Pjesma nad pjesmama
3 Noću sam na svojoj postelji
mislila na onoga kojeg ljubim.+
Silno sam ga željela vidjeti, ali njega nije bilo.+
2 Ustat ću i obilaziti grad.
Po ulicama i trgovima
tražit ću onoga kojeg ljubim.
Tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3 Zatekli su me stražari koji obilaze grad.+
‘Jeste li vidjeli onoga kojeg ljubim?’
4 Tek što sam otišla od njih,
našla sam onoga kojeg ljubim.
Uhvatila sam ga čvrsto i neću ga pustiti
sve dok ga ne uvedem u kuću svoje majke,+
u sobu one koja me nosila u utrobi.
5 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
gazelama i košutama u polju,
ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!”+
6 “Što se to uzdiže iz pustinje poput stupova dima,
miriše na smirnu i tamjan,
na svakovrsne mirodije koje donose trgovci?”+
7 “Gle, to je Salamunova nosiljka.
Oko nje je šezdeset junaka
odabranih između izraelskih junaka.+
8 Svi su naoružani mačem,
svi su uvježbani za ratovanje,
svaki uz bok nosi mač
da brani kralja od strahota koje se zbivaju noću.”
9 “To je nosiljka kralja Salamuna
koju je sebi načinio od libanonskih stabala.+
10 Stupove joj je načinio od srebra,
naslone od zlata.
Sjedište joj je od purpurne vune,
unutrašnjost su joj s ljubavlju ukrasile
kćeri jeruzalemske.”
11 “Izađite, kćeri sionske,
gledajte kralja Salamuna!