Rimljanima
7 Zar ne znate, braćo — jer govorim poznavateljima zakona — da je Zakon gospodar čovjeku dok je čovjek živ?+ 2 Tako je udata žena zakonom vezana za muža dok je on živ, a ako joj muž umre, oslobođena je zakona muževljeva.+ 3 Dakle, dok joj je muž živ, bit će nazvana preljubnicom ako pripadne drugome čovjeku.+ Ali ako joj muž umre, slobodna je od njegova zakona, te nije preljubnica ako pripadne drugome čovjeku.+
4 Tako ste i vi, braćo moja, po Kristovu tijelu umrli Zakonu,+ kako biste pripali drugome,+ onome koji je ustao iz mrtvih,+ da bismo donosili plod+ koji je Bogu na slavu. 5 Jer kad smo živjeli po tijelu,+ grešne strasti koje je pobuđivao Zakon djelovale su u našim udovima da bismo donosili plod koji vodi u smrt.+ 6 A sada smo oslobođeni Zakona,+ jer smo umrli+ onome što nas je sputavalo, da budemo robovi+ na novi način, po duhu,+ a ne na stari način, po pisanom zakonu.+
7 Dakle, što ćemo reći? Je li Zakon grijeh?+ Nipošto! Ali nikada ne bih shvatio što je grijeh+ da nije bilo Zakona. I ne bih shvatio što je požuda+ da Zakon nije rekao: “Ne poželi!”+ 8 A grijeh je, našavši uporište u zapovijedi,+ prouzročio u meni svakovrsnu požudu, jer bez zakona grijeh je bio mrtav.+ 9 Ustvari, ja sam bio živ dok nije bilo zakona,+ ali kad je stigla zapovijed,+ grijeh je oživio, a ja sam umro.+ 10 I ustanovio sam da zapovijed koja je trebala voditi u život+ vodi u smrt.+ 11 Jer grijeh me, našavši uporište u zapovijedi, zaveo+ i ubio preko nje. 12 Ipak, Zakon je svet+ i zapovijed je sveta i pravedna+ i dobra.+
13 Je li, dakle, ono što je dobro postalo smrt za mene? Nipošto! Ali grijeh jest, da bi se pokazao grijehom koji mi onim što je dobro uzrokuje smrt,+ kako bi grijeh preko zapovijedi postao još mnogo grešnijim.+ 14 Znamo, naime, da je Zakon duhovan,+ a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu.+ 15 Jer ne razumijem što radim. Naime, ne činim ono što želim, nego ono što mrzim, to činim. 16 A ako činim ono što ne želim,+ slažem se da je Zakon dobar.+ 17 Ali onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.+ 18 Jer znam da u meni, to jest u mojemu tijelu, ne prebiva ništa dobro.+ Naime, sposoban sam željeti dobro,+ ali ne i činiti dobro.+ 19 Jer dobro koje želim činiti ne činim,+ nego zlo koje ne želim činiti, to činim. 20 A ako činim ono što ne želim, onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.+
21 Nalazim, dakle, ovaj zakon u sebi: kad želim činiti dobro,+ zlo je u meni.+ 22 Po svom unutarnjem čovjeku+ doista uživam+ u Božjem zakonu, 23 ali u svojim udovima+ vidim drugi zakon koji ratuje+ protiv zakona mojega uma+ i zarobljava me zakonom grijeha+ koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od tijela koje me vodi u takvu smrt?+ 25 Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!+ Ja, dakle, umom robujem Božjem zakonu,+ a tijelom zakonu grijeha.+