“Je li moje dijete hiperaktivno?”

Od dopisnika “Probudi se!” iz Australije

“OD samog rođenja ona spava samo po nekoliko sati i to veoma lagano; ružno sanja, vrišti u snu, udarajući glavom o zid. Nju nije moguće zadržati ili zaustaviti ili milovati. Tijekom noći ona će vrištati i satima udarati nogama. Doktor joj je dao sirup za spavanje, ali bez efekta.” Tako jadikuje majka Deane, djeteta kod kojega je postavljena dijagnoza hiperaktivnosti.a

I nastavlja: “Bilo je očito da je ona drugačija nego ostali, no kada je krenula u školu, djeca i učitelji su se žalili. Bila je razarajuća i veoma agresivna, uvijek u paničnom strahu ako je samo malo stvar krenula krivo, dotičući sve mimo čega bi prolazila, neobuzdano bi potezala drugu djecu i povrijedila ih grebući ili štipajući. Učitelji su se žalili da se ona ne može koncentrirati dulje nego samo nekoliko minuta. Kada se nalazila u lošem stanju, činilo se kao da ju je nešto iznutra tjeralo, te bi grebla i čupala samu sebe.”

Riječi tiskane naglašeno čine samo uzorak ponašanja kakvo se povezuje sa sindromom hiperaktivnosti, MBD (Minimal Brain Dysfunction — Minimalna disfunkcija mozga), H-LD (Hyperkinesis-Learning Disability — Hiperkineza — nesposobnost učenja), SLD (Specific Learning Disability — Posebna nemoć učenja), ADD (Attention Deficit Disorder — Poremećaj nedostatka pažnje). Hiperkinezab dolazi iz novog latinskog i grčkog, hiper znači “preko” ili “posebno”, a kinesis “kretnja” ili “pokret”. Od toga pati oko 5 procenata školske djece, sa procjenama visokim do 35 posto u nekim područjima. Stoga bi mnogi zabrinuti roditelji htjeli znati, je li MOJE dijete hiperaktivno?

Koji su simptomi?

U procjeni ima li tvoje dijete taj problem može ti pomoći ako obratiš pažnju na neke tipične znakove hiperaktivnosti (vidi okvir). Razmisli: Je li tvoje dijete stalno nemirno, trese li ili udara glavom ili ga se ne može umiriti? Je li uobičajeno nezadovoljno, brzo razdražljivo ili iznimno nespretno, bez osjećaja za opasnost, ili je u stalno poremećenom odnosu s drugom djecom ne iz vidljivih razloga? Ima li teškoća sa spavanjem, pokazuje li tegobe ili potpuno ispunjava zadatke? Je li nesposobno koncentrirati se duže od nekoliko minuta? Ima li osebujnih problema s učenjem? Ima li prije svega prosječnu inteligenciju, a ipak je sa slabim rezultatima u školi?

Ukoliko se na tvoje dijete može primijeniti jedan ili više ovih znakova, tada je moguće on ili ona hiperaktivno dijete. Postoje svakako i različiti stupnjevi hiperaktivnosti — neki su jedva zamjetljivi, dok su ostali teški ili jasno uočljivi.

Hiperaktivno? Ili pomanjkanje discipline?

Riječ opreza prije nego se dijete proglasi hiperaktivnim: Roditelji trebaju ispitivanjem utvrditi jesu li njihova djeca nedoličnog ili prestupničkog ponašanja i tada im je dužnost što se njih tiče, tu nehajnost dovesti u red čvrsto, odlučno i na ljubazan način. Mnoga djeca postaju nezadovoljnom, razdražljivom, svojeglavom i remete odnos s drugima kada ne mogu provesti svoju volju. Jedan od najvećih svjetskih autoriteta na području ljudskog ponašanja je rekao: “Djeca upravo prirodno budalasto i nepromišljeno postupaju, ali dobre batine naučit će ih kako se treba ponašati” (Priče Salamunove 22:15, Todays English Version).

No, kod hiperaktivnog djeteta batine ne mogu uvijek biti rješenje i mogu u stvari izazvati goru zlovolju, kao što jedan doktor kaže: “Njihovo je ponašanje izvan njihove kontrole.” Prema tome reakcija na kažnjavanje može biti drugačiji ključ ovisno o djetetovom stanju. Majka takvog djeteta objašnjava: “Drugi ljudi dolaze i govore mi ‘Vaš sin uradio je ovo’, ‘Vaš sin učinio je ono.’ Jednodušni stav među našim prijateljima bio je da mu trebaju dobre batine. Koliko je to smiješno! Siroto malo dijete, koliko ih je on dobio čudo je da je preživio.”

Pokazuje se da hiperaktivna djeca ne reagiraju na odgojne mjere poput ostale djece, bez obzira da li je stega u obliku razumnog uvjeravanja, lišavanja ili tjelesnog kažnjavanja. Ona hoće činiti iste stvari neposredno poslije odgojne mjere. To je lako otkriti ako roditelji imaju nekoliko djece i prema svima provode jednake odgojne mjere. Tako disciplinske mjere nisu nužan odgovor za hiperaktivno dijete.

Prijedlog koji može pomoći onima sa samo jednim djetetom razlučiti je li njihovo dijete hiperaktivno ili mu samo treba odgoja je ovaj: Ostavi svoje dijete samo jedan dan kod prijatelja, možda kod majke koja ima nekoliko djece, a poslije je zamoli za pošten komentar. Ponekad djeca koja su kod kuće s mamom prava nevolja, pokazuju začuđujuću suradnju i poslušnost kada dođu na mjesto sa čvrstim ali ljubaznim odnosom. Ukoliko je to slučaj, čini se da tvoje dijete neće biti hiperaktivno. Možda njemu treba samo čvrst ali ljubazan odgoj.

Može li dijeta promijeniti stvar?

Ukoliko nakon poštene procjene odgoja još uvijek osjećaš da tvoje dijete može biti hiperkinetičko, neki doktori predlažu da može koristiti promjena njegove prehrane. Ta dijetna promjena, izumio ju je nedavno dr Ben Feingold, temelji se na teoriji da je hiperaktivnost rezultat jedenja izvjesnih tvari — nekih prirodnih, nekih umjetnih — te se pretpostavlja da donosi tegobe kod nekako 50 procenata hiperaktivnih ljudi. U biti, te su tvari otrovne samo nekim osobama i mogu ometati izvjesne funkcije mozga odgovorne za ponašanje.

Prema istraživanjima dr Feingolda, krivac se je našao u nekom voću i povrću u njihovom prirodnom stanju i također sada još ozbiljnije u umjetno obojenoj i začinjenoj hrani. Na taj način preporučena dijeta za hiperaktivne ljude složena je tako da odstrani moguće štetne sastojke koji bi bili odgovorni za poticanje hiperaktivnog ponašanja. Izvještaji pokazuju da su neki roditelji imali dobre rezultate s tom metodom. No, dr Feingold samo tvrdi da se dijetnom promjenom pomogne oko 50 procenata hiperaktivnih ljudi.

Otvoreni iskaz u pogledu Deane je slučaj gdje je primijenjena metoda sa dijetom. Nakon što je govorila o liječničkoj dijagnozi Deaninog hiperaktivnog stanja, njena majka nastavlja: “Prije četiri godine razgovarali smo o Feingoldovoj dijeti. To je teško kontrolirati, ali smo vidjeli razliku. Tijekom prošle godine kod nje je nastupila velika promjena. Mnogo je mirnija, može sjediti i čitati ili raditi oko jedan sat. I sa drugom djecom može se lijepo igrati, može se koncentrirati i ne reagira bolesno na svakojaka uznemirenja. Ona je mnogo strpljivija.”

Ima li šećer učinak?

U vezi s dijetom, našlo se da djeca sa znakovima hiperaktivnosti, kao što je umor, napetost, razdražljivost, brže zamaranje, nervoza, osjećajna neravnoteža i nekontrolirano ponašanje, mogu trpjeti, čak neznatno, od hipoglikemije ili niskog šećera u krvi.c Manjak glukoze obično se pripisuje ekscesu inzulina, koji pokreće glukozu iz krvi brže nego se može nadomjestiti. Funkcija mozga ovisi o neprestanoj opskrbi glukozom iz krvi. Hipoglikemija šteti djelovanju mozga i stoga rezultira poremećajima ponašanja. Žudnja za ugljikohidratima, slatkišima može ukazivati na niski krvni šećer.

Ta hipoglikemička dijeta eliminira ne samo umjetne boje i začine nego ponajviše šećer, posebno šećer od trske. Šećer je opasan za hipoglikemičke osobe, budući da uzrokuje brzi rast krvnog šećera, a to potiče oslobađanje prevelikih količina inzulina da bi to izjednačio. Dr Allan Cott, u članku “Liječenje nesposobnosti učenja” u pogledu toga zauzima stav: “Opće je zapažanje istraživača koji procjenjuju stanje djetetove prehrane da ona troše hranu koja je najbogatija šećerom, bombonima, slatkišima tj. koja je priređena sa šećerom. Uklanjanje takve hrane dovodi do dramatičnog smanjenja hiperaktivnosti.” Neki medicinski autoriteti savjetuju da hrana i piće zasnovano na šećeru nije preporučljivo za hiperaktivnu djecu.

Uzmimo slučaj četverogodišnje Beki — bila je nemirna, razdražljiva, i nezadovoljna, posebno pri kraju dana. Njenoj majci savjetovana je dijeta bez šećera i ona izvještava: “Učinjena je veća kontrola suradnje roditelja nego djeteta. Ali je vrijedio napredak postići sretnu, mirnu kćer. To je koristilo cijeloj obitelji! Sam prestanak trošenja šećera pomogao je ponašanju mojoj kćeri.”

Zagađivanje okoline — još jedan uzrok?

Britanski medicinski časopis The Lancet navodi: “Čini se razumnim zaključiti ... da podizanje razine olova (nije neophodno u toksičnom opsegu) koje djeluje na dugi period može biti odgovorno za minimalna oštećenja mozga i očitovati se kao sindrom hiperaktivnosti.” Kasniji nalazi su to i dokazali.

Prema tome, zagađivanje okoline, posebno visokim koncentracijama olova u atmosferi prvenstveno kroz ispušne cijevi teških motornih vozila, može uzrokovati porast broja hiperaktivne djece u našim gradovima.

Mogu li događaji prije rođenja i sam porođaj uzrokovati hiperaktivnost?

Postoje djeca koja ne reagiraju na dijetetske mjere. Stoga trebamo potražiti drugi razlog osim onih o kojima smo već diskutirali. Ashley Montagu, autor knjige Život prije rođenja, izvještava o odlučujućem karakteru razvoja pojedinca: “Život počinje ne sa rođenjem, nego sa začećem. To znači da dijete koje se razvija nije živo samo u smislu da je sačinjeno od žive materije, nego također u smislu da se od trenutka njegovog začeća stvari događaju njemu. ... Događaji se odigravaju prije njegovog rođenja i njegove reakcije na njih utjecat će na njega do kraja života.” Tijekom prva tri mjeseca nakon začeća kada su veliki organi u formiranju, osjećaji majke, kao strah ili neuobičajeni stresovi i napetost, mogu utjecati na fizički razvoj djeteta.

Početni porođajni događaji dojenčeta trebaju se također uzeti u obzir kao važan faktor hiperaktivnosti. Jedan naučni istraživač piše: “Postoji rizik pritiska na vodeću čest djeteta u trenucima vrhunaca trudova. Rođenje je najpogibeljniji događaj kojemu se netko osobno može izložiti.” Komplikacije i rizici rođenja povezani su sa hipoksijom, nedostatnom opskrbom kisikom, koja se smatra odgovornom za mnoge nježne neurotske posljedice, koje se mogu očitovati kasnije u životu kada je osoba izvrgnuta naknadnom stresu.

No, jesu li lijekovi odgovor na minimalna oštećenja mozga vezana uz prenatalne stresove (tijekom trudnoće) ili glad kisika prilikom poroda? Istina je da se stimulativna sredstva koriste u kontroli teških slučajeva hiperaktivnosti. U vezi liječenja hiperaktivnosti lijekovima, američka savjetodavna skupina 15 specijalista “složila se je da medikamenti ne ‘liječe’ stanje, ali da dijete može postati pristupačnije odgoju i naporima učenja.” No, oni također zaključuju da “podražajni lijekovi koriste samo u nekako polovici do dvije trećine slučajeva u kojima je upotreba medikamenata opravdana.” Sa druge strane, psiholog James Swanson upozorava da 40 posto onih sa hiperkinezom uopće ne treba trošiti lijekove. Stoga roditelji trebaju biti oprezni u prihvaćanju liječenja lijekovima, budući da to nije liječenje hiperaktivnosti. Roditelj, kojega sin je pred šest mjeseci bio na terapiji lijekovima, a sada je na restriktivnoj dijeti, kaže: “Uvidjeli smo da lijekovi nisu čarobni štap za pospješivanje Ričardove sposobnosti učenja. Ono što se tražilo, bilo je žrtvovati naše vrijeme da mu pomognemo.”

Terapija ponašanja, sa isticanjem hrabrenja, pohvala i nagrada kada je postignut umjeren cilj, može sporije ali sa više rezultata i trajno pomoći hiperkinetičkoj djeci. Neophodna je izgrađujuća obiteljska atmosfera i dosljedan stav roditelja. Koliko je samo važna duboka ljubav za djecu koja trpe, jer bez ikakve terapije neuspjeh će biti neminovan.

Možemo li na kraju odgovoriti je li tvoje dijete hiperaktivno? Ono može biti zdravo. No, prije svega provjeri nije li navodna hiperaktivnost u stvari manjak discipline. Pokušaj čvrstim, dosljednim odgojem u ljubaznoj, jedinstvenoj kućnoj atmosferi. Tada tvoje dijete sigurno neće živjeti na usoljenoj hrani i neće jesti umjetno obojenu, začinjenu i jako zašećerenu hranu. Ukoliko ove metode iznevjere, daljnja medicinska ispitivanja mogu biti potrebna da se utvrdi točan uzrok hiperaktivnosti tvog djeteta.

[Bilješke]

[Istaknuta misao na stranici 27]

Je li tvoje dijete hiperaktivno ili treba disciplinu?

[Okvir na stranici 29]

NEKI SIMPTOMI HIPERAKTIVNOSTI

1) Neprestano kretanje i vrpoljenje; tijekom ranog djetinjstva trese dječjim krevetićem i udara glavom

2) Nepredvidivo ponašanje; lako postaje nezadovoljan, velikih zahtjeva

3) Teškoće sa uspavljivanjem; laganog sna; ružni snovi

4) Ograničena koncentracija za bilo koju aktivnost

5) Agresivnost i poremećenje odnosa s drugima; hoće dirati sve i svakoga

6) Tvrdoglav čak u aktivnostima kojima ozljeđuje samog sebe; i nakon odgojne mjere može ponovno raditi isto

7) Grize nokte; i dere kožu; grebe samog sebe

8) Protudruštvena naginjanja — laganje, krađa, ratobornost, neposlušnost, odustajanje, psovanje

9) Nemoguće je kontrolirati njegov način ponašanja

(Ovaj vodič zasniva se na The Feingold Handbook)