Jesi li agnostik?

AGNOSTIK stoji negdje između ateista i teista. Ateist je uvjeren da nema Boga, teist naprotiv, čvrsto vjeruje da postoji Bog koji djeluje na ljude i njihovu povijest.

Agnostik smatra da nema dovoljno dokaza, koji bi potvrdili bilo postojanje, bilo nepostojanje Boga. Što više, suzdržava se prosuđivanja, ili kaže ako Bog postoji, tada je ili nepoznat ili ga nije moguće spoznati.

Poznaješ li nekog agnostika? Ili si to sam? Ako jesi, zašto si? Možda smatraš da je agnosticizam u našem stoljeću racionalnog razmišljanja najrazumniji. Ako tako misliš, najiskrenije ti preporučamo da upoznaš stajalište muževa koji su snažno utjecali na mišljenje ljudi našeg stoljeća. Saznat ćeš što su mislili o Bogu i zašto. Možda ćeš potom bolje razumjeti razloge svog uvjerenja.

Zbog crkava

Pojam “agnasticizam” (izveden iz grčke riječi agnostos “nepoznat”) potječe od britanskog znanstvenika Thomasa H. Huxley-a, koji je živio u 19. stoljeću, a zastupao je Darwinovu teoriju o porijeklu. Huxley je primijetio da crkve ističu svoje pravo na posebno posjedovanje gnosis (spoznaje) o Bogu i postanku svih stvari. Naveo je slijedeći razlog zašto on ne može prihvatiti tu gnosis, pa je stoga bio agnostik:

“Kad bismo jednim pogledom mogli obuhvatiti poplavu licemjerja i nasilja, laži, klanja i gaženja svakog ljudskog dostojanstva, što je tijekom povijesti kršćanskih naroda, dolazilo iz tog izvora (crkava), izblijedile bi naše najgore predodžbe o paklu.”

Huxleyeva vjera u Boga bila je nesumnjivo uzdrmana prihvaćanjem teorije o porijeklu. Ipak, još ju je jače uzdrmalo ponašanje onih koji su mu mogli pomoći — crkava. Ono što su radili tokom stoljeća nije nikoga poticalo na vjerovanje u Boga.

Slično je prošao i britanski političar Harold Laski. On piše: “Potječem iz židovske obitelji, ali se ne sjećam da su mi obredi ili dogme ikada nešto značili”. Zašto? On objašnjava: “Niti u jednoj od crkava, bilo u Engleskoj ili Americi nisam naišao na tako veliku vjeru u njihove nauke, da bi bili spremni ozbiljno boriti se za pravednost”.

On nastavlja: “Tijekom svoje povijesti, crkve su se neprijateljski odnosile prema svakom razumu i socijalnoj pravdi.”

Je li ponašanje crkava navelo i tebe da sumnjaš u postojanje Boga? Činjenica je da povijest vrlo mnogo svjedoči o njihovu licemjerstvu i nepravdi. Ipak, treba zapaziti da je Biblija, najveći izvor spoznaje o Bogu, prorekla takovu izopačenost kršćanstva: “Imaju oblik predanosti Bogu, no pokazali su se krivima u pogledu njegove sile” (2. Timoteju 3:5, NS).

Ipak, nasilja koja su učinile crkve ne opravdavaju mišljenje da nema Boga. Kad bolesnik bude prevaren od nadriliječnika, ne smije zaključivati da on ne može biti izliječen. Naprotiv, treba što brže potražiti nekog sposobnog liječnika. Slično je s Bogom. Samo zato što je kršćanstvo crkava navelo mnoge da se odvrate od Boga, ne smijemo zaključivati da ga ne možemo naći. To samo znači da ga moramo potražiti negdje drugdje.

Zar ga nije moguće spoznati, je li nepoznat?

Tvrdi se, da je Huxley, uvodeći pojam agnosticizam, temeljio na jednoj riječi koja se javlja u Bibliji. U Djelima apostolskim izvještava se kako je Pavao u svojoj propovijedi dozvao Atenjanima u sjećanje oltar u njihovu gradu, na kojem je pisalo: “Nepoznatom (grčki: agnosto) Bogu” (Djela apostolska 17:23). Je li Pavao rekao da tog, mudrim Atenjanima nepoznatog Boga, nije moguće spoznati? Ne, nikako ne. Naprotiv, objasnio im je kako mogu upoznati tog Boga.

Slično je i danas: Bog je, doduše, mnogima nepoznat, ali to ne znači da ga nije moguće spoznati. Biblija ukazuje na mogućnost kako možemo saznati nešto o Bogu, kad kaže: “Njegova se nevidljiva svojstva, promatrana po njihovim djelima (po učinjenim stvarima, NS), opažaju od postanka svijeta” (Rimljanima 1:20, ST). To potkrepljuju izjave naučnika, koji su istraživali “učinjene stvari”.

Albert Einstein, najznačajniji teoretičar prirodnih znanosti našeg stoljeća, nije vjerovao u Boga Biblije. Ipak, istraživanje fizikalnog prostora toliko ga je ispunilo divljenjem, da je to zamalo graničilo s priznavanjem postojanja Boga.

Obrađujući u svojoj knjizi, “Iz mojih kasnijih godina”, istraživanje, duboke međusobne ovisnosti u prirodi, Einstein je zapisao: “Tko je ikada spoznao ogroman napredak na tom području, osjeća duboko strahopoštovanje pred razumom, koji se očituje u stvarnosti. Spoznaja oslobađa čovjeka okova njegovih nada i želja. On zauzima tada pozitivan duhovni stav prema uzvišenosti razuma, koji se utjelovljava u stvarnost i ostaje mu nepristupačnim u svojoj krajnjoj dubini.”

Od priznavanja “razuma ... koji se očituje u stvarnosti” i “uzvišenosti razuma, koji se utjelovljava u stvarnost”, do spoznaje da se iza svega krije netko uzvišena razuma, odnosno izvor razuma, samo je mali korak. A. R. Wallace, suvremenik Charlesa Darvina, branitelj teorije o evoluciji i pripadajućeg joj principa odabiranja, učinio je taj korak.

Iako je bio čvrsto uvjeren u nauku o porijeklu, vidio je u čovjeku nešto što mu je dokazivalo da mora postojati jedna veća sila. Riječ je o čovjekovu osjećaju za moral, o njegovim intelektualnim sposobnostima.

“To ne mogu objasniti principom preživljavanja najvještijih”, pisao je. Naprotiv, zastupao je gledište da ti fenomeni “posreduju najsigurniji dokaz postojanja drugih viših inteligencija od kojih potječu ta svojstva i prema kojima ćemo uvijek težiti”.

E. A. Milne, nekadašnji profesor matematike na sveučilištu Oxford, došao je pomoću svojih istraživanja do uvjerenja da postoji Bog. Moderna znanost sve jasnije pokazuje koliko su komplicirani i čudesni zakoni koji vladaju u svemiru. Milne smatra da smo prisiljeni priznati postojanje Boga, ako želimo objasniti porijeklo materije i prirodnih zakona koji upravljaju njome. “Ako ne možemo objasniti kako je nastala materija”, kaže on, “još manje je moguće objasniti porijeklo strogih zakona koji vladaju njome”.

Matematičar i fizičar Milne piše: “Bilo je razdoblja kad sam naginjao agnosticizmu, ali sam se uvijek oporavljao od toga. Čvrsto sam uvjeren da je svemir stvorio Svemogući Bog.”

Nezavidan položaj agnostičara

Poznato nam je da čovjek posjeduje prirodnu potrebu za postojanjem nečeg uzvišenijeg. Osobe koje se smatraju agnostičarima ili pak ateistima utvrđuju, ako su poštene prema sebi samima, da im nešto nedostaje — naime, osjećaju se slično djetetu koje je odraslo u domu za siročad. Ono se osjeća razbaštinjeno, jer nije nikada upoznalo svoje roditelje.

Čak je čuveni matematičar Bertrand Russell, koji se izjašnjavao za nevjernika, priznao u poodmaklim godinama svog života: “Ja sam čudnovato nesretan, moja je narav tako beznadežno komplicirana. ... Centar moga ja strahovito je mučenje — čudnovata divlja muka — traženje nečega što leži izvan svijeta, nečeg preobražavajućeg i beskrajnog — blažene vizije Boga. Ne nalazim ga i ne vjerujem da je moguće naći ga.”

Ipak, moguće je naći ga. Danas postoje milijuni ljudi koji ne samo da su uvjereni u postojanje Boga, nego ga i poznaju. Uzdaju se u nj, razvili su bliski odnos s njim. Oni su zahvalni znanosti što im posreduje veće znanje o Božjim “nevidljivim svojstvima” (Rimljanima 1:20). Međutim, uvjerili su se da im vjera raste proučavanjem Biblije, knjige u kojoj je opisano kako Bog postupa s ljudima.

Vjera koju smo stekli proučavanjem Biblije nema ništa zajedničkog s lakovjernošću. Naprotiv, potaknuti smo na stjecanje dokazane vjere. “Vjera je zajamčeno očekivanje stvari kojima se nadamo, javno dokazivanje stvarnosti, iako ih ne vidimo” (Jevrejima 11:1, NS). Do vjere u postojanje Boga — iako ga ne vidimo — dolazimo istraživanjem “učinjenih stvari”, a posebno proučavanjem Biblije. Ako si agnostik, preporučamo ti da još jednom ispitaš dokaze. Jehovini svjedoci će ti rado pomoći u tome.

[Istaknuta misao na stranici 11]

“Tijekom povijesti crkve su se neprijateljski odnosile prema svakom razumu i socijalnoj pravdi” (Harold Laski)

[Istaknuta misao na stranici 12]

“Bilo je razdoblja kad sam naginjao agnosticizmu, ali sam se uvijek oporavljao od toga. Čvrsto sam uvjeren da je svemir stvorio Svemogući Bog” (Profesor E. A. Milne).