Isusov život i služba
Mnogi učenici prestaju slijediti Isusa
ISUS u jednoj sinagogi u Kafarnaumu ući o svojoj ulozi kao pravog kruha neba. Njegov je govor očito prošireni nastavak onoga što je započeo razgovarati s ljudima koji su ga pronašli po njegovom povratku s istočne strane Galilejskog mora, gdje su jeli čudesno proizvedene kruhove i ribu.
Isus nastavlja i kaže: “Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta”. Samo dvije godine prije toga, u proljeće 30. g. n. e, Isus je rekao Nikodemu da je Bog toliko ljubio svijet da je dao svog Sina kao spasitelja. Tako Isus sada pokazuje da svatko iz svijeta čovječanstva koji simbolički jede njegovo tijelo tako da pokazuje vjeru u njegovu žrtvu koju će uskoro prinijeti, može dobiti vječni život.
Ljudi se, međutim, spotiču na Isusove riječi: “Kako nam ovaj čovjek može dati tijelo svoje za jelo?” pitaju se oni. Isus želi da njegovi slušači razumiju da će jedenje njegovog tijela biti izvršeno na simboličan način. Da bi to naglasio on kaže nešto što je još uvijek sablažnjivo ako se shvati doslovno.
“Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv”, izjavljuje Isus, “nemate života u sebi. Tko se hrani mojim tijelom i pije moju krv ima vječni život, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan; jer tijelo je moje prava hrana i krv je moja pravo piće. Tko se hrani mojim tijelom i pije moju krv ostaje u zajednici sa mnom i ja u zajednici s njim”.
Doista, da je Isus ovdje ukazivao na kanibalizam, njegovo bi naučavanje zvučalo jako uvredljivo. Ali, Isus naravno ne zagovara doslovno jedenje mesa i pijenje krvi. On jednostavno naglašava da svi koji primaju vječni život moraju pokazivati vjeru u žrtvu koju će on prinijeti kad ponudi svoje savršeno ljudsko tijelo i prolije svoju životnu krv. Međutim, čak mnogi njegovi učenici ne pokušavaju razumjeti njegovo naučavanje, pa prigovaraju: “Ovaj je govor sablažnjiv, tko to može slušati?”
Isus zna da mnogi njegovi učenici mrmljaju, pa kaže: “Zar vas ovo sablažnjava? A što ako vidite Sina čovječjeg kako uzlazi tamo gdje je prije bio? ... Riječi koje vam ja govorim duh su i život su. Ali, ima nekih među vama koji ne vjeruju”.
Isus nastavlja: “Zato sam vam rekao: Nitko ne može doći k meni ukoliko mu nije dano od Oca”. Na to mnogi njegovi učenici odlaze i više ga ne slijede. Zato se Isus okreće dvanaestorici svojih apostola i pita: “Ne želite valjda i vi otići?”
Petar odgovara: “Gospodine, kome ćemo otići? Ti imaš riječi vječnog života; i mi smo povjerovali i spoznali da si ti Božji Svetac”. Kakav divan izraz lojalnosti, premda Petar i drugi apostoli možda nisu u potpunosti razumjeli Isusovo naučavanje u ovoj stvari!
Iako zadovoljan Petrovim odgovorom, Isus primjećuje: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? Ipak je jedan od vas klevetnik”. On govori o Judi Iskariotu. Vjerojatno u tom trenutku Isus kod Jude zapaža “početak”, ili začetak pogrešnog pravca.
Isus je upravo razočarao ljude tim što se odupro njihovom pokušaju da ga učine kraljem, pa oni možda ovako misle: ‘Kako ovaj može biti mesija ako ne želi prihvatiti mesijin pravedni položaj?’ I to će biti svježe pitanje u mislima ljudi. Ivan 6:51–71, NS; 3:16.
◆ Za koga je Isus dao svoje tijelo?
◆ Koje daljnje Isusove riječi sablažnjavaju ljude, ali što on naglašava?
◆ Kakav je bio Petrov odgovor onda kad su mnogi prestali slijediti Isusa?