Da li se vraća moral?
KUĆE su prazne. Na natpisima stoji da se stanovi mogu iznajmiti. Te kuće u Hamburgu (Njemačka) pripadale su nekad jednom od najvećih centara prostitucije na svijetu. Zašto su morale biti zatvorene?
Iz istog razloga iz kojeg su napuštena razna omiljena sastajališta homoseksualaca u San Franciscu. Svuda po Sjedinjenim Državama klubovi i saune homoseksualaca jedni za drugima zatvorili su svoja vrata.
Što je uglavnom uzrok te promjene? Širenje AIDS-a, smrtonosnog virusnog oboljenja, koje je postalo jednom od najgorih pošasti 20. stoljeća.
AIDS je već oduzeo živote desecima tisuća ljudi i, ako se obistine sadašnje procjene, oduzet će možda u skoroj budućnosti živote daljnjih milijuna.
Povratak moralu?
U 60-im i 70-im godinama zahvatila je seksualna revolucija mnogo zapadnih zemalja. Slobodna ljubav postala je široko prihvaćena. Broj vanbračne djece je porastao. Prosječna starost onih koji su prvi put imali spolne odnose znatno se snizila. Milijuni su odbacili uobičajene vrijednosti i njihov broj je brzo rastao.
O duhu koji je tada prevladavao pisao je kanadski časopis L’Actualité: “Spolni čin postao je nekom vrstom bezazlene zabave.” Istodobno je, nastajanjem grupa koje su se zalagale za “prava” homoseksualaca, dospjela u žarište homoseksualnost i zakoni koji su zabranjivali odnose s osobama istog spola bili su izmijenjeni.
Tada se na svjetskoj sceni pojavio AIDS. Dok su se uslijed te suvremene pošasti povećavali smrtni slučajevi jer nije pronađen lijek, stav ljudi temeljito se promijenio. Časopis L’Actualité je izjavio: “Zbog AIDS-a ljubavne su avanture postale krajnje opasne.” Američka novinarka Ellen Goodman rekla je o promjeni stava koja je s tim povezana: “Dok — ne ako, nego dok — se AIDS bude širio među stanovništvom, sve češće će se odbijati seks.”
Postupci se mijenjaju — ne moral
Znači li to da smo svjedoci nekog buđenja, vraćanja visokom moralu? Da li je to “oživljavanje konzervatizma” ili “puritanizma”, kao što to mediji ponekad tvrde?
Neki postupci promijenjeni su samo zbog potrebe, dok se osnovno stajalište ljudi nije bezuvjetno promijenilo. Naprimjer, za homoseksualce koji su prestali podržavati seksualne odnose s mnogim partnerima i koji su se ograničili na “monogamnu” vezu ne bi se baš moglo reći da su se vratili moralu. Osim toga, što bi se dogodilo kad bi se pronašlo cjepivo protiv AIDS-a? S razlogom se može pretpostaviti da bi se mnogi vratili svojim prijašnjim postupcima, te da bi određene javne ustanove ponovo otvorile svoja vrata.
Među heteroseksualnim stanovništvom opažaju se također promjene u ponašanju, no ne u temeljnom načinu razmišljanja. Felice, studentica na Sveučilištu Kalifornije u Los Angelesu (SAD), žali što nije mogla doživjeti seksualnu slobodu koja je nekad prevladavala u studentskom domu. Rekla je: “Nekako se ljutim. (...) Zaista bih željela imati veću slobodu samostalnog odlučivanja.” A jedan američki novinar rekao je da se nekadašnja moralna mjerila neće povratiti. Pisao je: “Iako se seksualna revolucija usporava, nema općeg vraćanja načinu razmišljanja 40-ih i 50-ih godina, kad se s intimnim odnosima čekalo do poslije vjenčanja.”
U Kanadi je primjerice časopis Maclean’s pisao s obzirom na od strane države financiranu anketu provedenu među studentima sljedeće: “Mlade odrasle osobe prilično su dobro obaviještene o bolestima koje se spolno prenašaju, uključujući AIDS, sifilis i gonoreju. No, to znanje očito nije prouzročilo da postanu oprezniji. Većina studenata navela je da su seksualno aktivni, ali su priznali da su lakomisleni što se tiče preventivne mjere protiv zaraze kod spolnog odnosa — upotrebe kondoma.”
Dalje se izvještava: “Mnoge zdravstvene ustanove zabrinute su, jer usprkos publicitetu o sigurnom seksu, vijest nije pogodila seksualno aktivni dio stanovništva.” Dr. Noni MacDonald, stručnjak za zarazne bolesti u Ottawi, rekao je: “Većina obrazovnih medijskih kampanja koje su trebale promicati upotrebu kondoma predstavljaju žalosni promašaj.”
Časopis nastavlja: “Anketa provedena na 54 sveučilišta pokazala je da je tri četvrtine studenata već imalo spolne odnose. Oko polovice muškaraca tvrdilo je da su imali pet ili više partnerica; četvrtina njih je navela da su imali deset ili više. Od studentica je 30 posto reklo da su imale seksualne odnose s najmanje pet partnera; 12 posto ih je tvrdilo da su spavale s najmanje 10 muškaraca. No, kondomi se nisu često upotrebljavali. (...) Najugroženiji su kondome najrjeđe upotrebljavali.”
Jesu li naučili moralnu lekciju?
Mnogi iz onoga što se događa odbijaju naučiti moralnu lekciju. Neki liječnici zahtijevaju promjenu navika; preporučuju samo jednog spolnog partnera i upotrebu kondoma kao zaštitu od AIDS-a, no propuštaju osuditi seksualnu slobodu. Alan Dershowitz, profesor prava na Harvardskom sveučilištu, tipičan je primjer te tendencije kad savjetuje istraživačima da ne stavljaju u sumnju moralno gledište seksualnog ponašanja kojim se prenosi AIDS. Rekao je: “Znanstvenici bi se trebali ponašati kao da se ova bolest prenosi neutralnim ponašanjem.”
Međutim francuski časopis Le spectacle du monde to ne smatra dovoljnim. Tamo se kaže: “Nikakve mjere u borbi protiv AIDS-a neće imati uspjeha ako nisu praćene brzim, sveopćim, dobrovoljnim vraćanjem uzvišenim moralnim mjerilima. (Ne smije se zaboraviti da su seksualna sloboda, prostitucija i narkomanija glavni socijalni uzorci ponašanja koji su odgovorni za širenje te bolesti.) Takav povratak moralu može uslijediti samo u novoj kulturnoj sredini. (...) Moralna shvaćanja nisu proizvod bilo koje ideologije pojedinaca. S obzirom na opasnost od AIDS-a, mora ih se tumačiti kao hitnu biološku potrebu o kojoj ovisi opstanak ljudskog roda.”
Treba li nanovo prihvatiti moralna shvaćanja kao “biološku potrebu”? Treba li prihvaćanje moralnih vrijednosti biti diktirano samo okolnostima? Imaju li svi etički kodeksi istu vrijednost? Pogledajmo što možemo naučiti iz povijesti.
[Istaknuta misao na stranici 5]
“NEMA OPĆEG VRAĆANJA NAČINU RAZMIŠLJANJA 40-IH i 50-IH GODINA, KAD SE S INTIMNIM ODNOSIMA ČEKALO DO POSLIJE VJENČANJA”