Pitanja čitalaca (2)
Što je isključiva odanost koju Jehova zahtijeva od svojih slugu?
Riječ “isključiv” dolazi od latinske riječi exclusus, što znači “potpuno isključen”. Odanost označava snažnu privrženost i žarku ljubav. Stoga isključiva odanost znači ne dopustiti kome da zauzme položaj koji u našem srcu i postupcima pripada Bogu, odnosno isključiti ga iz toga. Apsolutno sve drugo ostaje izvan tog počasnog mjesta koje jedino on može zauzimati.
Jehova Bog ne podnosi suparništvo. Jehova zahtijeva isključivu odanost u drugoj od “Deset riječi” ili Deset zapovijedi koje su bile napisane Božjim prstom: “Ja sam Jehova tvoj Bog (...). Nikada nemoj imati nikakvih drugih bogova protiv mog lica [ili, “nikakvih drugih bogova prkoseći meni”] (...) jer ja Jehova, tvoj Bog, jesam Bog koji zahtijeva isključivu odanost” (5. Mojsijeva 5:6-9, NW). U 2. Mojsijevoj 34:14 francuski prijevod Drioux Version (1884) kaže: “Bog želi da ga se ljubi osobito”, odnosno, na jedinstven način, posebno. Isus je podupro to gledište kad je razgovarao s nekim Židovom koji ga je pokušao iskušati (Matej 22:37). Jehova je bio i Bog i Kralj Izraela, religiozni i državni Poglavar. To je značilo da je Izraelac koji je, služeći drugim bogovima, prestupio prvu i drugu zapovijed počinio nedjelo koje se naziva uvreda veličanstva, odnosno počinio je izdaju, najteži zločin koji zaslužuje najstrožu kaznu. Izrael se jednom prilikom upleo u obožavanje lažnog boga i vršenje nemorala te je zbog toga trebao biti istrijebljen, jer Jehova u potpunosti inzistira na isključivoj odanosti. No Izrael je bio spašen jer je Aronov unuk Fines brzo djelovao ‘ne podnoseći suparništvo’ prema Jehovi (4. Mojsijeva 25:11, NW).
Jehova je zbog svog imena naumio obnoviti svoj narod nakon babilonskog izgnanstva (Ezehijel 39:25-28). U Fentonovom prijevodu 2. Mojsijeva 34:14 glasi ovako: “VJEČNI je ljubomoran na SVOJE IME.” Budući da je ljubomoran na svoje ime, odnosno da mu je isključivo odan, on nije podnosio da ime bilo kojeg drugog boga bude suparničko njegovom imenu među njegovim narodom.
Odnos gospodara i roba. Isključiva odanost isto tako ukazuje na odnos između gospodara i roba. Budući da je Jehova Stvoritelj, on je Vlasnik i Gospodar. On je Bog zbog svog stvaralaštva; stoga ima pravo tražiti da mu njegovi stvoreni podanici iskazuju isključivu odanost i zato moraju vršiti njegovu volju. Kad osoba koja ispravno razmišlja počne učiti o Jehovi i cijeniti svoj odnos s njim, ona će mu dragovoljno od srca iskazivati isključivu odanost, a to je ono što Jehova želi. On mrzi čisto formalnu odanost ili obožavanje (Matej 15:8, 9). U Mojsijevom je zakonu bio prikazan taj odnos i dobrovoljna odanost koju želi Jehova. Hebrejski je rob bio oslobođen sedme godine svog ropstva. “Ako li rob reče tvrdo: ljubim gospodara svojega, ženu svoju i djecu svoju, ne ću da idem da budem slobodan, onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje do vijeka” (2. Mojsijeva 21:2, 5, 6). Pavao je ne-Židovima u solunskoj skupštini govorio o dobrovoljnoj promjeni u pogledu iskazivanja odanosti do koje je došlo kad su postali kršćani. Prestali su robovati idolima i počeli su ‘služiti Bogu živom i istinitom’ (1. Solunjanima 1:9).
Isusova isključiva odanost Bogu. Izvještaj u Filipljanima 2:5-8 pokazuje da je Isus, i dok je bio na nebu i dok je bio na Zemlji, cijenio isključivi položaj svog Oca i iskazivao mu isključivu odanost. Isus je istaknuo da najvažnija zapovijed u Zakonu zahtijeva da se Boga ljubi cijelim srcem (Matej 22:37). Osim toga, Isus je pokazivao da osjeća isključivu odanost prema Jehovinom imenu i naglašavao je činjenicu da i njegovi učenici trebaju imati isti stav. Molitvu, koju je učio svoje učenike, započeo je riječima: “Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Isusova je odanost bila povezana s gorućom revnosti, što se moglo vidjeti prilikom njegovog čišćenja hrama, kada je ispunio proročanstvo: “Revnost za kuću tvoju izjede me” (Ivan 2:17; Psalam 69:9). Isusova isključiva odanost svome Ocu nigdje se ne može bolje vidjeti nego u riječima koje su o njemu zapisane u 1. Korinćanima 15:24-28, gdje se kaže da će Isus, kad njegovo nebesko Kraljevstvo sruši sve druge vladavine i sve neprijatelje, predati Kraljevstvo Ocu i podložiti mu se tako da “bude Bog sve u svemu”.