Izaija
2 Svaki će biti kao zaklon od vjetra
i utočište od oluje,
kao potoci vode u bezvodnoj zemlji,+
kao sjena velike stijene u sasušenoj zemlji.
3 Oči onih koji vide više neće biti zatvorene,
uši onih koji čuju pažljivo će slušati.
4 Oni koji su brzopleti duboko će razmišljati kako bi sve ispravno razumjeli,
oni koji mucaju govorit će tečno i razgovijetno.+
5 Bezumnika se više neće smatrati velikodušnim,
nepoštenog čovjeka neće se smatrati plemenitim
6 jer će bezumnik govoriti bezumno
i u svom će srcu smišljati zlo+
da bi širio otpad* i govorio laži o Jehovi,
da bi gladnoga ostavio praznog želuca
i da bi žednoga ostavio bez vode.
7 Nepošten čovjek čini zlo kako bi ostvario svoje namjere.+
On potiče druge na sramotna djela
da bi nevoljnika upropastio lažima,+
čak i kad je taj siromah u pravu.
9 “Nehajne* žene, ustanite i poslušajte što ću vam reći!
Nemarne kćeri,+ obratite pažnju onom što govorim!
10 Za malo više od godine dana uzdrhtat ćete, vi nemarne žene,
jer proći će vrijeme za berbu grožđa, ali neće biti uroda.+
11 Drhtite, nehajne žene!
Strepite, vi koje ste nemarne!
12 Udarajte se u prsa jadikujući
zbog krasnih polja i zbog rodnih trsova!
13 Zemlja mog naroda bit će prekrivena trnjem i bodljikavim grmljem.
Bit će ga po svim kućama u kojima je nekad vladala radost,
po gradu koji je bio pun veselja.+
Ofel+ i stražarska kula postali su vječna pustoš,
mjesto na kojem rado borave divlji magarci
i na kojem pasu stada.+
15 Tako će biti dok Bog na nas ne izlije svoj duh.+
Tada će se pustinja pretvoriti u voćnjak,
a voćnjak će biti poput šume.+
18 Moj će narod živjeti u spokojnim prebivalištima,
u sigurnim obitavalištima, u mirnim počivalištima.+
19 No tuča će uništiti šumu
i grad će biti sravnjen sa zemljom.