Pitanja

◼ Koju proceduru treba slijediti kad se skupštini iznose rezolucije?

Rezolucija je potrebna kad se mora donijeti odluka o važnim stvarima kao što su kupovina zemljišta, preuređenje ili izgradnja Kraljevske dvorane, slanje posebnih priloga Zajednici ili izdaci za troškove pokrajinskog nadglednika. Obično je najbolje rezoluciju iznijeti na usvajanje svaki put kad se radi o trošenju skupštinskih sredstava.

Kao izuzetak, skupština može samo jednom odlučiti da Zajednici prilaže određenu svotu svaki mjesec i pored onoga što svaki pojedinac već prilaže za svjetsko djelo propovijedanja. Isto tako ni redoviti izdaci za funkcioniranje Kraljevske dvorane, kao što su izdaci za potrošnu robu i sredstva za čišćenje, ne zahtijevaju rezoluciju.

Kad se pojavi potreba, starješinstvo bi trebalo detaljno razmotriti stvar. Ako se većina slaže da se nešto mora učiniti, jedan od starješina, možda član Skupštinskog službenog odbora, treba pripremiti pismenu rezoluciju za iznošenje na Službenom sastanku.

Starješina koji ima tu točku treba kratko, ali i jasno, izložiti kakva potreba postoji i kakva je preporuka starješinstva u vezi s udovoljenjem toj potrebi. Skupštini se tada daje prilika da postavlja odgovarajuća pitanja. Ako se stvar zakomplicira, možda bi bilo najbolje odgoditi glasanje za sljedeći Službeni sastanak kako bi se svakom dala prilika da razmisli o tome. Glasanje se provodi podizanjem ruku.

Glasanje u vezi s rezolucijom ograničeno je samo na predane i krštene članove skupštine ako zakonski propisi ne govore drugačije, kao što može biti slučaj kad se radi o korporacijskim stvarima ili zajmovima Kraljevske dvorane. Ne bi bilo prikladno da glasaju prisutni Svjedoci iz drugih skupština.

Nakon što je rezolucija usvojena, treba je potpisati, datirati i spremiti u skupštinsku arhivu.