Pitanja

◼ Preporučuje li Zajednica posuđivanje literature ili časopisa u službi propovijedanja?

Neki objavitelji imaju običaj posuditi literaturu ili časopise u službi propovijedanja i reći zainteresiranim ljudima: “Za tjedan dana nam to možete vratiti.” Zatim te iste primjerke posude drugim osobama, i tako dalje. Zajednica iz više razloga ne preporučuje takvu praksu raspačavanja literature. Prvo, Zajednica stavlja besplatno na raspolaganje literaturu i časopise i zato nije potrebno posuđivati te stvari. Zatim, posuđene stvari nakon što se vrate nisu više u dobrom stanju jer su ljudi po tome listali i zato nisu prikladne da ih se daje drugima. Iznimka mogu biti ratom zahvaćena područja gdje literatura dugo vrijeme nije stigla i braća više nemaju literature na raspolaganju. U takvim se slučajevima literatura može posuditi. No ukoliko stigne nova literatura, ta praksa se ukida.

Treći razlog je u tome da jednom ostavljeni časopisi ili knjige mogu “govoriti” i drugima. U Kuli stražari od 1. siječnja 1994, odlomak 19, na stranici 25, zabilježen je primjer mlade studentice iz Irske koja je pročitala Kulu stražaru od 1. rujna 1991, koju je njen otac dobio od Svjedoka. Članci o komunikaciji, a i ostale teme, pobudili su njen interes. Ubrzo nakon što je pročitala časopise, telefonirala je Svjedocima tako što je nazvala broj koji je pronašla u imeniku. Uspostavio se biblijski studij. U Kuli stražari od 1. siječnja 1994, stoji savjet: “Svakako nastojmo da časopisi dospiju u domove, gdje sami mogu “govoriti” ljudima!”