‘Kod Boga ću pronaći utočište’
U OVIM ‘teškim vremenima’ iskušenja i pritisci u stalnom su porastu. Naše poštenje, naprimjer, može biti iskušano na radnom mjestu. Naša čednost može biti iskušana među školskim kolegama. A moralno iskvareni svijet često stavlja na ispit našu besprijekornost (2. Timoteju 3:1-5).
Biblijski pisac Azaf također je živio u vrijeme kada je zlo napredovalo. Neki od njegovih suvremenika čak su se i hvalisali svojim bezbožnim ponašanjem. “Optočeni su ohološću kao ogrlicom”, pisao je Azaf. “Obučeni [su] u obijest kao u stajaće ruho. Podsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore” (Psalam 73:6, 8). Djeluje li ti ovakav stav poznato?
Za one koji žele postupati ispravno, takvo je ponašanje jako uznemirujuće, čak obeshrabrujuće. “Dopadam rana svaki dan”, tugovao je Azaf. “To bješe teško u očima mojima” (Psalam 73:14, 16). I ti se možeš slično osjećati, ali ne očajavaj! Azaf je bio u stanju izlaziti na kraj sa zlom svojih dana, a i ti to možeš. Ali kako?
Azaf je zaključio da je istinsku pravdu gotovo nemoguće pronaći pod nesavršenim vladanjem čovjeka (Psalam 146:3, 4; Priče Salamunove 17:23). Tako, umjesto da rasipa svoje dragocjeno vrijeme, energiju i sredstva, pokušavajući okončati sve to zlo oko sebe, on se usredotočio na svoj odnos s Bogom. Azaf je izjavio: “A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospodina polažem nadanje svoje” (Psalam 73:28).
Danas, oni koji se upuštaju u pokvarene poslovne pothvate često uživaju materijalne pogodnosti. Mnogi se možda čak i hvale svojim neobaziranjem na Božje moralne zakone. Ali, oni neće zauvijek prevladavati. “Na klizavom mjestu postavio si ih”, primijetio je Azaf. “Bacaš ih u propast” (Psalam 73:18).
Da, u od Boga određeno vrijeme, lukavstvo, nasilje i pokvarenost, kao i svi drugi bezbožni postupci koje pravi kršćani moraju izbjegavati, bit će okončani. Biblija obećava: “Istrijebit [će se] koji čine zlo, a koji čekaju Gospodina naslijediće zemlju” (Psalam 37:9). U međuvremenu, neka bismo ponavljali riječi psalmista koji je rekao: “Gospodine, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla [“kod njega ću pronaći utočište”, NW]” (Psalam 18:2).