Što kaže Biblija?
Uskrs — da li je za kršćane?
KAKO ti gledaš na Uskrs? Za šestogodišnju Alexandru iz Kanade Uskrs predstavlja zabavu. “Prijatelji te zovu na kolače”, kaže ona. “Pišeš uskrsnom zecu da ti donese čokoladna jaja.” Za druge ta prigoda ne znači mnogo više od nekoliko slobodnih dana u kojima se ne mora ići na posao ili u školu, odnosno produženi vikend. A za mnoge je opet Uskrs najvažnije religiozno slavlje u godini, ono u kojem se slavi uskrsenje Isusa Krista tri dana nakon što je bio ubijen. No, kako Bog gleda na Uskrs? Da li se tu samo obilježava Kristovo uskrsenje? Ako želimo Božje odobrenje, od bitne je važnosti da to znamo.
Nema sumnje da je Kristovo uskrsenje od životne važnosti, i ono je središte kršćanskog vjerovanja. Apostol Pavao je to naglasio pišući slijedeće: “Ako Krist nije ustao, uzalud dakle naše propovijedanje, a uzalud i vjera naša. Nadalje, ako Krist nije ustao, vjera vam je uzaludna; još ste u svojim grijesima” (1. Korinćanima 15:14, 17, NS). Dakle, da bi se naš način obožavanja, odn. služenja Bogu njemu dopadao, mi moramo vjerovati u uskrsenje Isusa Krista.
No, kod Uskrsa je prisutno više nego samo slavljenje Kristovog uskrsenja. Preuzeto je biblijsko značenje te prigode, ali su mu pridodati simboli i običaji koji potječu od starih naroda koji su služili lažnim bogovima. Na primjer, razmotrimo jedan od simbola Uskrsa koji je jako dobro poznat u nekim zemljama — zeca: “Stari pogani su koristili simbol zeca kao simbol obilja novog života u proljeće. ... Prvi zapis o zecu kao uskrsnom simbolu pronađen je u Njemačkoj oko 1572”, kaže The Catholic Encyclopedia for School and Home (Katolička enciklopedija za školu i kuću). Isto tako, vruća peciva u obliku križa, šareno obojena jaja ili čokoladna zvona koja su u upotrebi u vrijeme Uskrsa imaju svoje korijene u poganskim religijama. A nevjerojatno je i to da je sam naziv za taj praznik kakav se koristi u nekim jezicima (npr. Easter u engleskom), povezan sa poganskim božanstvom. The Westminster Dictionary of the Bible (Biblijski rječnik) kaže da je Uskrs “u početku bio proljetna svečanost u čast teutonske božice svjetla i proljeća, u anglo-saksonskom jeziku poznate kao Eastre. U 8. stoljeću su Anglosaksonci to ime prenijeli na kršćanski praznik kojim se slavi uskrsenje Krista.”
To pogansko porijeklo je dobro poznato i potkrijepljeno činjenicama. Pitanje je samo, od kakve je to važnosti? Budući da Uskrs odaje čast Kristu, da li Bog zatvara oči pred činjenicom da je njegova pompa, kao i samo ime, povezano s drugim bogovima?
Kako Bog gleda na Uskrs?
U prve dvije od Deset zapovijedi koje je dao preko Mojsija, Bog je rekao: “Ja sam Jehova, tvoj Bog ... Nikad nemaj drugih bogova uz mene ... Jer ja, Jehova, Bog tvoj, Bog sam koji zahtijevam isključivo predanje” (5. Mojsijeva 5:6-9, NS). Čak ni nagovještaj krivog obožavanja Bog ne tolerira, kao što je to uvijek iznova vidljivo iz njegovog postupanja s nacijom Izrael.
Na primjer, dok je Mojsije bio na gori Sinaj gdje je primio te zapovijedi na dvije kamene ploče, Izraelci su počeli miješati simbole egipatske religije sa svojim obožavanjem Jehove. Nakon što su sakupljene i pretopljene zlatne naušnice, načinjen je kip teleta. Zatim je došla objava: “Ovo je tvoj Bog, o Izraele, koji te izveo iz egipatske zemlje.” Biblijski izvještaj nam govori: “Konačno je Aron (Mojsijev brat) povikao i rekao: ‘Sutra je svečanost u čast Jehovi.’ Drugi dan su zato rano ustali i stali prinositi žrtve paljenice i žrtve za narod. Nakon toga narod je sjeo da jede i pije. Zatim su ustali da se zabavljaju” (2. Mojsijeva 32:1-6, NS).
Poput onih koji danas slave Uskrs, i Izraelci su tvrdili da obožavaju pravog Boga. Sjetimo se, to je bila “svečanost u čast Jehovi.” Njihova je namjera bila da Jehovu povežu s tim kipom. Ipak, njihova je svečanost nalikovala onoj u čast egipatskog božanstva, vjerojatno Apisa, koji je predstavljen mladim bikom. Je li to Bogu bilo milo? Ni u kojem slučaju. Zbog toga je skoro uništio čitav narod! (2. Mojsijeva 32:7-10).
Slično tome, Bog očekuje da kršćani svoje obožavanje, odnosno svoju službu njemu drže čistom i neokaljanom, da nemaju ništa sa običajima, simbolima ili svečanostima povezanim sa lažnim bogovima. Na primjer: Pretpostavimo da znaš da je neki nož korišten u nečasne svrhe. Kako bi se osjećao da taj isti nož koristiš za rezanje hrane koju jedeš? Bog je vidio sve odvratne poganske religiozne običaje iz kojih Uskrs vuče porijeklo. Zar se nas ne bi trebalo ticati kako on gleda na to?
Apostol Pavao je pisao: “Što ima pravednost s bezakonjem? Ili, što je zajedničko svjetlosti i tami? Nadalje, kakav sklad postoji između Krista i Belijala? Kakav dio ima vjernik s nevjernikom? I kako se slaže Božji hram s idolima?” Odgovor: Nikako. On nastavlja: “‘Stoga, iziđite između njih i odvojite se’, veli Jehova, ‘i ne dotičite više nečisto’, ‘i ja ću vas primiti’” (2. Korinćanima 6:14-17, NS).
Od najranijih vremena je Bog naglašavao da njegov narod obožava i služi samo njemu, te da nema ništa zajedničko sa privjescima krive religije. Pravi kršćani ne pokazuju cijenjenje prema Kristovom uskrsenju time što slave praznik koji je preuzet iz poganstva, nego time što u skladu sa Isusovom zapovijedi obilježavaju uspomenu na njegovu smrt i, poput Isusa, neprestano se trude da ugode Bogu tako što ga obožavaju u duhu i istini (Luka 22:19; Ivan 4:24).
[Istaknuta misao na stranici 25]
Budući da Uskrs odaje čast Kristu, da li Bog zatvara oči pred činjenicom da je njegova svečanost povezana s obožavanjem drugih bogova?
[Istaknuta misao na stranici 25]
“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? Kakav je sklad između hrama Božjega (skupštine) i idola?” (2. Korinćanima 6:14-16, ST).
[Slika na stranici 24]
Kakve veze ima ovo s Isusom?