Nehemija
13 Toga dana čitalo se+ iz knjige+ Mojsijeve da čuje narod, i u njoj se našlo zapisano da Amonac+ i Moabac+ ne smiju biti primljeni u zajednicu pravoga Boga dovijeka,+ 2 jer nisu dočekali sinove Izraelove s kruhom+ i vodom,+ nego su protiv njih unajmili Bileama+ da ih prokune.+ Ali naš je Bog obratio prokletstvo u blagoslov.+ 3 A kad su čuli taj zakon,+ stali su odvajati+ sve tuđince* od Izraela.
4 A prije toga je Elijašib,+ svećenik postavljen nad blagovaonicama+ doma Boga našega, rođak Tobijin,+ 5 uredio ovome veliku blagovaonicu+ gdje su se prije ostavljale žitne žrtve,+ tamjan, pribor, desetina od žita, mladoga vina+ i ulja+ određena za levite,+ pjevače i vratare te prilozi za svećenike.
6 A dok se sve to zbivalo, ja nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge+ godine Artakserksa,+ kralja babilonskoga, otišao kralju, a poslije nekog vremena zamolio sam kralja za dopust.+ 7 Tada sam se vratio u Jeruzalem i saznao za zlo koje je Elijašib+ učinio radi Tobije+ uredivši mu blagovaonicu u dvorištu doma+ pravoga Boga. 8 To mi je bilo vrlo mrsko.+ Zato sam izbacio+ iz blagovaonice sve Tobijino pokućstvo. 9 Potom sam izdao zapovijed da se očiste+ blagovaonice,+ i vratio sam u njih pribor+ iz doma pravoga Boga te žitnu žrtvu i tamjan.+
10 Doznao sam i da leviti nisu dobivali svoj dio,+ tako da su se leviti i pjevači koji su obavljali posao razbježali svaki na svoje polje.+ 11 I stao sam prekoravati+ namjesnike:+ “Zašto je dom pravoga Boga zanemaren?”+ Zatim sam ih skupio i postavio ih na njihovo mjesto. 12 A sav je narod Judin donosio u spremišta+ desetinu+ od žita,+ mladoga vina+ i ulja.+ 13 I postavio sam nad spremištima svećenika Šelemiju, prepisivača Sadoka i Pedaju od levita, i pod njihovim je nadzorom bio Hanan, sin Zakura, sina Matanijina.+ Njih se smatralo vjernima,+ a dužnost im je bila da doneseno dijele+ svojoj braći.
14 Sjeti me se,+ Bože moj, zbog toga i nemoj izbrisati+ djela moja koja sam odano* činio za dom+ tvoj i brinuo se za njega!
15 U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako gaze grožđe u tijesku na dan počinka,*+ kako donose hrpe žita i tovare+ ga na magarce,+ isto tako i vino, grožđe, smokve+ i svakovrsne terete i donose ih u Jeruzalem na taj dan.+ I opominjao sam ih što su u taj dan prodavali hranu. 16 A u gradu su živjeli i Tirci+ koji su donosili ribu i svakovrsnu robu+ i prodavali je na dan počinka sinovima Judinim u Jeruzalemu. 17 Zato sam stao prekoravati dostojanstvenike+ Judine: “Kakvo to zlo djelo činite i oskvrnjujete dan počinka? 18 Nisu li tako činili praoci vaši,+ pa je Bog naš doveo svu ovu nevolju na nas+ i na ovaj grad? A vi još više raspaljujete gnjev na Izraela oskvrnjujući dan počinka.”+
19 I čim je uoči dana počinka pala sjena na jeruzalemska vrata, izdao sam zapovijed da se vrata zatvore.+ I još sam im rekao da ih ne otvaraju dok ne prođe dan počinka. Na vrata sam postavio nekoliko svojih slugu da se nikakav teret ne bi unio na taj dan.+ 20 A trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili su izvan Jeruzalema jednom i drugi put. 21 Tada sam ih upozorio:+ “Zašto noćite pred zidom? Učinite li to još jednom, dići ću ruku na vas.”+ Od toga vremena nisu više dolazili na dan počinka.
22 Potom sam rekao levitima+ da se redovito čiste+ i da dolaze i čuvaju vrata+ kako bi se dan počinka držao svetim.+ I za ovo me se sjeti,+ Bože moj, i smiluj mi se zbog velike milosti* svoje!+
23 U to sam vrijeme vidio i Židove koji su uzeli sebi za žene+ Ašdođanke,+ Amonke i Moapke.+ 24 I polovina je sinova njihovih govorila ašdodski i nisu znali govoriti židovski,+ nego jezikom drugih naroda. 25 Zato sam ih stao prekoravati i proklinjati,+ a neke sam od njih tukao,+ čupao im kosu i zaklinjao ih Bogom:+ “Nemojte davati kćeri svoje sinovima njihovim i ne uzimajte kćeri njihove za sinove svoje ni za sebe!+ 26 Nije li zbog njih zgriješio i Salamun, kralj Izraelov?+ A među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on.+ Bog ga je njegov ljubio,+ te ga je postavio za kralja nad svim Izraelom. Ali i njega su tuđinke navele na grijeh.+ 27 Nije li sramotno sve to veliko zlo, ta nevjera što je činite Bogu našemu uzimajući sebi tuđinke za žene?”+
28 A jedan od sinova Jojade,+ sina velikog svećenika Elijašiba,+ bio je zet Sanbalata+ Horonjanina.+ Stoga sam ga otjerao od sebe.+
29 Sjeti ih se, Bože moj, jer su okaljali+ svećeništvo i savez+ svećenički i levitski!+
30 I ja sam ih očistio+ od svega tuđega i odredio sam dužnosti svećenicima i levitima, svakome njegov posao,+ 31 i da se u određeno vrijeme nabavljaju drva+ i da se donose prvine.