Znate li?

Kako su se svećenici u 1. stoljeću rješavali krvi životinja žrtvovanih u hramu?

U PROŠLOSTI su izraelski svećenici svake godine prinosili tisuće životinja na žrtveniku u hramu. Prema Josipu Flaviju, židovskom povjesničaru iz 1. stoljeća, na Pashu bi se prinijelo na žrtvu više od 250 000 janjaca. Zbog toga su niz žrtvenik tekle velike količine krvi (Lev. 1:10, 11; Broj. 28:16, 19). Kamo je odlazila sva ta krv?

Na području na kojem se nalazio Herodov hram arheolozi su pronašli veliki sustav odvodnih kanala koji se koristio sve do razorenja Jeruzalema 70. godine. Taj sustav očito je služio za odvodnju krvi iz hramskog područja.

Kako je taj sustav kanala doprinio tome da žrtvenik uvijek bude čist?

• Otvori u kamenom podu pored žrtvenika: Opis sustava odvodnih kanala kod žrtvenika može se naći u Mišni, zbirci židovskih usmenih zakona koja je sastavljena početkom 3. stoljeća. U njoj piše: “Na jugozapadnoj strani žrtvenika, na samom uglu, nalazila su se dva otvora. Kroz njih je prema zapadu i prema jugu otjecala krv zajedno s vodom koja se koristila za ispiranje žrtvenika te bi se na kraju ta krv i voda slijevale u potok Kidron.”

  Arheolozi se slažu s tim da su u blizini žrtvenika postojali takvi otvori. Knjiga The Cambridge History of Judaism potvrđuje da je u blizini hrama pronađen “veliki sustav odvodnih kanala”. U njoj piše: “Taj sustav vjerojatno se koristio kako bi voda pomiješana s krvlju žrtvovanih životinja otjecala niz hramsko brdo.”

• Stalan dotok vode: Svećenici su trebali puno vode kako bi podnožje žrtvenika i odvodne kanale održavali čistima. Stalan dotok gradske vode omogućavao je svećenicima da izvrše taj važan zadatak. Voda je iz grada dolazila putem složene mreže kanala, akvedukata, rezervoara i bazena. Arheolog Joseph Patrich rekao je: “Tako složen sustav opskrbe vodom, ispiranja te odvodnje nečiste vode iz hrama jedinstven je za antičko doba.”