Kako me znanje grčkog jezika dovelo do spoznaje Boga

“NICHOLASE volio bih da ozbiljno razmisliš o tome da uzmeš i grčki”. “O, da, g. Benton, da”. To je bilo 1950-ih godina. Pohađao sam deseti razred na Phillips Academy, jednoj privatnoj školi u Andoveru u državi Massachusetts. Već sam učio latinski i francuski. Sada je on želio da uzmem i grčki. Pa, ja sam volio jezike. Možda je imao pravo u vezi grčkog.

Tako sam na početku 11. godine upisao grčki. Utvrdio sam da je to zadivljujuće elastičan jezik, vrlo izražajan i kreativan, ali i vrlo jednostavan. Ubrzo sam bio opijen tim jezikom. Tako je započelo moje vrlo uzbudljivo putovanje kroz grčki jezik — i nikad nisam ni sanjao kuda će me odvesti!

Iz škole Philips Academy otišao sam na koledž (fakultet) Princeton. Na četvrtoj godini sam odlučio da želim biti učitelj, pa sam nakon diplomiranja započao raditi u jednoj episkopalnoj školi za dječake u St. Paulu u New Hampshireu. To je bilo u skladu sa mojim porijeklom, jer sam kao dječak dugo pjevao u horu mjesne episkopalne crkve. U mom kraju su ugledni ljudi bili ili unitarijanci ili episkopalci. Tako je moj život bio prožet crkvenjaštvom, ali sam imao vrlo malo biblijskog ili duhovnog razumijevanja. Biblija se izgubila u crkvenom formalizmu. Sada sam u St. Paulu ponovo bio u to uvučen. Svi — i nastavničko osoblje i đaci — morali su svaki dan, a nedjeljom dvaput, odlaziti u kapelu.

Četiri godine sam tamo poučavao latinski i grčki. Nakon prve godine oženio sam se jednom mladom damom po imenu Suzanne. Naredna tri ljeta sam se pripremao i ostvario titulu magistra latinskog i grčkog. Dok sam razmišljao o doktoratu, primio sam pismo od svog starog mentora za grčki jezik iz škole Phillips Academy, od dr Chasea. “Upravo imam jedno slobodno radno mjesto u Andoveru”, pisao je. “Znam da želiš raditi u osnovnoj školi. No, molim te, dođi da razgovaramo”. Učinio sam to i odlučio da tamo poučavam grčki. Sve odonda radim tamo.

Nismo još ni mjesec dana bili u svom novom domu kad je na naša vrata zakucala jedna Jehovina svjedokinja. Započela je proučavati Bibliju sa Suzanne. To je bilo 1968. godine. Publikacija Udruženja Kule stražare koju su proučavali zajedno sa Biblijom bila je “Istina koja vodi do vječnog života”. U njoj su korištene neke originalne grčke riječi, kao npr. hades, psyche i stauros. Suzanna mi je prišla i upitala me:

“O, Nicholase, pogledaj ovu riječ koju smo Karen i ja proučavale u Bibliji. Može li stauros jednostavno značiti ‘stup’?”

“Pa, naravno. To znači ‘stup’. Uopće mi nije jasno kako su iz stauros-a mogli napraviti ‘križ’. No, nisam iznenađen. Kršćanske crkve rade takve stvari sve od vremena Konstantina.”

Kasnije sam upoznao Kareninog muža, i poslije općenitog razgovora započeli smo s redovitim proučavanjem Biblije. No, imao sam problema. Episkopstvo mi nije dalo nikakvu spoznaju o Bibliji niti vjeru u nju. Bio mi je potreban pristup proučavanju koji bi zadovoljio moj zahtjev za logikom. Je li bilo razumno misliti da Svjedoci — nepopularna manjina koja je često predmet poruge i ismijavanja — posjeduje naobrazbu koja bi udovoljila mojoj potrebi?

No, tada sam se sjetio da su manjine sa drugačijim idejama često bile ismijavane od strane većine, čak su ih prezirali i progonili, no na kraju se pokazalo da su u pravu. Sada evo ovi Svjedoci — manjina, drugačiji, idu okolo i kucaju po vratima, stoje na uglovima ulica sa svojim časopisima, rugaju im se, a često ih preziru i progone. Možda bi ih trebalo saslušati — možda baš imaju nešto!

Tako sam kao radnu hipotezu (pretpostavku), odnosno kao teoriju, uzeo sljedeće: “Možda mi Jehovini svjedoci mogu pokazati tko je zapravo Bog”. Moja je teorija započela sa samo dvije pretpostavke: (1) da većina ne mora biti u pravu i (2) da, osim popularnog mišljenja, nemam drugog razloga da smatram kako su ideje Jehovinih svjedoka lažne. Nakon što smo se nekoliko puta sastali da proučavamo Bibliju, shvatio sam da postoji i treća pretpostavka s kojom se treba pozabaviti. Iznio sam je Svjedoku koji je sa mnom proučavao: “Arthure, kako se mogu uvjeriti da riječi iz Biblije nisu samo stare priče?”

“Imam upravo jednu knjigu za vas!” uskliknuo je.

Donio mi je knjigu koja je nedavno objavljena (1969) od strane Udruženja Kule stražare: “Da li je Biblija zaista Riječ Božja?” Ta knjiga obiluje znanstvenim i arheološkim činjenicama koje potvrđuju povijesnu točnost Biblije i opisuje kako su se ispunila mnoga proročanstva, što dokazuje da je Biblija nadahnuta. Dakle, ovoj važnoj pretpostavci je udovoljeno — Biblija je sigurno Riječ Božja!

Arthur i drugi svjedoci su zatim pokazali vještinu u prikupljanju svih biblijskih citata o nekoj određenoj misli i tako su, ‘povezavši duhovne stvari s duhovnim riječima’, unijeli jasnoću i sklad u materijal koji bi inače izgledao nejasan i kontradiktoran (1. Korinćanima 2:13, NS). Na moja pitanja odgovaralo se citatima iz Biblije, djelići su se spajali i postepeno su izranjali harmonični obrasci istine. Tako je i moja druga pretpostavka bila točna: Svjedoci ispravno razumiju Bibliju.

U to vrijeme sam počeo pohađati sastanke Jehovinih svjedoka u Kraljevskoj dvorani. Nakon toga sam odlazio od vrata do vrata s Arthurom. Jedna žena, baptistkinja, dala mi je jedan od onih malih traktata o Svjedocima, kojem bi namjera trebala biti da pokaže njihove zablude. Na nekoliko mjesta se osvrtalo na grčki jezik. Zato sam bio znatiželjan: koliko oni poznaju grčki jezik. Za nekoliko tjedana sam nabavio još par sličnih traktata da bih ih ispitao.

Uglavnom su se oni okretali oko Svetog trojstva. Njihova je pretpostavka da je Sveto trojstvo istinito, pa su zato pažljivo odabrali svoje učene ljude da bi to dokazali. Napad na učenje Svjedoka zapravo se često usredotočio na Sveto trojstvo i na Novi svijet prijevod Svetog pisma. Na grčkom, kao i na engleskom, iste riječi mogu imati različito značenje u drugačijem kontekstu (okviru). Na primjer, riječ “luk” može značiti nešto savijeno, luk kojim se odapinju strijele i vrstu povrća.

Kod proučavanja Biblije, međutim, ne gleda se samo na kontekst, nego i na druge biblijske citate da bi se vidjelo kako se ta ista riječ koristi u različitim okvirima. Zato trebaš provjeriti da vidiš da li se oslanjaš na svoje pretpostavke ili na dokaze. Zapazio sam da ovi pisci traktata često manipuliraju dokazima, pogrešno ih prikazuju. S druge strane, Zajednica je sasvim poštena u sagledavanju dokaza, svih mogućnosti, te nudi svoje zaključke, no kaže ti da sam odlučiš. Nakon pažljivog ispitivanja misli koje su bile sporne, uvidio sam da je Zajednica u pravu.

Na pojedinim mjestima oni koji vjeruju u Trojstvo jasno manipuliraju s dokazima. Klasičan primjer toga je, čini mi se, Ivan 8:58. Tu je Isus rekao: “Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam” (Prijevod izdavačke kuće “Stvarnost”). Pobornici Trojstva izvlače Isusove riječi “Ja Jesam” i povezuju ih s Jehovinom izjavom koju je dao Mojsiju u 2. Mojsijevoj 3:14 (ST): “Ja sam koji jesam”. Budući da su i Isus i Jehova koristili izraz “Ja jesam”, pobornici Trojstva tvrde da su oni jedno. A korijen grčke riječi koja se koristi u Ivanu 8:58 doista znači jesam i stoji u sadašnjem vremenu (prezentu).

Međutim, čak i njihove teološke gramatike priznaju da se glagol koji stoji u sadašnjem vremenu može ponekad prevesti kao da je započela radnja u prošlosti i traje sve do sadašnjeg vremena, i to u rečenicama u kojima se izražava prošlost.a Takav je slučaj i u francuskom i latinskom jeziku. Stoga, kad “Novi svijet prijevod” kaže “bio sam” umjesto “jesam”, on ispravno prevodi grčki tekst (Ivan 8:58). Međutim, na to pobornici Trojstva ovako reagiraju: ‘Ne, to uopće nije moguće’. Tako sam počeo zapažati da klevetnici Zajednice izvrću dokaze.

‘Pa, budući da je učenost Zajednice vrijedna pouzdanja što se tiče grčkog jezika’, razmišljao sam, ‘nije li tako i u svemu drugome?’ To me potaklo da ozbiljno proučavam, a što me opet dovelo do krštenja 1970. godine.

Godinu dana prije toga Udruženje Kule stražare izdalo je publikaciju pod naslovom “The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures” (Interlinearni prijevod Grčkih spisa). Za mene je to bilo presudno. Možda više od bilo čega drugog, to je bilo pomoćno sredstvo koje je prouzročilo da postanem Jehovin svjedok. U lijevoj koloni na svakoj stranici nalazi se originalni koine grčki tekst, a ispod svakog reda nalazi se doslovni (engleski) prijevod s grčkoga. U desnoj koloni na svakoj stranici nalazi se “Novi svijet prijevod Kršćanskih grčkih spisa” na suvremenom engleskom.

Igrom slučaja, upravo u vrijeme kad je izišla ova publikacija, određen sam da na školi Phillips Academy držim tečaj iz novozavjetnog grčkog jezika. Budući da nisam učio grčki ni od kojeg teologa koji poučava novozavjetni grčki, bio sam vjerojatno mnogo objektivniji. Mogao sam svježim očima sagledavati riječi, oslobođen od tradicionalnih doktrinalnih predodžbi.

Takvi unaprijed stvoreni zaključci zaista vam mogu stvoriti oči koje ne vide i uši koje ne čuju, jer ako istražujući tražiš nešto što će potvrditi ono u što već vjeruješ, tvoje oči i uši neće ništa drugo ni vidjeti ni čuti. Umjesto da stvari sagledavaju u cjelini, takve oči vide samo ono što se može iskoristiti, ili pogrešno iskoristiti, da bi se potkrijepilo unaprijed stvorene zaključke.

Većina teologa koje sam ja upoznao baš nisu jaki u grčkom. Kvaliteta poznavanja grčkog u “Interlinearnom prijevodu Grčkih spisa”, međutim, vrlo je dobra. Osoba koja zaista želi raditi s grčkim, čak i ako baš ne poznaje dobro grčki, može mnogo raditi s ovom publikacijom. Smatram da je to među publikacijama Udruženja Kule stražare jedan od premalo cijenjenih dragulja.

A sada da kažem još nešto o tome kako sam postao Jehovin svjedok. Uz svu pomoć tih učenih djela Zajednice — naročito onih koja su povezana sa grčkim jezikom — taj je vremenski period bio značajan za mene. Godine ‘68, ‘69, ‘70 — sjećate li se kakav je život tada bio? Simpatizirao sam hipi pokret, jer mi se nije dopadalo ono što moja zemlja radi i nije mi se dopadalo što radi vlada. S druge strane, nije mi se dopadala pomisao da gutam LSD ili pušim marihuanu. Ni hipici nisu imali prave odgovore; isto tako ni vlada. Tražio sam bolje odgovore, više smisla i veću svrhu u svemu tome.

Život mora biti nešto više od poučavanja ili prodavanja osiguranja ili nečeg trećeg. Život nisu samo knjige: to su ljudi — ne samo ljudi koji idu u elitne škole i fakultete. Ja sam bio na tom putu, i nešto mi je još uvijek nedostajalo. Tražio sam nešto što je veće od uobičajenog kalupa, nešto od prave vrijednosti.

I našao sam to u biblijskoj istini. Biblijska istina posjeduje sve to — ljubav Božju i ljubav ljudsku. Ta mi je istina pomogla da doista vidim ljude. Ljude automehaničare, ljude koji kopaju jarke, cestovne inžinjere, ljude svih vrsta, ljude koje inače nikad ne bih susreo. A nisam ih samo susreo; ja sam ih dobro upoznao i zavolio.

Zapravo je tako bilo i sa Isusom, zar ne? Ljudi. On je govorio ljudima. Udovoljavao je njihovim potrebama. Zanimao se za njih. Pavao također. Mnogo toga u Pavlovim pismima sadrži savjet o tome kako da se ljudi međusobno slažu. Jednom sam sebi rekao: ‘Ako će početi bacati ljude u koncentracione logore, ja želim biti tamo s ljudima koji su mi dragi. Pustite i mene unutra!’

Razmišljao sam: ‘Ako dođe takvo vrijeme da ćeš morati stati i biti prebrojan, tada ćeš morati napraviti izbor. Ili ćeš biti dio sistema koji progoni ili ćeš biti dio onih koji su progonjeni. Želio sam biti ubrajan u one koji primjenjuju biblijska načela i zastupati pravednost, kakva god bila cijena tome.

Prije sam dosta vremena trošio na znanstvene, intelektualne aspekte. Sada je bilo vrijeme da ovladaju osjećaji. Ti ljudi su tako radili. Ti ljudi su tako živjeli. Želio sam biti s njima. Ne zato što je bio određeni datum, ne zato što je blizu Harmagedon, ne zato da spasim svoju kožu. To je bilo zato jer mi je govorilo srce. Ti ljudi su u pravu. One druge grupe nisu u pravu. Želio sam biti tamo gdje treba.

Sve je to prošlo kroz moje misli jednog jutra kad sam stao pod tuš, i u tom sam trenutku načinio predanje u svom srcu da služim Jehovi Bogu. Ja sam jedan od onih koji moraju najprije zadovoljiti intelektualni dio prije nego pređu na pitanja srca. Tako je moje predanje počivalo na čvrstom temelju vjere koja se zasniva na znanju — na prevažnom znanju, naime: “Ovo znači vječni život, da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3, NS).

Tako moj život sada ima smisao i počiva na temeljima ljubavi — ljubavi prema Jehovi, prema Isusu i ljubavi prema ljudima koji ljube Jehovu i Isusa. (Ispričao Nicholas Kip)

[Bilješka]

[Istaknuta misao na stranici 27]

“To znači ‘stup’. Uopće mi nije jasno kako su iz staurosa mogli napraviti ‘križ’”

[Istaknuta misao na stranici 28]

Oni vide samo ono što se može iskoristiti, ili pogrešno iskoristiti, da bi se potkrijepilo unaprijed stvorene zaključke

[Okvir na stranici 30]

Neki komentari izučavatelja grčkog jezika o “Novi svijet prijevodu kršćanskih grčkih spisa”

“Zainteresiran sam za misionarski rad vaših ljudi, kao i za njegov svjetski obim, i jako mi se dopada vaš slobodan, iskren i živ prijevod. Mogu posvjedočiti da on predstavlja veliku reviju zdravog i ozbiljnog naukovanja” (Pismo, od 8. decembra 1950, od Edgara J. Goodspeeda, prevodioca grčkog “Novog zavjeta” u prijevodu “An American Translation”.

“Prijevod je očito djelo vještih i mudrih izučavatelja koji su željeli izraziti sav smisao grčkog teksta, koliko to engleski jezik može izraziti” (Izučavatelj hebrejskog i grčkog jezika Alexander Thomson u časopisu “The Differentiator” od aprila 1952, stranica 52-57.

“Prijevod Novog zavjeta sačinio je odbor čije članstvo nikad nije otkriveno — odbor koji posjeduje neobičajenu sposobnost što se tiče grčkog jezika” (“Andover Newton Quarterly”, septembar 1966).

“To nije obični interlinear: sačuvana je cjelovitost teksta, a engleski prijevod koji se pojavljuje ispod jednostavno predstavlja osnovno značenje grčke riječi ... Nakon što sam ga proučio, opskrbio sam nekolicinu zainteresiranih studenata grčkog jezika druge godine tim pomoćnim sredstvom ... Prijevod anonimnog odbora je potpuno suvremen i dosljedno točan ... Sve u svemu, kad neki Svjedok dođe na vrata, klasicisti, studenti grčkog jezika ili izučavatelj Biblije dobro će učiniti ako ga pozovu unutra i naruče jedan primjerak”. (Iz jedne revizije “Interlinearnog prijevoda Grčkih spisa”, koju je načinio Thomas N. Winter sa univerziteta Nebraska, a članak je izišao u časopisu “The Classical Journal” od aprila-maja 1974.)

[Slika na stranici 26]

Nicholas Kip poučava grčki

[Slika na stranici 29]

Nicholas i njegova supruga Suzanne, provjeravaju u Interlinearu