Konačno sam pronašao pravi život!
“Maclean’s”, jedan istaknuti kanadski časopis, pisao je 13. XI 1978. u sportskoj rubrici ovako: “Tom Edur, 23 godine star imao je sve o čemu jedan Kanađanin sanja — žene, novac i reklamu. Bio je najbolji golgeter hokejaškog kluba “Pittsburgh Penguins” u prošloj sezoni. Napustio je sve da bi pristupio redovima Jehovinih svjedoka u Denveru”.
Šest mjeseci kasnije je Denver Post od 14. VI 1979. g. objavio priču o Eduru u kojoj između ostalog kaže: “Tom Edur, izgleda, još nije sve uvjerio da njegova odluka da prestane profesionalno igrati hokej u starosti od 23 godine nije bila samo privremeni hir.
Edur je odigrao svojih zadnjih 58 igara te sezone s “Pittsburghom” i postigao najveći broj golova prije nego što je najavio da odustaje od godišnje hokejaške plaće od 92 000 dolara i da prestaje igrati hokej.”
Što je potaklo Edura da donese takvu odluku? Što je to bilo što je tako superiorno vrhunskom hokeju? Neka to on sam objasni:
PRESTAO sam igrali hokej. Ali, to nije bilo zbog toga što ne volim tu igru. Naprotiv, volim je. Ja sam sanjao da postanem igrač Nacionalne hokejske lige. Sjećam se kako sam u dobi od deset godina redovito gledao svoj omiljeni hokejski tim na TV. Ponekad bih zaspao slušajući u krevetu radio prijenose njihovih utakmica.
Često sam igrao nakon škole i do kasno u noć — sve dok se svjetla na klizalištu nisu ugasila. Kasnije sam igrao u kanadskim organiziranim amaterskim ligama, sigurno napredujući. U starosti od 17 godina dospio sam u jedan vrhunski tim, “Toronto Marlboros”. 1973. g. smo osvojili najveću titulu u amaterskom hokeju u Kanadi, Memorijalni pehar.
Postajem profesionalac
Otprilike u isto vrijeme oformljena je jedna druga profesionalna liga, Svjetsko hokejsko udruženje. U usporedbi s već dugo postojećom Nacionalnom hokejskom ligom, ova nova liga je izgledala dobrom za mlade igrače. Jedan tim iz te nove lige, “Cleveland Crusaders”, pozvao me da igram s njima. To je bio presedan jer starija Nacionalna liga nije smjela imati igrače ispod 20 godina. Dakle, to je bila tinejdžerska šansa života!
“Crusaders” su mi ponudili 250 000 dolara da igram za njih tri godine, što je bio velik novac u to vrijeme. To je bila stvarno privlačna ponuda za jednog osamnaestogodišnjaka! No, ja sam zaista toliko volio tu igru da bih igrao i za mnogo manje novaca.
Dakle, u julu/srpnju 1973. g. potpisao sam trogodišnji ugovor s “Cleveland Crusadersima” koji su pripadali novo oformljenom Svjetskom hokejaškom udruženju. Dio mog sna je postao stvarnost — bio sam profesionalni hokejaš! “Pravi život” kojeg sam tražio upravo je počinjao. Uskoro ću biti na ledu s nekim od hokejaških zvijezda koje sam nekad gledao na televiziji, herojima mog djetinjstva.
Šok stvarnosti
Kad sam, međutim, došao na trening bio sam šokiran. Ovdje sam po prvi puta vidio kakav je to “pravi život” profesionalnog hokejaškog tima. Prva stvar koju sam naučio nije bila u vezi hokeja nego u vezi njihovih navika opijanja. Istina, dok sam bio u amaterskim ligama, mi smo se opili nekoliko puta. Ovdje je, međutim, bio običaj da se odmah nakon treninga ili utakmice ode ravno u bar. Ja nisam bio dovoljno star da bih to mogao legalno činiti no pošto sam bio jedan od igrača, pustili su me unutra.
Osim toga, toliko mnogo hokejaša je vršilo blud. To zaista nisam očekivao. Međutim, uskoro sam i ja prihvatio, umišljajući da je to dio “pravog života”. Odlučio sam da postanem pravi profesionalac poput njih. Kako je samo bilo lako izmijeniti svoje poglede o tim stvarima samo da se bude prihvaćen!
Moja prva sezona je dobro prošla — i na ledu i van leda — ili sam bar tako mislio. Međutim, moja druga sezona je pokazala posljedice mojih aktivnosti van leda. U stvari, posljednjeg mjeseca te sezone sam uzastopce 30 dana bio svake večeri pijan. Moja igra i moj stav stvarno su se izopačili.
Treća sezona je još gore započela. Čak sam mislio da neću moći igrati. Pomogao mi je moj sobni drug. On nije slijedio druge momke; on je bio svoj gazda. To me impresioniralo i ja sam u većem stupnju počeo kontrolirati svoj život. Kolege me nisu mogle lako pokolebati kad su rekli: ‘Hajdemo na piće’. Ili: ‘Hajde da pronađemo neke cure’. Moja igra se popravila.
Konačno — nacionalna liga!
Moj ugovor s “Cleveland Crusadersima” je istekao krajem godine. Želio sam igrati u starijoj i uglednijoj Nacionalnoj hokejskoj ligi, ali tim iz te lige koji je imao moja prava — “Boston Bruins” — nije mi ponudio dovoljno novca da bi me zadovoljio. Kako vidite, moj stav prema novcu se promijenio. Moj trener se zaposlio u Nacionalnoj ligi i želio je da igram za njegov novi tim, “Colorado Rockies”. Prihvatio sam.
Sad sam bio u stvarno velikoj ligi — Nacionalnoj hokejskoj ligi. Moj san iz djetinjstva se potpuno ostvario. Po čitavoj Kanadi su me gledali na televiziji i primio sam još više priznanja. Dakle, to je sigurno trebao biti taj “pravi život”. U mom osobnom životu također je bilo mnogo promjena. Slijedio sam savjet jednog prijatelja i vrijeme u vansezoni iskoristio za osobno izgrađivanje. To mi je pomoglo da postanem u neku ruku pozitivniji.
Misleći da sad imam sve pod kontrolom, započeo sam svoju prvu sezonu u Nacionalnoj ligi. Znatno sam smanjio piće i izmijenio sam svoj pogled na nemoralne aktivnosti. Međutim, bilo je neugodno promatrati sve to opijanje i nemoral koji se odvijao oko mene, što je završavalo tužnim posljedicama raskinutih brakova mojih drugova iz tima.
Počeo sam se pitati da li ću ikad moći naći vjernu ženu i imati sretnu vezu punu povjerenja. Zar nisu svi drugi razmišljali poput mene o moralnim standardima? Neko vrijeme sam prestao razmišljati i koncentrirao se na igranje hokeja. To je rezultiralo time da sam imao najbolju profesionalnu godinu do tada.
Pomoć bivše školske kolegice
Kad je završila sezona 1977. g., vratio sam se kući u Toronto, gdje je umrla moja baka. Sa svojim novim, pozitivnim stavom i samopouzdanjem, bilo mi je vrlo nelagodno u svom tom plakanju i tugovanju na sprovodu. Mislio sam: “Prema onome što moji rođaci vjeruju, moja baka bi trebala biti na jednom boljem mjestu, stoga zašto takav stav prema smrti?”
Nakon par dana sam sreo svoju bivšu prijateljicu iz škole, Liz. Objasnio sam joj svoje osjećaje. Ona mi je rekla da bih, umjesto da se oslanjam na sebe i svoj takozvani pozitivni stav, radije trebao osloniti na Boga i vjerovati mu.
To me pogodilo, jer je moje vjerovanje u Boga bilo neznatno, premda sam u dobi od 16 godina bio krizman kao Luteran. Moja reakcija je bila ovakva: “Ne možeš vjerovati Bogu; moraš vjerovati u sebe. Novac ne pada s neba!”
Liz je objasnila da je upravo počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. To mi nije ništa značilo, budući da nikad nisam čuo za Svjedoke. Tako mi je pročitala neke citate za koje, kako je rekla, Svjedoci smatraju da bi ih se svi kršćani trebali držati. To su bili citati iz Efežanima 5:3-5; 1. Korinćanima 6:9, 10; i Galaćanima 5:19-21, koji pokazuju da su preljub i blud djela tijela koja udaljuju od Boga i budućeg života.
Čim sam čuo te riječi, zadivio sam se, jer sam sad konačno našao nešto što je podupiralo moja vjerovanja o standardima ponašanja — to je bilo upravo ono što sam želio čuti! Više se nisam trebao oslanjati samo na sebe, nego sam imao i podršku iz Biblije. ‘Zar postoji bolji izvor?’ mislio sam. ‘Ta knjiga je stara tisuće godina’. A postoje i ljudi koji se stvarno trude živjeti po tim istim principima.
Liz mi je dala Bibliju i knjige “Istina koja vodi do vječnog života”, “Pravi mir i sigurnost — odakle?” i “Da li je Biblija zaista Riječ Božja?” Za mjesec dana sam pročitao sve tri knjige. Nakon toga sam tražio Liz, ali je nisam mogao pronaći. Bio sam očajan, jer sam htio još više saznati. Tada sam se sjetio da je ona rekla: “Ima jedno mjesto u Torontu gdje oni štampaju ove knjige”.
Tako sam potražio Jehovine svjedoke u telefonskom imeniku i dogovorio sastanak u uredima Udruženja Kule stražare. Tamo sam dobio sve džepne knjige koje su bile na raspolaganju i otišao na sjever da bi se vozio kanuom i da bi se posvetio ozbiljnom čitanju. Tog ljeta sam pročitao sve knjige i one su zaista imale utjecaja na mene. Došao sam do zaključka da biblijski principi i profesionalni hokej jednostavno ne idu zajedno. Na ledu uvijek ima brutalnog, hotimičnog nasilja, a van leda je uobičajen nemoralni životni stil (Matej 22:39; Priče Salamunove 10:23).
Kad sam se vratio u Toronto, našao sam Liz i rekao joj: “Znam da je ono što sam pročitao istina. Mislim da ću prestati s hokejom i početi druge poučavati u ovome”. Ona se za dva tjedna trebala krstiti kao Jehovin svjedok, a ja sam za tjedan dana trebao ići na trening, što zapravo i nisam želio. Ona me uputila na podružnicu Udruženja Kule stražare u Torontu da bih dobio neka uputstva.
Trebalo je donijeti odluku
Doista sam mislio da će mi oni reći da prekinem s profesionalnim hokejom. No, oni to nisu učinili, nego su mi pročitali neke citate koji su mi pomogli uvidjeti potrebu da donesem svoju vlastitu odluku i da budem siguran da razumijem ono što činim (Priče Salamunove 21:5; 29:20). Uvidio sam da bih više trebao proučavati Bibliju prije nego donesem odluku.
Vratio sam se u Colorado na trening. Prva stvar koju sam učinio bila je da u telefonskom imeniku potražim Jehovine svjedoke i da s njima ugovorim proučavanje Biblije. Sve je dobro napredovalo. Moje poznavanje Biblije je raslo, a moja hokejska igra je bila bolja no ikad.
Iznenada sam, kao što to često biva u profesionalnom sportu, prodan u “Pittsburgh Penguins”. Moj trener iz Clevelanda i Colorada je u vansezoni otišao u Pittsburgh i sad je povukao i mene. To je bio korak naprijed u mojoj karijeri igrača hokeja, pošto je “Pittsburgh” bio bolji, stariji tim, ali je to u isto vrijeme bilo duhovno nazadovanje.
Nazadovanje, međutim, nije dugo trajalo. Ponovo sam potražio Svjedoke u telefonskom imeniku i dogovorio biblijski studij. Ovdje je, međutim, bilo malo više poteškoća u vezi studiranja, pošto smo nekolicina nas igrača bili zajedno u istoj sobi u hotelu. No bilo je lakše kad sam unajmio kuću u predgrađu i nabavio vlastiti automobil.
Uz znanje koje sam stjecao, hokejska sezona je za mene bila obično odbrojavanje. To nije značilo da je moja igra bila lošija. U toj sezoni sam bio najbolji golgeter tima, što se smatralo vrlo dobrim za jednog obrambenog igrača. Ipak sam u svom srcu znao da prekidam s profesionalnim hokejom. ‘Zašto da gubim vrijeme, energiju i snagu na takve ciljeve’, mislio sam, ‘kad bih mogao služiti Jehovi Bogu?’
Sezona je završila i ja sam načinio pripreme da se krstim na međunarodnom skupu Jehovinih svjedoka u Montrealu 1978. g. Okusio sam kako izgleda punovremena služba jer sam mjesec dana prije svog krštenja proveo oko 60 sati dijeleći svoje vjerovanje s drugima. Molio sam Boga da mi pomogne i da me osposobi i moje molitve su uslišane. Pokazao mi je mnogo toga u to vrijeme i osposobio me za buduće prednosti kao punovremenog sluge-pionira.
Napori da obnovim um
No, stvari se nisu odvijale bez pritiska od strane dobronamjernih članova obitelji i drugih koji su smatrali da sam na pogrešnom putu. Pokušao sam im objasniti svoja uvjerenja i u isto vrijeme im pokušao duhovno pomoći. Međutim, oni su me smatrali ludim što sam se odrekao slave i tolikog novca. No, uz Jehovinu pomoć sam izdržao njihovo kritiziranje. U međuvremenu sam zaprosio Liz, koja je prva pobudila moj interes za biblijsku poruku. Vjenčali smo se dva tjedna nakon mog krštenja i uskoro odselili u Colorado da bi služili kao pioniri.
Još nisam obavijestio hokejski klub o svojoj novoj karijeri. Tako sam im u septembru/rujnu najavio da se povlačim. Bili su šokirani. Pokušali su me na sve načine nagovoriti da se vratim. Pošto je moj ugovor važio još godinu dana, oni su mislili da mi je negdje obećano više novca. Načinili su ponudu za jedan otvoreni ugovor — iznos novca koji god ja želim. Željeli su mi ići na ruku, pa su rekli da bih mogao dobiti slobodne nedjelje za svoju religioznu djelatnost.
Jehovi, najvišem Bogu, ne služi se samo jedan dan u tjednu. To je životni put. Hokej je također punovremeni posao. Moraš mu se posvetiti neprestano igrati i trenirati. Sada sam se ja, međutim, posvetio Jehovi (Matej 16:24). Igrati kao profesionalac i u isto vrijeme pokušati služiti Jehovi izgledalo bi, smatrao sam, kao da imam dvojicu gospodara — jedan od njih bi morao trpjeti. Tako sam im dao do znanja da prestajem s profesionalnim hokejom (Matej 6:24).
Čak četiri mjeseca kasnije kad smo posjetili Pittsburgh, pokušali su me primamiti da ponovno počnem igrati. Ponudili su mi 20 000 dolara da odigram dvije utakmice. To je bila prava kušnja, pošto smo u to vrijeme slabo stajali s novcem. No, ja sam se čvrsto držao svoje odluke i nisam prihvatio ponudu. Nešto kasnije nas je naš knjigovođa obavijestio da su prodane neke naše nekretnine. Tako smo bili u mogućnosti pokriti naše potrebe. Jehova će se sigurno pobrinuti za tvoje potrebe samo ako ga se čvrsto držiš.
Konačno pravi život
Ono što sam prije smatrao pravim životom to nije bilo. Dostigao sam sam vrh u svijetu hokeja, i što sam tamo našao? Ni zadovoljstvo ni sreću. Ne, sjaj i slava u svijetu sporta, to nije pravi život. Gledano izvana on može izgledati sretnim i ružičastim, no iznutra, to je uglavnom ogromna sebičnost bez pravog pravca i svrhe u životu.
To ne znači da sam ja promijenio život zato što je hokej sam po sebi loša igra. Ja jako volim igrati i još uvijek povremeno igram rekreacije radi. No, “pobožnost” je korisnija od “tjelesnog obučavanja”, kaže apostol Pavao, “jer ima obećanje života sadašnjeg i onoga koji ide” (1. Timoteju 4:8). Da, moj sadašnji život nudi nešto što ni novac ni slava ne mogu kupiti — dragocjeni odnos s Jehovom Bogom kao i njegov obećani dar života koji dolazi, dar vječnog života!
Kako sam sada sretan i zahvalan Jehovi što imam ženu koja jednako misli i ima isti cilj kao i ja! Nakon što smo dvije godine zajedno pionirili u Sjedinjenim Državama, 1980. g. smo pozvani da sudjelujemo u izgradnji podružnice u Kanadi. Nakon završetka izgradnje divne nove zgrade za stanovanje, ureda i štamparije, ostali smo ovdje kao trajni članovi osoblja podružnice.
Liza i ja možemo sada služiti zajedno Najvišem Bogu, ne idući više za “nesigurnim bogatstvom”, nego za duhovnim interesima kako bismo “postigli pravi život” (1. Timoteju 6:17-19, ST). Da, zahvalan sam što sam ga konačno pronašao — “pravi život”! (Ispričao Tom Edur).
[Slika na stranici 18]
Dok sam igrao u Nacionalnoj hokejskoj ligi
[Slika na stranici 20]
Liz i ja se zajedno pripremamo za kršćanske sastanke i službu