Pitanja

◼ Je li na mjestu da prisutni u dvorani pljeskom poprate svako izlaganje u Teokratskoj školi propovijedanja ili na Osposobljavanju za kršćansku službu?

Kad je Stvoritelj, Jehova, stvorio Zemlju, “zvijezde su jutarnje klicale zajedno i svi sinovi Božji uzvikivali radosno” (Job 38:7). Božji anđeoski sinovi željeli su Jehovi izraziti hvalu za njegovo izvanredno stvaralačko djelo koje je na nov način pokazalo njegovu mudrost, dobrotu i moć.

Lijepo je i da mi na odgovarajuć način izrazimo iskreno cijenjenje za trud koji naša braća ulažu u izlaganje nekog gradiva. Naprimjer, sasvim je uobičajeno pljeskati nakon govora i prikaza na većim skupovima — pokrajinskim sastancima i oblasnim kongresima. U pripremu točaka koje se iznose na tim skupovima treba uložiti više vremena i truda. Pljeskom pokazujemo ne samo da cijenimo trud govornika već i pouku koju nam Jehova daje preko svoje Riječi i organizacije (Iza. 48:17; Mat. 24:45-47).

Je li na mjestu pljeskati nakon točaka koje se iznose u Teokratskoj školi propovijedanja ili na Osposobljavanju za kršćansku službu? Nijedno pravilo ne zabranjuje spontani pljesak, naprimjer nakon što netko održi svoj prvi govor u školi. Međutim, pljesak može brzo postati nešto što radimo samo iz običaja, a time bi izgubio svoj smisao. Zbog toga ne plješćemo nakon svake točke.

Iako ne plješćemo nakon većine točaka koje se iznose u Teokratskoj školi propovijedanja ili na Osposobljavanju za kršćansku službu, svi mi na druge načine možemo pokazati cijenjenje za pouku i trud koji se ulaže u izlaganje tih točaka. To možemo učiniti pozornim slušanjem govornika. A nakon sastanka najčešće će nam se pružiti prilika da sami govorniku kažemo koliko cijenimo trud koji je uložio u izlaganje (Efež. 1:15, 16).