Propovijedanje — časna prednost
1 Služba dobre vijesti časna je prednost koju nam je Jehova dao (Rim. 15:16; 1. Tim. 1:12). Da li i ti tako gledaš na nju? Njenu važnost u našim očima ne smije umanjiti ni prolazak vremena ni ismijavanje protivnikâ. Nošenje Božjeg imena čast je koja je dana samo malom broju ljudi. Na koji način možemo povećavati svoje cijenjenje te prednosti?
2 Propovijedanje poruke o Kraljevstvu ne donosi nam naklonost svijeta. Mnogi na naše djelo gledaju s apatijom i ravnodušnošću. Drugi mu se smiju i protive. Takvo protivljenje može doći od kolega, susjeda, čak i od članova obitelji. U njihovim očima možda izgledamo zavedeni i nerazboriti (Ivan 15:19; 1. Kor. 1:18, 21; 2. Tim. 3:12). Njihovi su obeshrabrujući komentari sročeni kako bi prigušili našu revnost i naveli nas da popustimo ili napustimo svoju časnu prednost. Sotona, koji je ‘oslijepio razume nevjernikâ, da im ne zasvijetli vidjelo evangjelja’, unapređuje negativna gledišta (2. Kor. 4:4). Kako ti reagiraš na njih?
3 Važno je imati na umu da je propovijedanje o Kraljevstvu najvažnije djelo koje itko od nas danas može obavljati. Mi imamo poruku koja spašava živote i koja se ne može čuti ni na koji drugi način (Rim. 10:13-15). Ono što vrijedi jest Božje priznanje, a ne ljudsko. Svjetsko negativno gledište o našoj propovjedničkoj aktivnosti ne odvraća nas od odvažnog objavljivanja dobre vijesti (Dj. ap. 4:29).
4 Isus je visoko cijenio to što je imao prednost činiti volju svog Oca (Ivan 4:34). Isključivo se posvetio službi i nije dozvolio da zbog razonode ili protivnikâ popusti u službi. Propovijedanje poruke o Kraljevstvu uvijek je zauzimalo prvo mjesto u njegovom životu (Luka 4:43). Nama je zapovjeđeno da oponašamo njegov primjer (1. Petr. 2:21). Dok to činimo, služimo kao ‘Božji pomagači’ (1. Kor. 3:9). Da li u punoj mjeri koristimo tu prednost? Tražimo li prilike da bismo drugima prenijeli dobru vijest i formalno i neformalno? Kao Svjedoci Jehove, uvijek trebamo biti spremni ‘davati javnu izjavu za njegovo ime’ (Jevr. 13:15, NW).
5 Naš stav u velikoj mjeri određuje kakav ćemo udio imati u službi. Da li duboko cijenimo sve što je Jehova učinio za nas? Jesmo li u svom srcu razvili ljubav prema Jehovi, koja nas motivira da u njegovoj službi činimo sve što možemo? Meditiranje o blagoslovima koje sada uživamo kao i o onome što je Jehova obećao za budućnost, budi u nama veliku ljubav prema našem Stvoritelju. Takva nas ljubav pokreće na djela — na ustrajnost i redovitost u djelu propovijedanja Kraljevstva u mjeri u kojoj to naše okolnosti dozvoljavaju. Svojom ćemo revnošću pokazati ljubav prema Jehovi i bližnjemu (Marko 12:30, 31).
6 Koliko cijenimo određenu stvar, pokazujemo kroz ono što činimo s njome i kroz ono što govorimo o njoj. Da li uistinu cijenimo prednost propovijedanja o Kraljevstvu? Veličamo li svoju službu? Jesmo li odlučni usprkos protivljenju ustrajati u tom životno važnom djelu? Ako visoko cijenimo tu divnu prednost, tada ćemo zasigurno služiti revno i s cijelim srcem (2. Kor. 4:1, 7).