Postanak

32 A kad je Jakov otišao svojim putem, sreli su ga anđeli Božji.+ 2 Čim ih je ugledao, Jakov je rekao: “Ovo je tabor Božji!”+ Zato je tome mjestu dao ime Mahanajim.*+

3 Tada je Jakov poslao pred sobom glasnike+ bratu svojemu Ezavu u zemlju Seir,+ u zemlju edomsku,+ 4 i zapovjedio im je: “Ovako recite gospodaru mojemu+ Ezavu: ‘Sluga tvoj Jakov poručuje ti: “Boravio sam kod Labana i dugo sam ostao, sve do sad.+ 5 Stekao sam goveda, magaraca, ovaca, slugu i sluškinja,+ pa to javljam gospodaru svojemu da bih našao milost u očima njegovim.”’”+

6 Poslije nekog vremena glasnici su se vratili Jakovu i rekli: “Došli smo k bratu tvojemu Ezavu, i on ti ide u susret s četiri stotine ljudi.”+ 7 A Jakov se jako uplašio i zabrinuo.+ Zato je razdijelio ljude koji su bili s njim, sitnu stoku, goveda i deve u dva tabora,+ 8 rekavši: “Ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi će tabor još uvijek uspjeti pobjeći.”+

9 Potom je Jakov rekao: “O, Bože oca mojega Abrahama i Bože oca mojega Izaka!+ O, Jehova, ti koji mi govoriš: ‘Vrati se u zemlju svoju i k rodu svojemu, i ja ću ti biti dobrostiv’,+ 10 ja nisam vrijedan sve milosti* i sve vjernosti koju si pokazao sluzi svojemu,+ jer sam samo sa štapom prešao ovaj Jordan, a sada imam dva tabora.+ 11 Izbavi me, molim te,+ od ruke brata mojega, od ruke Ezavove, jer se bojim da ne dođe i ne napadne mene+ i majke s djecom! 12 A ti si mi sam rekao: ‘Zaista ću ti biti dobrostiv i učinit ću da potomstva tvojega bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti zbog množine.’”+

13 I ondje je prenoćio. A od imetka svojega uzeo je za dar bratu svojemu Ezavu:+ 14 dvije stotine koza i dvadeset jaraca, dvije stotine ovaca i dvadeset ovnova, 15 trideset deva dojilica s mladima njihovim, četrdeset krava i deset bikova, dvadeset magarica i deset magaraca.+

16 Zatim je stado po stado predavao slugama svojim i govorio im: “Prijeđite rijeku ispred mene i držite razmak među stadima!”+ 17 Tada je prvome zapovjedio: “Ako te sretne brat moj Ezav pa te upita: ‘Čiji si, kamo ideš i čije je ovo pred tobom?’ 18 onda mu reci: ‘Sluge tvojega Jakova. To je dar+ koji šalje gospodaru mojemu+ Ezavu, a, evo, i on ide za nama.’” 19 A tako je zapovjedio i drugomu i trećemu i svima koji su išli za stadima: “Tako recite Ezavu kad ga sretnete!+ 20 I još mu recite: ‘Evo, sluga tvoj Jakov ide za nama.’”+ Jer sâm je sebi rekao: “Umirit ću ga darom koji ide ispred mene,+ pa ću onda vidjeti lice njegovo. Možda će me tada ljubazno primiti.”+ 21 Tako je dar prešao rijeku ispred njega, a on je ostao onu noć u taboru.+

22 Još iste noći on je ustao, uzeo dvije žene svoje,+ dvije sluškinje svoje+ i jedanaest sinova svojih+ i prešao Jabok+ preko gaza. 23 Tako ih je uzeo i preveo preko rijeke,*+ i prebacio je sve što je imao.

24 Na koncu je Jakov ostao sam. Tada se neki čovjek hrvao s njim sve dok nije svanula zora.+ 25 Kad je onaj vidio da ga ne može nadvladati,+ dodirnuo mu je bedro pri zglobu, te se Jakovu iščašio kuk dok se hrvao s njim.+ 26 Tada je onaj rekao: “Pusti me, jer sviće zora!” Ali Jakov mu je odvratio: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”+ 27 Nato ga je onaj upitao: “Kako ti je ime?” “Jakov”, odvratio je. 28 A on mu je rekao: “Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael,*+ jer si se borio+ s Bogom i s ljudima i nadvladao si.” 29 A Jakov ga je upitao: “Molim te, reci mi svoje ime!” Ali onaj je rekao: “Zašto pitaš za moje ime?”+ I ondje ga je blagoslovio. 30 Zato je Jakov nazvao to mjesto Peniel,*+ jer, kao što je rekao: “Vidio sam Boga licem u lice, a ipak mi se duša izbavila.”+

31 I sunce je zasjalo nad njim kad je prošao Penuel, ali hramao je zbog kuka.+ 32 Zato sinovi Izraelovi do danas ne jedu tetivu* koja se nalazi na bedrenom zglobu, jer je anđeo Jakovu dodirnuo bedreni zglob na mjestu gdje se nalazi tetiva.+