Odakle potječu mnogi jezici?

ŠTO bi naš život bio bez prijateljskog razgovora, izmjene korisnih spoznaja ili iskustava, bez gradiva za čitanje kao što je ovo, a prije svega bez tiskane Riječi Božje, izvora nade, pouke i utjehe za čovječanstvo!

Kako bi naš svijet mogao funkcionirati bez jezika? Trenutno se na Zemlji govori preko 3 000 jezika, preko 1 000 samo u Africi. Kako su se razvili ti jezici? Jesu li stariji jezici, za razliku od današnjih, primitivniji? Kako bi stupnjevao jezike kao što su sanskrit i zulu — kao primitivne ili komplicirane?

U starosti od jedva tri godine dijete može naučiti čak više jezika. Neki stručnjaci smatraju učenje jezika najtežim intelektualnim zadatkom, kojeg čovjek mora ikada svladati, “čovječji govor je tajna; to je dar Božji, to je čudo”, napisao je poznati leksikograf Ludwig Kohler. U knjizi Evolucija (Life Nature Library) kaže se za navodne čovječje pretke: “Oni su se mogli konačno (...) izražavati samo uz pomoć sistema komuniciranja (...) Australopithecus (pračovjek) živio je pred otprilike milijun godina (...) i već je tada svladao neke govorne glasove.” Stoga se postavlja pitanje: Je li govor pronalazak čovjeka ili dar Božji?

Da li se jezik stvarno razvio iz “pračovjekovog” poziva u pomoć, poziva na uzbunu i poziva pred opasnošću? Ako da, onda moraju stari jezici biti primitivniji, a moderni sve kompliciraniji i sve prikladniji kao sredstvo sporazumijevanja. Stručnjaci za jezik kažu da oko 50 posto stanovnika Zemlje govori jezikom koji pripada indogermanskoj obitelji jezika. Najstariji poznati jezici iz te obitelji su sanskrit i grčki. U kakvom odnosu stoje oni prema modernim jezicima?

Na grčkom postoji bogata literatura iz starog vijeka. “Spisi koji su ostali sačuvani ne svjedoče o postupnom razvitku iz primitivnih početaka”, piše stručnjak za grčki dr. B. F. C. Atkinson. Za djela grčkog pjesnika Homera, koji je, pretpostavlja se, živio u 8. ili 9. stoljeću pr. n. r. vr. on kaže da stoje “ne samo na čelu grčke literature svih vremena, nego i najpoznatije literature u svijetu”.

Sanskrit je danas mrtvi jezik kojim se govorilo u Indiji. Najstariji spisi pisani tim jezikom nastali su 1100. pr. n. r. vr., no evropski filolozi su ga otkrili tek pred dvjesto godina. Jedan od njih, Sir William Jones piše: “Sanskrit, bez obzira koliko bio star, čudesne je građe; savršeniji je od grčkog, bogatiji riječima od latinskog i daleko kultiviraniji od oba ta jezika; pa ipak oba jezika veoma su mu nalik obzirom na korijene glagola i na gramatički oblik, što isključuje svaku slučajnost”.

Jedna daljnja važna jezična obitelj je semitska. Jezik poznat kao hebrejski (pripada semitskoj obitelji) očito je najstariji jezik. Godine 1513. pr. n. r. vr. počelo je pisanje Biblije i to na hebrejskom. Može li hebrejski izdržati uspoređivanje s modernim jezicima?

Hebrejski je veoma izražajan i točan; stoga je osobito prikladan za živo opisivanje događaja uz minimum riječi. Hebrejsko jezično blago veoma je spretno sastavljeno od riječi koje sadrže u sebi pet osjetila: vida, sluha, opipa, okusa i mirisa. Dakle, one bilježe slike u mislima slušalaca ili čitalaca. Prilikom prevođenja s hebrejskog često je, radi njegove kratkoće u načinu izražavanja, potrebna pomoć dopunskih riječi, ako se želi u potpunosti izraziti sadržaj hebrejskih glagola. Spomenimo na primjer prvi stavak poznatog 21. Psalma: “Jehova je moj pastir. Ništa mi neće nedostajati”. Taj stavak sadrži osam riječi, odnosno 39 slova, a na hebrejskom samo četiri riječi od 13 slova. Nije li taj jezik izvanredno točan?

Od otprilike 1 000 afričkih jezika, 300 ih ima spomena vrijednu sličnost u svojoj neobičnoj gramatičkoj građi. Te jezične grupe označene su bantu jezicima, koji se govore u većini zemalja južno od ekvatora. Svi ti jezici imaju zajedničku riječ “bantu” što znači “čovjek”, odakle i oznaka “bantu jezična obitelj”. Neki lingvisti vjeruju da su se bantu jezici razvili iz jednog prabantu kojim se pred više od dvije tisuće godina govorilo u središnjim dijelovima Zapadne Afrike.

Bantu jezicima pripada i zulu, jezik kojim se najčešće govori u Južnoj Africi. Može li on izdržati uspoređivanje s današnjim afričkim jezikom, koji se razvio iz nizozemskog dijalekta, a sada je službeni jezik Južnoafričke Republike? Zulu ima mnogo kompliciraniju gramatiku i odrasli ga teško uče. Samo je malo osoba, čiji je materinji jezik afrički ili engleski, svladalo i zulu jezik. Godine 1927. objavio je Clement Doke knjigu o Zulu gramatici (Text-Book of Zulu Grammar). U petom izdanju koje se pojavilo dvadesetsedam godina nakon prvog, nalazimo slijedeće riječi autora: “Što se intenzivnije bavimo jezikom nekog naroda, to veće čudo nalazimo u njemu. (...) Ja sam pronašao samo sićušni dio mnogih fenomena, kojima vrvi taj najizraženiji bantu jezik”.

Što otkrivaju te činjenice? Ono što je morao priznati evolucionist Ashley Montagu: “Mnogi ‘primitivni’ jezici (...) često su mnogo kompliciraniji i izražajniji od jezika naroda s ‘višom’ kulturom.” Dakle, očito je da jezik nije imao primitivni početak.

Da bi se moglo odlučiti u vezi pitanja porijekla jezika, uputno je razmisliti o sljedećem razgovoru, koji je pred nekako 3 500 godina bio zapisan na hebrejskom: “A Mojsije reče Gospodinu: ‘Molim ti se Gospodine, nisam rječit čovjek (...) nego sam sporih usta i spora jezika’. A Gospodin mu reče: ‘Tko je dao usta čovjeku’? Zar ne ja Gospodin? Idi dakle, ja ću biti u ustima tvojim i učit ću te što ćeš govoriti” (2. Mojsijeva 4:10-12).

Sada pitamo: Ako je jezik dar Božji, kako, su se onda razvili različiti jezici?

Jedan od činilaca je geografska izolacija, uvjetovana neravnomjernim razdvajanjem ljudi. Nove situacije su tražile tvorbu novih riječi, nastaju novi dijalekti. A filolozi bez daljnjega priznaju da svi jezici, koji pripadaju istoj obitelji jezika, sežu natrag do zajedničkog izvora. No, kako su nastale očevidne razlike između obitelji jezika?

Zanimljivo je da orijentalist Sir Henry Rawlinson piše: “Damo li se voditi od izdvojaka jezičnih linija, ne uzimajući u obzir ništa od biblijskog izvještaja, mi ipak dolazimo do zaključka da je dolina Sinear u Mezopotamiji, središte iz kojeg su se slično zrakama, raširile razne linije.”

To je shvaćanje suglasno s Biblijom, jer iz te knjige proizlazi da je Bog stvorio prvog čovjeka sa sposobnošću govora, naime čovjek je znao dobro govoriti. Prema izvještaju o potopu u Bibliji čitamo: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve.” Nešto kasnije sakupili su se neposlušni ljudi, koji su govorili jednim jezikom, da bi izveli nešto što će biti veoma štetno po njih. Umjesto da poslušaju Boga i rašire se po cijeloj Zemlji, oni su se sakupili u dolini Sinear i započeli graditi grad Babel, te kulu za krivo obožavanje boga.

No, Stvoritelj se pobrinuo da se izvrši njegova volja, nastupivši protiv buntovnih ljudi, protiv graditelja grada. U 1. Mojsijevoj 11:9 čitamo: “Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji”.

Danas je mudrost Stvoritelja dostupna većini ljudi, jer je njegova Riječ Biblija prevedena u preko 1 700 jezika, što znači da je može čitati 97 posto stanovnika Zemlje.

Ono što Biblija izvještava o porijeklu jezika razumno je i suglasno sa činjenicama. A učenje evolucionista, koji kažu da se jezik razvio iz “pračovjekovog” poziva u pomoć, na uzbunu ili pred opasnošću, suproti se činjenicama.

Sposobnost malog djeteta da nauči jezik svojih roditelja, divan je dar Božji (Jakov 1:16, 17).

[Slika na stranici 18]

U starosti od jedva tri godine dijete može naučiti jedan ili čak više jezika.