Alergična sam na otrovne kemikalije
“Uvijek sam bila osjetljiva na pesticide, kozmetiku i obojene plinove, što je kod mene izazivalo osip na koži i glavobolju. No, to nije razlog da budem zabrinuta — mislila sam. Nisam uopće bila svjesna do čega to može dovesti.” Ovim riječima počinje Mili svoju pripovijest.
Zatim nastavlja:
“Ah, te muhe!” Objesila sam, dakle, papir protiv muha. Potom se muhe nisu više pojavljivale, i pomislila sam: “Kako su samo divni ti moderni izumi!” Ali, to je zapravo promijenilo moje zdravstveno stanje.
Uskoro sam osjetila jako kucanje srca, izričitu slabost u mišićima, počela sam povraćati i grčevito plakati. Što nije u redu? Bila sam sretno udata, uvijek sam se radovala životu. Potom smo se odselili. U stanu su se pojavili žohari, pa smo upotrijebili jedan insekticid.
Odjednom sam počela gubiti dah. Moj suprug Jerry (Đeri) brzo me odvezao u bolnicu. No, kad sam se opet vratila kući, upadala sam u depresije, bila sam zbunjena, jedva sam govorila. Uskoro sam ponovno dospjela u bolnicu. Liječnik je rekao Jerry-u: “Vaša supruga je duševni bolesnik — šizofreničar.” Ali, kad smo se preselili u jednu stariju kuću, ti simptomi su nestali.
Zatim su se pojavili mravi. Borci za suzbijanje štetočina upotrijebili su insekticid. Ponovno su mi se vratile depresije, mučnine i napadaji plača. Povraćala sam 18 sati, svakih 30 minuta, dobila sam proljev. Boljele su me sve kosti. Prožeti očajanjem odvezli smo se u jednu bolnicu za duševne bolesnike.
Krvni nalazi su pokazali da imam premalo bijelih krvnih zrnaca, što je ukazivalo na oštećenje obrambenog mehanizma. No, ja to nisam nikada dovodila u vezu s mojim teškoćama. Nakon jednog pregleda psihijatar je rekao: “Vi uopće niste šizofreničar. U boljem ste duševnom stanju od prosječnog građanina.” U bolnici se moje zdravlje poboljšalo, ali čim sam se vratila kući, pojavile su mi se smetnje vida a vratili su se i svi drugi simptomi.
“Svaki puta kad je dovedem u bolnicu, krene joj na bolje, no čim se vrati kući, opet joj se stanje pogorša”, rekao je Jerry suznih očiju liječniku. “To je tako otkako smo prskali kuću otrovom protiv mrava”.
“To je, točno to!” izmaklo se liječniku. “Neka jedno vrijeme ne bude u kući, pa ćemo točno znati.”
Tri noći spavala sam u jednim kolima uređenima za stanovanje, i simptomi su nestali. Budući da sam još uvijek sumnjala da je problem u kući, vratila sam se natrag. Odmah me počelo daviti u grlu, a jezik mi je otekao. Sada mi je sve bilo jasno. Alergična sam na otrovne kemikalije u kući. Tijekom vremena počele su se pojavljivati reakcije na parfem, kemijska sredstva za održavanje čistoće u stanu, sredstva za bojenje kose, kozmetiku, benzinske pare, automobilske izlazne plinove, pa čak i na sintetičku odjeću.
Slika Miline bolesti tipična je za 20. stoljeće. Doduše, priznajemo, njen je slučaj ekstreman. Reakcija većine ljudi na zagađeni okoliš je kihanje, svrbež ili pečenje u očima. No, nije li širom svijeta rastući broj slučajeva sličnih Milinom, upozoravajući signal sve veće zagađenosti okoliša? Da li će čovjek ‘uništiti’ Zemlju, kako je to još pred stoljećima bilo prorečeno u Bibliji? (Otkrivenje 11:18).