Jesi li rekao “hvala”?
“PUŠI, puši zimski vjetre! Ti nisi zlonamjeran kao ljudska nezahvalnost.” To je sigurno pretjerivanje. Zar bi nezahvalnost mogla biti hladnijom od ledenog vjetra? Nažalost, mnogi imaju razloga suglasiti se sa Šekspirom.
Iako smo već otvrdnuli zbog groznih događaja 20. stoljeća, mi još uvijek smatramo nezahvalnost neljubaznom, jer ona utječe na jednu od naših osnovnih potreba — mi trebamo jedni druge. Kao pojedinci ne možemo učiniti sve što doprinosi našoj životnoj radosti. Malo ih je koji bi željeli živjeti kao pustinjaci. Da, upućeni smo jedni na druge.
Dakle, ako se naši napori da doprinesimo općem dobru svih smatraju sami po sebi razumljivima, ili ih se olako odbacuje, ako nam drugi nerado učine nešto što smo im platili; ako se posebno trudimo biti prijaznima, a žanjemo samo mrštenje čela ili sumnjičave poglede, ako netko smatra našu ljubaznu obazrivost znakom slabosti, tada nam hladnoća nezahvalnosti zadaje bol u srcu. Jesi li to već iskusio?
Što može biti razlogom nezahvalnosti? Možda zvuči grubo, ali ako ćemo pravo to je sebičnost. Postoje naravno različiti stupnjevi sebičnosti — od nepromišljenosti do egocentričnosti. Nepromišljena osoba je možda iznenađena, čak žalosna kad joj kažemo da se nije zahvalila, ali egocentričan čovjek se ne zabrinjava zbog toga. Bilo kako bilo, radi se o mani kojoj treba pokloniti pažnju.
Razvijati zahvalno stajalište
Što možemo učiniti u pravcu razvijanja zahvalnog stajališta? Kao prvo, ne smatrajmo nikada prijaznost samu po sebi razumljivom. Zar je teško reći “hvala” i uistinu misliti tako? U nekim se područjima nažalost smatra suvišnim reći “molim” ili “hvala”. Biblija nam savjetuje ‘pokazati se zahvalnima’ (Kološanima 3:15).
Osim loga, naučimo se više cijeniti ono što drugi učine za nas. To uključuje takoreći sve s kojima se družimo, posebno članove najuže obitelji. Domaćica cijeli tjedan brine za nabavku, pere, kuha, čisti i vodi brigu o djeci. To je često pravi maraton! Pokazujemo li riječima i djelima da to cijenimo? Ili njen posao postaje za nas tijekom vremena nečim samo po sebi razumljivim? Kada smo se zadnji puta upitali, izražavamo li cijenjenje za njen trud da učini dom mjestom sigurnosti u ovom našem grubom svijetu? S druge strane, supruga bi se mogla upitati poklanja li dostojnu pažnju naporima svog muža, koji često pod teškim, obeshrabrujućim uvjetima u ovom poslovnom svijetu zarađuje za životno uzdržavanje svoje obitelji.
Danas su i mnoge žene u radnom odnosu, pa stoga stoje pod velikim pritiskom. Mnoge poslove u kući moraju obavljati navečer ili na kraju tjedna. I tu se ponekad zaboravlja reći hvala. Kad smo iscrpljeni većinom smo i lako razdražljivi, a tada ne nalazimo vremena za prijazne i ugodne geste u svakodnevnom životu. Pod takovim okolnostima trebaju svi članovi obitelji biti obazrivi.
No, kako je s pokazivanjem zahvalnosti prema našoj djeci? Mi se osjećamo uistinu nagrađenima promatrajući ih kako rastu i bivaju sve inteligentnijima, odnosno kako na njih utječe naš odgoj. Također kada vidimo kako nam pomažu u kućanskim poslovima, jer smo im pokazali da su i ona dio obiteljske zajednice; zatim kad osjetimo da imaju bezgranično povjerenje u nas, ili kada nas, dajući nam poljubac za laku noć, nježno zagrle svojim ručicama. Da, postoje bezbrojni razlozi za pokazivanje zahvalnosti prema djeci, zahvalnosti prema njihovim majkama, koje ulažu toliko vremena u odgoj djece, a prije svega zahvalnosti prema Bogu, osnivaču obitelji.
Osim obitelji našoj sreći i dobroti doprinose također drugovi na poslu, kao i mnogi drugi. Stoga moramo biti zahvalni i za ono što oni rade. Često je dovoljan samo smiješak ili srdačan “hvala”. Važno je ne biti toliko zaposlen ili odsutan duhom, da bismo propustili izraziti iskreno cijenjenje. Pokaži da, sasvim svejedno, jesi li to platio ili ne, priznaješ ono što drugi rade za tebe, kao i stajalište s kojim su to učinili. Time ćeš usrećiti druge, a to je plemeniti životni cilj.
Jesi li zahvalan Bogu?
U 17. poglavlju Evanđelja po Luki nalazimo izvještaj o deset gubavaca, koji su pristupili Isusu moleći ga da im se smiluje. On ih je namjeravao izliječiti, i stoga im je naredio da se, prema zakonskom zahtjevu, pokažu svećenicima. “I očistiše se dok su išli”. Ali, samo jedan se vratio natrag da zahvali Isusu i proslavi Boga zato što je ozdravio.
Možda je Isus bio razočaran zbog toga. “Gdje su još devetorica”? upitao je. “Nijedan se ne nađe da se vrati i zahvali, osim ovoga tuđina?” (Luka 17:11-19). Devetorica je propustila izraziti svoje cijenjenje za nešto tako dragocjeno — za izlječenje od strašne bolesti, gube. Isus je smatrao za potrebno da ukaže na to. Za razliku od njihova postupanja, raduje znati da je Samarićanin postupio drugačije, on se naime vratio i srdačno se zahvalio.
A kako je s tobom osobno kad je riječ o potrebi da budeš zahvalan Jehovi Bogu i njegovu Sinu i da ih slaviš? Vjeruješ li da imaš razloga biti zahvalnim?
U vrijeme apostola Pavla mnogi su očito mislili drugačije, jer on piše svojim sukršćanima u Rim: “Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu; Bog im je to zapravo objavio ... tako nemaju isprike; jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu” (Rim. 1:19-21).
I danas su mnogi jednako slijepi i nezahvalni. Je li moguće da se to odnosi i na tebe?
Zahvalno srce ukrašava čovjeka, donoseći svom vlasniku mir i sreću. Čini osobu vrednijom, doprinosi Božjem blagoslovu. “Hvala” jedna je jednostavna riječ koja zagrije srce. Zahvaljuj se velikodušno riječima i djelima, čime ćeš obradovati kako Božje srce, tako i srca svojih bližnjih!
[Slika na stranici 16]
Zahvalni suprug ne smatra posao svoje žene nečim samo po sebi razumljivim
[Slika na stranici 16]
“Molim” i “hvala” znak su dobrog ponašanja
[Slika na stranici 17]
“Hvala” može vrlo mnogo značiti u svakodnevnim poslovima
[Slika na stranici 17]
Postoji bezbroj razloga za pokazivanje zahvalnosti prema djeci