Je li budućnost za starije crna?

“MLAD sam bio”, rekao je kralj David. “I ostario sam” (Psalam 37:25, NS). U biblijska vremena stariji su bili u manjini i kao takvi poštivani. Međutim, ako se nastave današnji trendovi, stariji uskoro neće biti u manjini, niti će biti poštivani.

Procjenjuje se da samo u SAD ima oko 26 milijuna ljudi iznad 65 godina starosti. Do godine 2040 taj bi se broj mogao utrostručiti! Prema pisanju časopisa “Asiaweek”, neki azijski narodi “očekuju da će se broj starijih u narednoj deceniji udvostručiti”. Međutim, izgled da će broj starijih umalo nadmašiti broj mlađih ne obećava starijim ništa dobro. Već sada se jedan veliki broj njih nalazi u oskudici i bez krova nad glavom. Drugi su ostavljeni da umru u bolnicama i staračkim domovima — usamljeni, nitko ih ne posjećuje i ne brine za njih. Izvještaji o zapanjujućim slučajevima zanemarivanja i zloupotrebe dolaze čak i iz zemalja u kojima se roditelji tradicionalno poštuju.

G. M. Ssenkoloto piše za časopis “World Health” slijedeće: “U većini afričkih zemalja, a zapravo i u većini zemalja Trećeg svijeta, postoji tradicija da svaka obitelj brine za svoje starice. Za ženu koja nije imala djece brinu se susjedi ili čitavo selo”. On, međutim, dalje izvještava: “Stare vrijednosti se mijenjaju. Nepovoljne ekonomske sile, neodgovarajuća raspodjela sredstava, težnja za materijalnim stvarima, borba za samopotvrđivanje i status — sve su to faktori koji nadvladavaju tradicionalne pozitivne vrijednosti obzirom na pomoć starijima”.

Tako se u jednoj velikoj mjeri pokazuju istinitima riječi biblijskog pisca Agura: “Postoji naraštaj koji priziva zlo na svog oca i ne blagoslivlja ni majku svoju” (Priče Salamunove 30:11, NS). Da, stariji su zbačeni s položaja vrijednog poštivanja kojeg su imali u prošlosti. Mnogi na njih gledaju kao na društveni balast. Za većinu njih izgledi su crni.

Kako, međutim, pravi kršćani gledaju na starije? Da li oni u vezi sa njima zadržavaju “tradicionalne pozitivne vrijednosti”?