1. Ivanova
3 Pogledajte kakvu nam je ljubav iskazao Otac+ – dao nam je da se zovemo Božjom djecom!+ A mi to i jesmo. Ali svijet nas ne poznaje+ jer nije upoznao njega.+ 2 Voljena braćo, sada smo Božja djeca,+ ali još se nije pokazalo što ćemo biti.+ No znamo da ćemo, kad se on pokaže, biti poput njega, jer ćemo ga vidjeti upravo onakvog kakav jest. 3 Svatko tko ima tu nadu koja počiva na njemu, čisti se+ jer je i on čist.
4 Tko god čini grijeh, čini i bezakonje, jer grijeh je bezakonje. 5 Znate i da je Sin došao da odnese naše grijehe,+ a u njemu nema grijeha. 6 Tko je god ujedinjen s njim, ne čini grijeh.+ Tko god čini grijeh, nije ga ni vidio ni upoznao. 7 Dječice, neka vas nitko ne zavede! Onaj tko postupa pravedno, pravedan je, kao što je i on pravedan. 8 Tko čini grijeh, potječe od Đavla, jer Đavo griješi od početka*.+ Zato je Božji Sin i došao – da uništi* Đavlova djela.+
9 Tko je god rođen od Boga, ne čini grijeh,+ jer je Božje sjeme* u njemu. On ne može činiti grijeh jer je rođen od Boga.+ 10 Božja djeca i Đavlova djeca raspoznaju se po ovome: tko god ne postupa pravedno, ne potječe od Boga, a tako ni onaj tko ne voli svog brata.+ 11 Jer još ste u početku čuli zapovijed da trebamo voljeti jedni druge.+ 12 Ne budimo poput Kajina, koji je potjecao od Zloga i ubio svog brata.+ A zašto ga je ubio? Zato što su njegova djela bila zla,+ a djela njegovog brata pravedna.+
13 Braćo, ne čudite se što vas svijet mrzi.+ 14 Mi znamo da smo prešli iz smrti u život,+ jer volimo braću.+ Tko ne voli, ostaje u smrti.+ 15 Tko god mrzi svog brata, ubojica je,+ a znate da nijedan ubojica neće dobiti vječni život.+ 16 Spoznali smo što je ljubav zahvaljujući tome što je on dao svoj život* za nas.+ I mi smo dužni dati svoj život* za svoju braću.+ 17 No ako tko ima dobra ovog svijeta i vidi da mu je brat u oskudici, ali mu se ne smiluje, kako može reći da voli Boga?+ 18 Dječice, nemojmo voljeti riječima ni jezikom,+ nego djelima+ i istinom.+
19 Zahvaljujući tome znat ćemo da potječemo od istine i uvjerit ćemo svoje srce da nas Bog voli* 20 kad nas ono za nešto osuđuje. Naime, Bog je veći od našeg srca i zna sve.+ 21 Voljena braćo, ako nas naše srce ne osuđuje, možemo se s pouzdanjem* obratiti Bogu.+ 22 I što god zamolimo, dobivamo od njega+ jer se držimo njegovih zapovijedi i činimo ono što mu je po volji. 23 A on nam je zapovjedio da vjerujemo u* njegovog Sina Isusa Krista+ i da volimo jedni druge+ u skladu s njegovom zapovijedi. 24 Onaj tko se drži Božjih zapovijedi, ostat će ujedinjen s Bogom i Bog ujedinjen s njim.+ A da je on ujedinjen s nama znamo po duhu koji nam je dao.+