10 A Rispa, kći Ajina,+ uzela je kostrijet+ i prostrla je sebi na stijeni, i ostala je ondje od početka žetve pa dok kiša s neba nije pala na njih.+ I nije dala da se ptice+ nebeske spuste na njih danju niti da im se zvijeri+ poljske približe noću.
5 Zar sam ja odabrao da post bude dan u koji čovjek zemaljski žalosti dušu svoju,+ savija glavu svoju kao rogoz i prostire kostrijet i pepeo kao ležaj svoj?+ Zar to zovete postom i danom koji je po volji Jehovi?+