Job

1 U zemlji Usu+ živio je čovjek po imenu Job.*+ Taj je čovjek bio čestit*+ i pravedan,+ bojao se Boga+ i klonio se zla.+ 2 I rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri.+ 3 Stoke+ je imao sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, pet stotina jarmova goveda i pet stotina magarica te veoma mnogo slugu. Taj je čovjek bio najveći od svih ljudi na Istoku.+

4 A sinovi su njegovi odlazili na gozbe+ koje je svatko od njih naizmjence priređivao u kući svojoj, svatko u svoj dan. Slali su po svoje tri sestre i pozivali ih da jedu i piju s njima. 5 A kad bi se izredali dani gozbe, Job bi poslao po njih i posvetio ih.+ Ustao bi rano ujutro i prinio žrtve paljenice+ za svakoga od njih, jer Job je govorio: “Možda su sinovi moji zgriješili i prokleli+ Boga u srcu svojemu.”+ Tako je Job uvijek činio.+

6 A stigao je dan koji je bio određen da sinovi* Jehove, pravoga Boga,+ stanu pred njega,+ a i Sotona*+ je došao među njih.+

7 Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Nato je Sotona odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom+ i obilazio je.”+ 8 A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio slugu mojega Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on.+ Čovjek je to čestit+ i pravedan,+ koji se boji Boga+ i kloni se zla.”+ 9 Nato je Sotona odgovorio Jehovi: “Zar se Job uzalud boji Boga?+ 10 Nisi li ti ogradio+ njega i kuću njegovu i sve što ima svuda unaokolo? Djelo ruku njegovih blagoslovio si+ i stoka se njegova namnožila po zemlji. 11 Nego, pruži, molim te, ruku svoju i dirni u sve što ima, pa vidi neće li te prokleti u lice!”+ 12 Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, sve što ima u tvojim je rukama! Samo na njega ne diži ruku svoju!” I Sotona je otišao od lica Jehovina.+

13 A jednoga su dana sinovi njegovi i kćeri njegove jeli i pili vino u kući brata svojega najstarijega.+ 14 I došao je glasnik+ Jobu i rekao: “Goveda su orala,+ a magarice kraj njih pasle, 15 kad su Sabejci+ navalili i oteli ih, a sluge pobili oštricom mača. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”+

16 Dok je taj još govorio, došao je drugi i rekao: “Vatra Božja sišla je s neba+ i rasplamsala se među ovcama i slugama te ih progutala. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”

17 Dok je taj još govorio, došao je treći i rekao: “Kaldejci+ su se svrstali u tri čete i navalili na deve i oteli ih, a sluge pobili oštricom mača. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”

18 Dok je taj još govorio, došao je četvrti i rekao: “Sinovi su tvoji i kćeri tvoje jeli i pili vino+ u kući brata svojega najstarijega. 19 I gle, jak se vjetar+ podigao iz pustinjskoga kraja i udario na četiri ugla kuće, tako da je pala na djecu te su poginula. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”

20 Tada je Job ustao i razderao+ ogrtač svoj, ošišao glavu+ te pao na zemlju,+ poklonio se+ 21 i rekao:

22 U svemu tome Job nije sagriješio niti je rekao išta loše o Bogu.+