Znate li?
Zašto je u vojsci kralja Davida bilo ratnika koji nisu bili Izraelci?
U VOJSCI kralja Davida bilo je vojnika koji nisu bili Izraelci. Neki od njih bili su Amonac Selek, Hetit Urija i Moabac Itma (1. Ljet. 11:39, 41, 46).a Osim toga, u Davidovoj vojsci služili su “Kerećani i Pelećani te Gaćani” (2. Sam. 15:18). Općenito se smatra da su Kerećani i Pelećani bili u bliskom srodstvu s Filistejcima (Ezek. 25:16). Gaćani su porijeklom bili iz filistejskog grada Gata (Još. 13:2, 3; 1. Sam. 6:17, 18).
Zašto je David primao tuđince u svoju vojsku? Zato što je bio siguran da su oni odani njemu, a što je još važnije, i Jehovi. Naprimjer, u vezi s Kerećanima i Pelećanima djelo The New Interpreter’s Dictionary of the Bible kaže: “Oni su ostali odani Davidu u najtežim trenucima tijekom njegove vladavine.” Kako su pokazali da su mu odani? Kad su “svi Izraelci” napustili kralja Davida i priklonili se pokvarenom čovjeku Šebi, Kerećani i Pelećani ostali su uz Davida i pomogli mu da uguši Šebinu pobunu (2. Sam. 20:1, 2, 7). Jednom drugom prilikom Davidu je njegov sin Adonija pokušao oteti prijestolje. Međutim, Kerećani i Pelećani ostali su vjerni Davidu i pomogli mu da na prijestolje postavi Salamuna, kojeg je Jehova izabrao za Davidovog nasljednika (1. Kralj. 1:24–27, 38, 39).
Još jedan tuđinac koji je ostao svim srcem odan Davidu bio je Itaj iz Gata. Itaj i njegovih 600 ratnika podržali su kralja Davida kad se njegov sin Abšalom pobunio protiv njega i naveo Izraelce da kralju okrenu leđa. David je u početku rekao Itaju da ne mora ići u rat jer je tuđinac. Ali Itaj mu je odgovorio: “Istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, moj gospodaru, kralju, kamo god kralj pođe, bilo u smrt bilo u život, onamo će poći i tvoj sluga!” (2. Sam. 15:6, 18–21).
Itaj je bio odan Davidu, Jehovinom pomazanom kralju
Iako su Kerećani, Pelećani i Gaćani bili tuđinci, duboko su poštovali Jehovu kao pravog Boga i Davida kao Jehovinog pomazanika. David je sigurno bio jako sretan što uz sebe ima tako odane ljude!
a Božji zakon zapisan u Ponovljenom zakonu 23:3–6 zabranjivao je da Amonci i Moapci budu primljeni u izraelsku zajednicu. No taj je zakon, po svemu sudeći, govorio o tome da oni nisu mogli postati punopravni pripadnici izraelskog naroda. Zakon očito nije branio tim tuđincima da žive među pripadnicima Božjeg naroda ili da se druže s njima. Vidi englesko izdanje Uvida u Sveto pismo, 1. svezak, stranica 95.