokuju 1260 dana obučeni u kostrijet.” 4 Njih predočavaju dvije masline+ i dva svijećnjaka.+ Oni stoje pred Gospodarom zemlje.+

5 Pokuša li im netko nauditi, vatra će izaći iz njihovih usta i proždrijeti njihove neprijatelje. Pokuša li im netko nauditi, tako će biti ubijen. 6 Oni imaju moć zatvoriti nebo+ da ne pada kiša+ dok prorokuju. Imaju moć pretvoriti vode u krv+ i izazvati na zemlji svaku vrstu nevolje kad god zažele.

7 A kad završe svoje svjedočenje, zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će se s njima, pobijediti ih i ubiti.+ 8 Njihova tijela ležat će na glavnoj ulici velikog grada koji se u prenesenom* smislu zove Sodoma i Egipat, gdje je i njihov Gospodin bio pribijen na stup. 9 A ljudi iz raznih puka, plemena, jezika i naroda gledat će njihova tijela tri i pol dana+ i neće dati da se njihova tijela polože u grob. 10 A oni koji žive na zemlji radovat će se njihovoj smrti, slavit će i slati darove jedni drugima, jer su ta dva proroka mučila one koji žive na zemlji.

11 Ali nakon tri i pol dana životna sila* koja dolazi od Boga ušla je u njih,+ pa su stali na noge. One koji su ih vidjeli obuzeo je velik strah. 12 A oni su čuli jak glas s neba kako im govori: “Uzađite ovamo!” I uzašli su u oblaku na nebo, a njihovi su ih neprijatelji vidjeli*. 13 U taj čas zbio se jak potres te se srušila desetina grada. U potresu je poginulo 7000 ljudi, a ostali su se uplašili i iskazali čast* nebeskom Bogu.

14 Drugi je “jao”+ prošao. Ali gle, treći “jao” dolazi brzo.

15 Sedmi je anđeo zatrubio.+ Tada su se na nebu začuli jaki glasovi: “Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada našem Gospodinu+ i njegovom Pomazaniku*,+ i on* će kraljevati u svu vječnost.”+

16 I 24 starješine+ koji su sjedili pred Bogom na svojim prijestoljima pali su ničice i poklonili se* Bogu, 17 govoreći: “Zahvaljujemo ti, Jehova* Bože, Svemogući, koji jesi+ i koji si bio, jer si pokazao* svoju veliku moć i počeo kraljevati.+ 18 Ali narodi su se razgnjevili, a ti si pokazao svoj gnjev i došlo je vrijeme da se sudi mrtvima i da se da nagrada+ tvojim robovima, prorocima,+ te svetima i onima koji se boje tvog imena, malima i velikima, i da se unište oni koji uništavaju zemlju.”+

19 Tada se otvorilo svetište Božjeg nebeskog hrama i pokazao se kovčeg Božjeg saveza u svetištu njegovog hrama.+ I sijevale su munje, razlijegali se glasovi, udarali su gromovi, nastao je potres i padala je velika tuča.

12 Tada se na nebu pojavio velik znak – žena+ zaodjenuta suncem, pod nogama joj je bio mjesec, a na glavi kruna od 12 zvijezda. 2 Bila je trudna i vikala je u trudovima i porođajnim mukama.

3 Na nebu se pojavio još jedan znak – velik zmaj+ plamene boje, sa sedam glava i deset rogova, a na glavama je imao sedam kruna*. 4 Repom je odvukao trećinu nebeskih zvijezda+ i bacio ih na zemlju.+ I zmaj je stajao pred ženom+ koja je trebala roditi kako bi proždro dijete kad ga ona rodi.

5 Žena je rodila sina,+ muško, koji će vladati nad svim narodima* željeznom palicom.+ Njeno je dijete bilo odmah odneseno k Bogu i njegovom prijestolju. 6 A žena je pobjegla u pustinju, gdje joj je Bog pripremio mjesto i gdje su je trebali hraniti 1260 dana.+

7 I izbio je rat na nebu: Mihael*+ i njegovi anđeli borili su se sa zmajem. A i zmaj i njegovi anđeli borili su se s njima, 8 ali nisu pobijedili*. Za njih više nije bilo mjesta na nebu. 9 Tako je bio zbačen veliki zmaj,+ prazmija,+ koji se zove Ðavo+ i Sotona,+ koji zavodi sav svijet.+ Bio je zbačen na zemlju,+ a s njim su bili zbačeni i njegovi anđeli. 10 Tada sam začuo kako jak glas na nebu govori:

“Sada su spasenje,+ moć i kraljevstvo našeg Boga+ i vlast njegovog Pomazanika* postali stvarnost jer je zbačen optužitelj naše braće, koji ih dan i noć optužuje pred našim Bogom!+ 11 Oni su ga pobijedili+ Janjetovom krvlju+ i porukom koju su objavljivali*.+ Nisu se bojali izgubiti život*+ ni kad su gledali smrti u oči. 12 Zato se veselite, nebesa i vi koji prebivate na njima! Teško vama, zemljo i more,+ jer je Ðavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena.”+

13 A kad je zmaj vidio da je zbačen na zemlju,+ počeo je progoniti ženu+ koja je rodila muško dijete. 14 No žena je dobila dva krila velikog orla+ da odleti u pustinju na mjesto pripremljeno za nju, gdje su je, daleko od zmije,+ trebali hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena*.+

15 A zmija je za ženom izbacila iz usta vodu poput rijeke da je utopi u rijeci. 16 Ali zemlja je došla u pomoć ženi te je otvorila usta i progutala rijeku koju je zmaj izbacio iz usta. 17 Tada se zmaj razgnjevio na ženu i otišao ratovati s ostatkom njenog potomstva,+ koji se drži Božjih zapovijedi i kojem je povjereno da svjedoči o Isusu.+

13 I stao je* na morskom pijesku.

Tada sam vidio kako iz mora+ izlazi zvijer+ s deset rogova i sedam glava. Na rogovima je imala deset kruna*, a na glavama hulna imena. 2 Zvijer koju sam vidio bila je nalik leopardu, ali šape su joj bile poput medvjeđih, a usta poput lavljih. Zmaj+ je dao zvijeri moć, prijestolje i veliku vlast.+

3 Izgledalo je kao da joj je jedna glava smrtno ranjena, ali smrtna rana joj je zacijeljela.+ I cijela je zemlja zadivljeno slijedila zvijer. 4 Ljudi su se poklonili* zmaju jer je dao vlast zvijeri. Poklonili su se i zvijeri, govoreći: “Tko je kao zvijer i tko se može boriti s njom?” 5 Dobila je usta koja su govorila ohole riječi i hule i dobila je vlast da djeluje 42 mjeseca.+ 6 I otvorila je usta da huli+ na Boga, na njegovo ime i na njegovo prebivalište – na one koji prebivaju na nebu.+ 7 Bilo joj je dopušteno da se zarati sa svetima i da ih pobijedi.+ Dobila je vlast nad svakim plemenom, pukom, jezikom i narodom. 8 I klanjat će joj se* svi koji žive na zemlji. Od postanka svijeta nikome od njih ime nije zapisano u svitku života.+ Taj svitak pripada Janjetu koje je bilo zaklano.+

9 Tko ima uši, neka čuje!+ 10 Ako je netko određen za zarobljeništvo, otići će u zarobljeništvo. Ako netko ubije nekoga mačem*, bit će ubijen mačem.+ Zato svetima+ treba ustrajnost+ i vjera.+

11 Tada sam vidio jednu drugu zvijer kako izlazi iz zemlje. Imala je dva roga kao janje, ali govorila je kao zmaj.+ 12 Provodila je svu vlast prve zvijeri+ u njenoj nazočnosti. Navodila je zemlju i njene stanovnike da se klanjaju* prvoj zvijeri, kojoj je smrtna rana zacijeljela.+ 13 Činila je velika čuda, čak je spuštala vatru s neba na zemlju naočigled ljudi.

14 Zavodila je one koji žive na zemlji čudima koja joj je bilo dopušteno činiti u nazočnosti zvijeri i govorila je onima koji žive na zemlji da načine kip+ zvijeri koja je imala ranu od mača, ali je preživjela.+ 15 I bilo joj je dopušteno da udahne život* kipu zvijeri, kako bi kip zvijeri mogao govoriti i zapovjediti da budu pobijeni svi koji mu se ne žele klanjati*.

16 Prisiljavala je sve ljude – male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove – da prime žig na desnicu ili na čelo+ 17 kako nitko ne bi mogao kupovati ni prodavati osim onoga tko ima žig, bilo ime+ zvijeri bilo broj njenog imena.+ 18 Za ovo je potrebna mudrost: Neka onaj tko je razuman izračuna broj zvijeri, jer to je čovjekov* broj. Njen je broj 666.+

14 Tada sam ugledao Janje+ kako stoji na gori Sionu,+ a s njim je bilo 144 000+ onih koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegovog Oca.+ 2 Začuo sam zvuk s neba koji je bio poput huke mnogih voda i poput tutnjave jakog groma. Zvuk koji sam čuo bio je kao glazba pjevača koji pjevaju i sviraju harfe. 3 Pjevali su nešto što je zvučalo kao nova pjesma+ stojeći pred prijestoljem, pred četiri bića+ i pred starješinama.+ I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih 144 000,+ koji su otkupljeni sa zemlje. 4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama, koji su sačuvali svoje djevičanstvo.+ Oni slijede Janje kamo god ono pođe.+ Otkupljeni su+ od ljudi kao prvine+ Bogu i Janjetu 5 i nikoga nisu prevarili svojim riječima. Oni su bez mane.+

6 I vidio sam jednog anđela kako leti nebom* noseći vječnu dobru vijest da je objavi onima koji žive na zemlji – svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.+ 7 Govorio je jakim glasom: “Bojte se Boga i iskažite mu čast* jer je došao čas njegovog suda!+ Poklonite se* onome koji je načinio nebo, zemlju, more+ i izvore voda!”

8 Za njim je došao drugi anđeo, govoreći: “Pao je, pao je Babilon Veliki,+ bludnica* koja je sve narode napojila vinom požude*, vinom svog bluda*!”+

9 Za njima je došao treći anđeo, govoreći jakim glasom: “Tko se god pokloni* zvijeri+ i njenom kipu te primi žig na čelo ili na ruku,+ 10 pit će vino Božjeg gnjeva koje je nerazvodnjeno natočeno u čašu njegove srdžbe.+ Bit će mučen vatrom i sumporom+ pred svetim anđelima i pred Janjetom. 11 Dim njihovog mučenja dizat će se u svu vječnost.+ Oni koji se klanjaju* zvijeri i njenom kipu i svi koji su primili žig s njenim imenom+ neće imati počinka ni danju ni noću. 12 Zato je ustrajnost potrebna svetima,+ onima koji postupaju po Božjim zapovijedima i čvrsto se drže vjere+ u Isusa.”

13 I začuo sam glas s neba kako govori: “Piši: Sretni su oni koji odsada umiru ujedinjeni s Gospodinom.+ Da, govori duh, neka počinu od svojih napora jer ih prate njihova djela.”

14 Tada sam ugledao bijeli oblak, a na oblaku je sjedio netko kao sin čovječji,+ sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci.

15 Jedan drugi anđeo izašao je iz hramskog svetišta vičući na sav glas onome koji je sjedio na oblaku: “Zamahni srpom i žanji jer je došao čas da se žanje, zemaljski urod zreo je za žetvu!”+ 16 I onaj koji je sjedio na oblaku, zamahnuo je srpom na zemlju i zemlja je bila požnjevena.

17 Iz svetišta nebeskog hrama izašao je još jedan anđeo. I on je imao oštar srp.

18 Tada se pojavio još jedan anđeo koji je došao od žrtvenika i koji je imao vlast nad vatrom. Povikao je na sav glas onome koji je imao oštar srp: “Zamahni svojim oštrim srpom i poberi grozdove zemaljske loze jer je njeno grožđe sazrelo!”+ 19 Anđeo je zamahnuo srpom prema zemlji i odsjekao zemaljsku lozu te ju je zajedno s grožđem bacio u veliki tijesak Božjeg gnjeva.+ 20 Tijesak se gazio izvan grada i krv je potekla iz tijeska te se podignula sve do uzda konjima, na daljinu od 1600 stadija*.

15 Zatim sam na nebu vidio jedan drugi znak, velik i čudesan – sedam anđela+ sa sedam nevolja. One su posljednje jer s njima završava Božji gnjev.+

2 I vidio sam nešto poput staklenog mora+ pomiješanog s vatrom. Uz stakleno more stajali su oni koji su pobijedili+ zvijer, njen kip+ i broj njenog imena,+ a u rukama su držali Božje harfe. 3 Pjevali su pjesmu Božjeg roba Mojsija+ i Janjetovu+ pjesmu:

“Velika su i čudesna tvoja djela,+ Jehova* Bože, Svemogući!+ Pravedni su i pouzdani tvoji putevi,+ Kralju vječnosti!+ 4 Tko da te se ne boji, Jehova*, tko da ne slavi tvoje ime, jer jedino si ti vjeran.+ Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom*+ jer vide da su tvoje odredbe pravedne.”

5 Nakon toga vidio sam kako se na nebu otvorilo svetište šatora svjedočanstva.+ 6 I sedam anđela sa sedam nevolja+ izašlo je iz svetišta. Bili su obučeni u čist i sjajan lan i imali su zlatni pojas omotan oko prsa. 7 Jedno od četiri bića dalo je sedmorici anđela sedam zlatnih posuda punih Božjeg gnjeva,+ gnjeva onoga koji živi u svu vječnost. 8 Svetište se ispunilo dimom zbog Božje slave+ i njegove moći i nitko nije mogao ući u svetište dok sedam anđela nije izlilo sedam nevolja.+

16 Tada sam začuo jak glas iz svetišta+ kako govori sedmorici anđela: “Idite i izlijte sedam posuda Božjeg gnjeva na zemlju!”+

2 Prvi je anđeo otišao i izlio svoju posudu na zemlju.+ I pojavili su se strašni i bolni čirevi+ na ljudima koji su imali žig zvijeri+ i koji su se klanjali* njenom kipu.+

3 Drugi je anđeo izlio svoju posudu na more.+ I ono se pretvorilo u krv+ sličnu krvi mrtvaca, te su izginula sva živa bića*, sve što je bilo u moru.+

4 Treći je anđeo izlio svoju posudu na rijeke i izvore voda.+ I oni su se pretvorili u krv.+ 5 Čuo sam anđela koji ima vlast nad vodama kako govori: “Bože vjerni,+ ti koji jesi i koji si bio,+ ti si pravedan jer si donio te presude.+ 6 Naime, oni su prolili krv tvojih svetih slugu i proroka,+ pa si im dao da piju krv.+ To su i zaslužili.”+ 7 I začuo sam žrtvenik kako govori: “Da, Jehova* Bože, Svemogući,+ tvoje su presude pouzdane i pravedne.”+

8 Četvrti je anđeo izlio svoju posudu na sunce.+ I suncu je bilo dopušteno da prži ljude vatrom. 9 Velika je vrućina pržila ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nisu se pokajali niti mu iskazali čast*.

10 Peti je anđeo izlio svoju posudu na prijestolje zvijeri. I njeno je kraljevstvo obavila tama.+ Ljudi su od boli grizli jezik, 11 ali hulili su na nebeskog Boga zbog svojih bolova i čireva i nisu se pokajali za svoja djela.

12 Šesti je anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat.+ I voda joj je presahnula+ da se pripremi put za kraljeve+ s istoka.

13 I vidio sam kako tri nečiste nadahnute objave* koje su izgledale kao žabe izlaze iz usta zmaja,+ iz usta zvijeri i iz usta lažnog proroka. 14 To su objave koje su nadahnuli demoni. One čine čuda+ i odlaze kraljevima cijelog svijeta da ih skupe za rat+ koji će se zbiti na veliki dan Svemogućeg Boga.+

15 “Evo, dolazim kao lopov!+ Sretan je onaj tko bdije+ i čuva svoje haljine da ne bi hodao gol i da se ne bi vidjela njegova sramota.”+

16 I skupili su ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon*.+

17 Sedmi je anđeo izlio svoju posudu na zrak. Nato se iz svetišta,+ od prijestolja, začuo jak glas koji je rekao: “Izvršeno je!” 18 I sijevale su munje, razlijegali se glasovi, udarali su gromovi i nastao je jak potres. Tako silnog i jakog potresa nije bilo otkako je ljudi na zemlji.+ 19 Veliki grad+ raspao se na tri dijela i gradovi svih naroda srušili su se. Bog se sjetio Babilona Velikog+ kako bi ga napojio čašom vina svoje žestoke srdžbe.+ 20 I svi su otoci nestali i gore su iščeznule.+ 21 Tada je s neba na ljude počela padati velika tuča,+ teška oko jednog talenta*. Ljudi su hulili na Boga zbog tuče+ jer je ta tuča bila neobično jaka.

17 Jedan od sedam anđela koji su imali sedam posuda+ došao je i rekao mi: “Dođi, pokazat ću ti kako će biti izvršena presuda nad velikom bludnicom* koja sjedi na mnogim vodama,+ 2 s kojom su bludničili* kraljevi cijele zemlje,+ a oni koji žive na zemlji opijali su se vinom njenog bluda*.”+

3 I anđeo me u duhu odnio u pustinju. Ondje sam ugledao neku ženu kako sjedi na skerletnoj zvijeri. Zvijer je bila puna hulnih imena i imala je sedam glava i deset rogova. 4 Žena je bila odjevena u purpur+ i grimiz te ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserima.+ U ruci je imala zlatnu čašu punu gadosti i nečistoće svog bluda*. 5 Na čelu joj je bilo napisano tajanstveno ime: “Babilon Veliki, majka svih bludnica+ i zemaljskih gadosti.”+ 6 I vidio sam da je žena pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka.+

Kad sam je ugledao, jako sam se začudio. 7 Nato mi je anđeo rekao: “Zašto se čudiš? Otkrit ću ti tajnu te žene+ i zvijeri na kojoj ona sjedi, zvijeri sa sedam glava i deset rogova:+ 8 Zvijer koju si vidio bila je, ali sada je nema. No uskoro će izaći iz bezdana+ i biti uništena. Oni koji žive na zemlji – oni čija imena od postanka svijeta nisu zapisana u svitku života+ – divit će se kad vide da se zvijer koja je bila, pa je zatim nije bilo, opet pojavila.

9 Za ovo su potrebni razum i mudrost: Sedam glava+ predočava sedam gora na kojima žena sjedi. 10 One predočavaju i sedam kraljeva: Pet ih je palo, jedan vlada, a jedan još nije došao. Ali kad dođe, ostat će kratko vrijeme. 11 A zvijer koja je bila, ali sada je nema,+ osmi je kralj. No ona potječe od onih sedam i bit će uništena.

12 Deset rogova koje si vidio predočava deset kraljeva koji još nisu primili kraljevstvo, ali će na jedan sat dobiti kraljevsku vlast zajedno sa zvijeri. 13 Oni imaju isti cilj*, pa svoju moć i vlast daju zvijeri. 14 Oni će se boriti s Janjetom,+ ali Janje će ih pobijediti jer je gospodar nad gospodarima i kralj nad kraljevima.+ A pobijedit će ih+ i oni koji su s njim, oni koji su pozvani, izabrani i vjerni.”+

15 Anđeo mi je rekao: “Vode koje si vidio, na kojima bludnica sjedi, predočavaju puke, mnoštva, narode i jezike.+ 16 A deset rogova+ koje si vidio i zvijer+ zamrzit će bludnicu+ te će je opustošiti i ogoliti. Pojest će njeno meso i spaliti je u vatri.+ 17 Jer Bog im je u srce stavio misao da izvrše njegov naum,+ to jest da izvrše svoj zajednički naum i predaju svoju kraljevsku vlast zvijeri na neko vrijeme,+ dok se ne ispune Božje riječi. 18 A žena+ koju si vidio predočava veliki grad koji kraljuje nad kraljevima cijele zemlje.”

18 Nakon toga vidio sam jednog drugog anđela kako silazi s neba s velikom vlašću i njegova je slava obasjala zemlju. 2 Povikao je na sav glas: “Pala je, pala je bludnica* Babilon Veliki+ i postala prebivalište demona, skrovište svakog nečistog duha* i svih nečistih i mrskih ptica!+ 3 Jer svi su se narodi opili vinom požude*, vinom njenog bluda*.+ Kraljevi cijele zemlje bludničili* su s njom,+ a trgovci iz cijelog svijeta obogatili su se zahvaljujući njenoj silnoj i besramnoj raskoši.”

4 I čuo sam jedan drugi glas s neba kako govori: “Iziđite iz nje, narode moj,+ da ne sudjelujete u njenim grijesima i da vas ne zadese njene nevolje!+ 5 Jer njeni su se grijesi nagomilali do neba+ i Bog se sjetio njenih nepravednih djela*.+ 6 Učinite joj onako kako je ona činila drugima,+ vratite joj dvostruko za njena djela.+ U čaši+ u kojoj je ona pripremala piće pripremite joj dvostruku količinu.+ 7 Onoliko koliko se uzvisivala i razmetala svojom besramnom raskoši, toliko joj muka i tuge zadajte. Jer u svom je srcu govorila: ‘Sjedim na prijestolju kao kraljica, nisam udovica i nikada neću tugovati.’+ 8 Zbog toga će u jednom danu doći njene nevolje – smrt, tuga i glad – i bit će spaljena u vatri+ jer je moćan Jehova* Bog, koji ju je osudio.+

9 I kraljevi cijele zemlje koji su s njom bludničili* i koji su s njom živjeli u besramnoj raskoši plakat će i žaliti za njom kad budu gledali kako se diže dim vatre u kojoj gori. 10 Prestrašeni njenim mukama, stajat će podalje i govoriti: ‘Jao, jao, Babilone, veliki i silni grade!+ U jednom trenu stigla te kazna.’

11 I trgovci iz cijelog svijeta plakat će i tugovati za njom jer više nitko neće kupovati njihovu robu: 12 zlato, srebro, drago kamenje, bisere, fini lan, purpur, svilu, grimiz, predmete od mirisnog drva, bjelokosti, skupocjenog drva, bakra, željeza i mramora, 13 a ni cimet, indijske začine, kad, mirisno ulje, tamjan, vino, maslinovo ulje, fino brašno, pšenicu, goveda, ovce, konje, kočije, robove i druge ljude. 14 Zrelo voće za kojim si žudjela oduzeto ti je, sve tvoje poslastice i raskoš nestale su zauvijek.

15 Trgovci koji su sve to prodavali i koji su se zahvaljujući njoj obogatili stajat će podalje, prestrašeni njenim mukama, te će plakati i tugovati, 16 govoreći: ‘Jao, jao, veliki grade, zaodjenut finim lanom, purpurom i grimizom, nakićen zlatom, dragim kamenjem i biserima!+ 17 U jednom trenu opustošeno je toliko bogatstvo.’

I svi kapetani brodova, svi moreplovci i mornari te svi koji žive od mora stajali su podalje 18 i jadikovali gledajući kako se diže dim vatre u kojoj je ona gorjela: ‘Koji je grad poput ovog velikog grada?’ 19 Posipali su se prašinom po glavi te su plačući i tugujući vikali: ‘Jao, jao, veliki grade, u kojem su se svi koji imaju brodove na moru obogatili zahvaljujući tvom bogatstvu! U jednom je trenu opustošen.’+

20 Raduj se, nebo,+ a radujte se i vi sveti,+ apostoli i proroci, zbog onoga što ju je snašlo jer joj je Bog radi vas izrekao presudu.”+

21 I jedan snažni anđeo podignuo je kamen nalik velikom mlinskom kamenu i bacio ga u more, govoreći: “Ovako će u trenu biti zbačen veliki grad Babilon i više ga nikad neće biti.+ 22 I u tebi se više nikad neće čuti glazba pjevača koji pjevaju i sviraju harfe te frulaša, trubača i ostalih glazbenika. U tebi se više nikad neće naći nijedan zanatlija bilo kojeg zanata. U tebi se više nikad neće čuti zvuk mlinskog kamena. 23 U tebi više nikad neće sjati svjetlost svjetiljke. U tebi se više nikad neće čuti glas mladoženje i nevjeste. Jer tvoji su trgovci bili najugledniji ljudi na zemlji i tvojim su vračanjem*+ bili zavedeni svi narodi. 24 U tom se gradu našla krv proroka, svetih+ i svih koji su pobijeni na zemlji.”+

19 Nakon toga začuo sam jak glas koji je zvučao kao da dolazi od brojnog mnoštva na nebu. Oni su rekli: “Hvalite Jaha!*+ Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu 2 jer njegove su presude pouzdane i pravedne.+ On je izvršio presudu nad velikom bludnicom*, koja je iskvarila zemlju svojim bludom*, i osvetio je krv svojih robova, koja je na njenim rukama*.”+ 3 Odmah nakon toga rekli su drugi put: “Hvalite Jaha!*+ Dim s njenog zgarišta uzdizat će se u svu vječnost.”+

4 I 24 starješine+ i četiri bića+ pali su ničice i poklonili se* Bogu koji sjedi na prijestolju te rekli: “Amen! Hvalite Jaha!*”+

5 Od prijestolja se začuo glas koji je rekao: “Hvalite našeg Boga, svi njegovi robovi,+ koji ga se bojite, mali i veliki!”+

6 I začuo sam nešto što je zvučalo kao glas brojnog mnoštva, kao huka mnogih voda i kao tutnjava silnih gromova. Oni su govorili: “Hvalite Jaha!*+ Jer Jehova, naš Bog, Svemogući,+ počeo je kraljevati!+ 7 Radujmo se, veselimo se i iskažimo mu čast* jer je došlo vrijeme za Janjetovu svadbu i njegova je nevjesta spremna. 8 Dobila je čast da odjene fini lan, sjajan i čist, jer fini lan predočava pravedna djela svetih.”+

9 Anđeo mi je rekao: “Piši: Sretni su oni koji su pozvani na Janjetovu svadbenu večeru.”+ Još mi je rekao: “To su Božje riječi, one su pouzdane.” 10 Nato sam pao pred njegove noge da mu se poklonim*, ali on mi je rekao: “Ne čini to!+ Ja sam samo rob kao i ti i tvoja braća kojoj je povjereno da svjedoče o Isusu.+ Bogu se klanjaj!*+ Jer svrha je proročanstava da svjedoče o Isusu.”+

11 Vidio sam otvoreno nebo i ugledao bijelog konja.+ Na njemu je sjedio onaj koji se zove Vjerni+ i Istiniti.+ On pravedno sudi i ratuje.+ 12 Oči su mu bile razbuktali plamen,+ a na glavi je imao mnoge krune*. Na sebi je imao napisano ime koje ne zna nitko osim njega samog. 13 Bio je odjeven u haljinu natopljenu* krvlju, a ime mu je bilo Božja Riječ.+ 14 Za njim su išle nebeske vojske na bijelim konjima, obučene u fini lan, bijel i čist. 15 Iz usta mu je izlazio dug i oštar mač+ da njime potuče narode. On će vladati nad njima* željeznom palicom.+ I gazit će tijesak žestoke srdžbe Svemogućeg Boga.+ 16 Na svojoj haljini, na bedru, imao je napisano ime: Kralj nad Kraljevima i Gospodar nad Gospodarima.+

17 Vidio sam i jednog anđela kako stoji na suncu. I povikao je na sav glas i rekao svim pticama koje su letjele nebom*: “Dođite, skupite se na veliku Božju gozbu+ 18 da jedete meso kraljeva, meso vojnih zapovjednika, meso junaka,+ meso konja i njihovih jahača,+ meso svih ljudi – slobodnjaka i robova, malih i velikih!”

19 Tada sam vidio zvijer i kraljeve cijele zemlje s njihovim vojskama kako su se okupili da ratuju s onim koji sjedi na konju i s njegovom vojskom.+ 20 I zvijer je bila uhvaćena, a s njom i lažni prorok+ koji je pred njom činio čuda kojima je zavodio one koji su primili žig zvijeri+ i one koji su se klanjali* njenom kipu.+ Oboje su živi bili bačeni u vatreno jezero u kojem gori sumpor.+ 21 A ostali su bili pobijeni dugim mačem koji je izlazio iz usta onoga koji sjedi na konju.+ I sve su se ptice nasitile njihovog mesa.+

20 Zatim sam vidio jednog anđela kako silazi s neba. U ruci je imao ključ od bezdana+ i veliki lanac. 2 Uhvatio je zmaja,+ prazmiju,+ koji je Ðavo+ i Sotona,+ i svezao ga na 1000 godina. 3 Bacio ga je u bezdan+ te ga je nad njim zatvorio i zapečatio da više ne zavodi narode dok se ne navrši 1000 godina. Nakon toga treba biti nakratko pušten.+

4 Potom sam vidio prijestolja. Oni koji su sjedili na njima dobili su vlast da sude. Da, vidio sam duše* onih koji su bili pogubljeni* zato što su svjedočili o Isusu i govorili o Bogu, onih koji se nisu poklonili* zvijeri ni njenom kipu niti su primili žig na čelo i na ruku.+ Oni su oživjeli i kraljevali s Kristom+ 1000 godina. 5 (Ostali mrtvi+ nisu oživjeli dok se nije navršilo 1000 godina.) To je prvo uskrsnuće.+ 6 Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću.+ Nad njima druga smrt+ nema vlasti.+ Štoviše, oni će biti Božji i Kristovi svećenici+ i kraljevat će s Kristom 1000 godina.+

7 A kad se navrši 1000 godina, Sotona će biti pušten iz svoje tamnice. 8 I izaći će da zavodi narode na četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, kako bi ih skupio za rat. Bit će ih kao morskog pijeska. 9 Vidio sam kako su se raširili po cijeloj zemlji i okružili tabor svetih i voljeni grad. Ali vatra je sišla s neba i proždrla ih.+ 10 A Ðavo, koji ih je zavodio, bio je bačen u vatreno i sumporno jezero, gdje su se već nalazili zvijer+ i lažni prorok.+ I bit će mučeni* dan i noć u svu vječnost.

11 Zatim sam vidio veliko bijelo prijestolje i onoga koji sjedi na njemu.+ Pred njim su pobjegli zemlja i nebo+ i više ih nigdje nije bilo. 12 Vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred prijestoljem. I otvorili su se svici. A otvorio se i jedan drugi svitak – svitak života.+ Mrtvima se sudilo prema njihovim djelima na temelju onog što je napisano u svicima.+ 13 More je predalo mrtvace koji su bili u njemu, a i smrt i grob* predali su mrtvace koji su bili u njima. I svakome se sudilo prema njegovim djelima.+ 14 A smrt i grob* bili su bačeni u vatreno jezero.+ To vatreno jezero+ predočava drugu smrt.+ 15 I svatko čije ime nije bilo zapisano u knjizi života,+ bio je bačen u vatreno jezero.+

21 I vidio sam novo nebo i novu zemlju.+ Naime, prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali su,+ a ni mora+ više nije bilo. 2 Vidio sam i sveti grad, Novi Jeruzalem, kako silazi s neba, od Boga,+ pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog mladoženju.+ 3 Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Gle, Božji je šator među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti njegov narod. Sam Bog bit će s njima.+ 4 On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju+ i više neće biti smrti.+ Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli.+ Sve što je prije bilo nestalo je.”

5 Onaj koji sjedi na prijestolju,+ rekao je: “Gle, sve činim novo!”+ Još je rekao: “Zapiši to jer su te riječi vjerodostojne i istinite.” 6 I rekao mi je: “Ispunile su se! Ja sam alfa i omega*, početak i svršetak.+ Onome tko je žedan dat ću da besplatno* pije s izvora vode života.+ 7 Tko pobijedi, naslijedit će te blagoslove. Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin. 8 A kukavice, bezvjerni,+ oni koji su izopačeni i odvratni, ubojice,+ bludnici*,+ oni koji prizivaju duhove*, idolopoklonici i svi lažljivci+ završit će u vatrenom jezeru u kojem gori sumpor.+ Ono predočava drugu smrt.”+

9 Zatim je došao jedan od sedmorice anđela koji su imali sedam posuda punih sedam posljednjih nevolja+ i rekao mi: “Dođi, pokazat ću ti nevjestu, Janjetovu ženu.”+ 10 I odnio me u duhu na veliku i visoku goru te mi pokazao sveti grad Jeruzalem kako silazi s neba, od Boga.+ 11 Grad je sjao Božjom slavom.+ Blistao je poput skupocjenog dragog kamena, poput jaspisa koji sja kao kristal.+ 12 Imao je velik i visok zid s 12 vrata, a na vratima je stajalo 12 anđela. Na vratima su bila napisana imena 12 izraelskih plemena. 13 Troja vrata bila su na istoku, troja na sjeveru, troja na jugu, a troja na zapadu.+ 14 Gradski zid imao je i 12 kamenova temeljaca, a na njima je bilo napisano 12 imena 12 Janjetovih apostola.+

15 A onaj koji mi se obratio držao je zlatnu trsku za mjerenje da izmjeri grad, njegova vrata i njegov zid.+ 16 Grad je bio sagrađen u obliku četverokuta. Dužina mu je bila jednaka širini. I izmjerio je grad trskom: 12 000 stadija*. Dužina, širina i visina bile su mu jednake. 17 Izmjerio je i njegov zid: 144 lakta*, po čovječjoj mjeri, koja je i anđeoska. 18 Zid je bio sagrađen od jaspisa,+ a grad je bio od čistog zlata, prozirnog poput stakla. 19 Temelji gradskog zida bili su od svakovrsnog dragog kamenja: prvi je temelj bio od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda, 20 peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 21 A 12 vrata bilo je 12 bisera – svaka vrata bila su jedan biser. Glavna gradska ulica bila je od čistog zlata, prozirnog poput stakla.

22 U gradu nisam vidio hram jer je njegov hram Jehova* Bog, Svemogući,+ a tako i Janje. 23 Gradu nisu trebali ni sunce ni mjesec da mu daju svjetlo jer ga je obasjavala Božja slava,+ a svjetiljka mu je bilo Janje.+ 24 I svjetlo tog grada osvjetljavat će stazu kojom idu narodi,+ a kraljevi cijele zemlje donijet će u njega svoju slavu. 25 Vrata mu se danju neće zatvarati, a noći ondje neće ni biti.+ 26 U njega će se donijeti slava i čast svih naroda.+ 27 Ali ništa okaljano i nitko tko čini gadosti i služi se prijevarom neće ući u njega.+ Ući će samo oni čija su imena zapisana u Janjetovom svitku života.+

22 I anđeo mi je pokazao rijeku vode života,+ bistru kao kristal, kako teče iz Božjeg i Janjetovog+ prijestolja 2 posred glavne gradske ulice. S obje strane rijeke nalazilo se drveće života koje je donosilo 12 uroda godišnje – svakog je mjeseca davalo plod. A lišće drveća bilo je za liječenje narodā.+

3 Ondje više neće biti nikakvog prokletstva. Božje i Janjetovo prijestolje+ bit će u gradu, a Bogu će njegovi robovi vršiti svetu službu. 4 Vidjet će njegovo lice,+ a njegovo će im ime biti napisano na čelima.+ 5 Više neće biti noći+ i neće im trebati svjetlost svjetiljke ni sunčeva svjetlost jer će ih Jehova* Bog obasjavati svjetlošću+ i oni će kraljevati u svu vječnost.+

6 Anđeo mi je rekao: “Ove su riječi vjerodostojne i istinite.+ Jehova*, Bog koji je nadahnuo proroke,+ poslao je svog anđela da pokaže svojim robovima ono što će se uskoro dogoditi. 7 Evo, dolazim brzo!+ Sretan je svatko tko se drži proročanskih riječi iz ovog svitka.”+

8 Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve to. Kad sam to čuo i vidio, pao sam pred noge anđelu koji mi je to pokazivao jer sam mu se htio pokloniti*. 9 Ali on mi je rekao: “Ne čini to! Ja sam samo rob kao i ti i tvoja braća proroci i kao oni koji se drže riječi iz ovog svitka. Bogu se klanjaj!*”+

10 Još mi je rekao: “Nemoj zapečatiti proročanske riječi iz ovog svitka jer je blizu vrijeme da se one ispune. 11 Neka onaj tko je nepravedan i dalje postupa nepravedno. Neka onaj tko je izopačen i dalje bude izopačen. A onaj tko je pravedan, neka i dalje postupa pravedno. Onaj tko je svet, neka i dalje bude svet.

12 ‘Evo, dolazim brzo i donosim plaću, da platim svakome prema njegovim djelima.+ 13 Ja sam alfa i omega*,+ prvi i posljednji, početak i svršetak. 14 Sretni su oni koji su oprali svoje duge haljine.+ Oni smiju jesti s drveća života+ i ući u grad na vrata.+ 15 A vani ostaju psi*, vračari*, bludnici*, ubojice, idolopoklonici i svatko tko voli i govori laž.’+

16 ‘Ja, Isus, poslao sam vam svog anđela da posvjedoči o ovome za dobrobit skupština. Ja sam Davidov korijen i potomak+ i sjajna jutarnja zvijezda.’”+

17 Duh i nevjesta+ govore: “Dođi!” I tko god to čuje, neka kaže: “Dođi!” I tko je god žedan, neka dođe.+ Tko god želi, neka besplatno uzme vode života.+

18 “Svakome tko čuje proročanske riječi iz ovog svitka svjedočim: Ako netko ovome nešto doda,+ Bog će njemu dodati nevolje koje su zapisane u ovom svitku.+ 19 I ako netko išta oduzme od proročanskih riječi iz ovog svitka, Bog će njemu oduzeti udio u onome što je opisano u ovom svitku – neće mu dopustiti da jede s drveća života+ niti da uđe u sveti grad.+

20 Onaj koji svjedoči o svemu tome govori: ‘Da, dolazim brzo.’”+

Amen! Dođi, Gospodine Isuse!

21 Neka nezaslužena dobrota Gospodina Isusa bude sa svetima!