Započeti i završiti sastanke na vrijeme
1 Svi skupštinski sastanci, uključujući sastanke za službu propovijedanja, trebali bi započeti i završiti na vrijeme. Zašto? Pridržavanje vremenskog plana odražava red i pokazuje brigu za sve koji prisustvuju i sudjeluju na sastancima (Prop. 3:17b; 1. Kor. 14:33). Možemo pokazati svoje zanimanje pridržavanjem sljedećih smjernica koje omogućuju da sastanci započnu i završe na vrijeme.
2 Trebali bismo uvijek nastojati doći na sastanke dovoljno rano da porazgovaramo s drugima, pobrinemo se o potrebnim stvarima i sudjelujemo u početnoj pjesmi i molitvi. Obično je za pjesmu i molitvu određeno pet minuta. Oni koji predstavljaju skupštinu u molitvi trebali bi uzeti u obzir svrhu sastanka i to odraziti u riječima početne i završne molitve. Takve molitve ne trebaju biti duge.
3 Sastanak za javnost: Javna predavanja su ograničena na 45 minuta. Prekoračenje dozvoljenog vremena utjecat će na studij Kule stražare koji slijedi. Dva sastanka, uključujući pjesme i molitve, trebali bi završiti za dva sata. Javni govornici bi se trebali pridržavati vremenskog plana na koji je ukazano u predlošku Zajednice i ne uključivati u govor nebitne stvari, kao što su pozdravi. Ako govornik nije upoznat sa lokacijom Kraljevske dvorane, trebao bi se kod skupštine gdje ide raspitati za upute i prikladno vrijeme za putovanje.
4 Studij “Kule stražare”: Za studij Kule stražare je dodijeljen jedan sat, s tim da se pročitaju svi stavci i razmotre uz pitanja. Kratke, ciljane uvodne napomene voditelja trebale bi povećati zanimanje i uvesti u studij. Njegove napomene i zapažanja tijekom studija trebala bi biti ograničena. Mudra vremenska raspodjela materijala pomoći će voditelju da izbjegne potrošiti previše vremena u prvoj polovici sata, a zatim žuriti kroz zadnji dio.
5 Teokratska škola propovijedanja: To je sastanak koji traje 45 minuta. Iako se prvi govor i vrhunci Biblije ne prekidaju kad istekne vrijeme, braća kojima su dodijeljeni ti zadaci moraju ostati u granici dozvoljenog vremena. Ako nije tako, trebalo bi dati osobni savjet. Također bi i savjeti i primjedbe nadglednika Škole trebali ostati u granicama propisanog vremena. Vrijeme se može uštedjeti ako svi sudionici sjede blizu podija i ako svaki od njih brzo završi temu kad istekne dodijeljeno vrijeme. (Vidi Raspored za Teokratsku školu propovijedanja 1991).
6 Službeni sastanak: To je također sastanak koji traje 45 minuta. Zajedno sa Teokratskom školom propovijedanja, pjesmama i molitvama, cijeli program ne bi trebao prekoračiti sat i 45 minuta. Braća koja imaju točke u Službenom sastanku trebala bi se pridržavati dodijeljenog vremena. Dijelovi koji su obuhvaćeni pitanjima i odgovorima trebaju imati samo kratki uvod. Nema potrebe dodavati duge uvodne podatke. Prikazi bi trebali biti dobro uvježbani, a sudionici bi trebali biti spremni i na mjestima kako bi se dobro iskoristilo dodijeljeno vrijeme za taj dio.
7 Skupštinski studij knjige: To je jednosatni sastanak, uključujući uvodnu i zaključnu molitvu. Trebaju se pročitati svi odlomci. Da bi osigurao pravovremeni završetak sastanka, voditelj bi trebao podjednako razdijeliti materijal kako bi izbjegao žurbu u zadnjem dijelu sata ili da prerano završi. Voditelj bi trebao biti na oprezu s obzirom na vrijeme potrošeno na svaki odlomak. Glavne misli bi se trebale dobro razumjeti. Vještina poučavanja voditelja omogućit će mu da se suoči sa svakim izazovom u vezi toga (Titu 1:9).
8 Sastanci za službu propovijedanja: Oni ne bi smjeli prekoračiti 15 minuta, uključujući podjelu područja i zaključujući sa molitvom. Oni koji idu u službu žele što je prije moguće započeti sa službom propovijedanja. Voditelj će navrijeme započeti sastanak, ne čekajući dok ne bude prisutna veća grupa. Osim toga, kad je jednom podijeljeno područje i kad je sastanak završen molitvom, grupa može bez odlaganja poći na područje. To je posebno važno za pionire koji su možda prisutni.
9 Svi možemo izvući korist iz sastanaka koji započinju i završavaju na vrijeme. To će posebno cijeniti oni koji imaju bračnog partnera koji nije u vjeri i koji očekuje da oni budu kod kuće u određeno vrijeme. Kad organiziraju dolazak i odlazak sa sastanaka, ili kad navode vrijeme kada će se vratiti kući, oni iz razdijeljenih domova će dobro učiniti ako uzmu u obzir vrijeme koje trebaju prije i poslije sastanaka za druženje, podizanje literature i slično. Nesumnjivo, započinjanje i završavanje sastanaka na vrijeme doprinosi obavljanju stvari “pristojno i po redu” (1. Kor. 14:40, NW).