Djela apostolska
28 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.+ 2 Stanovnici otoka, koji su govorili svojim jezikom,* iskazali su nam nesvakidašnju ljubaznost.+ Upalili su vatru i susretljivo primili sve nas jer je padala kiša i bilo je hladno.+ 3 A Pavao je nakupio naramak granja i stavio ga na vatru. Odjednom je zbog vrućine izašla otrovnica, ugrizla ga za ruku i ostala tako visjeti. 4 A kad su stanovnici otoka* vidjeli da mu zmija visi na ruci, počeli su govoriti među sobom: “Ovaj je čovjek zacijelo ubojica! Umaknuo je moru, ali pravda mu ne dopušta da živi.” 5 Ali on je otresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo.+ 6 A oni su očekivali da će oteći ili da će se odjednom srušiti mrtav. Kad su, nakon dugog čekanja, vidjeli da mu se nikakvo zlo nije dogodilo, promijenili su mišljenje i stali govoriti da je on bog.+
7 Nedaleko odande nalazilo se imanje upravitelja otoka, koji se zvao Publije. On nas je gostoljubivo primio i tri se dana prijateljski brinuo za nas. 8 A Publijeva je oca mučila vrućica i srdobolja,* pa je ležao. I Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio ruke na njega+ i izliječio ga.+ 9 Nakon toga počeli su dolaziti k njemu i drugi ljudi s otoka koji su bili bolesni, te su bili izliječeni.+ 10 I iskazali su nam mnoge počasti, a kad smo odlazili, opskrbili su nas svime što nam je trebalo.
11 Nakon tri mjeseca otplovili smo aleksandrijskim brodom+ koji je prezimio na otoku i imao na pramcu znak Dioskura.* 12 Doplovili smo u Sirakuzu i ostali ondje tri dana. 13 Odande smo otplovili i stigli u Regij. Sutradan je zapuhao južni vjetar, pa smo drugog dana stigli u Puteole. 14 Ondje smo našli braću, koja su nas molila da ostanemo s njima sedam dana. I tako smo stigli nadomak Rima. 15 Kad su tamošnja braća čula vijesti o nama, došla su nam u susret do Apijevog trga i Tri gostionice. Ugledavši ih, Pavao je zahvalio Bogu i ohrabrio se.+ 16 A kad smo ušli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno+ stanovati zasebno, s vojnikom koji ga je čuvao.
17 Nakon tri dana sazvao je vodeće Židove. Kad su se okupili, rekao im je: “Ljudi, braćo, nisam ništa učinio protiv naroda ni protiv običaja naših praotaca,+ a ipak su me uhvatili u Jeruzalemu i predali u ruke Rimljanima.+ 18 Oni su me nakon ispitivanja+ htjeli pustiti,+ jer na meni nije bilo ništa čime bih zaslužio smrt.+ 19 Ali kako su se Židovi tome protivili, bio sam prisiljen prizvati se na cara,+ ali ne zato što sam za nešto htio tužiti svoj narod. 20 Zato sam i molio da vas vidim i razgovaram s vama, jer zbog nade+ Izraelove imam ovaj lanac na sebi.”+ 21 A oni su mu rekli: “Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od braće koja su stigla javio ili rekao nešto zlo o tebi. 22 Ali htjeli bismo od tebe čuti što misliš, jer nam je za ovu sljedbu+ poznato da se posvuda protiv nje govori.”+
23 I ugovorili su s njim dan te ih je još više došlo k njemu u kuću. I on im je govorio i temeljito svjedočio o kraljevstvu Božjem+ te im iz Mojsijevog zakona+ i Proroka+ iznosio uvjerljive dokaze o Isusu, od jutra do večeri. 24 I neki su povjerovali+ njegovim riječima, a drugi nisu vjerovali.+ 25 A kako su bili nesložni među sobom, počeli su se razilaziti, no Pavao im je napomenuo još i ovo:
“Dobro je sveti duh govorio preko proroka Izaije praocima vašim: 26 ‘Idi k tom narodu i reci: “Ušima ćete slušati, ali nećete razumjeti, i očima ćete gledati, ali nećete vidjeti.+ 27 Jer srce je ovome narodu neprijemljivo i ušima čuju, a ne odazivaju se, i zatvaraju oči svoje, da očima ne vide i ušima ne čuju i srcem ne razumiju i da se ne obrate i da ih ne izliječim.”’+ 28 Stoga znajte da se vijest o onome po kome Bog donosi spasenje šalje neznabošcima+ i oni će je poslušati.”+ 29* ——
30 Tako je ostao pune dvije godine u kući koju je unajmio,+ gdje je rado primao sve koji su dolazili k njemu 31 i propovijedao im kraljevstvo Božje te naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom+ i bez ikakva ometanja.