17 I doveo je na njih kralja kaldejskoga,+ koji je pobio mladiće njihove mačem+ u svetištu njihovu+ i nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalom.+ Sve mu je predao u ruke.
3 I rekao sam kralju: “Neka je kralj živ dovijeka!+ Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad+ gdje su grobovi praotaca mojih+ opustošen, a vrata su mu vatrom spaljena?”+
7 Podigao se kao lav iz guštare svoje,+ krenuo je onaj koji narode zatire,+ pošao je s mjesta svojega da pretvori zemlju tvoju u grozan prizor. Gradovi će tvoji biti razoreni i ostat će bez stanovnika.+