“Jehova je moj pomoćnik”
1 Kad je Isus opunomoćio svoje prve učenike, rekao im je: “Eto, ja vas šaljem kao ovce medju vukove” (Mat. 10:16). Da li su se zbog toga uplašili ili suzdržali od propovijedanja? Nisu. Usvojili su stav koji je kasnije izrazio apostol Pavao kad je sukršćanima rekao: ‘Budite posve hrabri i recite: “Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?”’ (Jevr. 13:6, NW). Oni su se radovali što ih se smatralo vrijednima da zbog Isusovog imena budu osramoćeni te su bez prestanka nastavili poučavati i objavljivati dobru vijest (Dj. ap. 5:41, 42).
2 Danas je djelo propovijedanja širom svijeta u svojoj završnoj fazi. Baš kao što je Isus prorekao, postali smo predmet mržnje svih nacija (Mat. 24:9). Našem se djelu propovijedanja protive i ismijavaju ga, a u nekim je dijelovima svijeta čak zabranjeno. Ako nam nedostaje vjere, mogli bismo se osjećati prestrašeno. Međutim, to što znamo da je Jehova naš Pomoćnik okrepljuje nas i jača nas kako bismo ustrajali.
3 Hrabrost je svojstvo onoga tko je jak, odvažan i smion. Suprotna je strahu, prestrašenosti i kukavičluku. Isusovim je učenicima uvijek bila potrebna hrabrost da bi ustrajali. Ona je neophodna ako ne želimo postati malodušni zbog stavova i postupaka svijeta koji je u neprijateljstvu s Bogom. Kako li je ohrabrujuće za nas ako razmišljamo o izvrsnom primjeru Isusa, onoga koji je pobijedio svijet! (Ivan 16:33). Također se sjeti apostola koji su suočeni s teškim kušnjama hrabro objavili: “Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima” (Dj. ap. 5:29).
4 Mi nismo od onih koji odstupaju: Trebali bismo se truditi da zadržimo pozitivan stav prema našem djelu (Jevr. 10:39). Uvijek zadrži u mislima da nas Jehova šalje kao izraz svoje ljubavi i milosrđa prema cijelom čovječanstvu. On nikada od svojih slugu ne traži da čine nešto što ne služi korisnoj svrsi. Sve što nam je povjereno da činimo na koncu će biti na dobro onih koji ljube Boga (Rim. 8:28).
5 Optimistično će nam gledište pomoći da na svom području neprestano tražimo osobe nalik ovcama. Na ravnodušnost koju ljudi ispoljavaju možemo gledati kao na izraz frustracije i beznađa. Neka nas naša ljubav potiče da budemo suosjećajni i strpljivi. Svaki put kad ostavimo literaturu ili na drugi način pronađemo iskru interesa, naš bi cilj trebao biti izvršiti ponovni posjet bez odlaganja i poticati daljnji interes. Nikada ne bismo trebali sumnjati u svoju sposobnost započinjanja ili djelotvornog vođenja biblijskog studija. Umjesto toga, trebali bismo neprekidno i pod molitvom tražiti Jehovinu pomoć i vodstvo, uvjereni da će nam pomoći.
6 Čvrsto vjerujemo da će Jehova voditi djelo dok ono ne bude dovršeno. (Usporedi Filipljanima 1:6.) Naše bezuvjetno pouzdanje u njega kao našeg Pomoćnika jača nas da ‘nam ne dosadi činiti dobro’ (Gal. 6:9).