Misionari Mikronezije
IAKO razdvojeni ogromnim prostranstvima naizgled beskrajnog Tihog oceana, misionari Mikronezije još uvijek se uspijevaju svake godine skupiti za “obiteljski skup”. A gdje se svi ti evangelizatori iz tako jako raštrkanih otoka sastaju? Kao što je prikladno, na mjestu koje je lokalna vlada nazvala Jehovina ulica — adresi guamskog ureda podružnice pod kojom oni služe.
U lipnju 1992. 56 misionara skupilo se sa svih strana u podružnicu s ciljem da prisustvuju Oblasnom kongresu “Nosioci svjetla”. Zrakom je odjekivao smijeh i veseo razgovor dok su obnavljali stara prijateljstva i uspostavljali nova. Kao i uvijek, namjestili su se na stepenicama Kraljevske dvorane za zajedničku fotografiju, a zatim su sjeli za tri dugačka stola kako bi podijelili godišnji misionarski obrok, koji je ove godine bio posebno istaknut zbog posjeta Alberta Schroedera, člana Vodećeg tijela.
Za mnoge od tih misionara, ovaj godišnji sastanak u Guamu njihova je jedina prilika da napuste svoje majušne tropske domove. A oni su zaista majušni. Otok Ebeye, jedan od Marshallskih otoka, sadrži samo 32 ha. Misionarski dom na otoku Majuro u Marshallima kao i dom na otoku Kiribati u otočju Gilbert smješteni su na dugačkim uskim atolima, širokim manje od 800 m. Tako misionari izvlače maksimum od svog uzbudljivog puta u Guam.
I dok zamisao o propovijedanju na udaljenom tropskom otoku zvuči romantično, u stvarnosti je to izazov s kojim se može suočiti samo nekolicina onih koji su za to opremljeni. Zanimljivo je da je od 56 misionara, samo 7 iz Biblijske škole Gilead Društva Kula stražara. Većina ih je došla s Havaja ili Filipina, gdje su služili kao pioniri, već navikli na život u tropima, te su direktno iz svojih domovina otišli na svoje misionarske zadatke.
Pošto su otoci Mikronezije smješteni tako blizu ekvatora, misionari vode borbu svladavajući vrućinu i vlagu kako bi dostigli stanovnike s dobrom viješću. Komuniciranje može biti još veći izazov. Svaki otok ili grupa otoka ima svoj vlastiti jezik — od kojih su neki toliko nepoznati da čak nisu zabilježeni u rječniku — i mogu proći godine prije nego došljak može tečno govoriti. Da bi ljudima u tim raznolikim otočkim kulturama pomogla razumjeti Bibliju, guamska podružnica tiska literaturu na 11 jezika, od kojih se 9 govori isključivo na Mikroneziji.
Neki su otoci toliko izolirani da se do njih može doći jedino barkom. Tolski misionarski dom u Chuuku (Truk) smješten je na jednom takvom otoku i tamošnji misionari oslanjaju se na solarne ploče kako bi osigurali struju za samo nekoliko sati dnevno.
Sveukupno, širom Mikronezije postoji 14 misionarskih domova, koji pokrivaju područje veliko približno kao kontinentalni dio Sjedinjenih Država. Od preko 400 000 ljudi koji žive u tom području, 1 000 njih su objavitelji dobre vijesti, organizirani u 20 skupština i 3 odvojene grupe.
Iako su ljudi Mikronezije općenito veoma prijateljski raspoloženi, lokalni religiozni običaji i obiteljski pritisci obeshrabruju mnoge od prihvaćanja istine Božjeg Kraljevstva. Tako, iako djelo propovijedanja ukupno uzevši napreduje (tih 1 000 objavitelja Kraljevstva vodi više od 2 000 biblijskih studija), neke skupštine i grupe ostaju malene. Primjerice, na otoku Tinian ima samo 5 objavitelja, na otoku Nauru samo 7 objavitelja, a skupštine u Yapu, Kosraeu i Rotai imaju manje od 40 objavitelja svaka. Usprkos tome, neki su misionari ustrajali na svojim zadacima kroz više od 20 godina. Moramo istaknuti da su svih šest misionara na otoku Belau tamo proboravili najmanje po 12 godina.
Za one koji ustraju, nagrade su velike. Tamo postoje svakodnevne mogućnosti za divljenje ljepoti Jehovinih djela stvaranja. Bujni otoci Mikronezije su poput malih zelenih dragulja na plavoj pozadini Pacifika. Kilometri ne prenatrpanih plaža i koraljnih grebena koji obiluju raznobojnim ribama mame podvodne plivače i ronioce entuzijaste da istražuju neka od najizvrsnijih mjesta za ronjenje u svijetu. A na kraju svakog dana, tu je prizor od kojeg zastaje dah, zalazak sunca na oceanu.
Međutim, najveća je nagrada prednost služiti Jehovi govoreći drugima o njegovim divnim obećanjima za budućnost. Zbog toga što misionari Mikronezije neprestano posežu za tom nagradom, oni ispunjavaju riječi Izaije 42:12: “Neka daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!” (St).
[Karta/slika na stranici 31]
(Vidi publikaciju)
Barrigada, Guam
Santa Rita, Guam
Koror, Palau (Belau)
Truk
Tarawa, Kiribati
Kosrae
Ebeye Marshallski otoci
Majuro
Kolonia, Ponape
Songsong, Rota
Saipan
Yap
MIKRONEZIJA
MELANEZIJA
KAROLINI
TIHI OCEAN
FILIPINI
NOVA GVINEJA
EKVATOR
[Slika na stranici 31]
Skup misionara u Guamu, lipanj 1992.