Psalmi
Ravnatelju. Davidov psalam. Pjesma.
139 Jehova, ti si proniknuo u moju nutrinu i poznaš me.+
5 Straga i sprijeda ti me zaklanjaš,
tvoja ruka počiva na meni.
6 Tvoje znanje o meni toliko je čudesno da to ne mogu pojmiti,
toliko je duboko da to ne mogu dokučiti.+
7 Kamo da uteknem od tvog duha?
Kamo da pobjegnem od tvog lica?+
8 Kad bih se popeo na nebo, ti bi bio ondje,
9 Kad bih odletio na krilima zore
i nastanio se na obali najdaljeg mora,
10 i ondje bi me tvoja ruka vodila,
tvoja bi me desnica podupirala.+
11 Kad bih rekao: “Tama će me sakriti”,
tada bi se noć oko mene pretvorila u svjetlost.
Tama je za tebe kao svjetlost.+
14 Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren.+
Tvoja su djela čudesna,+
ja to dobro znam.
15 Moje kosti nisu ti bile sakrivene
dok sam nastajao u tajnosti,
dok si me tkao u zemaljskim dubinama.+
16 Tvoje su me oči vidjele još dok sam bio zametak.
Svi njegovi dijelovi bili su zapisani u tvojoj knjizi
prema danima njihovog nastanka.
Bili su zapisani kad još nije bilo nijednoga.
17 Kako su mi dragocjene tvoje misli, Bože!+
Kako je velik njihov broj!+
18 Kad bih ih počeo brojiti, bilo bi ih više nego pijeska.+
Kad bih se probudio, u mislima bih još bio s tobom*.+
19 Bože, kad bi barem ubio zle!+
Oni su tvoji protivnici, na nedostojan način spominju tvoje ime.+
21 Ne mrzim li one koji tebe mrze, Jehova?+
Ne gade li mi se oni koji se bune protiv tebe?+
Smatram ih svojim neprijateljima.
23 Pronikni u moju nutrinu, Bože, i upoznaj moje srce.+
Ispitaj me i upoznaj moje tjeskobne misli.+