‘Kao što se željezo željezom oštri’

PRED kraj trećeg stoljeća n. e., jedan se ozbiljan mladić po imenu Antun, koji je opisan kao “koptski kršćanin”, povukao od svijeta i proveo 20 godina izoliran u pustinji. Zašto? Smatrao je da je to najbolji način da služi Bogu. On je bio prvi utjecajni pustinjak, ili isposnik, svijeta kršćanstva.

Danas u svijetu kršćanstva ima malo pustinjaka. No sve se više osoba želi izolirati na drugi način. Oni odbijaju razgovarati s drugima o religiji jer smatraju da takav razgovor dovodi do svađa i sukoba. Njihovo se obožavanje uglavnom sastoji od toga da ne čine zlo bližnjemu.

Istina, ne činiti zlo bližnjemu dio je prave religije, no potrebno je više od toga. Jedna drevna izreka kaže: “Željezo se željezom oštri, i čovjek oštri jedan drugoga” (Priče Salamunove 27:17, St). Ustvari, Biblija ohrabruje kršćane da se sastaju, a ne da se potpuno izoliraju od svijeta ili od drugih kršćana (Ivan 17:14, 15). Ona kaže: “I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, ne ostavljajući skupštine svoje” (Jevrejima 10:24, 25). Jehovini svjedoci slijede taj savjet. Nekoliko puta tjedno oni se sastaju kako bi ‘oštrili jedan drugoga’, izgrađujući vjeru svojih suvjernika. Oni uviđaju da otvoren razgovor o Bibliji ne dovodi do sukoba. Naprotiv, on dovodi do sklada i mira. To je jedan od najvažnijih dijelova pravog obožavanja.